ŽIVOT I OBIČAJI NARODA SRPSKOGA
VUK STEF. KARADžIĆ
BEČ, Naklada Ane udove V. S. Karadžića, 1867.


MJESTO PREDGOVORA.
Rukopis ove knjige našao se poslije
smrti VUKOVE zamotan u hartiji na kojoj je
on svojom rukom napisao ove riječi: "Život
i običaji naroda Srpskoga, prilično u
red namješteni, samo još ima gdješto
da se doda i popravi." Iz toga se vidi, da
bi ova knjiga da je nju VUK kojom srećom sam
još za života svoga naštampao, mnogo pot-
punija i savršenija izišla, ali Odbor za
izdavanje VUKOVIJEH djela, odgovarajući
svome zadatku, volio je naštampati je bez
ikakve promjene vjerno onako kako se našla,
kao što je to i u književnome oglasu kazato,
pa zato nije mogao ni one natpise izostaviti
koji se našli u rukopisu na praznim listo-
vima, nadajući se, da će svakome ko umije
da cijeni VUKOVA djela milije biti što je
ova knjiga i tako izišla na svijet, nego ni-
kako, ili da je nju ko koječime ispunio i ti-
me može biti - nagrdio.


I.
OBIČAJI O RAZLIČNIJEM PRAZNICIMA.
VARIN DAN.
Ako uzmemo da u nas narodna godina nastaje s
jeseni, pošto se ljetina sabere, kao i crkvena što
nastaje 1. Septemvrija, onda se može reći da je Varin
dan prvi dan od godine o kome se počinje vračati.
U oči Varina dne u veče metne se u lonac ili u
kotao svakoga žita i variva te se skuva zajedno, i
ovo se zove varica, a gdješto i vara. Varica se u
veče ostavi kod vatre te vri pa se u jutru gleda s
koje je strane navrela, te na onoj strani siju žita
one godine, jer kažu da će onamo najbolje roditi. U
Boci nastave varicu po večeri samo da se malo
stlači, pa u jutru (na Varin dan) gledaju kakva je
odozgo: ako nađu po njoj guke i bregove onda vele da
sluti na dobru godinu i na bogastvo; ako li budu pu-
tovi i pukotine, onda vele da sluti na smrt i na
grobove. U Boci varicu nose i na vodu ne govoreći
ništa putem i njome posipaju vodu govoreći: "Dobro
jutro, ladna vodo! mi tebe varice, a ti nama vodice i
jarice, janjice i muške glavice i svake srećice!"
Vrativši se s vode pospu njome po kući govoreći:
"Ovoliko ljudi, volova, brodova, konja, ulišta, pila,
koša da se plodi plod i rod!" Po tom idu te posiplju
njome uljanike govoreći: "Uročnici i uročnice niz
ulicu; - nenavidnici i nenavidnice niz ulicu; -
bjegunci i bjegunice niz ulicu; - more i vještice
niz ulicu, a moje čele put istoka uz ulicu. Ni na
moru mosta, ni na psu roga, ni na dlanu dlaka,
ni na moje čele uroka!" Onamo varu meću u so i
daju stoci, a gdjekoji mažu njome i volovima vra-
tove da im se ne nabija orući. Kad se varica vari,
djeca pjevaju:
Vara, vari varice,
Da se rađu jarice
I bijele jagnjice
I đetići i junčići.
Varica se jede hladna i čak drugi i treći dan,
za to se pjeva:
Varvarica vari,
A Savica ladi,
Nikolica kusa.
Od Varina dne kažu djeci da se već može pje-
vati Božiću, i ovako počinju:
Poručuje Varica Božiću:
Pošli mene od prasca nožicu,
Da začinim varicu šenicu.
OCI, MATERICE I MLADIJENCI.
Nedjelja pred Božić (bila uoči Božića ili
prije njega na šest dana) zove se oci a nedjelja pred
oce zove se materice. Za oce se misli kao da su
krasno ime sviju ludi koji su se oci nazvali, zato
je običaj da ih uoči otaca ili na oce ujutru mladež
i muška i ženska a i žene vežu za noge: mala
djeca gdjekoje vežu za noge bez šale a ostali donesu
pred njih samo kakvu uzicu po varošima pantljiku ili
gajtan ili dadu jabuku u nakrst svezanu pantljnkom,
pa se već zna šta to znači i valja da se odkupljuju:
djeci se da po koja para ili drugi kakav novac, dru-
gima što drugo, a svi kućani valja da se časte i
u veče i sjutra dan lijepijem jelom i pićem. Kakogod
što su oci za ljude tako su materice za žene koje
su djecu imale; one se u male djece otkupljuju ora-
sima, suhijem šljivama i jabukama a u ostalijeh
kućana lijepom časti kao i ljudi. Ovdje se mogu spo-
menuti i mladijenci koji padaju četvrti dan po
Božiću (29. Dekemvrija). Na ovaj dan u Risnu rano
ujutru biju djecu kakvom grančicom šale radi,
govoreći: "Pušti zlo, uzmi dobro!". A djeca
opet između sebe biju se vazdan govoreći tako jedno
drugome. 
BOŽIĆ.
Bolje je Božić kužan nego južan; južnu Bo-
žiću i prijateljskom kolaču ne valja se radovati.
Uoči Božića, pošto se badnjaci unesu u kuću i
nalože na vatru, uzme domaćica slame i kvočući
(a za njom djeca pijučući) prostre po sobi, ili po
kući, ako nema sobe. Po tom uzmu nekolika oraha
i bace po slami. Poslije večere pjevaju i vesele se.
Kad u jutru ustanu, najprije otide jedno te donese
vode, ali ponese žita te pospe vodu (kao polazi je)
kad k njoj dođe. Tom vodom umijese česnicu i naliju
ručak te pristave.*) Kad se poodjutri, pošto namire
stoku, onda sjedu za ručak. Ali prije nego sjedu za
ručak, izbace po nekolike puške (tako i u jutru
rano kad ustanu), pa se onda skupe svi oko sofre te
se mole Bogu (držeći svako po jednu voštanu svi-
jeću u ruci) i mirbožaju se, t. j. izljube se svi
redom govoreći: "Mir Božji! Ristos se rodi, va-
istinu rodi, poklanjamo se Ristu i Ristovu ro-
žanstvu." Potom domaćin pokupi sve one svijeće u
jednu rukovet i usadi u žito, koje stoji na sofri u
kakvoj karlici ili u čanku (svakojako žito pomi-
ješano zajedno: u tom žitu stoje i kolači koje-
kakvi), te ondje malo pogore, pa ih ugase onijem
žitom. Ono žito daju poslije žene kokošima da
nose jaja. Kad počnu ručati, neki najprije okuse
sira, neki pečenice, a neki (kao po Srijemu i po
Bačkoj) prije svega srču varenik, ali rakije mnogi
ne piju prvi dan zbog vrućice. Oko pola ručka
ustanu u slavu i lome kolač kakogod i o krsnom
imenu, samo što nema koljiva. Na Božić se obično
ruča s vreće (prostre se prazna vreća mjesto čar-
šava ili po čaršavu), i sofra se ne diže (niti
se kuća čisti) za tri dana. Prvi dan Božića niko
nikome ne ide u kuću, osim polažajnika. O Božiću
se opiti i pobljuvati nije nikakove sramote. ("Ako
sam se opila, Božić mi je došao"). Od slame, s ko-
*) Kao što se u nas mijesi česnica, tako u Kastelima krš-
ćani (koji su upravo čakavci, ali se sve više i više srbe,
miješajući se različnijeh poslova radi s ljudima sa sela)
mijese bravaricu, koja se tako zato zove što su po njoj
načinjeni različni bravi (n. p. ovce, volovi i t. d.) a
dijete u kolijevci.
jom se na badnji dan kvoče i pijuče, ostavi domaćica
po nešto, pa kad nasađuje kokoši, pod svaku metne
po malo. Ono uže u kojemu se slama donese, ne raz-
driješi se, nego se samo raspusti, pa se na Božić
u jutru pred kućom baci po njemu žita, te kokoši
zoblju, a domaćica rekne: "Kako mi u skupu zo-
bale, tako mi u skupu i nosile!" Na nekijem mje-
stima (kao po Bosni i po Hercegovini) sjaču na Bo-
žić, t. j. domaćin rano u jutru viče: "Bože i Božiću
našemu ili našoj (po imenu svijem kućanima! redom)"
Pripovijedaju da je otišao nekakav Srbin svom begu
u Skočić (niže Zvornika) da ište šenice za čes-
nicu, a beg mu kazao: "Daću ti šenice, ali ako
ćeš jedanput i meni sjaknuti." Srbin kazao da hoće,
pa uzeo šenicu i sjaknuo mu na Božić: "Sjaj Bože i
Božiću i našemu begu na Skočiću'." U Risnu se u
crkvi poslije jutrenje ljube na Božić u jutru svi
jedan s drugijem, i tako se onda pomire mnogi koji
su dugo vremena bili u zavadi. Koji se u crkvi ne
izljube, oni se ljube poslije pred crkvom. Ko ima konja,
na Božić poslije ručka valja da ga projaše. U Bač-
koj momčad posjedaju na konje pa po polju vijaju
Božić. Gdjekoji kažu da se na Božić ne mogu verige
ugrijati. U Grblju gledaju na Božić s koje će im
strane pinjata navreti, pa kome navri od istoka,
onaj se nada sreći one godine. U Boci mnogi ljudi
pred Božić načine slamnicu te s nje kao s trpeze
jedu od badnjega dne do maloga Božića. U Dubrovniku
mijese za Božić kolače kao mjesec, koji se o Božiću
daju služiteljima i kad ko donese što sa sela; ova-
kovi se kolač zove luk. Od božitnje slame gdjekoji
nose na njive da bi bolje rodile. Gdjekoji udaraju ro-
gom od božitnjega peciva voćku nerotkinju po žila-
ma govoreći: "Ja tebe rogom, a ti mene rodom!"
Gdjekoji opet uzmu na Božić sjekiru i zamahnu kao
da posijeku voćku nerotkinju, a drugi mu ko reče:
"Ne sijeci, rodiće", i kad se to učini triputa za-
sopce, kažu da će voćka poslije roditi. Pepelom s
česnice posipaju svilene bube, da ih bude dosta kao
i prašaka u pepelu. Gdjekoji ugljenom od badnjaka
mažu gubave smokve. Do malog Božića govori se,
kad se dvojica sretu na putu ili kad koji kom dođe
u kuću: "Ristos se rodi" (mjesto dobro jutro, po-
moz' Bog i dobar veče), i odgovara se: "Va istinu
rodi"; tako i kad se pije mjesto spasuj se i na
zdrablje. 
KOLEDA.
Od prije su išla momčad uoči Božića od kuće
do kuće te pjevala pjesme od kolede, u kojima se uza
svaku vrstu pripijeva: koledo! Nekoliko ovakijeh
pjesama naštampano je u prvoj knjizi Srpskijeh na-
rodnijeh pjesama 1841., a opominjem se da sam još u
djetinjstvu slušao u ovakoj jednoj pjesmi kako žele
da im krave budu mliječne, da namuzu pun kabao
mlijeka:
Da okupam, koledo!
Malog Boga, koledo!
I Božića, koledo!
Momčad ona što igraju i pjevaju zovu se kole-
đani. Ovaj se običaj među ljudima našega zakona go-
tovo sa svijem izgubio, ali u kršćana još traje. Či-
šava koleda, reče se i sad kad ide mnogo ljudi zajedno.
Kad se pred kuću dolazi.
Otvorite vrata,
Vrata su vi zlatna.
Šikom šikosana,
Perjem iskićena,
Perjem i koviljem,
Smiljem i bosiljem.
Pjesma domaćinu.
Domaćine gospodine, koledo!
Plovka šeta po polati,
Nije plovka, mila snaja
Svekra budi: "Digni mi se,
Mili svekre, eto tebi
Dobri gosti, čim ćemo ih
Darivati?" Al' govori
Mili svekar: "Eto, snajo,
Eto čoja nerezana,
Eto blaga nebrojena,
Eto konja nejahana,
Daruj ti nji čim ti drago."
Pjesma domaćinu od bolje ruke.
Vojevao beli Vide, koledo!
Tri godine s kleti Turci
A četiri s crni Ugri.
Kade Vide s vojske dođe,
Sede Vide da večera.
Stade gromot, stade tropot
Oko dvora Vidojeva.
Al' govori beli Vide:
"Iziđ', ljubo, te pogledaj,
"Šta je gromot, šta je tropot
"Oko dvora Vidojeva."
Kad iziđe verna ljuba,
Konji mu se kopitaju,
Raduju se gospodaru,
Da je skoro s vojske doš'o;
I golubi s krilma biju,
Raduju se gospodaru,
Da je skoro s vojske doš'o.
Pjesma domaćinu.
Domaćine gospodine, koledo!
Zastasmo te za trpezom;
Na trpezi zlatna čaša,
Zlatna čaša i pogača,
Okroj nama kraj ibrišim,
Da šibamo vrane konje,
Nam su puti nadaleko,
Daljni puti kaloviti. -
Mi dođosmo, glas donesmo,
Trmke ti se izrojile,
Sve rojaci ka' oblaci,
Krave ti se istelile,
Sve volovi vitorozi,
Mi dođosmo, glas donesmo,
Ovce ti se izjagnjile,
Sve ovčice kalušice.
Pjesma domaćici.
Domaćice gospođice, koledo!
Lepo si se opasala
Čistom svilom po košulji,
Ibrišimom po avdiji;
Ako oćeš i bolje ćeš.
Slava i čas da je na čas
Gospođici.
Pjesma djevojci.
Oj djevojko bledoliko, koledo!
Što si tako bledolika?
Jel' si suncu dvore mela,
Jel' mjesecu konj' sedlala? -
Nisam suncu dvore mela,
Ni mjesecu konj' sedlala,
Tek stojala te gledala,
De se vile s gromom bile,
Vile groma nadolješe,
Sestre brata nadigraše.
Slava i čast i t. d.
Pjesma opet djevojci.
Devojčice kaičice, koledo!
Teb' se čini da t' ne vidim,
Ja ti vido duge kose,
Duge kose do pojasa,
Svilen gajtan do zemljice.
Slava i čas da je na čas
Devojčici.
Pjesma snasi.
Bubanj bije u potoku, koledo!
Bubanj nije u potoku,
Već snašica soli tuče,
Da posoli silno stado.
Slava i čas da je na čas
Miloj snaji.
Pjesma volu.
Cvili, tuži žeronjica, koledo!
Sredi noći, polunoći,
Njega pita domaćine:
"Kakva ti je nevoljica,
Te ti cviliš sredi noći,
Polunoći ?" Al' govori
Žeronjica: "Duga njiva,
Nes' orana, a široka,
Nevlačena."
Pjesma petlu.
Petlovane brzovane, koledo!
"Daj ti mene konjma zobi."
Al' govori petlovane:
"Ja mog' biti odabaša
"Na stotinu kokošaka,
"Da ih vodam od bunjišta
"Do bunjišta."
Pjesma mačku.
Mačak čuči na prekladnju, koledo!
Otegao repetinu,
Izbučio očetine.
Njega pita domaćine:
"Mar macane, macacane,
"Kakva ti je nevoljica
"Te si setan, neveseo?"
A govori macacane:
"Kako neću setan biti,
"Setan biti neveseo,
"Kad i mene gazdarice
"Potvaraju da sam njima
"Sir izeo; ja im nisam
"Ni video: same su ga
"Obubale s kaluđere
"Pod gubere a sa vlasi
"Pod orasi."
Pjesma kad se iz kuće izlazi.
Ustaj gore naš vojvoda, koledo!
Naši puti kaloviti,
Praoviti.
Pjesma kad su koleđani gdjegod pri
trpezi.
Tekla voda kroz kalinu,
Kalino,
Kalin vilin
Vitopero
Zeleno.
Kad je tekla de se dela ?
Kalino,
i t. d.
Popili je trudni konji,
Kalino,
i t. d.
De su bili te su trudni,
Kalino,
i t. d.
Bili su mi po devojku,
Kalino,
i t. d.
Jel' kolika ta devojka?
Kalino,
i t. d.
Jes' deveru do ramena,
Kalino,
i t. d.
A sa momkom ravna rasla,
Kalino,
Kalin vilin
Vitopero
Zeleno.
Pjesme koje se brojnice zovu.
Pjesma prva brojnica.
Što taj Dunav, Simune,
Mutan teče, Ugrine,
Simune jelo,
Ugrine brajko,
Javorov momak,
Javorova biljka,
Na crkvencu,
Na zlaćencu,
Ran' poje. *)
Dal' se njemu, Simune,
Brezi lome, Ugrine?
Jel' ga vila, Simune,
Prebrodila, Ugrine?
Ni ga vila, Simune,
Prebrodila, Ugrine.
Tek po njemu, Simune,
Plovke plove, Ugrine.
Pjesma druga brojnica.
Gradila, tedenom,
Bela vila, oj ladom!
Tedenki
Zelen bor,
Arbanaski
Mlad javor,
Beli Vide, mile moj. **)
Na tem gradu, tedenom,
Troja vrata, oj ladom!
Koja vrata, tedenom,
U krs zlatna, oj ladom!
*) Ovo se pripijeva uza svaku drugu vrstu.
**) Ovo se uza svaku drugu vrstu pripijeva.
Na nji vila, tedenom,
Sina ženi, oj ladom!
Koja vrata, tedenom,
Od zapada, oj ladom!
Na nji vila, tedenom,
Ćer udaje, oj ladom!
Tpeća vila, tedenom,
U krs zlatna, oj ladom!
Na nji vila, tedenom,
Sama poje, oj ladom!
Pjesma treća brojnica.
Ovu su mi pjesmu dvojica i to različito pje-
vali. Prvi mi je pjevao ovako:
Jelen prepliva
Mutnu Moravu.
Na le lej lero
Na saraj savo
Samo veženo. *)
I na jelenu
Zlatni rogovi.
Na jednom sjedi
Milja vezilja.
Na drugom sjedi
Petre zlatare.
*) Ovo se pripijeva uza svaku drugu vrstu.
Ali govori
Petre zlatare.
Tako ti Boga,
Miljo veziljo!
Ti se začula,
Milja vezilja!
Da ti ja dadem
Jedno povesmo.
Te mi ispredi
Malu košulju.
Od sto lakata,
Od devet kata.
Što ti ostane,
Predi darove.
Predi darove,
Pođi za mene.
Ali govori
Milja vezilja.
Tako ti Boga,
Petre zlatare!
Ti se začuo,
Petre zlatare!
Da ti ja dadem
Jednu aspricu.
Te mi sakovi
Jedne oboce. 
Jedne oboce
Od sto dukata. 
Od sto dukata,
Od devet kata. 
Što ti ostane,
Petre zlatare! 
Potkovi konja. 
Dođi za mene. 
Dođi za mene,
Poću za tebe. 
Drugi mi je istu pjesmu do petog stiha tako
isto pjevao, ali od petog ovako: 
Pođi za mene,
Miljo veziljo!
Ali govori
Milja vezilja.
Da ti men' dadeš
Zlatna đerdana.
Ali govori
Petre zlatare.
Da ti ja dadem
Zlatna đerdana.
Da ti men' dadeš
Zlatnu košulju.
Ovo se pjeva kad koleđani hoće da
promjene pjesmu.
Oj koledo, koledo!
Koleđani, koledo!
Braćo vaša
Nerođena,
Nerođena,
Ka' rođena.
Ovo se pjeva kad se ide preko sela.
Pošla Lila, liljanom,
S bratom gostom, liljanom.
Kad se beše, liljanom,
Nakitila, liljanom,
Bratac seji, liljanom,
Govorio, liljanom:
Pođ' za me, liljanom.
Ove sam pjesme ja slušao od onijeh, koji su sami
koleđani bili, a naime od Jove Petrovog iz Bubu-
šinaca i Jove Grka iz Bradarica, u okruž. Po-
žarevačkom. 
MESOJEĐE I BIJELA NEDJELjA.
Ni u kakvo doba od godine ljudi se u nas tako
ne časte i ne vesele kao uz mesojeđe i uz bijelu ne-
djelju (od Božića do časnoga posta), jedno za to što
su onda ljudi najbesposleniji, jer je stara ljetina sa-
brata a zima ne da nanovo još ništa raditi, a drugo
što mesa i svakoga drugoga mrsa a i pića ima dosta.
U to se vrijeme ljudi najviše i žene, prijatelji
jedan drugoga pohode, mnogi idu u lov i sami i u
društvu. A kašto biju i nišan, noći se i po se-
lima i po varošima ide na igre i na sijela. Po se-
lima se skupe momčad u kaku veliku kuću na igru:
ako u kući onoj ima soba oni se igraju u sobi; ako
li sobe nema a ono ukući kod vatre, zapalivši još
kakvo vidjelo. Po selima se na ovakijem igrama naj-
više igra prstena a igra se i drugijeh različnijeh
igri. U Paštrovićima mlade žene idu s djeverom
ili s kim drugijem iz kuće u rod na pobožićnu čast
i onamo provedu po nekoliko dana. Što se više
prikučuje k postu, to se sve više časti i ve-
seli. Uz bijelu nedjelju grade se ljuljaške a gdješto
i obrtaljke kod kojijeh se danju kupi mladež te se
ljulja i obrće: na ljuljaške se najviše kupi žen-
skinje a na obrtaljke muškinje. U ovo vrijeme pogdje-
kojijem mjestima idu danju maškare t. j. ljudi preo-
bučeni u druge haljine i s obrazinama na licu. U
Crnoj Gori idu po selima uz bijelu nedjelju maška-
re: djeca se nagare i objese o sebi zvona i sva-
kojako drukčije nagrde se pa idu po selu od kuće
do kuće, te ištu sira, masla, jaja i t. d. pa jaja
prodaju te kupe vina, a od ostaloga zgotove jelo,
te se časte donesavši od kuće svaki sebi ožicu
i hljeb. Gdje im se ništa ne bi dalo ondje potegnu
jajetom u vrata. Tako djevojke gotove pokladnicu:
skupe se u jednu kuću i svaka donese što od svoje
kuće n. p. sira, skorupa, masla, jaja i t. d., pa go-
tove jelo i časte se.
U Risnu na bijele poklade obuku se nekoliko
momaka u kožne haljine izvrnuvši dlaku napolje,
nakite se različnijem repovima ž dronjcima, i objese
niza se zvona; jednoga obuku u ženske haljine i
dadu mu u naručje kao povijeno dijete; ovi se
momci zovu đedovi, a onaj u ženskijem haljinama
đedova baba. Oni idu po varoši čitav onaj dan ska-
čući, grleći babu i ljubeći nju i dijete, i tako zbi-
jajući smijeh; za njima pristane sila djece, koja
viču: "Bu đede! bu baba!''
SVATOVI S MLADOM.
U Risnu na bijele poklade obuče se nekoliko
momaka u najljepše haljine, a jedan se obuče u
ženske: oni se zovu svatovi, a ovo je nevjesta.
Jedan od njih uzme nevjestu za ruku kao djever, pa
onako idu od kuće do kuće i ppoce jaja, a pred veče
dođu na pijacu gdje se gotovo svi varošani iskupe.
Djever se ondje s nevjestom poklanja pred starješi-
nama i s njome poigra, pa onda nevjesta dohvati
češljem ljude do kose i popa do brade, te je daruju
novcima, i od ovoga svega oni poslije gotove večeru
i časte se.
U Dubrovniku za vremena republike išla su
uz mesojeđe po gradu i po njegovijem predgrađima
čoroje, vila i turica. Čoroje je imao haljinicu
čupavu, po kojoj su bili isprišivani kojekakvi
repovi, a najviše lisičji, na licu obrazinu,
a u ruci zelenu grančicu ili kitu cvijeća. Vila je
bila obučena u bijelu žensku haljinu po kojoj je opa-
sana crvenom pantljikom, a takom su joj i rukavi
više lakata bili svezani; na glavi je imala bijelo
pokrivalo i vijenac od cvijeća, a preko lica, na
kom je bila obrazina, crvenom pantljikom naokolo
opšiven komad sure čohe, koji je podizala kad je
igrala, a kad bi pošla, opet bi ga spustila. U ruci
je nosila kao luk na tri ugla iskićen sav cvijećem.
U turice, koja je bila kao najglavnija među njima,
nije se ljudska glava ni vidjela, nego je više nje na
dugačkome čupavome vratu bila konjska s velikijem
zubima, koja je tako načinjena da su se usta odozdo
mogla lasno otvoriti i zatvoriti, te je sve klo-
cala; a noge je imala sve čupave i na dnu kao u
tice. Uza njih je išao čovjek jedan s bubnjem, te je
unj jednako udarao. Oni su izlazili prvi put na sre-
tenije, i po tom svakoga sveca do časnoga posta;
prvi dan su prolazili kroz sabornu crkvu, a na sve-
toga Vlaha (3. Fevr.) izlazili su i pred kneza.
Idući po ulicama gdješto bi se ustavljali te su
vila i čoroje igrali, a turica je jednako klocala
svojijem zubima. Prosti ljudi po Dubrovniku pripo-
vijedaju da je takova životinja kao turica zaista
negda bila, pa je uhvatili i ubili: književnici pak
njihovi kažu da se to činilo za uspomenu negdaš-
njemu ratnome bogu Turu. Bila je riječ (kao poslo-
vica):
Čoroje, vila i turica
Maškarani sva trojica.
Na turičinu glavu mnogo je nalik klocalica,
koju sam ja 1827. godine uz mesojeđe gledao u Poža-
revcu u dvoru kneza Miloša Obrenovića: jedan se
momak bio obukao od prilike kao turica, da mu se
ljudsko ništa nije vidjelo, pa je gore klocao klo-
calicom te plašio žene i djecu.
BUKARA.
U Srijemu je običaj da se uz mesojeđe svako
veče skupe djevojke (male i velike) i mlade (a i od
muškinja dođe gdjekoje) nasred sela, pa nalože
vatru (ponajviše od đubreta i od smetlišta) i oko
nje igraju i pjevaju; i to se zove bukara ili va-
trište (ajdemo na bukaru, pjevaju djeca na bukari).
U Šajkaškom batalijunu pjevaju djeca uz časni
post u veče:
Oj straore, straore!
Oj javore straore! -
Čujem, čujem nebore!
A babe ih karaju da ne slute na rat. A i u
Srijemu pjevaju djeca u igri:
Oj straore, straore!
Umre, umre straore!
Dozov'te mu teticu
I očinu sestricu,
Nek donese tamnjana
I struk bela bosiljka,
Da okadim straore,
Ustaj, ustaj straore.
BOGOJAVLjENIJE.
(Bogojavljenje, po zapadnijem krajevima vodokršće, a u
Crnoj Gori vodice.)
Srbi pripovijedaju da se noću uoči Bogojavljenja
svake godine otvora nebo, i da će onda Bog dati sva-
kome koji što zaište, samo da se ne ište više nego
jedno. Gdjekoji stoje na polju po cijelu noć, ne bi li
vidjeli kad se nebo otvori, ali to svaki ne može
vidjeti. Tako se nekakav dogodio u sobi kad se nebo
otvorilo, i ne imajući kad izići na polje (da se u
tom ne bi zatvorilo), promoli glavu krov prozor da
reče: "Daj mi Bože osmak blaga"; pa u onome strahu i
u hitnji mesto toga reče: "Daj mi Bože od osmak
glavu!" U taj čas postane mu glava koliko osmak, tako
da je nije mogao kroz onaj provor uvući u sobu dok
nijesu ljudi došli sa sjekirama i načinili prozor
veći. Mnogi se na Bogojavljenje u jutru prije sunca
kupaju u potoku ili u rijeci (ako je voda smrzla
a oni probiju led, kao što sam ga i ja probijao na
Žeraviji. Ako je o Bogojavljeniju veliki mraz, onda
se misli da će biti dobra godina, za to i Turci
zapitaju kašto naše ljude: "Jeli se, more, smrzao
krst?" Gdje se narod naš u življenju po svojemu za-
konu ne boji nikoga, ondje se na Bogojavljenije po-
slije leturđije voda sveti na rjekama i na izvorima,
kao n. p. u Karlovcima na česmi nasred pijace, u
Zemunu na Dunavu a i u Biogradu sad na Savi; pod
vladom pak turskom to se po varošima do sad nije
smjelo činiti, nego se opominjem da su Lovničani
1796 godine sa svojijem popom i s učiteljem i đa-
cima (među kojima sam i ja bio) išli iza varoši na
jedan točak koji se zvao Danilova voda, i to bez
leturđije, jer kako nijesu imali crkve, ni ostale
oprave ona im se nije ni služila.
ZADUŠNICE.
Zadušnice imaju dvoje: uoči mesnijeh poklada
i u nedjelju po Trojicama (na Petrove poklade); ali
su prave zadušnice one prve, kao što se i ona sva
nedjelja, između bijele i sebične, zove zadušna ne-
djela. Na ove zadušnice običaj je da svaki doma-
ćin svima mrtvima svojijem, koje on pamti ili ima
zapisane u čituli, načini po svijeću voštanu, pa
sve te svijeće sastavi u jednu rukovet i zapali te
izgore mrtvima za dušu, ali najprije valja svakome
da namijeni, n. p. ova ocu, ova materi, ova babi i
t. d. Ako li je blizu namastir ili crkva, onda se
te svijeće odnesu onamo, i svaki svoju čitulu da
svešteniku te sve mrtve spomene na službi, i tu
onda kad sveštenik stane spominjati svaki svoje svi-
jeće zapali. Pošto sveštenik spomene sve mrtve,
zađu đaci s leđenom vode i s kotaricama, te svi-
jeće pogase i pokupe, pa poslije kaluđeri ili popovi
grade od njih druge svijeće i pale u crkvi. Na gdje-
kojijem mjestima idu na zadušnice i na groblje s
popom, te i ondje spominju mrtve, čate im molitve,
pale svijeće i dijele za dušu, dajući prosjacima i
siromasima koji se ondje skupe jela i pića a pomalo
i novaca.
ČASNI POST.
(U rukopisu našao se pod ovijem natpisom samo prazan
list, a poslije praznoga lista sljedeće:)
Baba Korizma. U Risnu na čisti ponedjeljnik
obuče se kakav momak u ženske haljine i načini se
kao đedova baba, pa noseći na ramenu sedam štapova
i za sobom vukući komostre (verige) ide no varoši
i skače ispred kuća i viče: "Bu! bu! bu!" i ovo se
zove baba korizma, kojom žene plaše djecu da ne
ištu mrsna jela, govoreći im i poslije onoga dana,
kad bi koje zaiskalo mrsa: "Eno babe korizme sa
štapovima pod tiglama" (na tavanu)! Sedam štapova
babe korizme znače sedam nedjelja časnoga posta, za-
to kad jedna nedjelja prođe govori se djeci: "Bacila
baba korizma jedan štap," ili: "Ispade babi zub."
Tako i kad prođe druga nedjelja i t. d. Babom
korizmom plaše i male prelje i pletilje, kao u
Zemunu gvozden-.zubom.
BLAGOVIJEST I BABINI KOZLIĆI.
Dok blagovijest ne prođe ljudi se naši jednako
boje zime, i ko ima stoke štedi sijeno. Da čovjek
ubije zmiju prije blagovijesti i u njezinu glavu da
usadi česno bijeloga luka da nikne do blagovijesti,
pa da ga zadjene za kapu na blagovijest kad pođe k
crkvi, onda bi poznao sve žene koje su vještice: sve
bi se kupile oko njega da mu otmu ili ukradu ono
česno (tako se pripovijeda). Vrijeme ono oko blago-
vijesti, osobito poslije koji dan, kad udari snijeg
ili cigani, zove se babini kozlići, babini jarci,
babini pozajmenici i babini ukovi.
Pripovijedaju da je u to vrijeme nekakva baba
istjerala jariće u planinu, pa dunuo sjever i udario
snijeg, a ona rekla: "Prc Marcu! ne bojim te se:
moji jarčići petoroščići." Na to se rasrdi Mart, pa
uzajmivši u Fevruarija nekolika dana, navali sni-
jegom i mrazom, te se smrzne i okameni i baba i njezi-
ni jarići. Kažu da se i danas može vidjeti u nekak-
voj planini (gdje se to dogodilo) ono kamenje što je
postalo od babe i od jarića: baba stoji u srijedi i
jarići ako nje. Pošto je Mart ovo učinio kažu da je
rekao: "Da mi je još samo jedan dan, smrzao bih u
kravi tele i u ženi dijete." Valja da je od ovoga
pripovijedanja ostalo i ono što se kaže: "Blagovi-
jest pripovijest."
LAZAREVA SUBOTA I CVIJETI.
Do skora je bio običaj u Srbiji (a može biti do
gdješto i sad) da nekoliko djevojaka u oči Lazareve
subote idu od kuće do kuće te igraju i pjevaju pjes-
me od Lazara onoga što ga je Hristos vaskrsao. Dje-
vojke ove zvale su se Lazarice. U Srijemu i danas
skupe se djevojke uoči toga dana i stanu u kolo a
pruže ruke od sebe pa dignu malo dijete muško te
ide preko ruku a one pjevaju:
Lazi, lazi Lazare!
Te dolazi do mene,
Privataj se za mene:
Za svilene rukave,
Za svilene marame,
Za klečane kecelje.
Na Cvijeti (a gdješto i na Blagovijest) u jutru
porane djevojke prije sunca na ranilo na vodu, pa
ondje uhvate kolo te igraju i pjevaju različne pjes-
me n. p.
Poranile devojke:
Jelo le, Jelo, dobra devojko,
Poranile na vodu,
Jelo le, Jelo dobra devojko,
Al' na vodi jelenče,
Jelo le, Jelo, dobra devojko,
Rogom vodu mućaše,
Jelo le, Jelo, dobra devojko,
A očima bistraše,
Jelo le, Jelo, dobra devojko.
Rani konja, Radivoje!
Devojke te pretekoše,
Vedrom vodu zamumiše. -
A što će im rano voda? -
Da operu bratu ruo,
Da ga pošlju u svatove i t. d.
VELIKI ČETVRTAK.
(Ovaj se natpis našao u rukopisu na praznome listu.)
VASKRSENIJE.
U narodu našemu zove se vaskrsenje i vaskrs i
uskrs, po istočnijem krajevima i veligdan a po za-
padnijem (osobito kod kršćana) vazam. Ovo je praz-
nik tako veliki kao i Božić. Na vaskrsenije treba
svako da uzme navoru: Za to u Srbiji zađu pred vas-
krsenije po selima namastirski đaci s kotaricama te
daju navoru za jaja. O vaskrseniju se tuku šarenijem
n crvenijem jajima, t. j. udaraju vrhovima jaje o jaje,
pa koje se razbije ono uzme onaj koji ga je razbio. To
čine kod namastira i kod crkve i nepoznati ljudi,
ali treba najprije da vide jaje jedan drugome: jer
gdjekoji probiju jaje od ozdo i iscijede žujce i bje-
lance, pa naliju voska da je tvrđe. Drugi dan vas-
krsenija (u ponedjeljnik) ko ne ode u crkvu na jutre-
nju, ovoga (n. p. u Srijemu i u Bačkoj) hoće da poli-
ju vodom ili da bace u vodu; za to se kaže onda:
Danas idu godišnjaci u crkvu (t. j. oni koji idu
samo od godine do godine). U Dubrovniku se za vas-
krsenije mijese kolači u srijedi s bijelijem jajetom
koji se o uskrsu daju služiteljima i kad ko donese
što sa sela; i ovakovi kolač zove se teharica. Od
vaskrsenija do Spasova dne govori se, kad se dvojica
sretu na putu, ili kad koji kome dođe u kuću: "Ris-
tos vaskrs" (mjesto dobro jutro, pomoz' Bog i dobar
veče), i odgovara se: "Va istinu vaskrs"; tako i
kad se pije, mjesto spasuj se i na zdravlje.
DRUŽIČALO, RUŽIČALO I POBUŠENI
PONEDJELjNIK.
Tako se zove drugi ponedjeljnik po uskrsu. Na
ovaj dan idu ljudi (a osobito žene) poslije letur-
đije na groblje te pobušavaju grobove od one godine,
dijele za dušu, i popovi čate molitve i spominju
mrtve. Na nekijem mjestima (kao n. p. u Negotinu i
u Ršavi) skupe se momčad i djevojke poslije podne
na jedno mjesto, pa igraju i družičaju se (ponajviše
muško s muškijem, a žensko sa ženskijem), t. j. o-
pletu vijence od vrbovijeh mladica, pa se kroza njih
ljube i mijenjaju jaja (šarena i crvena), pa poslije
promijene i vijence (metnuvši ih jedno drugom na
glavu) i zakunu se da će biti muškarci pobratimi
a ženskinje druge (Vlasi kažu kumača) do ono doba
godine. Takovi se pobratimi i druge po tom paze onu
svu godinu kao braća i sestre, i u različnijem i-
grama i zbiljskijem svađama pomažu jedno drugome,
kad opet dođe družičalo, onda se gdjekoji ponove, a
gdjekoji ostave. 
BURĐEV DAN.
Na Đurćev dan u jutru, prije sunca, počinju se
prvi put kupati; muškarci se ponajviše kupaju u
potoku, a žene i djevojke donesu u veče kući omaje
(t. j. vode s kola vodeničnoga, da se od njih svako zlo
i nevaljalština otrese i otpadne, kao omaja od kola)
i metnu u nju svakojaka bilja, a osobito selena, te
prenoći, pa se u jutru njom kupaju u gradini kod se-
lena i kod ostalog cvijeća. Prije Đurđeva dne ne
valja selena brati ili mirisati, a na Đurđev dan
svako uzme po jedan stručak te omiriše i zadjene za
pojas, ili (djevojke i mlade) za đerdan. A gdjekoji
se valjaju po zelenoj šenici. Mnogi Srbi, osobito k
istoku, prije Đurđeva dne ne jedu jagnjećega mesa,
a na Đurđev dan svaki gleda da zakolje jagnje. Pripo-
vijeda se da ovaj običaj i Turci drže. Oko Timoka
svaki domaćin dotjera na Đurđev dan k crkvi po
muško jagnje, i ondje mu na svaki rog prilijepi po
voštanu svjećicu, pa pop poslije leturđije iziđe
među jaganjce, kojima se onda svijeće na rozima zapa-
le, te im čati molitvu i blagoslovi ih (da se kolju
i jedu); drugi dan zađe pop s đakom od kuće do kuće
te kupi kože od onijeh jaganjaca, koje njemu pripa-
daju kao plata za molitvu i za blagoslov. Tako onamo
i kad je zavjetina u kome selu, svaki ispeče po jag-
nje, i donese ga na ono mjesto gdje će ručati, po tom
zađe pop te od svakoga jagnjeta otsiječe plećku, i
metne je u vreću, koja se za njim nosi; što odonijeh
plećaka on kod kuće sa ženom i s djecom ne može po-
jesti, ono prodaje. Gdjekoji na Đurđev dan izbace
puške preko stoke, da bi im stoka napredovala. U
Boci se sastanu po tri djevojke koje su već za udaju,
pa na Đurđev dan rano otidu na vodu, noseći jedna
u ruci prosa, a druga u njedrima grabovu grančicu,
pa jedna od ove dvije zapita onu treću: "Kuda ćeš?"
A ona odgovori: "Idem na vodu; da vode i mene i tebe
i tu što gleda pro tebe." Onda ona zapita onu što
nosi proso: "Šta ti je u ruci ?" A ona joj odgovo-
ri: "Proso, da prose i mene i tebe i tu što gleda
pro tebe." Po tom upita onu što ima grabovu gran-
čicu šta joj je u njedrima, a ona joj odgovori. "Grab,
da grabe i mene i tebe i tu što gleda pro tebe." U
Hrvatskoj oko Karlovca djevojke kršćanske po seli-
ma u oči Đurđeva dne a u varoši na Đurđev dan u
jutru ladaju, t. j. nakićene vijencima idu od kuće
do kuće te pjevaju. Na Đurđev dan ne valja spavati
(da ne boli glava); ako li ko spava a on treba na
Markov dan (25. Aprila) da otspava na onome istom
mjestu. Koliko nedjelja prije Đurđeva dne zagrmi, po
onoliko groša kažu gdjekoji u Srbiji da će biti to-
var žita one godine (ili kako su sad groševi spali
valjalo bi mjesto nedjelja uzeti dane, ili mjesto gro-
ša pare, pa mjesto sto oka reći jedna oka, ili još
kako drukčije).
ZAVJETINE I KRSTONOŠE.
U Srbiji svako selo ima po jedan dan koji slavi
i svetkuje (i to obično biva ljeti od vaskrsenija
do Petrova posta): Skupe se svi seljaci (žensko i
muško) na kakvo brdo ili na drugo lijepo mjesto
u selu, tu izvedu svoje prijatelje koji im dođu iz
drugijeh sela, i dozovu popove i kaluđere te čate
molitvu, sveštaju masla i svete vodicu, pa se onda
dignu svi s krstovima i s ikonama po polju (po ži-
tima i po livadama) a gdješto i od kuće do kuće;
po tom dođu opet na ono mjesto, pa ondje ručaju i
čitav se dan časte, igraju i pjevaju. Takovo se veselje
po Braničevu zove zavetina (ajdemo na zavetinu;
sutra je zavetina u tom selu), a u Jadru govore:
nositi krsta (krste?), ili krstonoše (oni što
idu s krstovima i s ikonama po polju i po selu). U
Tršiću, gdje sam se ja rodio, nose krsta drugi dan
Trojičine dne.
NA SPASOV DAN.
Do prije neko dvadeset godina bio je u Budvi
običaj, da svake godine na Spasov dan rano u jutru
iziđe mnoštvo ženskinja i muškinja na brdo, koje
se zove Spas. Svi, koji su tamo izlazili, bili su
obučeni u stajaće haljine, a osim toga momci i dje-
vojke s vijencima na glavi od različnoga cvijeća.
Navrh toga brda imaju zidine od crkve, za koju se
pripovijeda, da se zvala "Sveti Spas," po čemu se
PRVI DAN MJESECA MAIJA.
U Dubrovniku za vremena republike izlazio je
bembelj prvoga Maija kao čoroje, vila i turica na
sretenije. On je imao haljinu svu iskićenu zelenijem
lišćem i svakojakijem cvijećem; oko njega su se
vili blavori, i jednoga je u ruci nosio i s njime se
igrao. Išao je onaj dan i k namastiru sv. Jakova
(oko po sahata od grada).
i brdo sad tako zove; pred ovijem zidinama bilo je
upravo za ovaj dan načinjeno (po običaju onijeh kra-
jeva) veliko gumno, koje se i danas premda je već
razvaljeno, zove: Vilino gumno. Kako bi Budljani
na brdo izišli, odmah 6i se mladež na gumnu uhva-
tila u kolo, pa bi muškarci, koji su svi jedan do
drugoga pohvatani, zapjevali:
"Dobro jutro, b'jele vile!
I nama ga dajte!"
Pošto bi ovo ženskinje otpjevale, onda bi svi
pjevali ovu prvu pjesmu, a kad bi nju ispjevali i u
govoru se malo odmorili, onda bi drugu, a tako po
tom i treću. Poslije ovoga pjevanja počastili bi se
čime, što sa sobom donesu, pa bi se onda mladež
proigrala i prošalila, a potom bi se vratili svako
svojoj kući. Kao što u početku rekoh već ima oko
dvaestina godina, kako je ovaj običaj prestao, a
pjesama evo:
1.
Rano rani đevojčica
Na veseli Spasov danak;
Nešto pred njom rosu trese,
Boga moli đevojčica:
"Daj mi, Bože, da ja vidim
"Svako zv'jere s očicama,
"Razma zmaja planinskoga!"
Još te r'ječi ne izreče,
K njoj doleće plahi zmaje;
Savi mladu pod krilima,
I poletnu s đevojčicom
U te spilje kamenite.
Tu je drža dugo vreme;
Kad je doš'a Spasov danak,
Ljuto cmili đevojčica,
Ljuto cmili, ne prestaje;
Ćešio je ljuti zmaje:
"Što m' je tebe, đevojčice?" -
"Kako što je, plahi zmaje?
"Danas mi je Spasov danak:
"Sve đevojke ružu beru,
"Ružu beru, v'jence viju,
"A ja jadna luda, mlada,
"Niti berem, niti vijem."
Tu se zmaju ražalilo,
I pušti ju ružu brati,
Ružu brati, v'jence viti.
Al' jošt plače ćevojčica,
Ljuto plače, ne prestaje;
Ćešio je plahi zmaje:
"Što m' je tebe, đevojčice?" -
"Kako što je, plahi zmaje?
"Danas mi je Spasov danak:
"Sve đevojke v'jence nose,
"Vjence nose, majke diče,
"A ja jadna majke želim."
Tu se zmaju ražalilo,
Đevojci je govorio:
"Hol'mi, dušo, vjeru dati,
"Da ćeš k mene povratit' se,
"Puštiću te tvojoj majci."
Ona mu je vjeru dala,
Da će mu se povratiti;
Pušti zmaje đevojčicu,
Da u majke svoje pođe.
Kad đevojka k majci dođe,
Već za zmaja i ne haje.
Zmaje čeka đevojčicu,
Čeka danas, čeka sjutra;
Puče zmaje na kamenu
Čekajući đevojčicu.
2.
Viša je gora od gore,
Najviša Lovćen planina;
U njoj je trnje i grablje,
U njoj su sn'jezi i mravi
U svaka doba godišta;
Vilenski u njoj stanovi,
Sveđ' vile tance izvode;
Junak mi konja jezdaše,
Predragu sreću iskaše;
Vile mi njega viđeše,
Junaka staše dozivat':
"Ovamo svraćaj, junače!
"Tvoja se sreća rodila,
"Sunčanom ždrakom povila,
"Mjesecem sjajnim gojila,
"Zv'jezdama sjajnim rosila."
3.
Pala magla u primorje,
Al' se vidi krajem mora,
Mlado momče jezdi konja,
Koje nema ljube doma;
To gledala mlada moma
S b'jela dvora nje prozora,
z
Sama sobom govorila:
"Daleko je dvor od polja
"Rad' prostrana slana mora!
"Višnji! Višnji! razberi me?
"Snim li sanak, ili vidim:
"Jeli ono mlad na konja,
,,Al' je ono sivi soko,
"Ne razbira moje oko.
"Ah! satvori ovo more
"U zeleno ravno polje!
"U košulji bosonoga
"Preigraću preko polja,
"Ako bude sivi soko,
"Reći ću mu: Pogled' s okom
"Put istoka udno polja,
"Tu ćeš viđet' svakog lova;
"Ako bude mlad na konja,
"Reći ću mu: Vod' me doma."
O SPASOVU DNE.
Jasenak.
(Cvijet koji se latinski zove dictamnus albus Linn.)
U Srijemu se pripovijeda da u oči Spasova dne
noću vile otkinu vrh jasenku; za to alosanu čeljad
nose te ostave onu noć pod jasenkom metnuvši kod
bolesnika kolač hljeba i jednu čašu vode a drugu
vina (kao večeru vili), pa sjutradan u jutru kopaju
pod jasenkom, i šta nađu (n. p. crva ili bubicu ka-
ku), ono dadu bolesniku te izije ili u vodi popije
(kao lijek, koji mu je vila ostavila). - Pripovijeda
se da u jasenku cvijeta noću nestane kad se u veče
uzbere i ostavi gdje. 
TROJICE ILI DUHOVI.
Trojice se svetkuju tri dana kao i Božić i
vaskrsenije, i budući da su u prvu nedjelju po njima
Petrove poklade (koja se nedjelja zove i male tro-
jice), zato se cijele nedjelje ne radi gotovo ništa
nego se prijatelji pohode i časte i vesele.
O trojicama idu od kuće do kuće te igraju i
pjevaju kraljice, koje su sastavljene od 10 do 15 li-
jepo obučenijeh i nakićenijeh djevojaka. Jedna se
djevojka (koja valja da je lijepa i srednjega rasta)
među njima zove kraljica, druga kralj, treća barjak-
tar, a četvrta dvorkinja. Kraljica se pokrije bije-
lim peškirom po glavi i po licu, kralj ima na glavi
klobuk iskićen cvijećem i u ruci mač, a barjaktar
nosi na koplju barjačić bijel i crven. Kad dođu
pred čiju kuću, onda kraljica sjede na malu stoli-
čicu (kakove su obično po Srbiji i po Slavoniji) a
dvorkinja stane više nje, a ostale djevojke uhvate
oko nje kolo kao srp, pa se okreću na lijevo stupa-
jući po dvije stope u napredak i pjevajući. Kralj
stoji na lijevom kraju kola, a barjaktar na desnom,
ali se oni ne hvataju za kolo, nego kralj sam za sebe
(s licem okrenutim kolovođi) jednako igra uzmahu-
jući i izmičući se natraške, a barjaktar (s licem
okrenutim zavrćkoli) s barjakom u ruci igra pred
kolom. Poigravši tako malo, okrenu se kralj i bar-
jaktar po jednom svaki na svome mjestu, pa onda
optrče oko svega kola, i dođu opet svaki na svoje
mjesto, i počnu na novo igrati. Najprije započnu
od kraljeve kuće; i prva pjesma što pred svakom ku-
ćom pjevaju, zapovijeda domaćinu ili domaćici da
z *
iznesu kraljici stolicu, pa onda započnu pjevati
redom svima (muškome i ženskom, malome i velikom)
koji se nalaze u kući (ako će ih koliko biti, one
će svakome osobito i prema njemu pripjevati). Kra-
ljičke su pjesme sve od šest slogova, i u pjevanju se
svaka vrsta (osim prve i pošljednje) po triput go-
vori, i drugi se put dodaje na kraju leljo! n. p.
(djevojci)
Ovde nama kažu,
Ovde nama kažu, leljo!
Momu neudatu,
Momu neudatu,
Momu neudatu, leljo!
Jal' je vi udajte
Jal' je vi udajte,
Jal' je vi udajte, leljo!
Jal' je nama dajte,
Jal' je nama dajte,
Jal' je nama dajte, leljo!
Da je mi udamo i t. d.
Budući da u svakom selu nema toliko odabra-
nijeh djevojaka za to one idu i iz jednoga sela u
drugo; i da bi im slobodnije bilo, prate ih dva
ili tri oružana momka. Kraljice igraju u današnje
vrijeme po Srbiji od Cera i od Međednika do Timoka
i po Slavoniji kod Srba Rimskoga zakona; po Sri-
jemu, po Bačkoj i po Banatu igrale su do skora, pa
su novi sveštenici zabranili i iskorijenili govo-
reći da je to idolopoklonički običaj. Meni je u
Šišatovačkom prnjavoru pripovijedala jedna baba
kako je nekakav kaluđer odande iz manastira s ba-
tinom gonio i rastjerao kraljice među kojima je i
ona bila. Kraljice slabo ištu da se daruju, nego
ovaj posao čine samo radi svojega veselja, ali ako
im ko što pokloni ne odbacuju: gdješto mladi ljudi
uzmu srebrn novac po polovini u zube pa ga kraljica
svojijem zubima vuče i otima iz njegovijeh zuba. Ovu
šalu mladi ljudi čine samo za to da bi im usta do-
hvatila do djevojačkih usta.
Ovo su kraljičke pjesme koje sam ja do sad skupio:
1.
Kod kraljeve kuće.
Kralju, svetli kralju!
Kralju, svetli kralju, leljo!
Kraljice banice!
Kraljice banice!
Kraljice banice, leljo!
Ustaj, te pošetaj,
Ustaj, te pošetaj,
Ustaj te pošetaj, leljo!
Od dvora do dvora,
Od dvora do dvora,
Od dvora do dvora, leljo!
Do careva stola,
Do careva stola,
Do careva stola, leljo!
Gde car vino pije,
Gde car vino pije,
Gde car vino pije, leljo!
Carica mu služi,
Carica mu služi,
Carica mu služi, leljo!
Iz zlatna kondira.
2.
Domaćinu.
U ovoga doma
Dobra domaćina
Jeleni volovi,
Kaloper jarmovi,
Bosiljak palice,
Žito kao zlato.
Kralju, svetli kralju!
Divan barjaktaru!
Obrni se, pokloni se,
Poklon domaćinu.
3.
Djevojci.
Ovde nama kažu
Momu neudatu;
Jal' je vi udajte,
Jal' je nama dajte,
Da je mi udamo
Za Ivana đaka,
Popova nećaka.
Koji perom piše
Po orlovu krilu,
Te on zapisuje
Oči devojačke
I lice junačko.
4.
Opet djevojci.
Oj devojko plava!
Čula ti se vala
Čak do Carigrada.
Ti si posejala
Šestoper kaloper
I rani bosiljak;
Tu su s' navadili
Momci neženjeni,
Bosiljak ti beru,
Kaloper ti seku,
I tebe vrebaju,
Mladu da obljube.
Ne daj se, devojko,
Mlada prevariti.
5.
Momku neženjenu.
Ovde nama kažu
Momče neženjeno;
Il' ga vi ženite,
Il' ga nama dajte,
Da ga mi ženimo
Tankom Podunavkom
Ili Pomoravkom.
Tanka Podunavka
Mnogo dara nosi,
Tri torara dara:
Jedan tovar dara
Svekru i svekrvi,
Drugi tovar dara
Kumu i deveru,
Treći tovar dara
Ostalim svatov'ma.
6.
Opet momku neženjenu *).
Ovi dvori paunovi
A pendžeri đinđerovi,
Tu mi sedi mlado momče
Nakićeno, naređeno,
Manj što nije oženjeno.
Ženite ga, ne držte ga,
Da ga brada ne prevari,
Da mu moma ne zabavi.
7.
Mladi.
Ovde nama kažu
Mlado i zeleno
Skoro dovedeno;
S deverom se igra,
Prsten izgubila,
Burmu sakrušila.
Svekrva je kara,
Dever odgovara:
*) Jedina kraljička cjesma koju sam dosad čuo od četiri tro-
hejske stope.
"Ne karaj je, majko!
"Zlatari će doći,
"Prsten sakovati,
"Burmu pozlatiti".
8.
Popu.
Mi dođosmo ovde
Pred popove dvore.
Popovi su dvori
Borjem ograđeni,
Borjem i javorjem;
I po njima šeta
Mlada popadija,
A za njome ide
Đerka Sinđelija,
Pak majci govori:
"Ustan', mila majko!
"Te daruj kraljice:
"Podaj svetlom kralju
"Onog vrana konja,
"Mladom barjaktaru
"Barjak od ilinče,
"A svetloj kraljici,
"Od zlata minđuše;
"A onim ostalim
"Po kitu ružice,
"Po drugu ljubice.
"Neka su rumene
"Kao i ružica;
"Neka su ljubezne
"Kao i ljubica."
9.
Opet popu.
Kod popova dvora
Guvno preruvljeno,
Zlatom popleteno;
Na guvnu je rpa,
Rpa od bisera,
I po rpi palo
Jato golubova;
Svi golubi guču,
Golubica ne će.
Pitao je golub
Svoje golubice:
"Oj tako ti Boga,
"Moja golubice!
"Što ja s tobom gučem,
"A ti sa mnom ne ćeš?''
Govori golubu
Svome golubica:
"Ti si zaleteo
"U to tuđe jato,
"Za to ja ne gučem".
10.
Gospodaru.
Gospodar gospođi
Na krilu zaspao,
Gospođa ga budi,
U oči ga ljubi:
"Ustaj, gospodaru!
"Sablja ti se vadi
"Na tri nova grada;
"U tri nova grada
"Tri sindžira roblja."
11.
Gospođi.
Zaspala gospođa
Pod žutom nerandžom,
Gospodar je budi,
U oči je ljubi:
"Ustani, gospođa'
"Kraljice su došle,
"Daj, da darujemo;
"Ne ćeš mnogo dati:
"Kralju vrana konja,
"A kraljici vence,
"Vence i oboce,
"Mladom barjaktaru
"Svilenu košulju,
"A beloj dvorkinji
"Burmu pozlaćenu".
12.
Rataru.
Mi dođosmo ovde
Pred ratarske dvore,
Ratareva majka
Sve devojke kara,
Jednoj prigovara:
"Oj kučko devojko!
"Ne plet' na mač kose,
"Ne mami mi sina
"Leti od oranja,
"Zimi od ovaca."
Govori devojka
Izmeđ' devojaka:
"Oj tako ti Boga,
"Ratareva majko!
"Ako ti je žao
"Tvog sina ratara,
"A ti ga zagradi
"Od sela selenom,
"Od mene bosiljkom;
"Na vodu ću ići,
"Bosiljak ću brati,
"Ratara ljubiti."
13.
Đaku.
Ovde nama kažu
Đače samouče:
Samo knjigu uči.
Njemu knjiga kaže,
Konja da ne jaše,
Sablju da ne paše,
Vina da ne pije,
Dragu da ne ljubi;
To đače ne sluša
Što mu knjiga kaže,
Više konja jaše,
Bolje sablju paše,
Većma vino pije,
Većma dragu ljubi.
14.
Majstoru.
Mi dođosmo ovde
Pred majstorske dvore,
Majstorski su dvori
Skoro sazidani:
Kamen po kamenu,
Iver po iveru;
I po njima šeta
Mlada majstorica,
U naručju nosi
Sina Panteliju,
Za ručicu vodi
Đerku Anđeliju,
Treće joj se vata
Skut' svil'na zubuna.
Gledale je druge,
Pak joj zavidele:
"Blago tebe, drugo!
"Majstorova ljubo!
"U naručju nosiš
"Sina Panteliju,
"Za ručicu vodiš
"Ćerku Anđeliju,
"Treća ti se vata
"Skut' svil'na zubuna."
15.
Starcu.
Ovde nama kažu
Staroga vlastelja;
Kad u crkvu ide,
Žubori mu brada
Kao žuborika;
Kad iz crkve ide,
Miriše mu duša
Kao ran' bosiljak.
16.
Trojici braće.
Ovde nama kažu
Dvore ponajbolje,
Ponajbogatije,
Srebrom pokrivene;
I u njemu kažu
Tri zlatne trpeze:
Na jednoj trpezi
Knjige nečaćene,
Na drugoj trpezi
Blago nebrojeno,
Na trećoj trpezi
Svila nekrojena.
Zovite popove,
Neka knjige čate;
Zovite trgovce,
Neka blago broje;
Zovite trzije,
Neka svilu kroje.
17.
Bratu i sestri
Ovde nama kažu
Brata i sestricu;
Seju na udaju,
Bratac na ženidbu;
Jal' ga vi ženite,
Jal' ga nama dajte,
Da ga mi ženimo
Našom kolovođom.
18.
Djetetu.
O snašice Nedo!
Otkup' ovo čedo;
Ako li ga mlada
Otkupiti ne ćeš,
Mi ćemo g' odneti
Tam' u našu zemlju;
Tam' u našoj zemlji
Po dva sunca greju,
Po dva sunca greju,
Po dva vetra veju;
Čedo nama treba,
Kao struka bosiljka.
19.
Momku kakom koji stoji kod kola.
Momče, perjaniče!
Ne stoj, ne pogledaj,
U kolo ne gledaj,
U kolu ti nema
Slike ni prilike,
Već eno ti slike,
Oko Kola igra;
Mačem uzmahuje,
Na se pogleduje,
Stoji li joj lepo
Ruo sakrojeno.
20.
Opet kakom momku.
Momče, perjaniče;
Crn ti obraz bio
Kao gruda snega!
A srce ti ladno
Kao jarko sunce!
21.
Đurđu i Milici.
Oj Milje, Milice!
Srebrno putašce!
Svuda si nošeno,
Nikom' nesuđeno,
Do menika Buru
Na stolu sedeći,
Dukate brojeći.
22.
Kosani.
Sedila Kosana,
Te kosu češljala,
Pak Boga molila:
"Daj mi ti, o Bože!
"Svekrve kneginje,
"Devere levere,
"Jetrve gospođe,
"Zaove vezilje."
23.
Relji i Jeli.
Relja konja sedla,
Jela odsedlava,
Maša joj se Relja
Preko bojna sedla
U svilena nedra;
Al' govori Jela:
"Ne mašaj se, Relja,
"Preko bojna sedla
"U svilena nedra;
"Ja sam isprošena
"Davno, na daleko,
"U veliko selo."
24.
Javoru.
Javor išetao,
Devojke gledao,
Pak je govorio:
"Koja je tu moja,
"Javi se, devojko,
"Izmeđ' devojaka."
"Evo me, Javore,
"Al' ti ne ću doći,
"Dok mi ne sakrojiš
"Od maka košulju,
"Od svile rukave!"
25.
Putujući pjevaju.
Oj višnjo, višnjice,
Digni gore grane,
Ispod tebe vile
Divno kolo vode,
Pred njima Radiša,
Bičem rosu trese,
Do dve vile vodi,
A trećoj besedi:
"Pođ' za mene, vilo!
"Kod moje ćeš majke
"U ladu sediti,
"Tanku svilu presti
"Na zlatno vreteno."
MOBA I PRELO.
Kod Srba je običaj da idu ljeti u neke svece,
kad ne smiju sebi raditi, gazdama na mobu, t. j. bez
plate, samo za jelo i za piće. Najviše idu na mobu
te žanju (rijetko kose, kopaju kukuruze, kupe sijeno
ili šljive; kašto se i prede na mobu), za to se
žetelačke pjesme zovu i mobarske pjesme. Na mobu
najviše idu mladi momci, djevojke i mlade, i svako
se obuče i nakiti, kao na vaskrsenije ili na cvije-
ti, kad ide crkvi ili manastiru, pa cijeli dan ža-
njući pjevaju, čepaju se, šale se i vesele, a poslije
večere igraju i pjevaju do neko doba noći. Na neki-
jem mjestima (kao u Srijemu) kad dožanju njivu pa
pođu kući na večeru, onda djevojke načine od marama
barjake, pa onako s barjacima idu pjevajući, kao kak-
vi svatovi ili vojnici; kad dođu pred kuću, onda
pobodu barjake u zemlju. Moba se obično kupi na mrsku,
a domaćin treba da je časti kao kad slavi krsno ime
(za to svagda i zovu gazde na mobu, jer siromasi ne-
maju čim da časte). Na mobu dođu i prijatelji iz dru-
gijeh sela, i svaki dovede sa sobom po nekoliko
momčadi, đevojaka i mladi. Na mobu se otimaju koje
će poći.
Ovo su pjesme koje se najviše na mobi pjevaju:
1.
Nadžnjeva se momak i djevojka.
Nadžnjeva se momak i djevojka:
Momak nažnje dvadest i tri snopa,
A djevojka dvadest i četiri.
Kad u veče o večeri bilo,
Momak pije dvades't i četiri.
Kad u jutru beo dan osvanu,
Momak leži ni glave ne diže,
A djevojka sitan vezak veze.
2.
Kad žanju Turcima u nedjelju.
Vala Bogu! vala jedinome!
Gde mi vlasi žanju u nedjelju!
Nad njima se tri oblaka viju:
Jedan oblak gromovit Ilija,
Drugi oblak Ognjena Marija,
Treći oblak sveti Pantelija.
Progovara sveti Pantelija:
"Udri gromom, gromovit Ilija,
"Udri ognjem, Ognjena Marija,
"A ja vetrom, sveti Pantelija.
Al' govori Ognjena Marija :
"Nemoj gromom, gromovit Ilija,
"Nemoj vetrom, sveti Pantelija,
"Ni ja ognjem, Ognjena Marija;
"Jer vlasima Turci ne veruju,
"A pšenica težatka ne čeka."
3.
Mobi.
Na kraj, na kraj, moja silna mobo,
Na kraju je voda i devojka,
Voda ladna, a devojka mlada:
Vodu pijte, devojku ljubite.
4.
Opet mobi.
Naval', mobo, ja i moja žena :
Žena spava, a ja vodu nosim.
5.
Opet mobi.
Na kraj, mobo, na kraju je torba,
I u torbi paučljiva proja.
Navalite, mobo moja, pod veče,
Biće vama šugav jarac do veče.
6.
Saraorima.
Navalite pod noć, saraori,
Da otmemo iz mobe devojku.
Majka veli: još joj je nejaka,
Još joj nisu noge za pašmage,
Još joj nisu prsti za prstenje,
Ni bijelo lice za ljubljenje.
7.
Tri jetrve žetelice.
Žetvu žele tri jetrve,
Legoše mi pospavati,
Dok sa žita rosa spane;
Kad se one poprenule,
Ali sunce na zaodu.
Otud ide svekre Petre,
Da on vozi trudne snae,
Trudne snae i umorne;
Pa besjedi svekre Petre:
"Šta ste take, mile snae!
"Kan' da su vas zmije pile,
"Zmije pile p gušteri?"
Al' besjede, mile snae:
"Bre Boga mi, svekre Petre!
"Duge njive i široke,
"Vazdan žesmo, kraj ne višmo." *)
8.
Ovčar i djevojka.
Zaspala devojka drenku na korenku,
Otud ide stado s dva mlada ovčara,
Jedan s mirom prođe, drugi ne hte s mirom;
Govori devojci: "Ustani, devojko!
"Ajdemo tam' dole u to zlatno polje,
"Da žnjemo pšenicu, da se nadžnjevamo:
"Ako me nadžnješ, daću ti ja stado;
"Ako l' te nadžanjem, ljuba da si moja."
Ustade devojka, metnu srp na rame,
Odoše tam' dole u to zlatno polje.
Žnjeli su pšenicu od jutra do mraka,
*) Višmo mjesto vidjesmo ili vidismo.
Za devojkom veže devet mile braće,
A za momkom veže devet mili druga.
Devojka nažnjela trista i tri snopa,
Momak je nažnjeo dvesta i dva snopa.
Govori devojka: "Čuješ li, čobane!
"Stado da mi dadeš, ja sam te nadžnjela."
Moli se čobanin, pak joj progovara:
"Što će tebe stado s premlogim ovcama,
"Kad ti trave nemaš, stado da napaseš.
"A na vodu ne znaš, stado da napojiš,
"Niti lada imaš, stado da planduje?"
Govori devojka: "Čuješ li, čobane!
"Ja polja imadem, stado da napasem:
"Moja sitna kosa, zelena livada;
"A i vode imam, stado da napojim:
"Moje čarne oči, dva bistra kladenca;
"Ladak će mu biti moje obrvice."
9.
Opet ovčar i djevojka.
Žetvu žela lepota devojka
Zlatnom rukom i srebrnom srpom.
Kad je bilo oko pola dana,
Zapevala lepota devojka:
"Ko bi mene snoplje povezao,
"Dala bi mu moje belo lice;
"Ko li bi mi vodice doneo,
"Dala bi mu moje čarne oči;
"A ko bi mi ladak načinio,
"Ja bi njemu verna ljuba bila."
Ona misli, niko je ne sluša,
Slušao je ovčar od ovaca:
Rogozom joj snoplje povezao,
Od leske joj ladak načinio,
I doneo lađane vodice,
Pa besedi lepotn devojci:
"Daj, devojko, što si o6ećala."
Al' devojka polukava bila,
Pa se ona mlada odgovara:
,,Id' odatle, mladi čobanine!
"Ako si mi snoplje povezao,
"Tvoje ovce po strnjiki pasu;
"Ako si mi vodice doneo,
"I ti si se lađane napio;
"Ako si mi ladak načinio,
"I ti si se pod njim odmorio."
10.
Kad se hvataju slamke.
Kad se njiva dožanje, onda se žeteoci hvataju
slamke: jedan uzme onoliko slamki u pola, koliko
ima žetelaca (da svakome po jedan kraj od slamke
može dopasti), pa sve te slamke stisne rukom preko
srijede; a žeteoci stanu oko njega, i ovu pjesmu
pjevajući hvataju se svako po za jedan kraj od slamke.
Kad se svi uhvate, onda onaj pusti slamke, pa se lju-
6e, ko se s kim bude uhvatio.
Da s' vatamo tanke slamke, tanke, tanane,
Da gledamo, ko će s kime da se ljubimo.
Vatajte se tanke slamke, tanke, tanane,
Da gledamo, ko će kome u sreći pasti.
Kome staro, kome mlado, kom' što sreća da;
Bilo staro, bilo mlado, ljubiću ga ja.
Ko se neće poljubiti, ubio ga Bog!
Ubila ga sveta Petka Paraskevija!
Puštajte se, bele ruke, ne držite se,
Ko se s kime uvatio, da se ljubimo.
Poslije večere.
Domaćine, gospodine, puštaj nas doma;
Daleko su naši dvori preko lugova:
U koga je stara majka, zastaraće se;
U koga je muško čedo, uplakaće se;
U koga je mladi vojno, pokaraće ga.
PRELO I SUPREDAK.
Biva obično noću s večera. To se razumije da
na prelo idu djevojke i mlade, i kašto dođe po koje
i od poznate momčadi te se s djevojkama i s mladama
razgovoraju i šale. Na prelu se noću prede ili do-
maćici na mobu ili svaka prelja sebi: ako se prede
na mobu, onda domaćica valja prelje da časti; ako li
prede svaka sebi, onda im domaćica ne daje ništa za
jelo, nego ako koja donese što od kuće. Iz Reljkoviće-
va satira vidi se da su po Slavoniji noćna prela
bila vrlo u običaju, na koja su i momčad išla s tam-
burama; ali ja mislim da se to već umalilo. Danju
se ide na prelo samo na mobu kakoj velikoj gospođi
gotovo kao na begluk ili kuluk.
Na prelu između ostalijeh pjesama se pjevaju
pjesme najviše ove:
1.
Prelja i car.
(Pripijevaju prelje jedna drugoj.)
Prele su prelje s večera.
Koja je više naprela?
Majkina Ruža najviše;
Stigla je vala do cara,
Posla joj care povesmo:
"Naj tebi, Ružo, povesmo,
"Opredi mene šatore,
"Što od tog tebi ostane,
"Opredi sebi darove,
"U mom ih dvoru derala,
"Na mojoj ruci spavala!"
Mudrija Ruža od cara;
Poslala caru srdačku:
"Naj tebi, care, srdačku,
"Načini meni stan od nje.
"Što od tog tebi preteče,
"Načini sebi dvorove,
"Po njima ja ti šetala,
"Na tvojoj ruci spavala!"
2.
Pripijeva se ženama.
(U Crnoj Gori.)
Preslica *) na policu puna bisera,
Pri nju sjedi Stankovica **) vazda vesela,
Sreća joj se veselila s Stankom zajedno!
3.
Prelja i kujundžija.
Dva se grada vrlo bijeljahu,
U jednom je karanfile Jovo,
U drugom je šećerli djevojka.
Poručuje karanfile Jovo,
Poručuje šećerli djevojci:
"Oj Boga ti, šećerli djevojko!
"Ja sam čuo, da si tankoprelja;
"Poslaću ti Misirsko povjesmo,
"Uz povjesmo šimširli vreteno:
"Predi meni sto aršina platna,
"I k otome, što od tog ostane,
"Opred' sebi tananu košulju,
"Te je nosi, mnome se ponosi."
Kad to čula šećerli djevojka,
Otporuči karanfilu Jovi:
*) U Crnoj Gori, kao i onuda po primorju, preslica u govoru
zove se kuđelja.
**) Tako se i ostalima redom pripijeva, koja je čija.
"Oj Boga mi, karanfile Jovo!
"Ja sam čula, da si kujundžija:
"Poslaću ti sitnu trepetljiku,
"Sakuj meni statve i brdila,
"I ostalo, što stanu valjade;
"I od toga, što tebi preteče,
"Sakuj sebi toke na jeleke,
"Toke nosi, mnome se ponosi."
4.
Kujundžija i hitroprelja.
Što se sija kraj gore zelene:
Da l' je sunce, da l' je mjesečina?
Nit' je sunce, nit' je mjesečina,
Već dva zlatna roga od jelena,
U njima su dva grada građena,
U jednom je kujundžija Janko,
U drugome Janja hitroprelja,
Poručuje kujundžija Janko,
Poručuje Janji hitroprelji:
"Oj Boga ti, Janjo hitropreljo!
"Da ti pošljem maleno povjesmo,
"Opredi mi šator i košulju,
"A što tebi od toga ostane,
"Ti opredi sebi u darove."
Janja bila mudrija od Janka,
Poručuje kujundžiji Janku:
"Oj Boga ti , kujundžija Janko!
"Da ti pošljem malenu paricu,
"Sakuj meni vjence i oboce,
"A što tebi od toga ostane,
"Potkuj tvoga dobra konja vranca,
"Neka ti je među braćom fala."
5.
Predi, momo, darove.
Pasla moma jelenke,
Na vodu ih navraća,
Jelenci joj pređoše,
Al' ne može ta moma,
Osvrte se jelenak,
Uze momu na roge,
Pak je hita na brege.
Gdje je moma panula,
Tu je rasla brekinja,
K njoj dohode čobani,
Presjekoše brekinju,
Od nje prave svirale,
U svirale govore:
"Predi, momo, darove."
DODOLE, PRPORUŠE I ČAROICE.
Nekoliko djevojaka kad je suša idu po selu od
kuće do kuće, te pjevaju i slute da udari kiša. Jedna
se djevojka svuče do košulje sa svijem, pa se onako gola
uveže i obloži različnom travom i cvijećem tako,
da joj se koža nigdje ne vidi ni malo, i to se zove
dodola, pa onda zađu od kuće do kuće. Kad dođu pred
kuću, onda dodola igra sama, a one druge djevojke
stanu u red i pjevaju različne pjesme; po tom doma-
ćica ili drugo kakvo čeljade uzme pun kotao ili
kabao vode, te izlije na dodolu, a ona jednako igra
i okreće se. U dodolskijem se pjesmama pripijeva
na kraju uza svaku vrstu: oj dodo! oj dodo le n. p.
Naša doda Boga moli; oj dodo! oj dodo le!
Da udari rosna kiša, oj dodo! oj dodo le!
U Srbiji su od prije u dodole išle po selima
naše kućevne djevojke, a sad ponajviše idu Ciganke,
da bi što isprosile. U vojvodstvu novi sveštenici
zabranjivali su dodole, kao i kraljice, ali se opet
mogu još gdješto vidjeti.
Ovo su dodolske pjesme koje su meni dosad poznate:
1.
Pred kućom, kad igra dodola.
Molimo se višnjem Bogu,
Oj dodo, oj dodo le!
Da udari rosna kiša,
Oj dodo, oj dodo le!
Da porosi naša polja,
Oj dodo, oj dodo le!
I šenicu ozimicu,
Oj dodo, oj dodo le!
I dva pera kukuruza,
Oj dodo, oj dodo le!
2.
Opet kad igra dodola.
Naša doda Boga moli,
Oj dodo, oj dodo le!
Da udari rosna kiša,
Oj dodo, oj dodo le!
Da pokisnu svi orači,
Oj dodo, oj dodo le!
Svi orači i kopači,
Oj dodo, oj dodo le!
I po kući poslovači,
Oj dodo, oj dodo le!
3.
Opet kad igra dodola.
Udri, udri, sitna kiša,
Oj dodo le!
Moj božo le!
Te porosi žito, vino,
Oj dodo le!
Moj božo le!
I tri pera kukuruza,
Oj dodo le!
Moj božo le!
I lanove za darove,
Oj dode le!
Moj božo le!
I kudelju tankoviju,
Oj dodo le!
Moj božo le!
4.
Kad idu preko sela.
Mi idemo preko sela,
Oj dodo, oj dodo le!
A oblaci preko neba,
Oj dodo, oj dodo le!
A mi brže, oblak brže,
Oj dodo, oj dodo le !
Oblaci nas pretekoše,
Oj dodo, oj dodo le!
Žito, vino porosiše,
Oj dodo, oj dodo le!
5.
Opet kad idu preko sela.
Mi idemo preko sela,
Oj dodo le!
Moj božo le!
A oblaci preko neba,
Oj dodo le!
Moj božo le!
Iz oblaka prsten pade,
Oj dodo le!
Moj božo le!
Ujagmi ga kolovođa,
Oj dodo le!
Moj božo le!
Kao što u Srbiji idu dodole, tako u Dalmaciji
(u Kotarima) idu prporuše samo što one nijesu
djevojke nego momci neženjeni i idu sa zelenijem
granama i s cvijećem od kuće do kuće te igraju i
pjevaju. Njihov se starješina ili kolovođa zove prpac,
i on je uvijen pavitinom i dračom. U pjevanju i
igranju žene ih poljevaju vodom gledajući da bi naj-
većma polile prpca; a pošto svrše pjesmu i igranje,
domaćica valja da ih daruje vunom, solju, sirom,
skorupom, maslom, jajima i t. d., pa ovako što skupe
onijem se u veče časte, a što im preteče ono podi-
jele. Prporuše pjevaju pred kućama:
Prporuše hodile,
Terem Boga molile,
Da nam dade kišicu,
Da nam rodi godina
I šenica bjelica
I vinova lozica,
I nevjesta đetića
     Do prvoga božića.
Daruj nama, striko naša, *)
Oku brašna, striko naša,
Bublu masla, striko naša,
Runce vune, striko naša,
Jedan sirčić, striko naša,
Šaku soli, striko naša,
Dva, tri jajca, striko naša.
Ostaj s Bogom, striko naša,
Koja si nas darovala.
Koliko sam ja sad u novija vremena vidio u
Biogradu i Loznici, najviše sad Ciganke idu u ko-
ledu, i one obično ištu da im se što daruje (jer
toga radi i čine taj posao); ali dok su Srpkinje
išle u koledu, ja mislim da su one slabo marile za
*) Ako je domaćica vrlo stara, govore joj majko mjesto
striko, a vrlo mladoj može biti da bi kazali snašo
i nevo.
darivanje kao i kraljice; ali prporuše, kao što
pokazuje ova njihova pjesma, čine ovaj posao samo
dobitka radi. Kao što su u Srbiji dodole i u Dal-
maciji prporuše, tako su u Turskoj krajini čarojice,
o kojima dosad ništa više nijesam mogao doznati.
ILIJN DAN.
U narodu se našemu misli i govori da sveti
Ilija upravlja gromovima (gdjekoji još kažu da trči
po nebu na kolima, pa od one lupe postaje grmljava);
za to se on i zove u narodnijem pjesmama gromovnik.
Kad grom udara, onda kažu da sveti Ilija po zapovi-
jesti Božijoj gađa đavole ("uzvrdao se kao đavo
ispred groma"); za to govore da se ne valja krstiti
kad grom puca, da ne bi đavo u nevolji pobjegao pod
krst u koji grom ne će udariti. Što je u puške i u
topa tane, ono je (kao što narod misli i govori) u
groma strjelica: kad grom gdje udari, ona otide u
zemlju, a poslije nekoliko godina iziđe na zemlju,
pa je onda mnogi nađu (kamen bjelutak koliko veliki
orah, glatko zatesan sa mnogijeh strana te su na nje-
mu postali mnogi uglovi), i ostave je ili nose uza
se, kao kakvu amajliju (valja da od groma ?). Tri dana
prije Ilijina dne i tri poslije zovu se u Srbiji
kresovi, i žene ovijeh dana ne će košulje da peru
niti ikakvoga drugoga prtišta da kvase, jer kažu da
6i se iskresalo. U Hrvatskoj vatra što se na polju
loži uoči Đurđeva dne, uoči Vidova dne, uoči Ivanja
dne i uoči Petrova dne zove se krijes (u množini
kresovi). Onamo se ona bubica što ljeti noću leti i
svijetli, zove krijesnica (u Srbiji svitac, u Sla-
voniji svitaljka a u Dubrovniku svijetnjak), i pri-
povijeda se da su iskre od krijesa oživljele i da je
ona tako postala. Kad grmi na Ilijn dan, kažu da će
se onoga ljeta ucrvljati ili onako pokvariti i opa-
sti orasi i lješnici i žir. Mnogi, osobito dje-
ca, kad čuju prvi put od godine da zagrmi, valjaju se
po zemlji, da ih one godine leđa ne bole.
IVANj DAN I PETROV DAN.
Srbi pripovijedaju da je Ivanj dan tako veliki
svetac da na njega sunce na nebu triput od straha
stane. Uoči Ivanja dne je obično na nekijem mjesti-
ma (kao n. p. u Jadru) paliti lilu oko tora: nagule
čobani lile (brezove ili trešnjove) i metnu u pro-
cjepove, te načine kao velike kite, pa uoči Ivanja
dne, pošto se smrkne, zapale one procjepove i obne-
su oko torova, po tom neke zadjenu u tor te izgore, a
neke uzmu čobani i iznesu na kakvo brdo, gdje dođe i
više čobana, te se igraju. Tako se pali lila i uoči
Petrova dne. U Dalmaciji i u Dubrovniku mladež, o-
sobito ženska, uoči Ivanja dne i uoči Petrova dne a
i uoči Vidova dne naloži vatre po polju pa ih pre-
skače namjenjujući svaki put za koga, n. p. ovo za oca,
ovo za Mater, ovo za Miloša, ovo za Milicu i t. d.
Na nekijem mjestima (kao po Srijemu) uoči Ivanja
dne beru djevojke Ivanjsko cvijeće te viju vijence i
meću ispred kuće po stresi ili po plotu. Berući
djevojke cvijeće pjevaju različne pjesme, a osobito
ovu:
Ivanjsko cveće, Petrovsko,
Ivan ga bere te bere:
Majci ga baca u krilo,
A majka s krila na zemlju -
Gdješto djevojke metnu na Ivanj dan u lonac
zemlje i u nju posiju nekoliko zrna šenice, pa na
Petrov dan gledaju, kako je nikla ili uklijala: ako
su klice savijene kao prsten, onda vele da će se one
godine udati. Uoči Ivanja dne gdjekoje djevojke met-
nu bjelance od jajeta u čašu vode te prenoći pod
strehom, pa na Ivanj dan ujutru po njemu nekako po-
gađaju, hoće li se skoro udati.
Pred Petrov dan sire stanarice i domaćice čo-
banima sirce i metnu ih u tvorila te se osuše pa
im ih daju na Petrov dan u jutru.
MEĐUDNEVICA.
Tako se zovu one tri nedjelje između Velike i
Male Gospođe. U ove dane obično žene i ljudi beru
i ostavljaju trave lijeka radi. Žene kažu da jaja
međudnevička mogu najdulje stajati da se ne pokvare;
jedna žena iz Tršića reče meni preklani u Lozni-
ci: ,,Jaje koje se snese na Simeuna Stupnika može
stajati godinu dana.
LUČIN DAN.
U Hercegovini na Lučin dan podrani domaćin
u tor te gleda, kako mu stoka leži: ako je podavila
noge poda se, onda vele da će biti zla zima i godi-
na; ako li je noge opružila, onda vele da će biti
dobra i zima i godina.
KRSNO IME.
Osim ovijeh općijeh običaja o različnijem praz-
nicima svaki Srbin ima po jedan dan u godini kojega
on slavi, i to se zove Krsno ime, Sveti, Sveto i
Blag dan. Riječ krsno ime pokazuje da je ova slava
postala od imena koje se u prvome kršćavanju naro-
da našega nadjenulo kome, n. p. kome je nadjeveno
Đorđije, on je počeo slaviti dan Svetoga Đorđija t. j.
Đurđev dan; a budući da on nije gledao da se i nje-
govu sinu nadjene ime kakvoga sveca, nego mu je na-
djenuo ime Srpsko, n. p. Živan ili Radovan, tako je po
smrti njegovoj i njegov sin (ne imajući sveca imena
svojega) počeo slaviti onaj dan koji mu je slavio i
otac, i tako je to ostalo u cijelome onome potomstvu.
Domaćin se stara i pripravlja za cijelu godinu,
kako će i čim proslaviti krsno ime. Kad bude uoči
krsnoga imena pred noć, onda zađe jedan iz kuće (o-
bično mlađi) po selu te zovne (na krsno ime) sve
seljake, koji ono krsno ime ne slave; taj pred svakom
kućom skine kapu i obično ovako počne: "Božja kuća
i vaša! pozdravio je otac (ili brat) da dođete do-
veče na čašu rakije, da se razgovorimo i da malo
noći potkratimo; što bude sveti Nikola (ili koji
bude) donio, ne ćemo sakriti; dođite, ne mojte da
ne dođete." Kad bude uveče, onda nekom otide doma-
ćin, nekom pošlje sina, nekom najamnike (žene uve-
če slabo idu) ili drugoga koga iz kuće. Kad zvanice
dolaze svečarima u kuću, obično ovako govore: "Do-
bar veče i čestito ti sveto! slavio ga mnogo ljeta i
godina u zdravlju i veselju!" Gdjekoji ponesu i ja-
buku ili (po varošima) limun, te dadu domaćinu kad
mu nazovu dobar veče. A prijatelji iz drugijeh sela
dođu i ne zvani, pa tu svi večeraju, piju, razgovaraju
se i pjevaju do neko doba noći; po tom seljaci oti-
du svaki svojoj kući (domaćin kaže svakome na po-
hodu: "dođite i sjutra na čašu rakije." I tako ih
svaki dan poziva od večere na doručak, a od doručka
na ručak), a prijatelji već ondje i ostanu. Sjutra
dan dođu rano na doručak, pa malo docnije na ručak.
Prije ručka ili na ručak treba da dođe i pop da
prekadi i da očati koljivo. Kad već bude oko pola
ručka, onda zapale voštanu svijeću, donesu tam-
jana i vina, te ustanu u slavu: pomole se Bogu, jedu
koljivo, obrede se vinom (napijajući: "za slave ne-
beske, koja može da nam pomože") i lome (domaćin
s popom ili s kim drugim, kad nema popa) krsni ko-
lač (koji mora biti od šenična brašna u kiselo u-
miješen i našaran poskurnjakom); jednu četvrtinu
od toga kolača dadu popu, jednu domaćici, a dvije
oni jedu; pjevaju (dva i dva) u slavu:
Ko pije vino za slave Božje,
Pomoz' mu Bože i slavo Božja!
A šta je ljepše od slave Božje
I od večere s pravdom stečene?
Potom sjednu opet, i pijući i jedući razgova-
raju se i pjevaju do mraka (domaćin ne sjeda za sto,
nego stoji gologlav i služi gostima vino i rakiju).
Tako slave tri dana (samo što ne ustaju više u
slavu; drugi se dan krsnog imena zove pojutarje, a
treći ustavci), a prijatelji odlaze čak četvrti
dan. U Hercegovini po gdjekojijem mjestima gosti
sjede doklegod u domaćina ima pića, a kad on
pošljednje iznese na sofru, iznese s njime i prazne
savijene mješine (u kojima se piće iz drugijeh
mjesta donosi). Kad to gosti vide, onda kako popiju
ono što je na sofri, uzima svaki svoju pušku i
odlazi. I najgori siromah treba da proslavi svoje
krsno ime, makar prodao kakvo živinče ili drugo
što iz kuće, te kupio rakije (ako svoje nema) i
ostalo što mu valja. Ponajviše slave Nikolj dan,
Jovanj dan, Đurđev dan, Aranđelov dan i t. d., i
to se ne mijenja, nego ostaje od koljena na koljeno.
Za to se smatraju kao rođaci svi koji slave jednoga
sveca. Žena slavi muževlje krsno ime (baš ako bi
oj muž i umr?o):
Pomoz' Bože i sveti Đorđije!
Krsno ime gospodara moga -
Bugari svi oko Timoka slave Nikolj dan, i
osim krsnoga kolača, koji se siječe kao i u Srba,
svaki umijesi po jedan veliki somun, u koji se metne
po čitav šaran. Kad pop dođe da prekadi, on somun
ovaj presiječe po pola, pa jednu polu uzme sebi, a
druga ostane domaćinu; i budući da pop gleda
svagda da uzme onu polovinu u kojoj je šaran, za to
se domaćica stara, ili somun tako da umijesi, da
se ne poznaje, gdje je šaran, već pop neka ga siječe
na sreću, ili na onoj strani da ga izvisi, gdje ša-
rana nema, i tako da bi popa prevarila, kao što
se često i događa, i domaćica se ovakom prijevarom
ponosi, a i pop joj se smije.
U Srbiji gdjekoji ljudi prislavljaju još koji
dan osim krsnoga imena, a u Crnoj gori, a po svoj
prilici i u Hercegovini, to čine svi. Po onijem
južnijem krajevima svaki čovjek slavi svoje krsno
ime, a kad koje opštine slavi crkva, onda slave
svi: jedno od ovijeh dana zove se krsno ime, a
jedno u Crnoj gori prislužba ili poslužbica;
koje je pak glavno, koje li je prislužba, za to sam
ja u Crnoj gori pitao mnogijeh, pa mi nijesu jednako
kazivali. Da rečemo da je crkvena slava prislužba,
ali kad se uzme da onda slavi crkva i sva opština,
i da svakome onda najviše dolaze prijatelji iz dru-
gijeh mjesta, kao u Srbiji zavjetinama (kad se krsta
nose), onda se lasno može reći da je glavna slava,
a krsno ime da je prislužba, ili da se ne zna koje
je koje (osobito kod prostijeh ljudi koji pravoga
uzroka i jednoj od ovijeh slava slabo znadu). Kad se
koji iz Hercegovine sasele u donju zemlju, oni iznaj-
prije slave, kao i gore, obadvoje, a poslije malo po
malo prema običaju i stanju donjozemskome oni
sami ili njihovi potomci jedno izostave po svojoj
volji, zadržavši ono koje im se učini lakše i mi-
lije slaviti. Tako su i moji stari saselivši se iz
Hercegovine iznajprije slavili i Đurđev dan i Aran-
đelov dan, t. j. jedno slavili, a drugo prislavljali;
a poslije su malo po malo Aranđelov dan izostavili
sa svijem, a Đurđev dan zadržali, i ja sam se kao
dijete čudio gledaju ći u kući ikonu svetoga Aran-
đela, a Đurđev dan se slavi, i pitao sam oca i
strica, kako je i za što je to, a oni mi drugo ni-
jesu znali odgovoriti, nego da smo mi u Hercego-
vini slavili ta obadva sveca i onu ikonu da je po-
kojni djed donio iz Hercegovine i da smo ondje, u
donjoj zemlji, iznajprije Aranđelov dan prislavljali
a poslije, osobito kako se stariji brat mojega oca
oženio od Aranđelovštaka, da smo ga ostavili sa-
vijem. U Srbiji gdjekoji Đurđevštaci prislavljaju
Đurćic (3. Nojemvrija), a Nikoljštaci mali Nikolj
dan (9. Maija); ali ovome prislavljanju nema ni-
kakva osobitoga (novog) uzroka.
Zdravice koje se napijaju o krsnijem imenima:
1.
U DOBRI ČAS OD OBJEDA.
"Sve s časom dobrijem a mirom Božijem, da pi-
jemo u dobri čas od objeda, da se namjeri dobri čas
na objedu i po objedu našemu bratu domaćinu i ko
je u njegovom poštenom domu!"
2.
U BOLjI ČAS OD OBJEDA.
"Pismo u dobri čas, a sad ćemo i u bolji; dobri
pomagali a bolji priskakali našemu bratu domaćinu
i ko je na njegovom poštenom objedu."
Poslije ove zdravice ustaje se u slavu, pa poš-
to sveštenik svrši svoje onda se, dok još svi golo-
glavi stoje na nogama, napija:
3.
U SLAVU BOŽJU.
"Pismo u dobri i bolji čas, a sad ćemo u pre-
lijepu slavu Božju. Da nam pomože Bog i lijepa
slava Božja! Kojigod u slavu Božju ustajao te je
spominjao i njoj se molio, njemu i pomogla duši i
tijelu; koji li je zaboravljao il' u strahu il'u sti-
du il' u svome sagrješeniju te je ne spomenuo, Bog
i lijepa slava Božja njega ne zaboravila, no bila mu
najbolja pomotnjica duši i tijelu!"
Poslije ove zdravice gdješto i pjevaju po dva i
dva ovu pjesmicu:
Ko pije vino za slave Božje,
Pomoz' mu Bože i slavo Božja!
A šta je ljepše od slave Božje
I od večere s pravdom stečene?
4.
U ZDRAVLjE DOMAĆINOVO.
"Zdrav si mi, brate (poimence)! Pismo u dobri
u bolji čas i u Božju lijepu slavu, a sad ćemo piti
za zdravlje našega brata domaćina od ovoga pošte-
noga doma, života i lijepog njegova zdravlja, za zdra-
vlje njegove poštene glave, njegove braće i bratuče-
da, sinova i sinovica, njegovih unuka i odmladaka
i za zdravlje svakoga od njegova doma, roda i poroda!
Za zdravlje njegova stada širokoga i rala dubokoga!
Za zdravlje njegova tvrdoga i visokoga šljemena i sva-
ioga rodnoga i berićetnoga sjemena; štogod mu je Bog
darovao i udijelio, to mu uzdržao, i k onome pridao,
koliko je volja i milost njegova! Svašto mu Bog dao,
što u njega žudio, i za što mu se molio, to mu udije-
lio, a najviše srdačnoga veselja i junačkoga zdravlja,
koji će junaci*) svud na dobro poteći i svaku sreću
steći i u svom domu donijeti; kudgod naš domaćin i
njegova đeca iz doma postupali, svud na sreću nastu-
pali! kudgod hodali, hodali putem širokijem a s obra-
*) T. j. pomenuta domaćinova rodbina. Jamačno bi se od kak-
voga drugog napijača, i može biti i od ovoga istog drugi
put, ovo moglo čuti ljepše i razgovjetnije.
zom svijetlijem! među tuđom braćom i krajinom bili
stimani i pribrani, a od Gospoda Boga pomilovani i
ponjegovani! Naš se brat domaćin svuda među ljudma
braćom svojom falio i odmijenio, unucima ponosio
i dičio, odmladcima dičio i kitio, kako što se diči
i kiti Đurđev dan listom i zelenom i travom, a Spa-
sov dan ljetom i cvijetom i Božijem svakijem blago-
detom! Da Bog da našemu bratu domaćinu u svačem
sreću dobru, sretnu i berićetnu, punu i bogatu, da
mu ralo ore u duboko, a stado ide u široko, da mu je
šljeme tvrdo, od zemlje visoko, na zidu stasito, a na
daleko glasito! bilo mu temeljito, prije zemana ne-
promjenito, a kad bi se sa zemanom i promijenilo,
Bog ga spomenuo, Bog mu pomogao, i niko mu naudit'
ne mogao! Da Bog da i velika milost Božja, kojegod
naš brat domaćin sjeme iz doma iznosio i preko
kutnjeg praga prenosio te ga desnom rukom mahao,
mahao ga desno, bilo mu sretno, mahao ga lijevo, ro-
dilo mu lijepo! Gospod mu Bog puštavao i ugađao po
njemu, od neba mu rosjelo, te mu dobro i lijepo ro-
dilo! u dno mu se busalo, u srijedi trsalo, na vrhu
klasalo! na gumno mnogo bilo a u kuću sporo i beri-
ćetno, a od Gospoda Boga blagosloveno! Da Bog da-
ruje da naš brat domaćin u svom domu a pod kutnjem
krovu sabira i dočekiva vrsne i izabrane ljude, pa-
trijare i vladike, popove i kaluđere, kumove i pri-
jatelje, dobre junake svoju braću Srblje, nište i ubo-
ge, suzne i nevoljne, i svakoga po licu brata koji se
krstom krsti a Boga vjeruje; vrsni i izabrani doho-
dili na glas i na njegovu lijepu čast, a ništi i u-
bogi na glas i sretnji udjelak! Žedna napojio,
gladna napitao, gola rizom priodio, a svakome dao
dobar čas i voljni napitak, ove godine kako mogao, a
do godine kako bi sam htio i mislio! Kogod mu iz
doma hodio, lijepi glas po svemu svijetu nosio, kako
što nosi čela po medenu cvijetu! Sa svakim se pra-
vo ljubio i bratski grlio! i već kud ćemo dalje?
no našemu bratu domaćinu i njegovoj braći i đeci,
rodu i porodu daj Bože lijepo i dugovječno zdravlje!"
5.
U ZDRAVLjE PRIJATELjSKO.
Zdrav si mi, brate (poimence) ili sine (poimen-
ce)! Za zdravlje našega svakoga kuma i prijatelja
ortaka! Đegođ nam je koji, što nam ih je đed i otac
stekao, i mi mladi nakon njih, od sinjega mora do ti-
hoga Dunava, i od kojegođ koji vjere i zakona bio, a
našemu domu i našemu rodu dobra htio, svakome Bog
pomagao i svakoga unaprijed pomakao, koliko je volja
miloga Gospoda Boga, ako Bog da; za zdravlje sve go-
spode ove! koji su dospjeli i prispjeli ove godine,
da Bog da i lijepa milost Božja da dođu i prispiju
i do godine, i mnogo ljeta i godina, a sve za našega
života, ako Bog da! Koji li ni kum i prijatelj nije
došao i prispio ove godine a žudio da dođe i pri-
spije, Bog udijelio da dođe i prispije na svako mje-
sto đe on sreću i blago dijelio, ako Bog da! Vazda, moj
brate, naši kumovi i prijatelji napijali i Boga mo-
lili u naše domove za naše zdravlje, a mi sa zema-
nom Božijem u njihove domove za njihovo zdravlje!
Pomogao Gospod Bog i nas i naše kumove i prijatelje,
đegođ mi i naša đeca i naša braća za njih čuli, o-
tole se pozdravljali, đe li se na putu il' na divanu
viđeli i sastali, i otole se pozdravljali, i jedan
drugom o časti i dobru radili, u lice se ljubili,
jedan drugog za zdravlje pitali, dobrijem srcem a
pravom ljubavi! Da Bog da i lijepa milost Božja, da
za naše kumove i prijatelje vazda čujemo dobri i če-
stiti glas, i u njima da imamo dobru uzdanicu, a ta-
kođer i oni u nas! Da Bog da, đegođ bio vrsni rod, a
bogati dom, pravi Rišćanin, a snažni Srbin, neka
nam bio suđeni kum, a neki pravi prijatelj,
neki ortak, a neki pobratim! pomagao jaki Gospod
Bog i nama i njima sa svake strane, a s nebesa najbolje!
Da Bog da i milost Božja, s kumovima se kumili, sve
s drage volje, bez nikakve nevolje*), s prijateljima
se prijateljili s čistom ljubavi po ćaru, po glasu i
po zakonu Ristovu! stare da držimo što nam je ste-
kao đed i otac, a nove i sretne da prifatimo po za-
povijesti i volji Božjoj. Da Bog da i milost Božja,
da se naši kumovi i prijatelji kažuju i poznaju na
divanu gospodskome, na megdanu junačkome, na saboru
bratskome, po imenu poštenome, po koljenu junačko-
me, po ćesi punoj, po sablji britkoj i po svakoj do-
broj i čestitoj sreći, kakono se poznaje i danica
zvijezda na istoku jutrenome! I već kud ćemo
dalje? no našijem kumovima i prijateljima daj Bože
lijepo zdravlje, na putu dobri ćar, među ljudma po-
šteni glas, a najbolje, Bože, pomozi nas koji smo ov-
đe danas! I zdrav (po imenu)! nadaj se (po imenu)!"
*) Za nevolju se ko kumi s kime n. p. kad čovjek ubije koga
pa se poslije moli za mir i oproštenje.
6.
ZA ČESTITOST ZBORA I SABORA.
"Za slavu i pohvalu našega zbora i sabora sve-
toga (poimence sveca koji se slavi)! Đegođ se sa-
stajali i radili, dobro satvorili i učinili zbor ni
bio zborom, a dogovor dogovorom kao među sretnom i
čestitom braćom Rišćanima, ako Bog da! Ni kojoj se
krajini riječima ne molili ni asprama otkupljivali,
ni sa snagom pokorili, no svakoj obranili i osveti-
li, prijateljima jezikom iz usta, dušmanima oru-
žjem iz ruka, oštrom sabljom, jakom miškom, dobrom
zgodom, a sve s pomoću Božjom, ako Bog da! za zdra-
vlje vašega cvijeta nasred bijedoga svijeta, crkve
Jerusalimske, divne naše Rišćanske bogomolje, za
koju se svaki pravi Rišćanin Bogu moli i u nju pri-
log nosi! da joj jaki Gospod Bog pomože i izbavi iz
peksijanske ruke, ako Bog da! Za zdravlje svijeh na-
šijeh okolnijeh crkava i manastira! Đegođ je koja,
svaku ni Bog pomogao, da nam budu bijele i lijepe,
okićene i oružane, s dvora klakom i kamenom, a iz-
nutra srebrom i zlatom, krstima i ikonama, a naj-
bole milom braćom Rišćanima, kao u prava i sretna
mjesta Rišćanska, ako Bog da! Za zdravlje naših
sveštenika, koji naprijed idu, crkve otvoraju, letur-
đije poju, i za nas grešne Bogu se mole! molitva im
prijatna bila u Gospoda Boga, ako Bog da! Za zdrav-
lje našega okolišnog kapetana *), kneževa i vite-
*) Ovo je kazao pop Marko iz Krivošija, a Hercegovac iz
Turske zemlje mjesto okolišnoga kapetana rekao bi voj-
vode.
zova, brzića i mladića, trgovaca i putnika, kopača
i orača! I za zdravlje svakoga junaka brata Rišća-
nina, voljnoga i nevoljnoga! koji je u volji, Bože ga
podrži, koji li je u nevolji, Bože ga iz nevolje iz-
bavi, da se braće nagleda, da se sunca ogrije, da se
vinca napije, i da mu Bog da vlast i oblast, kako da-
nas nama u našega brata domaćina, ako Bog da!"
7.
ZA SOFRE, OBRAZA I USTANKA.
"Zdrav si mi brate, zdrav! Za zdravlje ove poštene
cofpe i poštenih obraza! Ko je ovu sofru postavio, po-
šten mu obraz bio! Da Bog da, ko je postavio ove godi-
ne, postavljao je i do godine punu i čestitu, sretnu
i bogatu, mnogo ljeta, a sve za njegova života, on i
njegova đeca nakon njega, ako Bog da! vrhom je stavljao,
ravnu je dizao, punu i bogatu, sretnu i čestitu, ako
Bog da! I časno sjeli, a pošteno ustali, pomogao
Bog sjedeći i ustajući, i vazda na onom mjestu sje-
dali, s kog mogli lako ustati! I kad ti dođe ova ča-
šica i ova zdravica, po nje popij sjedeći, a po nje
stojeći, i zdrav si mi, zdrav!"
Ovijeh sedam zdravica prepisane su ovako od
pomenuta dva čovjeka. Drugi bi kazali na mnogo
mjesta drukčije, gdješto gore a gdješto i bolje.
Osim krsnijeh imena, o drugijem zborovima i gozbama,
n. p. o svadbama, daćama, o mirenju i t. d. drukčije
se i napija.
Evo još nekolika komada od različnijeh pa-
štrovskijeh zdravica s pripjevima:
1.
"U veliku slavu Božu. Da ni Bog i slava Boža
i sveta neđelja *), koja je sjutra, pomože našega
brata domaćina, i ko mu dobra xoće!"  **)
Pripjev.
Ko vince pije u slavu Božu,
Slava mu Boža vazda pomogla,
Slava i sila Boga gospoda!
2.
"U slavu svijeh svetijeh Božijeh ugodnikah,
koji su oko prijestola Božega i svega dvora ne-
beskoga. Da ni pomože Bog i svi sveti našega brata
domaćina, i ko mu dobra hoće."
Pripjev.
Još Boga molimo i prečistu slavu!
Sveti Nikola, svjema nam pomozi!
Ti nam daj vince veselo piti,
Veselo piti, u časti ***) biti!
3.
"U zdravlje domaćinovo, njegove braće, njego-
vijeh sinovah i sinovicah, stričevah i bratučedah,
*) Ili koji bude svetac.
**) Mjesto: i ko mu dobra xoće jedni kažu: i njegove
prijatelje.
***) Ovdje, kao i na mnogijem drugijem mjestima čast znači
die Ehre, Ruski čest?.
vetovah i svatovah *), kumovah i pobratimah, i sva-
koga njegovoga pravog prijatelja, đegođ ** ***)) koga ima
od vjere i od uzdanice; da ih pomože gospodin Bog
i sveti (koji bude)!"
Pripjev.
Junak junaka okom pogleda,
Đe junak bude, da potrebuje;
A dobar junak svuđe trebuje,
Blago družini, s kojom vojuje,
S kojom vojuje, i vino pije!
4.
"U zdravlje crkovno. Da ni gospodin Bog po-
može našega duhovnika (kako mu bude ime), koji
nije jutros pojao leturđiju, koji je jutros, i koji
je do jutros, i koji će po jutros, i ko mu je pomagao!
Da ni gospodin Bog pomože duhovnike i od ostali-
jex domovah, koji poju po miru rišćanskome! Da ni
gospodin Bog pomože četiri patrijare vasilinske,
i da ni gospodin Bog namjesti petoga u Peć! Da ni
gospodin Bog pomože našega vladiku (poimence,
koji bude)! Da ni gospodin Bog pomože četrdeset
*) Cvat ovdje znači rodbina zetova.
**) Paštrovići obnčno govore ge mjesto đe; no budući da
im se susjedi za to podsmijevaju, za to su se preda mnom u
ovome govoru čuvali toga.
***) Mup mjesto svijet ja do sad nigdje u narodu našemu
nijesam čuo do ovo ovdje, a i ovo je jamačno od popova
i od kaluđera, koji na častima ponajviše sjede u gornjemu
čelu i počinju napijati.
mitropolitah od zakona rišćanskoga, kojizi mole
Boga za nas grešne, i da ni njihove molitve va-
ljaju na prijestol gospodnji! Da ni gospodin Bog
pomože arimandrite, igumne, proigumne, proto-
sinđele, kaluđere, popove, protopope i svakoga
crkovnoga čoeka, koji mole Boga za nas grešne!
Da ni njihove molitve valjaju pred sudijom pra-
vednijem! I da ni gospodin Bog pomože i starce *)
koji sjede sprema gospode crkovne, starce i mla-
diće i male đetiće!
Pripjev.
Ovi domov dar,
Velji Boži dar.
Ko napit' veli,
Sam se veseli,
Veselio mu Bog kuću i vas dom!
A proljeće ga zdravo zastalo,
Zdravo zastalo, i ostavilo!
5.
U zdravlje glavarah naše komunitadi i našijeh
plemenah. Da ni gospodini Bog pomože suđe od na-
šega zbora, suđe i vojvode! Da ni gospodin i Bog
pomože plemena, i ko je u plemenu, i naše okomne **)
zborove, koji našem zboru za čast rade a za zdravlje
Boga mole; da ih pomože Bog!
*) t. j. svjetske poglavice.
**) Mjesto okolne.
Pripjev.
Junak ide gorama,
Oružan je str'jelama;
Za njim idu drugi dva,
Jedan veli: "Udrimo na nj".
Drugi veli: "Ne bih ja;
Strmo gleda, mnogo zna,
Ubiće nas obadva.
6.
U zdravlje našega pokrovitelja orla ćesara (poi-
mence, koji bude). Da ni gospodin i Bog pomože
njega i njegove principe i njegove senature i
njegove đenerale i njegove oficijale i njegove
vojnike i bojnike! Da ni gospodin i Bog pomože i
drugoga svakoga cara i kralja i bana, koji se krstom
krsti, a našemu ćesaru pomoć daje!"
Pripjev.
Biserna brada,
Srebrna čaša,
Biser se roni,
U čašu pada,
Svako ga zrno
Po dukat valja,
A sjeda brada
Tri b'jela grada.
7.
U zdravlje naše poštene sofre. Da ni gospo-
din i Bog pomože sofru i sve svijetle obraze, koji
oko sofre vino piju! *) Da ni gospodin i Bog pomože
desnu bandu i lijevu (pokazujući punom čašom oba-
dvije strane)! Da ni gospodin i Bog pomože sestru
domaćicu, koja ni je čast parićala! Da je parićaje
u dugo i u mnogo, nama i ostalijema! I ostale nje
sestre i kćeri, koje su došle u ovi dom, da na
radosti dohode jedna drugojzi, u čast i u poštenje,
dokle kćela volja Boža, na puno i na ramno! Da ovđe
na vijeka ljudi dolaze a ljude nalaze u junačkome
zdravlju i u veselju! Mi i ostali što spendžali, to
Bog namirio domu i domaćinu sa svake bande, a s
nebesa najbolje!"
Pripjev.
Podigni se, stari svate, brijeme ti je!
Uzmi zv'jezdu pred sobome, slavja na ruci:
Zv'jezda će ti svijetliti, kud ćeš putovat',
A slavić ti pop'jevati, te te veselit'. **)
Ovo su sve opšti pripjevi uza zdravice, kad
se napija; a kad koji čašu pije, onda imaju osobiti
te se pjevaju, tako n. p. starome svatu:
Pustila se zlatna žica iz rožanstva luga ***)
Savila se starom svatu okolo klobuka.
*) t. j. i svatove, koji su došli po djevojku, i domaće
goste djevojačke.
**) Mjesto posljednja tri stiha jedni i ovako pjevaju:
Uzmi zv'jezdu pred sobome,
A sokola na ruci:
Zvjezda će ti svijetliti,
Soko će ti kaževati,
Kudijer ćeš putovati.
***) t. j. (po kazivanju ljudi, među kojima se ovo pjeva) iz
ili:
Čast da ti je, stari svate, i crveno vino!
Ovako se pripijeva i kumu, djeverima i svima
ostalijema; a osim toga pjevaju se još i ove male
pjesmice vinu:
Vince je teklo,
Nama je reklo:
"Pijte me, pijte,
"Dobri junaci!
"Mene će biti,
"A vas biti ne će;
"Ali će biti,
"Ko će me piti."
Ovo je vino crveno,
Popijmo ga veselo,
Nek ne čuje sve selo,
Da smo zdravo i veselo.
Kao što pojedini ljudi imaju i slave krsna
imena, tako esnafi ili cehovi slave pirove, n.p. ćur-
čijnski je pir Ilijn dan, terzijnski velika gospođa,
zlatarski car Kostantin, ratarski veliki četvrtak
i t. d. Svi majstori skupe se na svoj pir u crkvu i
poslije leturđije pregledaju i svršuju svoje račune
i druge poslove. Po varošima mnogi od esnafa imaju
u crkvi svoj barjak s likom onoga sveca koji je nji-
hov pir, koji oni nose kad se nosi litija.
onoga luga, gdje se Hristos rodio; i znači iz mipa,
da bi svadba na miru prošla, kao što je viđeno, da se
i u drugijem pjesmama sluti i želi.
MANASTIR.
U stara vremena bilo je mnogo više manastira
u narodu našemu, pak su poslije pod vladom Turskom
opustjeli, i sad im još samo zidine stoje. Budući da
u Srbiji ni u desetom selu nema crkve, za to ljudi
idu uz časpe poste (svake nedjelje), a osobito o Mu-
čenicima, o Blagovijesti, o Cvijetima i o Vas-
krseniju i o ostalijem velikijem godovima (n. p. o
Trojičinu dne, o Petrovu dne, o Preobraženju, o
Gospođi velikoj i o maloj, o Vavedeniju, o Bogo-
javljeniju i o Zadušnicama) manastirima, te se
ispovijedaju i pričešćuju. Uz časne se poste obično
pričešćuju, a o drugijem godovima idu kao na sajam.
Kod gdjekojijeh manastira skupi se (kad je lijepo
vrijeme) o Blagovijestima, o Cvijetima, o Preobra-
ženju i o Gospođama po nekoliko hiljade sabora.
Tu prodaju trgovci različnu rubu, krčmari krčme
vino, rakiju i jabukovaču; mesari peku jaganjce,
ovce, koze i svinje te prodaju meso; tu gledaju
momci djevojaka (obično idu djevojke najviše o Cvi-
jetima, a mlade o Vaskrseniju); tu se sastaju ku-
movi, prijatelji i poznanici i dogovaraju se o sva-
čemu. - Tako idu Bačvani o Trojičinu dne po Srem-
skijem manastirima, ali se oni slabo bave kod koga
manastira, nego samo putuju iz manastira u mana-
stir te cjeluju i gledaju trpezarije (kao n. p. u
Ravanici, gdje je izmolovana Kosovska bitka, i u
Jasku smrt cara Uroša), ali u Srbiji dođu crkvari
iz daljnijeh sela na konak (uoči praznika), a iz
obližnjijeh dođu u jutru, pa tu budu do poslije
podne. Kad ljudi idu manastiru, onda svi (i žensko
i muško) obuku stajaće haljine (štogod koje ljepše
ima). Gdjekojim manastirima idu ljudi, koji su pobo-
gati, po deset dana hoda daleko(kao n. p. u Studenicu
idu - čini mi se o Trojičinu dne - iz cijele Srbije,
iz Bosne i iz Hercegovine, i nose prilog. Tako bi
isto dolazili i u Sremske manastire da nema laza-
reta i drugijeh smetnji). Za vladanja Turskoga u
Srbiji vladike se ništa nijesu miješale u uprav-
ljanje manastirsko: njima su manastiri plaćali što
je bilo određeno na godinu, i držala su ih po neko-
liko dana kad 6i ondje došli, i više ništa. Kad
je u manastiru kome umr?o starješina, iguman ili
arhimandrit, novoga je izbirao okolni narod, a vladi-
ka mu je samo očitao ono što treba po zakonu. Okol-
ni se narod starao i za popravljanje manastira, n. p.
kad je trebalo manastir ponavljati ili kod njega što
graditi, jedni su ljudi građu sjekli, jedni vukli,
jedni davali što za hranu majstorima, a svi zajedno
starali se da sastavljaju novce što će se majstorima
platiti. U Austrijskijem pak državama, osobito u
Srijemu i u Bačkoj i Banatu, vladike su pravi gospo-
dari od manastira: oni im starješine postavljaju,
premještaju i zbacuju, njima manastiri svake godine
daju račune šta su odašta dobili i na što potro-
šili; o novome ljetu šalju po manastirima po ne-
kolika svoja dvoranina u promjenu, te mijenjaju na-
mjesnike, pregledaju riznice i ostale manastirske
stvari; onima svaki manastir valja po nešto da
plati, a često im se što i poklanja. Koji je starje-
šina u milosti kod vladike, on čini od manastir-
skoga imanja šta mu je drago, a osobito kad arhiman-
drit postane vladika, pa odlazi iz manastira; tako
u ovijem manastirima samo starješine žive gosposki,
a kaluđeri osim jela upravo siromaški: kad se koji
zakaluđeri, manastir mu načini haljine, a kad po-
stane sveštenik, onda mu još pokloni mantoros, pa
u napredak u ime haljina i svega ostaloga troška
daje mu se na godinu od 25 do 40 forinti u srebru
(kako je u kome manastiru određeno). Osim toga još
dijele između sebe (gdješto i sa starješinama za-
jedno) što se skupi od nurijaša i od čitanja moli-
tava, i to su im svi dohodi. Ručak i večeru imaju
u trpezariji svi zajedno sa starješinom, i svaki
po satljik vina na podne i u veče; rakije daje se
svakome po dvije holbe na nedjelju. Svi su naši veći
manastiri koje od onijeh koji su ih zidali, koje od
drugijeh što su im pridavali, imali od starine
(koji manje koji više) sela i zemlje, ali im je to
poslije pooduzimano, samo su do našijeh vremena
zadržali po jedno selo, koje je kao na njihovoj zemlji
naseljeno i koje se zove prnjavor. U Srbiji su mana-
stiri plaćali spahijama osjekom za sebe i za prnjavor,
tako je n. p. manastir Tronoša plaćao spahiji (Raš-
čićima iz Loznice) do početka ovoga vijeka po
30 groša i po jednu kravu jalovicu i po koje čarape
na godinu; a kad su poslije groševi počeli spa-
dati, i ova je plata stala se podizati, tako da je do
1832 godine bila izišla na 250 groša. Tronoški
prnjavorci niti su šta više plaćali spahiji niti
kakoga drugoga danka osim careva harača, a kalu-
đerima su radili najmanje po jedan put u nedjelji
dana i to ponajviše u petak, a davali im nijesu
ništa. Manastirski je starješina prnjavorcima i
sudio za kojekake sitnice, a kašto ih je zatvorao i
bio. Sad kako je u Srbiju epahija ne stalo, vlada
je Srpska odredila, da ona sva zemlja na koju su ka-
luđeri osjekom spahijama plaćali u napredak ostane
manastirska, a prnjavorci da drže od nje ono što
su do sad držali, ali prikrčivati da ne smiju
ništa, i od onoga što drže da ne smiju nikome
ništa prodavati, pa kad koja porodica zamre, da
ostane manastiru zemlja koju je ona držala. U car-
stvu Austrijskome manastiri su prave spahije od
prnjavora kao i druge spahije od ostalijeh sela. Ma-
nastir Grgeteg u Srijemu osim prnjavora ima i jedno
svoje selo Neradin, a Bezdin u Banatu nema prnja-
vora, nego samo selo Munaru. Osim zemlje, vinograda
i šljivika, koje im rade prnjavorci, manastiri u
Srbiji imaju i po nekoliko sela svoje nurije, koja
često pozivaju kao na mobu, ali pored svega toga
manastiri su od prije najviše življeli od pisa-
nije i od priloga: gdjekoji su kaluđeri dolazili
manastiru gotovo kao gosti, nego su sve išli po
narodu (po svoj Turskoj, dokle se Srpski jezik go-
vori), te pisali (novce, stoku, žito, piće, plat-
no i t. d.), pa što nijesu mogli manastiru nositi
ili goniti, ono su na mjestu prodavali i činili
u novce, a mnogi su ljudi i sami o praznicima do-
nosili manastirima milostinju. Gdjekoji veći mana-
stiri slali su kaluđere radi milostinje i u Kara-
vlašku i Karabogdansku i u samu Rusiju, i onamo su
im vladaoci kašto određivali milostinju na go-
dinu, koja se i do danas daje ako manastiri nijesu
opustjeli. Ali je sad pisanija u Srbiji zabranjena:
prvi je Karađorđije to počeo zabranjivati, i pripo-
vijedali su onda kako je odgovorio nekome manastir-
skom starješini (čini mi se Metodiju Lazareviću,
arhimandritu Tronoškome), kad mu je moleći se za
dopuštenje da može ići ili poslati kakoga kalu-
đera u pisaniju, rekao, da bi mu dao put u vilaet:
"odavde do tvoga manastira ima 77 putova, kojijem
god pođeš, ja ti stojim dobar da ćeš doći u mana-
stir, ali u narod nigdje da se nijesi svratio u ime
pisanije, jer ljudi sad nemaju ni sami šta da jedu,
a kamo li vama da daju, a ti kad dođeš čovjeku na
konak, domaćin valja da traži i tebi i tvome konju
šta u kući nema: ti ne možeš jesti kukuruznice,
nego ti valja tražiti pogače, a tvoj konj ne će da
jede kukuruza, nego hoće ječma, a ako ti dosađuje
gostinica, ti načini pored manastira mehanu, pa ko
ti god dođe, pokaži mu prstom u nju, te ćeš tako
i goste dočekivati i jošte što dobiti." Manastiri
su se u Srijemu i u Bačkoj i Banatu s pomoću svo-
jijeh spahiluka održali do sad prilično, ali su
u Srbiji vrlo posrnuli jedno što je zabranjena pi-
sanija, a drugo što slabo koji valjan čovjek (kao
i u Srijemu i u Bačkoj i Banatu) hoće da ide u ka-
luđere: od prije su jedini kaluđeri bili narodna
gospoda, gosposki se hranili, u ćurkove odijevali,
na dobrijem konjma jahali i dobro oružje nosili, a
sad ko je valjan i što zna, otvoren mu je put k raz-
ličnijem službama i gospostvima.


??.
OBIČAJI O NAJZNATNIJIM LjUDSKIJEM DOGAĐAJIMA.
BABINE.
Kod Srba traju babine obično sedam dana. Za ti-
jeh sedam dana dolaze danju žene na babine i dono-
se čast (n. p. pite, uštipke, rakiju, vino i t. d.) i
djetetu darove te se časte i vesele; a noću dođu
susjedi i susjede, i poznanici i poznanice te čuva-
ju babine, t. j. sjede svu noć kod porodilje, i razgo-
varaju se i pjevaju, a osobito treću i sedmu noć
("Nije sedmu noć dočuvan" imaju običaj reći o-
nome koji je malo suludast). Tada ne smije ni jedno
zaspati, jer drugi jedva čekaju da ga ogare ili da mu
prišiju štogod (kakav dronjak ili čitavo ćebe) za
haljine. Na babinama pjevaju svakojake pjesme, a neke
imaju koje se samo tada pjevaju, n. p.
1.
Oj na delu na golemu bob se zeleni,
A ko ga je posejao te se zeleni ?
Mirko *) ga je posejao te se zeleni,
Ruža **) ga se nazobala, srce je boli -
Kolalom lalom ko mu otac beše ?
Kolalom lalom taj ***) mu otac beše.
Kolalom lalom ko mu deda beše? i t. d.
*) Ili kako ocu djetinjemu bude ime.
**) Ili kako bude ime materi.
***) Kako mu bude ime.
2.
Što u dvoru žubor stoji?
Što ono vele?
Jovanu se sin rodio,
Te se vesele.
Ko se tome veseljaše?
Babo najviše.
Vesele se, Boga mole,
Da mu bude živ.
3.
Rano rani mladi Jovan,
Prije zorice,
Te on ide u planinu
Na vrana konja;
Zaboravi žute čizme
I rukavice,
Kad se Jovan povrnuo
U bijeli dvor,
I naodi svoju ljubi
Kao gospođu,
Đe ona leži na dušeku
U meku svilu,
S pored nje je bešičica
Drva šimšira,
U bešiku muško čedo,
Zlatna jabuka;
Al' je Jovan govorio
Svojoj gospođi:
"Ferim tebe, ljubi moja,
Kao gospođi."
4.
Trepetala trepetljika
Puna bisera,
Pod njom sjedi snaha naša,
Sina rodila;
K njoj dolaze svi svekrovi,
Redom gospoda:
"Ferim tebe, snaho naša,
Sina rodila."
PODRIJETLO.
U Crnoj gori i u Hercegovini narod naš ima
svoja prezimena kojima se porodice pozivaju od kolje-
na na koljeno kao i u ostaloj Evropi: u Srbiji pak
toga običaja do našega vremena nije bilo, nego se
svaki pozivao po svome ocu dodavši očinome kršte-
nom imenu ović ili ević, kod imena koja se svršuju
na je i o samo vić, a kod onijeh koja se svršuju na a,
samo ić, n. p. Milanović, Milošević, Milojević,
Ranković, Milešić, (i to je značilo: sin Milova-
nov, Milošev, Milojev, Rankov, Milešin); ako li
je kome otac umr?o prije matere, on se je pozivao po
materi dodavši materinom krštenom imenu mjesto a
ić n. p. Ružić, Smilšnić, Peruničić, Stanić, Nedić,
Višnjić, Bojanić (i to je opet značilo: sin Ružin,
Smiljanin i t. d.). Tako i kad su se koji iz Herce-
govine ili iz Crne gore saselili u Srbiju, oni su po-
čevši se zvat po ovome donjozemskome običaju prez-
imena svoja malo po malo poizostavljali, gdjekoji i
pozaboravljali, a gdjekojima ako se i spominjalo sta-
ro prezime, najviše su ih kao poruge radi njime na-
zivali. Meni je pripovijedao znatni poglavica za Ka-
rađorđijeva vremena Mladen, da je on starinom iz
Drobnjaka, iz sela Tušimnje od Cerovića, ali se
je zvao po ocu Milovanović. Sad se tek od godine
1804 počelo i u Srbiji, osobito kod znatnijeh ljudi,
da se ne pišu po očinome krštenom imenu, nego ili
kao što su slušali da su im se stari zvali ili o-
nako kako im se otac zvao i pisao. I u Carstvu Au-
strijskome u današnjemu vojvodstvu naši su se lju-
di do skora zvali i pisali po očinome ili po mate-
rinome krštenom imenu kao i u Srbiji, dokle im
zemaljske starješine, osobito videći da u jednoj ku-
ći i u jednoj porodici ima po nekoliko različnijeh
prezimena, nijesu to zabranile, te su ona imena ko-
jima se ko po ocu ili po materi zvao ostala u napredak
prezimena. Vršački oborknez Ar*o, koji je umr?o
prije nekoliko godina, zvao se no svome ocu Manoj-
lović, i kad je za zasluge svojega oca Manojla postao
Madžarski plemić, primio je njegovo kršteno ime
Emanuel za prezime. Može biti da je u Crnoj gori i
po njezinijem okolinama osveta najveći uzrok što
ljudi drže svoja stara prezimena, da bi onaj koji bi
pomislio koga da ubije, odmah znao s kim će se zava-
diti i kome će krv dužan postati, i za to kad se o-
namo o kome govori, kaže mu se ne samo čij je sin i
kako se po prezimenu zove, ili - kao što oni kažu -
od koga je bratstva, nego se još doda i iz koga je ple-
mena, n. p. Savo Markov Petrović Njeguš; ako je
pleme razdijeljeno na kakova osobita imena kao n. p.
što je Cetinje na Bajice i na donji kraj, onda se do-
da još i to, n. p. Điko Milov Martinović Bajica
Cetinjanin. A u Srbiji onake osvete nije bilo niti
je moglo biti, za to toga radi nije trebalo držati
se staroga prezimena, a ako je još ko bio od kake
znatne i Turcima mrske porodice, prije mu je valja-
lo da se krije nego po njoj da se poziva, kao što su
jamačno u početku vlade Turske mnogi činili; za to
kad su Turci kupili harač, svaki se kazivao po ime-
nu svojega oca ili matere, a u drugijem događajima
slabo je ko koga i pitao a još manje pisao kako se
zove; za to je u nas do danas još običaj da se mnogi
ljudi poznaju i zovu više po krštenome imenu nego
i po kakome prezimenu. I Bošnjaci Turskoga zakona,
osobito gospoda, drže svoja stara prezimena, pa još
onaka koja pokazuju da su njihovi stari bili Hriš-
ćani i da se oni po zakonu samo zovu Turci a po ro-
du i po jeziku da su pravi Srbi, a kojijeh bi oni po
svome današnjemu mišljenju valjalo da se stide, n. p.
Filipovići, Đurđevići, Todorovići i t. d. Može
biti da je kod njih uzrok što su ova prezimena u sta-
rijem njihovijem beratima na spahiluke i na ostala
gospostva. U narodu našemu ima prezimena koja se ne
svršuju na uć i koja nijesu postala od očinijeh ili
materinijeh krštenijeh imena, nego je neko od one poro-
dice najprije onako prozvan, n. p. Kuliza, Besara, Ša-
kabent, Mlatišuma, Malenica, Lalikuća, Rukavi-
na, Mamula, Sočivica, Koprivica, Vatrica, Hala-
vanja, Vurdelja, Pamučina, Komadina, Džoda, Žeželj,
Štule, Vitas, Bjedov, Zec, Slamuša, Omčikus i t. d.
U Srbiji i ovako očino prezime često se na sinu o-
krene na uć (da bi se pokazalo da je on sin onoga), n.
p. ljudi ima i sad koji se zovu Kuliza, a za Turskoga
vremena u Šapcu je bio jedan trgovac Jakov Kulizić;
tako je za Karađorđijeva vremena u Crnoj rijeci bio
vojvoda Petar Džoda, a njegov sin čini mi se da se zove
sad Džodić; tako je u Užičkoj nahiji skoro bio neka-
kav starješina Pavle Štule, a njegov sin sad zove se
Štulović i t. d. I ovako su jamačno postala u na-
rodu našemu sva prezimena koja nijesu od kršteni-
jeh imena, n. p. Šeremešović, Gagojević, Zimonić,
Čarapić, Cukić i t. d. Od ovijeh prezimena valja
razlikovati ona koja su postala od kake službe ili
od kakoga osobitoga posla, po čemu su oca ili mater
zvali više neg krštenijem imenom, n. p. Vojvodić,
Knežević, Vlastelinović, Pisarović, Barjaktaro-
vić, Lončarević, Kolarević, Terzijć, Kujuncijć,
Svirčević, Vođević, Slijepčević, Ovčarević, Sta-
narević, Vračarić, Popadijć i t. d. Po ovome i
Marko sin kralja Vukašina nije se zvao Vukašino-
vić, nego Kraljević.
NADIMAK.
U Hercegovini i u Crnoj gori mnogo čeljade (i
muško i žensko) ima još po jedno ime osim kršte-
noga, takovo se ime danas onamo zove nadimak.
Upravo uzevši može se reći da su nadimci dvojaki :
jedni se nadjenu djetetu u kući kao od milosti
(može biti još prije krštenja), a drugo poslije
izvan kuće, ponajviše podsmijeha radi. Ovijeh dru-
gijeh nadimaka, koji njemački zovu Spitznamen,
onamo slabo i ima (jer niko ne da da mu se podsmije-
vaju), a u Srbiji prvijeh gotovo nema nikako. U
Crnoj gori i u Hercegovini ljudi se ovijem prvijem
nadimcima zovu i pjevaju i pišu, tako da se mno-
gima kršteno ime slabo i zna izvan kuće i rodbine
njegove: ja sam s jednijem Cetinjaninom, kojemu je
nadimak Šušo, putovao nekoliko puta iz Kotora na
Cetinje, s Cetinja na Stanjeviće i u Kotor, na Ce-
tinju se i u Kotoru mnogo puta s njime sastajao i
razgovarao, i ne samo što mu nigda nijesam čuo
krštenoga imena, nego mi ga nijesu znali kazati ni
njegovi znanci s Cetinja i iz Kotora. Ovakovi na-
dimci nijesu načinjeni od imena krštenoga, kao
n. p. Mašo, Maško i Mašan od Marko; Lako i
Lakeša od Lazar; Iko, Ilča i Ilčan od Ilija;
nego sa svijem od drugoga i često nepoznatoga kori-
jena. U Crnoj se gori uzimaju i prava Turska imena
za nadimke, a i samo ime Turčin, n. p. Musšafa
Vuksavović, Murat Vuković, Ramo Lazarević, Hasan
Kezunov (a i Kezun je jamačno nadimak), Turčin
Perović, Osman Turčinov i t. d.
ŽENIDBA.
U Risnu, kao i u Dubrovniku i po drugijem
onamo mjestima, mjesto isprositi djevojku kaže se
vjeriti ili vjeriti se, n. p. on je vjerio djevojku,
ili: on se vjerio s njome ili ona s njime. Po tome
se zaručnica zove vjerenica i zaručnik vjerenik, a
prosidba vjeridba i vjera, n. p. otišli na vjeridbu
ili na vjeru; djevojka stajala pod vjerom tri godine.
Na ovo je nalik i ono što je Budimska kraljica ka-
zala Jakšiću Todoru:
Jesi li se more oženio,
Jal' đevojci dao vjeru tvrdu -
I u Risnu je bio običaj do skora, kao što je u
Crnoj gori a može biti i gdje na drugom mjestu i
danas, da dva čovjeka koji se paze a imaju jedan
muško, jedan žensko dijete, vjere djecu još u koli-
jevci. Govori se da su gdjekoji još dok su im žene
bile trudne ugovarali, ako jedna rodi muško a druga
žensko, da će se oprijateljiti, i takovi su se ugo-
vori držali kao i prava prosidba ili vjeridba. Ali
su ovi običaji ondje već prošli, i slabo se u kojoj kući
zadržava još i onaj da otac sinu djevojku traži i
izbira, nego je sin izbira sam, a otac ide te prosi.
Došavši prosac u kuću djevojačku reče djevo-
vojačkome ocu od prilike ovako: "Prijatelju, pomaga
"ti Bog! Došao sam s dobrijem časom da s tobom
"progovorim nešto nasamo. Ja imam sina, koga sa
"srećom mislim vjerivati, a ti imaš kćer (poi-
"mence tu i tu), koja je njemu i svima nama mila,
"pa sam došao k tebe, kao nje najboljemu prijatelju,
"da te pitam hoćeš li mi je dati za njega."
Kad djevojački otac misli dati djevojku, on odgo-
vori ovako: "Fala ti, brate, na tvoje lijepo prija-
"teljstvo, koje imaš spram mene i moje siromaške
"kuće, i oprosti mi što ti ne mogu sad odgovor dati,
"jer imam braće i ostale svojte, da im kažem i upi-
"tam, i najdalje molim za osam dana da me pričekaš,
"da ti odgovorim na pošteno tvoje pitanje." Ako li
je ne misli dati, on mu opet zahvali, pa mu onda
lijepijem načinom kaže, da od toga ne može biti ni-
šta izgovarajući se ili da je djevojka obrečena, ili
da još nije spremljena za udaju, ili da je još mla-
da i t. d.
Kad dođe određeni dan da djevojački otac odgo-
vori ocu momačkome, on sazove u kuću svoju braću,
ako ih ima, i ostalu bližu rodbinu, a momački
otac uzevši tako koga od svoje rodbine ide onamo
kao na pouzdano da djevojku prstenuje. Pošto se po-
zdrave i za zdravlje raspitaju, otac momački držeći
prsten u desnoj ruci reče: "Evo, braćo, u ime Božje
"ištem "kćer (poimence) našega brata (toga i toga)
"za moga sina (poimence), i ako ga ljubi, dat' nam
"je evo obilježje kao zalog vjere pred vama da primi
"s dobrijem časom i dobrom srećom, ako Bog da."
Otac djevojački već se prije razgovorio i dogovorio
sa svojima, a i kćer je na to pripravio preko matere
joj ili sestre, ali ih sad opet upita: "Šta velite
vi, braćo moja ?" A oni mu odgovore: "Mi velimo
što i ti." Onda on reče: "Dakle ja je dajem, i Bog
dao dobar čas!" Pa uzme prsten od oca momačkoga, i
da ga ženi na ostavu do svadbe. Po tom piju rakije,
i tako je vjeridba svršena.
Poslije toga otide k vjerenici vjerenikov otac
i brat koji će na svadbi biti ručni djever, i ponesu
joj na dar lijepu haljinu i svilenu maramu, a osta-
lome ženskinju u kući po komad sapuna; a oni njima
u trpezi dadu za to uzdarje: svekru u marami zavi-
jenu sašivenu košulju, a djeveru ličnjak i bječve
(peškir i čarape) u marami zavijene. Na pohodu pred
kućom vjerenica daruje osobito svekru ličnjak, a
on njojzi uklopi u ruku cekin; djeveru lijepu s
kitama duvankesu, a on njoj talijer.
Drugi ili treći dan ide vjerenik k vjerenici
sa svojijem stricem, i ponese punici svilenu ma-
ramu, komad sapuna i u njemu zasađen cekin; tastu
nove čizme, šurevima po crevlje, svastima po crevlje
i svilenu maramu, i svima kućanima po štogod. Obi-
čaj je da se vjerenica krije od vjerenika upravo do
vjenčanja; ali onda poslije velike molbe dopuste mu
da je vidi, i došavši k njoj zagrli je i kao na silu po-
ljubi, po tom joj u ruke utisne cekin a na prst na takne
prsten. Ona se od svega toga brani, i gdjekoja jaka istr-
gne se od njega i pobjegne, i darovi mu popadaju po zemlji.
Na polasku punica daruje zetu u svilenoj marami
košulju, gaće bijele s vezenijem gatnjikom, bječve
i podveze sa četiri zlatne kite. Tako mu i ostalo sve
žeskinje koje je on darivao dade po nešto uzdarja.
Doklegod djevojka stoji pod vjerom, vjerenik
valja da joj se stara za obuću, i za to joj često šalje
crevlje, a ona njemu i njegovoj kući svakoga sveca i
nedjelje po pozlaćen (farakleisan) cvijet.
Od prije je bio običaj da vjerenik kad vjerenica
dugo stoji pod vjerom ne ide k njoj više do dva puta
u godini, i to na Božij dan i na ustavke njezinoga
krsnog imena.
Poslije vjerenika ide mu mati sa kćeri svojom
da vidi vjerenicu, i ponesu joj na dar haljinu i li-
jepu maramu, pletivaču, iglenicu i naprstak, i to
sve troje od srebra; a prijateljicama po traversu
(kecelju), prijatelju ličnjak ili vezenu maramu, a
ostalima od roda po komad sapuna. Otac vjereničin
u trpezi da prijateljici cekin, a njegova žena ko-
šulju u svilenoj marami: tako i ostale koje je ona
darovala daju joj po nešto uzdarja. Na pohodu dade
svekrva svojoj snasi prsten.
Na nedjelju dana pred svadbu iziđu na pjacu
otac vjerenikov i vjereničin sa svojim prijateljima
i ostalijem znatnijim ljudima iz mjesta, i ondje ih
otac vjerenikov časti sve rakijom. Najprije on uzme
u desnu ruku bocu rakije, na kojoj je jabuka i u jabu-
ci cekin, pa stane ovako govoriti: "Pomaga vam Bog,
"poštena braćo i gospodo moja! Evo s dobrijem ča-
"som isprosio sam kćer (po imenu tu i tu) brata na-
"šega (toga i toga) za svoga sina (poimence), i pri-
"zvao sam vas da pijemo po čašicu rakije, i da rečete
"i vi da im Bog da dobar čas i dobru sreću," (pa
pruživši bocu ocu vjereničinu) "i prijatelju moj
sretni da ti je čas!" Otac vjereničin primivši
bocu, uzme s nje jabuku s cekinom, a bocu da najsta-
rijemu njihovom poglavaru ili popu, koji uzevši je
napije ovako: "Bože blagoslovi! što radili i ugla-
"vili, sretno bilo i dugovječno po jednu stranu i
po drugu!" Ostali poviču u glas: "aviva," a jedni
i: "amin Bože daj!" Pošto se on napije, da bocu
drugome koji je na redu, te se svi obrede napijajući
kako koji zna. Odmah poslije toga odvoje se prijatelji
sa svojom rodbinom na stranu i ugovore kad će biti
svadba, koliko će biti svata i t. d. Ovi dan vjere-
nik pošlje bocu rakije i u tazbinu, da se i oni kod
kuće provesele kao i ovi u pjaci. Alimu se boca od-
onud ne vrati prazna, nego opet nanovo napunjena i
još odozgo sa šipkom ( Granatarfel) i s kitom pozla-
ćena cvijeća. Onaj cekin što vjereničin otac uzme
s boce u jabuci, ne daje on vjerenici, nego ga uzme
upravo sebi (u kuću), za to se obično kaže: prodade
kćer za cekin.
Od toga dana odmah se kod vjerenikove kuće po-
činje veselje, pjevanje, igranje i gošćenje. Najprije se
pošilje nekoliko momaka koji su namijenjeni za sva-
tove da iz crkve donesu barjak, a u tom djevojke od
roda vjerenikova uhvate pred kućom kolo te igraju i
pjevaju. Ovijeh momaka koji idu po barjak valja svag-
da da bude tiho (n. p. 5 ili 7); idući od crkve s
barjakom barjaktar pjeva iza glasa a ostali meću pu-
ške. Došavši pred kuću poigraju po dva i dva is-
pred kola, koje vodi vjerenikova mati ili sestra, a
barjaktar s barjakom vijući s njime na sve strane.
Po tom pošto barjak privežu na jednome od najvi-
šijeh kućnijeh prozora da se od svakud vidjeti mo-
že, posjedaju za trpezu i stanu piti i jesti. Kad
se donese barjak iz crkve, djevojke u kolu obično
pjevaju ovu pjesmu:
U ime Boga u čas dobar sunce isteče,
Čestito ti, domaćine, u dvor veselje!
Odlećeše, dolećeše sivi sokoli,
Doniješe domaćinu kitu masline *);
Čestito ti, domaćine, u dvor veselje!
Fala tebe, siv sokole, bio sa srećom!
Iza ove pjesme nastave i druge različne kao n.p.
U ime Boga u čas dobar!
Sve nam bilo u čas dobar!
A ovo sade u najbolje!
Vreme nam se veseliti,
Mlada Kosta oženiti.
Kosto mi Stani poruči
Po onoj zlatnoj jabuci:
"O Stane, moja dušice!
"Čuo sam da si srdita,
*) Pripovijeda se da je u Risnu od prije bio običaj u svato-
ve mjesto barjaka nositi granu masline; ali se sad to sa-
mo onda čini kad je mladoženjina ili djevojačka kuća u
žalosti.
"Srdita i ognjevita.
"Neg' Stane, moja dušice,
"Ostavi srdost u majke
"A živi oganj u braće,
"Ne nos' ga mene u dvore,
"Ne omrazi me sa majkom."
A Stane Kostu poruči
Po onom sivom sokolu:
"O Kosto, srećo vesela!
"Ako ti budem srdita,
"Srdita i ognjevita,
"Napravi zlatnu šibiku,
"Pa mene šibaj u dvore
"Po onom skucu svilenu."
Tri su mi gore visoke,
Jedna je gora najviša,
Po njoj mi Kosto lov lovi,
Stane mu konja privodi,
Privodi da ga napoji,
Dava mu zobat' bisera
Iz svoga skuca svilena,
Dava mu piti vodice
Iz svoje ruke desnice.
Tu mi je mlada zaspala,
Poviče straža sa grada:
"Čija je moma zaspala ?"
To začu Kosto u lovu:
"Moja je, ne budite je;
"Ja ću je i sam buditi,
"Kada se vrnem iz lova."
Doigra Kosto iz lova,
I ubra stručak ružice,
Da bije Stanu po licu:
"Ustani, Stane dušice,
"Da li se nisi naspala
"Sve dugo vr'eme u majke?"
Kad čula Stane đevojka,
Ona se od sna razabra,
Veselo skoči na noge.
Kad viđe Kosto delija,
Svoga mi konja osedla,
Veselo skoči na konja,
I uze Stanu za ruku,
Metnu je za se na konja,
Veselo dvoru odigra,
Kad dođe Kosto pred dvore,
Svoju mi majku dozivlje:
"Izađi, majko, pred dvore,
"Evo ti vodim snašicu."
Kad Kosta majka razumje,
Veselo pred dvor izađe,
Pa ljubi svoje snašice,
I stade Boga faliti:
"Fala mi Bogu milome,
"Evo mi u dvor odmjene!"
Igralo je Vlaško kolo i Arbanaško.
I to kolo đevojčica vila bijela,
Na njoj su mi tri kavada od suva zlata,
Oko nje su tri ćemera srebra bijela,
A na grlo tri đerdana drobna bisera,
A u uši troj' menđuše od suva zlata,
Na glavi joj tri vijenca od žarka sunca.
Otud ide tursko momče iz Turske zemlje,
Pod njime je vranac konjic roda vilina,
A na konju bojno sedlo roga jelena,
A za sedlom mala uzda zuba zmijina;
A na njemu dug' dolama duga do zemlje,
A o pasu tanka sablja su tri gajtana,
Na gajtanu tri kamena, sva tri dragana,
Na glavi mu samur-kapa od velje svite,
A za kapom paun-pero palo na rame,
Te mu lice zaklonjaše od žarka sunca.
Sve se kolo ustavilo te ga gledahu.
Ma govori Tursko momče iz Turske zemlje:
"Igraj kolo naokolo, ne gledaj na me,
"Nisam došo da ustavljam kolo đevojak'.
"Neg' da prosim đevojčicu vilu bijelu,
"Na kojoj su tri kavada od suva zlata,
"I oko nje tri ćemera srebra bijela,
"I na grlo tri đerdana drobna bisera,
"A u uši troj' međuše od suva zlata,
"I na glavi tri vijenca od žarka sunca."
Ma govori đevojčica vila bijela:
"Hod' otole, Tursko momče iz Tureke zemlje!
"Ne prose se đevojčice u ovo kolo,
"No se prose đevojčice u svoga baba."
Na nekolika dana pred svadbu otide k vjerenici
brat mladoženjin sa svojom sestrom ili drugom kakom
djevojkom ili ženom koja zna procijeniti ženske
haljine i ostale stvari. Djever ovda ponese snasi
mahač (lepeze), crevlje i bječve, lijepo ogledalo i u
njemu rijetki češalj, gurđela (pantljika), špioda
(čioda) i različnoga načinjenog cvijeća, a uz to i
materi joj crevlje. Pred objedom procijene djevojač-
ke haljine i ostale sve stvari što ona misli sa so-
bom ponijeti, od najmanjega do najvećega; i kad
stvari ove slože u skrinju (kovčeg), svak baci u
nju po kakav novac ili drugo što. Pošto se skrinja
zatvori, ključ uzme djever, i zapovjedi da je nose
kući mladoženjinoj; ali brat djevojčin sjede na
skrinju, i ne da je s mjesta krenuti, dok mu djever
ne pokloni talijer ili najmalje jednu forintu. Na
objedu daruju djevera ličnjakom a sestru mu bijelom
maramom. Na polasku djever daruje vjerenici najvi-
še forintu, a ona njemu bijele bječve.
Koji su pozvati u svatove ili na svadbu, oni uo-
či svadbe pošalju vjerenikovoj kući po brava odera-
na s glavom, koji u ustima drži grančicu lovoriko-
vu, po veliki samun kruha iskićen pozlaćenijem cvi-
jećem i barjačićima i po dvije boce vina. Ako vje-
renik ima udatu sestru, ona mu donese sašivenu ko-
šulju. A k vjereničinoj kući šalju zvanice po bocu
rakije, po lijep kruh i po maramu, a žene neka ha-
ljinu, neka traversu, neka faculet. I ovo je upravo
sve za djevojku, ali gdjekoja mati ustavi što i za
sebe. Ovaj dan pred sami mrak skupe se pozvani sva-
tovi kod vjerenikove kuće, i svaki kad dođe izbaci
pred kućom pušku. Pošto posjedaju za trpezu, do-
maćin odredi šta će koji od svatova biti, i ovo od-
ređivanje on počne ovako: "Dobro veče, braćo i go-
"spodo moja! Evo s mirom Božijem i časom dobrijem
"sabrao sam vas u ovi siromaški svoj dom, ne da
"vas počastim, nego da vas potrudim do one naše
"sretne prijateljske kuće, da pođete sjutra i onu
"našu sretnu nevjestu u ovi naš dom za mojega
"sina da dovedete. Znam lijepo da sjutra poštena
"ona braća i naši prijatelji vama se radosno
"nadaju, i nastojaće vam koliko srdačnu ljubav
"u dočeku prikazati, toliko s ljudskijem govorom
"svakome počast dati. Za to ja da bi svaki svoje ime
"i dužnost svatovsku znao, i s imenjakom svojim ta-
"mo razgovor provodio, imenujem s dobrijem časom:
"1) za prvijenca poimence toga i toga (obično ujaka
"mladoženjina), 2) barjaktara toga i toga (od kaka
"junačkog roda), 3) starog svata toga i toga, 4) do-
"maćina od svatova toga i toga (kojega od roda),
"5) sretnoga kuma toga i toga, 6) đevera toga i toga
"(svoga drugog sina), 7) muštulugdžiju toga i toga
"(koga od svoje dalje rodbine), 8) vojvodu toga i toga
(zeta od kuće)." Kad ima svatova mnogo, onda se po-
stave i po dvojica od sviju ovijeh, i oni se između
sebe dogovore kad će i kako koji svoj posao izvrši-
vati. Po tom stanu piti rakiju i gdjekoji po dva i
dva pjevati:
Cv'jetak pade na trpezu,
A s trpeze na svatove;
Stari svate, dobre ti sijede,
dobre ti sijede!
I ovako jedni druge sve pripijevaju. Kad dođe
na kuma, onda se reče:
Sretni kume, dobre ti sijede,
dobre ti sijede!
a muštulugdžijama:
Na muštuluk braćo naša
dobre vi sijede!
A pošto svatove ovako obrede, onda pripijevaju
i ostale zvanice i pirnice ovako:
Cv'jetak pade na trpezu,
A s trpeze na svatove;
Sve pirnice i zvanice,
dobre vi sijede,
dobre vi sijede!
Kad se god ko pripjeva, on izbaci pušku i tijem
kao zahvaljuje. Po tom se stane donositi jelo na
trpezu. Dok ovi jedu i piju, djevojke i nevjeste
uhvate kolo te igraju i pjevaju kao n. p.
Divno ti je pod noć pogledati,
Đe gospoda za sofrom sjeđahu
I crveno vino ispijahu.
Ko najljepše za sofrom sjeđaše
I mudrije vino ispijaše?
Stari svate najljepše sjeđaše,
Najmudrije vino ispijaše.
A kad tako pripjevaju sve svatove redom, onda
nastave i ove druge pjesme:
Divno ti je pod noć pogledati,
Đe svatovi za sofrom sjeđahu
I crveno vino ispijahu,
Jelenko im uz trpezu šeta,
Te im čaše prislužuje vina,
Na ramenu slavje grlo jasno,
A na drugo paun pero zlatno,
Pa govori paun pero zlatno:
"O tako mi slavje grlo jasno,
"Da je moje tako grlo jasno,
"Ja bih moje grlo progladio,
"Svu gospodu redom pripjevao."
Al' govori slavje grlo jasno:
"A tako mi paun-pero zlatno,
"Da su mene tako pera zlatna,
"Ja bih moja pera poskubao,
"Sve bih svate redom darovao."
Mlada Stane Kostu poručuje
Po zelenu struku karanfila:
"O ti Kosto, mila srećo moja!
"Mene majka i bije i kara,
"A ni s kakva huda đela moga,
"Nego s tvoga česta dohođenja."
Kad je Kosto Stanu razumio,
Uput mi je njojzi poručio
Po lijepoj rumenoj ružici:
"O ti Stane, draga dušo moja!
"Moli Boga da dođe neđelja,
"Skupiću ti gospodu svatove,
"Sve svatove prije neženjene,
"Vrane konje prije nesedlane,
"Britke sablje prije nepasane,
"Samur-kape prije nemetane,
"Brata moga na mome konjicu,
"U mom ruhu, u ođelu mome,
"I mojemu svijetlu oružju,
"Da me prije ti upoznaš, dušo."
Brzo dođe i neđelja dana,
Skupi Kosto gospodu svatove,
Sve svatove prije neženjene,
Vrane konje prije nesedlane,
Britke sablje prije nepasane,
Samur-kape prije nemetane,
Brata svoga na svoga konjica,
U Kostovu ruhu i ođelu,
I Kostovu svijetlu oružju.
Lov lovio mladi Kosto zvijer planinom,
Iz lova mu žarko sunce lice dogori,
Traži Kosto malo lada da se zakloni,
I on nađe malo lada blizu jezera.
Tu je Kosto počinuo sanka trudahna,
A kada se razabrao sanka vesela,
Na ruci mu mlada Stane skoro vjerena.
Ma govori mladi Kosto, dobra delija:
"A tako ti, mlada Stane, skoro vjerena!
"Ali si mi s rosom pala iz vedra neba,
"Ili si mi putem došla sama đevojka?"
Mlada Stane progovara tiho smjereno:
"A tako mi, mladi Kosto, srećo vesela!
"Nijesam ti s rosom pala iz vedra neba,
"Nego sam ti putem došla mlada đevojka."
Ja usadih vitu jelu
A do jele tanku lozu
I do loze struk bosilja,
Do bosilja drobne ruže,
A do ruže narančice;
I navrnuh živu vodu,
A ostavih đevojčicu,
Ni malenu ni veliku,
Bjela lica i rumena,
Tanka struka i visoka,
Da mi čuva žive vode;
I osedlah konja moga,
Pa odigrah mome dvoru.
I prođe mi jedno ljeto,
Pa mi prođe baš i drugo,
Kad obrnu treće ljeto,
Nakanih se i otidoh,
I zaigrah vrana konja,
I pripasah? britku sablju,
I nakrivih samur-kapu;
Kad ja bijah preko polja,
Ma ne mogah pristupiti
Od visine vite jele,
Od širine tanke loze,
Od mirisa bosioka
I lijepe drobne ruže
I širine narančice
I ljepote đevojačke
I velike žive vode.
Pošto svatovi večeraju i ustanu, onda igračice
i pjevačice posjedaju za večeru, a stari svat reče
svatovima da se hvataju u kolo i da pjevaju koji su
za to. Ovo kolo vodi sam stari svat, a pjesme počinje
koji je najvještiji među njima. Evo i njihove prve
pjesme:
Skoči kolo da skočimo,
Da bi nama u čas dobar,
Našem bratu domaćinu
Sa svom braćom naokolo!
Sablju paše Star Novače
Po Misiru bijelome,
Nisko sablju pripasuje.
Susrete ga Tursko momče,
Star-Novaku besjedilo:
"A tako ti, Star Novače,
"Otkud tebe sablja moja,
"Sablja moja, baba moga?"
Odgovara Star Novače:
"Hod' otole, Tursko momče!
"Nije ovo sablja tvoja,
"Nit' je sablja baba tvoga,
"Neg' je ovo sablja moja:
"Ja sam sablju sakovao
"U Misiru bijelome
"U Nikole kujundžije;
"Ako li mi ne vjeruješ,
"Izvešću ti tri svjedoka;
"Radojicu i Gruicu
"I Nikolu kujundžiju,
"Što je sablju sakovao."
A kad prestanu igrati i umorni posjedaju, ot-
pjeva se gdjekoja pjesma i uz gusle, a igraju se i igre
svakojake. Pa onda već od neko doba noći ide svaki
svojoj kući izbacujući svaki po pušku kao i kad su
došli.
Kao što domaćin od vjerenikove kuće odredi
koji će što biti u svatovima, tako se postavi i kod
kuće djevojačke, i ovo se zove n. p. stari svat od
doma, a ono prvo stari svat od svata i t. d.
U jutru kad zora zabijeli, puknu kod mladože-
njine kuće tri topa. Na ovaj glas svatovi ustaju i
oblače se u svoje najljepše stajaće odijelo. Kad se
skupe svi kod mladoženjine kuće, stari svat zapo-
vjedi da svi posjedaju oko stola na pregled, i kad
vidi da su svi na broj i da je svaki spreman kao što
treba, onda im reče: "Vidim, gospodo moja, fala
"Bogu i Bogorodici! da smo svi sad koji smo sinoć
"od našega brata domaćina bili imenovati na iskupu,
"i svi zdravi i nakićeni, vesela lica i srca; nego
"preporučujem svakome, kad budemo sad na sretni
"put krenuti i onoj prijateljskoj kući doći, da pazi
"svaki svoj red, svoju čast, svoju dužnost i obraz;
"niko nikoga ničim da ne uvrijedi, nego svaki sva-
"koga bratski da sretne i pozdravi, i svaki svakome
"da da mirno i ljubazno što je za koga; tako će i
"nama svijema biti sve ljudski i pošteno." Na ovi-
jem riječima zahvale starome svatu svi poklonima.
Po tom stanu piti rakiju, kafu, i jesti slatkiša
kojekakvijeh. U tom kolo mladi i djevojaka već pred
dvorom igra, i između ostalijeh pjesama pjevaju i ove:
U ime Boga u čas dobar!
Svatovi se iskupiše
I divno se nakitiše,
Vrane konje osedlaše,
Britke sablje pripasaše,
Samur-kape nakriviše,
Brze konje zaigraše,
U đevojke odigraše.
Stane mi se svatovima nada
U neđelju koja prva dođe,
Po putu je bosilje sadila,
Pokraj puta ruže i viole,
Oko dvora sitnu mačuranu,
A pred dvore zelenu naranču.
Kad se bjehu svati podignuli,
Ne umiju dvoru puta naći
Od mirisa rana bosioka,
Od ljepote ruže i viole,
Od čestine sitne mačurane,
Od širine zelene naranče,
Od trepeta sivijeh sokola.
Ma govori prelijepa Stane:
"A za Boga, moje drugarice!
"Puštite me na pendžer od dvora,
"Da ja viđu kićene svatove."
Ona uze pero od pauna,
I njime mi manu put svatova:
"Prvijenče, diko od svatova!
"Vi od pasa sablja izvadite,
"Pokosite sitnu mačuranu,
"Potkrešite zelenu naranču,
"Nakitite sebe i konjice,
"Uljezite mene u dvorove."
Mlada Stane sunce zaklinjaše:
"O tako ti, moje sunce žarko!
"Tako sjalo, nikad ne tamnjelo!
"Jesi l' danas preko Risna sjalo?
"Jesi l' Kostu dvore obasjalo?
"Viđe li mi svekra i svekrvu?
"Žude l' dovest' u dvoru odmjenu?
"Viđe li mi moje đeverove?
"Viđe li mi moje zaovice?
"Viđe li mi Kosta vjerenika?
"Je li zdravo i je li veselo?
"Jesu li mu na iskup svatovi?
"Vije li mu barjak na dvorove?
"Vodi li mu kolo stara majka ?
"A sestrice pjesme začinju li?"
Žarko sunce Stani odgovara:
"O Boga mi, prelijepa Stane!
"Kad me pitaš, da ti pravo kažem.
"Ja sam danas preko Risna sjalo
"I Kostove dvore obasjalo,
"Viđelo sam svekra i svekrvu.
"Žude dovest' u dvoru odmjenu;
"Viđelo sam sve tvoje đevere,
"Svi ti kuju zlaćene prstene;
"Viđelo sam tvoje zaovice,
"Sve ti kuju srebrne cvjetove;
"Viđelo sam Kosta vjerenika,
"On je zdravo, i on je veselo,
"Njemu vije barjak na dvorove,
"I vodi mu kolo stara majka,
,,Sve sestrice kolo začinjahu,
"I njemu su na iskup svatovi,
"Odista će po te polaziti."
Pošto se svati počaste rakijom, kafom i slat-
kišima, stanu se spremati na put (ako li je djevo-
jačka kuća tako daleko da se do objeda ne mogu natrag
vratiti, onda ovdje doručkuju a onamo objeduju), a
kolo im stane pripijevati ovako:
U ime Boga, u čas dobar sunce isteče!
Hajd' iz dvora, stari svate, brijeme ti je.
Konji su vi osedlani, te vas čekaju,
A junaci oružani, te vas gledaju.
Susrela vas dobra sreća i gospodin Bog,
Sveti Petar i Nikola, Božji anđeli!
Tko vi stio nauditi, ne dao mu Bog!
I tako ostale redom.
Kad se svatovi krenu od kuće po djevojku, izba-
ce se no nekolika topa. Oni putem idu kao što su
imenovani jedan za drugijem oko tri koraka razdale-
ko. Barjaktar jednako barjakom vija na sve strane, a
ostali redom meću puške, osobito kad koga iza gla-
sa pripjeva izabrani pjevač, n. p.
Da si zdravo, bane prvijenče!
Koga god putem sretnu, nude ga i časte rakijom,
a iz kuća pored kojijeh prolaze iznose im se zdravi-
ce: boca rakije ili vina, a na njoj šipak ili jabuka
s pozlaćenijem cvijećem, koja se iz desne ruke dade
prvijencu s riječima: "Gospodine prvijenče, da ti je
čast!" A on primivši je u desnu ruku napije drugu
do sebe ovako: "Okle ova zdravica izlazila, sve mu
"zdravo i veselo bilo! Da Bog da da izlazi za mnogo
"ljeta a sretnih godina, imala okle a imala i pred
"koga, ako Bog da!" Na ovaj način napijajući svi re-
dom piju, i na svakoj iznesenoj zdravici po jedan iz
puške zahvaljuje. Običaj je da svatovi ni putem ni u
trpezi kad kome na čemu zahvaljuju kape ne skidaju.
Kad je svatova manje od sedam, onda ne nose bar-
jaka.
Kod mladoženjine kuće djevojke i nevjeste dok-
legod svatove naziru, jednako pjevaju različne
pjesme i u njima pripijevaju vjerenika i vjere-
nicu kao n. p.
Provehla je jasna zora
Iznad mjesta b'jela Risna.
To ne bila jasna zora,
No to bila mlada Stane,
U ruci joj dva slavića,
Slavićima govorila:
"O tako vi, dva slavića,
"Poletnite na dvorove
"Dragu Kostu na prozore
"I recite Kostu mome:
" "Viđeli smo mladu Stanu;
" "Lijepo je narešena,
" "Narešena, nakićena,
" "Tanka struka i visoka,
" "B'jela lica i rumena,
" "Tvoja slika i prilika." "
Livada se uresila
Sve cvijećem bijelijem,
Bijelijem, crvenijem,
Usred toga zelen bore,
A pod borom mlada Stane,
Ona vije dva vijenca,
Jedan sebe, drugi Kostu:
Koji Kostu namjenjuje,
U nj mi zdravlja prinižuje;
Koji l' sebe namjenjuje,
U nj bisera prikićuje.
Neven sadi mlada Stane,
S nevenom se razgovara:
"Oj nevene, moj nevene,
"Blago onom ko t' uzbere!
"I ja bih te mlada brala,
"Nego sade nemam kade,
"Idem dvorit' Kostu dvore,
"Kostu dvore kako moje."
Kad svatovi budu blizu djevojačke kuće, stari
svat pošalje muštulugdžiju da trči djevojačkoj kući
da odnese pozdrav od njega starome svatu od doma, i
da javi da svatovi veselo idu i da su blizu. Stari
svat veselo muštulugdžiju dočeka, zahvali na pozdra-
vu, ponudi ga da sjedne i pruži mu zdravicu. Muš-
tulugdžija valja da pazi da ne bi uzeo zdravice bez
pokrivača (bez marame ili peškira na njemu) i da
ne sjede, nego stojke u brzo da napije i k svatovima
da se vrati. Inače ako se prevari te uzme zdravicu
bez pokrivača, ili ga zadrže s razgovorom, te se o-
docni izići pred svatove, onda mu se svi smiju i
stari ga svat prekori. Muštulugdžija trčeći i otud
i odovud pjeva i meće puške i iz cice (čuture) koju
uza se nosi, časti rakijom ili vinom svakoga koga
sretne.
I kod djevojačke je kuće o svadbi dosta vese-
lo, ali nije onako kao kod mladoženje, jer ondje mla-
de i djevojčice, koje bi valjalo da igraju i pjevaju,
bave se oko djevojke i nju razgovaraju, od plača tje-
še, uče je hoditi, među djeverima stajati, poklonja-
ti se i t. d., i valja ih silom na pjevanje i igranje
nagoniti; a kod mladoženje pjevajući i igrajući za-
borave i jesti i piti i spavati. I ovdje kao i kod
mladoženje skupe se mlade i nevjeste od svojte i rod-
bine, te se vesele i pjevaju različne pjesme.
Kad svatovi dođu djevojačkoj kući, pozdrave ih
pucnjavom iz topova, a oni odgovore iz pušaka; po
tom zapjevaju:
U ime Boga u čas dobar !
Sve nam bilo u čas dobar!
A od kola koje igra pred kućom zapjeva se:
Prvijenče gospodine, dobro došao!
S vama došla svaka sreća i sam gospod Bog!
Tko vi stio nauditi, ne dao mu Bog!
I pripjevavši ovako sve svate redom nastave još i
ove pjesmice:
Dvore mi sunce ogrija,
Stani mi đever doigra.
Stane mi se rodu moli:
Mili rode moj!
Nemojte mi zabraniti,
Kud ja hoću poć',
Da ja viđu b'jele dvore
Kosta delije.
Sunce mi je na istoku, hoće da dođe,
Mlada Stane na pohodu, hoće da pođe,
Babo joj se smjerno moli: "Ne idi Stane!"
Mlada Stane odgovora tiho smjereno:
"Bogme hoću, moj babajko, brijeme mi je,
"I tamo mi baba kažu, kolik da si ti."
I ovako joj pripijevaju i majku i braću i sestru
da je mole da ne ide.
Kad svatovi pred kućom izbace puške, pritrči
jedan momak od doma te im primi duge puške, išči-
sti ih, napuni domaćinovijem prahom, pa ostavi na
određenome mjestu. A barjaktar poskočivši s barja-
kom nekolika puta ispred kola i tamo i amo namjesti
barjak da se vije na visoku mjestu. Po tom im se po-
spe te umiju ruke, pa onda ulaze u kuću te sjedaju za
trpezu s desne strane svaki kod svoga svatovskog i-
menjaka. A djever pođe k vjerenici i obrnuvši je u-
nakolo tri puta put istoka (kao što sunce ide, s
lijeve strane na desnu), ona mu se pokloni i s njim
poljubi, i ona se više ni s kim ne ljubi do
vjenčanja. Govori se da je od prije bio običaj da
ovda djever svoju snahu i muškim pasom opaše po
košulji, da bi mušku djecu rađala. Ali je ovo sad
prestalo.
Kad posjedaju za trpezu, prije nego i ko što
prihvati ili reče, počnu se dva stara svata razgova-
rati ovako:
Stari svat od doma: Gospodine stari svate,
dobre ti sijede! Vi ste danas iz daleka hodili, čelo
oznojili a noge utrudili, Bog zna, jeste li đe ot-
počinuli i od koga koju zdravicu primili. A mene
evo, zafalit' mi milom Bogu, svašto ovđe zapalo da
vladam i vladah, da zapovijedam i zapovijedah; i sad
mi rekoše da ja sve pozdravo predam tebe, da ti vla-
daš i zapovijedaš na mjesto moje.
Stari svat od svatova: Fala druže, mili
imenjače; ja za toga posla i gospostva nijesam; nego
kad si vladao i zapovijedao do sad, vladaj i zapovije-
daj i po sad.
St. sv. od doma: (udarajući ga rukom prijateljski
po ramenu) Bogme da ti nijesi za toga posla i go-
spostva, ne bi te braća ni zvala, nit' bi im bio gla-
va, ni bi ovđe bio, ni kod mene sjedio.
St. sv. od svatova: Stari svate gospodine! kad
mi tako veliš, hoću kakogod bilo; samo neka mi bude
sve pravo i pošteno (primi od njega bardak *) pun
vina bez dara koji bi valjalo da je na njemu, i nasta-
vi dalje). Stari svate gospodine! ovo je bio mal tvoj,
a sada je dar moj, da nijesi dosta mala imao, ne bi
mene ovoliki dar dao; no se ne mogu načuditi:
budli ovoliki mal se poarči, i ovoliko čuda (pića)
nabavi, kako se zaboravi još ovđe malo poarčiti i
nešto nabaviti; pa mnogo hoćaše biti ljepše i po-
štenije!
St. sv. od doma: Mi štogod smo mala imali, ni-
jesmo žalili poarčiti, da vas bolje dočekamo i po
običaju ugostimo i darujemo.
St. Sv. od svatova: A da moj stari svate, jesi li
viđeo kad se gradi brod na moru ili grad na polju?
Brod ne može po moru hoditi ni na moru ništa do-
biti prije nego se na njemu arbuo (katarka) pobije, i
po njemu platno se razvije, pa ti tek onda hitro jez-
di i napreduje. Grad na polju kad je tvrd i uredan,
pa kad ti izađe kakav dušmanin da ga na silu uzme,
valja tada grad zatvorit', top namjestit' i na grad
barjak poperit' i ovim oglasit' da su braća složna
pod barjak skupljena, veselo piju i barjak viju. Ali
ovđe danas kod tebe vidim grad bez barjaka, vidim
brod bez jedara.
St. sv. od doma: Bogme, stari svate, opet da ti
rečem: štogod smo imali sve smo tu poarčili, i ne
moj me više hitrinom tvojom varati.
St. sv. od svatova: Kad misliš da te želim hi-
*) Bardak se onamo zove bijel i šaren sud (kao što je u
Srijemu bokal), koji se u Srbiji zove bokar i milojka
a u Paštrovićima majulika (od majolica).
trinom prevarit', a ti mi kaži, moj stari svate gospo-
dine: jesi li kad putem hodio i sobom konja vodio,
je li na njemu sedlo bilo, i jesi l' nosio ćebe i mu-
tap, da pokriješ na konju tvoju torbicu il' konjsku
zobnicu ili kad đe umoran sjedneš da poda se met-
neš? Sad mi kaži i odgovori: ili si tutkun sobom
(koji ne zna) ili zuđur s ćesom (nemalac) ?
St. sv. od doma (videći da ga ne može govorom
nikako pridobiti, i oni dar zašteđeti iznese lije-
pu maramu i pokrije bardak pun vina govoreći): Evo
ti i to, o stari svate! išteš li još štogod od
mene?
St. sv. od svatova: Stari svate gospodine, sad
ti lijepa fala! (pokloni se i zahvali na daru). A da
stari svate gospodine, viđe li ti, kad ko ište i da
mu se, ko kuca i otvori mu se, ko traži i nađe, i
ko ljudi pita, ne zalazi s puta ? Sad pitam ja tebe:
što bi ti rekao mene: što ću ja sad od ovoga tvoga
mala a mojega lijepoga dara? ili ću ga s tobom na
ovo mjesto arčiti, ili ću ga po kome na dom spravi-
ti, il' kome bratu ovđe dati, ali kudgod u vilaet
poslati, ne ću l' s njime štogod više steći i bolje
dobiti?
St. sv. od doma: Ej fala Bogu i Bogorodici!
sad mi je milo da si mi veseo i dovoljan od mene. A
što me pitaš za mal tvoj, ja bih ti rekao, ako be-
genišeš, biće najbolje da poarčimo ovđe.
St. sv. od svatova: Čujem, čujem te, stari svate,
a čuo sam i od starijeh ljudi da si dobar prijatelj za
sebe; nego opet tebe visoka fala na lijepom društ-
vu i razgovoru! (pa onda zovne svoga vojvodu) Oj voj-
vodo moj!
Vojvoda: Čujem te i vidim te, brate i diko na-
ša stari svate!
St. sv. od svatova: Dobro te čulo i viđelo sa svom
družinom naokolo! A da ču li i viđe li, što učini
ovi naš brat i od doma stari svat? Kakav mi dade
dar, njemu Bog dao pošten glas i svijetli obraz me-
đu svojom braćom i tuđom krajinom! A spominješ li
se, brate, kad nas srete danas u putu oni glas za o-
voga našega brata i od doma starog svata da nas čeka
ovđe i nama se nada, kako se bjesmo od njega prepali
i strah od njega uzeli, i kako drug s drugom zboraše
i iz srca svaki mišljaše da nam ne će dati ni iz
kutla vode, a kamo li vina i rakije; pa ga sad viđi
kako ni bi, kako gospod Bog obil ga učini i s kr-
stom ga na oposlom obrnu: dok se s njime sastasmo i
očima viđesmo, poče nam davati jednom, njemu Bog
dao objema! pa nam primače po dvije, da mu Bog duš-
mane podvije! sad nam dade no tri, da mu Bog duš-
mane potre, a povisi i poživi njega i njegovu đecu
i sve njegove kumove i prijatelje i svijeh koji smo
danas ovđe! Nego majčin sine a sivi sokole, kad nam
je ovako Bog dao i ovi domaćin dotekao a ovi pri-
jatelj stari svat dopustio, dobro mi se okroti, i o-
kolo sebe družinu oslobodi; nije mala ni u barjelu
vina; nego danas lijepo otpočinimo, da konje preku-
jemo *), pa sjutra novi dan i nova navaka, da idemo
pjevajući i lubardajući
*) Ovđe se konji spominju na više mjesta, a svatovi svagda
pješice idu, i u cijelome Risnu ne znam, imaju li sad dva
konja za jahanje. Ovo nekazuje da su ovi običaji od onijeh
mjesta gdje svatovi na konjma idu.
Vojvoda: Tako moj brate, stari svate, svi mi to
begenišemo.
Vojvode svuda sjedaju u zasjedu, u dno trpeze, i
svaka zdravica valja da se nazdravi vojvodi, a vojvoda
onome u čije se zdravlje pije, n. p. stari svat napi-
jajući za zdravlje prvijenca ovako reče k vojvodi:
"Zdrav si mi, vojvodo! za zdravlje našega brata prvi-
jenca!" Pošto stari svat čašu popije, vojvoda na-
pivši također nazdravi prvijencu, pa pošto vojvoda
popije, onda prvijenac zahvalivši na zdravici pije*).
Po tom počnu piti rakiju izalagati kojekakijem
slatkišima (ili i objedovati).
Mnogi od slatkiša s trpeze pomeću i u svoje
čpagove, te putem kad pođu s djevojkom daju djevojka-
ma koje sretnu, da bi se prije poudavale.
Ako se ondje objeduje, onda u brzo napijaju u
dobri čas i u bolji od objeda. Kad dođu do zdravice
treće, domaćinove, uzme stari svat od svatova pun
bardak vina i napije starom svatu od doma ovako:
"Stari svate gospodine, dobre ti sijede! Kadgod je
"od bremena dobroća, sve trči čela na ljepotu cvije-
"ća, tako i ja sve tebe te tebe Ja idoh po svijetu
,,ka' i čela po cvijetu, i tražih, ne ću li naći bo-
"ljeg od tebe, a ja ne mogah ni ka' tebe, a kamo l' bo-
"ljeg od tebe, kad je mene svako dobro kod tebe. - Sad
"da si mi pozdravo zdrav, kakono bih i sam sebe rad!
"Pismo najprije u dobri čas, pomogao Bog i dobri
"čas! pismo drugu i u bolji čas, pomogao Bog i u
*) Ovako je i u Srbiji, kad se napija, treća čaša onoga u
čije se zdravlje pije, i još najposlije doda onaj koji naj-
prije napije: "Tvoja je treća, od Boga ti dobra sreća!"
"najbolji čas! a evo sad trećom i najboljom srećom,
"s molbom presvete majke Bogorodice, koja stoji na
"prijestolu nebeskom, te se moli Bogu za pravi rod
"Rišćanski, molitva joj u Boga poslušna, a mi od
"Boga i Bogorodice pomilovani! Pomilovao Bog vas
"rod Rišćanski, a najbolje nas koji smo ovđe danas!
"Za zdravlje oba brata domaćina, i našega i vašega!
"veselje im ovo sretno i čestito bilo! I za zdravlje
"svijeh nas koji smo se ovđe sastali danas u ovi poš-
"teni dom a pod kućni krov! bila nam sreća na sa-
"stanku kako Ristu i Jovanu na uranku na vodi Jor-
"danu! vazda se sastajali i vazda se ljubili! I za
"zdravlje oba plemena, i našega i vašega! da Bog da
"da naše i vaše pleme bude plemenito, na daleko
"glasito, od roda rodno, a od Boga sretno i česti-
"to! Bog i u naše i u vaše pleme udijelio u svačem
"sreću i berićet, kako u prava i sretna mjesta Riš-
"ćanska! Za zdravlje našijeh plemenika i dogovor-
"nika! da Bog da da budu među svojom braćom i tuđom
"krajinom vazda stimani, a u gospode na divanu pri-
"zvani i pribrani, a od Boga pomilovani i ponjegova-
"ni! nikome se ne molili, no svakome junački odgo-
"vorili, na divanu jezikom iz usta, dušmaninu oru-
"žjem iz ruka, oštrom sabljom, jakom miškom i dob-
"rom zgodom, a sve s pomoću Božjom! - I zdrav si
"mi, brate! za zdravlje našega kola i polja! da Bog da
"da nam kolo vodi a polje rodi, polje nam rodilo vi-
"nom i šenicom, naše kolo muškom đečicom, pla-
"nine urdom i tjenicom *), naše zgrade i livade op-
*) Tjenica ovdje znači skorup (kajmak). Gdjekoji poslije ove
riječi dodadu: "i ovcom bjelicom!"
"som i kupusom, naše strane i glavice medom i ma-
"slom i svakom živom imovinom, od Boga blagoslove-
"nom! naše sestre i nevjeste iz doma hodile a kolo
"vodile, po kolu se gizdale, svijem kolom njiale,
"sve oglavlja bijela *), obraza svijetla i glasa poš-
"tena! u kolu vesele bile, igrajući skakale, i svo-
"jemu domu išle igrajući i pjevajući, muška čeda
"grleći, u naručja noseći, i na lijep rod Rišćan-
"ski gledajući, za svoja čeda Boga moleći Bogu se u-
"molile, čeda odgojile, s oružjem ih sastavile, du-
"še im mjesta ufatile! I opet ti fala, moj bane
"stari svate, i spasi te Ristos i Bogorodica! "
Poslije ove zdravice stari svat od svatova pro-
govori svome vojvodi ovako: "Čuj me, o vojvodo moj!
"dobro te svako čulo i viđelo! Evo mi ovamo počes-
"mo nešto trgovati i trgovasmo, i fajdu dijelismo
"od koje i vama dolje dijel učinismo; nego gledajte
"i vi vašu kad stanete dijeliti, ne mojte nas zabo-
"raviti, kako i mi što nijesmo vas, nego (kao pru-
"živši mu ruku s bardakom) da te čujem, sokole!"
Tada i vojvoda s punim bardakom u ruci napije
starom svatu od doma: "Zdrav si, mi bane stari sva-
"te! za našega dobroga i sretnoga došanstva i va-
"šega dobroga i čestitog našanstva! da Bog da i
"lijepa milost Božja da danas bude došla s nama a
"k vama svaka dobra i čestita sreća, koja će nas po
"adetu složiti i smiriti, rukama zagrliti i brat-
"ski ižljubiti! Da Bog da ovi lijepi i čestiti sa-
"stanak naš da bude srećan i čestit za sve nas, da
"se mi vama vazda falimo i podičimo, a vi nama ne
*) Da ne bi nigda bile u žalosti i u crnijem haljinama.
"pohudite, i Bog dao nama na našem odlasku dobar
"čas a vama veseli ostanak! i blagodarimo, gospo-
"dine stari svate, na vašemu lijepome društvu, po-
"štenom razgovoru, časnoj sofri i svoj krasnoj i
"čestitoj gospodi, i veselo dok se opet sastanemo!"
Vojvoda od doma mjesto svoga staroga svata od-
govori na ovu zdravicu ovako: "Fala, druže desni,
"a u Boga sretni! vazda zdrav bio i u svatove ho-
"dio, s desne strane sjedio, veselo bio i družinu
"junačio kako pravi brat i vrsni svat! Za zdravlje
"oba stara svata, i našega i vašega, da da Bog da
"budu vazda stari svatovi a gospodski banovi, brat-
"ski cvjetovi, a zemaljski kmetovi! *) da Bog da da
"zdravo budu do stare starosti, u bistroj pameti, i
"da vazda sjede i pod kose sijede, u bogatu selu a
"trpezi u čelu, gospoda ih zvala, krajina im u oči
"gledala, besjedu im slušala, i bila im poslušna
"među braćom i tuđom krajinom, a oni bili od go-
"spoda Boga umudreni i ponjegovani! Pomilovao Bog
"njih i njihov rod i njihov dom i svijeh nas koji smo
"ovđe danas! I za zdravlje domaćinovijeh pirnica i
"uzornica, kojigod se junak danas ovđe pribrao, sva-
"koga Bog pomogao, i u naprijed pomakao, koliko je
"volja i milost njegova! Zdrav si, o barjaktaru!
"zdravo mi hodio, vazda barjak nosio, barjak ti trep-
"tio, a ti pod njim kako pelivan letio, zdravo mi bio,
"junački ga vio kako bih sam htio i želio! - Prvi-
"jenče brate! zdrav si mi i ti, moj brate mili! vaz-
"da mi prvi hodio, i za sobom poštenu družinu vo-
"dio, zdravo ih doma dovodio, a na domu zdravo i ve-
*) Sudije.
"selo nahodio! zdravo mi bio kako bih i sebi pože-
"lio, i kad ti dođe ova čašica i ova zdravica, pri-
"gni sjedeći a odmakni stojeći, konja uzdaj, i više
"se u piće ne uzdaj, no na noge, sokole, put krči, a
"svatove viči!"
Sad koji od svata pozove djevere ovako: "O đeve-
ri!" Oni odgovore: "Evo nas."- "A jeste li zdravo
tamo i veseli ?" - "Jesmo, fala Bogu! što smo traži-
li, to smo i našli, što smo željeli, to smo i dobili."
Onda vojvoda od svatova odgovori vojvodi od do-
ma: "Fala, druže, fala, vrsni viteže! Štogod
"smo dosad radili i divanili i za čije zdravlje vino
"ispijali, Bog sve uslišio, i lijepa milost Božja
"pomogla i svakom u svačem priskočila! A sad, brate
"mili i viteže Srpski, zdrav si mi, zdrav! za zdrav-
"lje našijeh dika, okićenijeh đevera, da im Bog da
"da vazda na put idu, i s puta okićeni i bogati se
"vraćaju! I za zdravlje brata našega suđenoga milo-
"ga sretnoga i čestitota druga novoga koga smo sada
"s nama pridružili i u svoju ruku uzeli! da Bog da
"i lijepa milost Božja, kad krenula iz svog roda, da
"krene u dobri čas, a kad dođe k svome domu u
"bolji čas! da Bog da da ugodi svome domu kako bi
"joj bilo milo svome rodu! da Bog da da izlazi među
"druge oglavlja bijela, obraza lijepa, glasa poš-
"tena, kakono srećne i čestite šćere Rišćanske, i
"da joj Bog da lijepu čest *) i sinova šest i šće-
"ri dvije, da je želja mine, i zdrav!"
*) Čest ovdje može značiti i čast (die Ehge) i sreću (od
čega je i čestiš i čestitati i t. d.): ako znači prvo,
onda je uzeto od skora prema šest.
Razgovori se ovi provode i zdravice nazdravlja-
ju bilo na objedu ili samo uz rakiju i slatkiše.
I ovdje popijevaju i svatove i ostale goste pripi-
jevaju:
Cv'jetak pade na trpezu,
A s trpeze na svatove;
Stari svate, dobre ti sijede,
Dobre ti sijede! i t. d.
Kad bude već vrijeme da se svatovi na put spre-
maju, domaćin iznese darove te ih sve daruje: naj-
prije iz desne ruke da svakome pozlaćen cvijet, koji
svaki zadijeva sebi za uho ili na prsi, po tom sva-
kome na lijevo ramo metne po maramu govoreći, n. p.
starome svatu, kome najprije daje: "Gospodine, sta-
ri svate, da ti je čast!" Stari je svat od svatova
dužan paziti da se svaki od svatova daruje, a uz to
još da ne bi zaboravio uzeti maramu za drugoga sta-
roga svata od svata, koji je ostao kod momačkoga do-
ma da naređuje i pripravlja koješta za svadbu, i za
popa koji će mladijence vjenčati; a barjaktar valja
da ište po maramu za barjak na crkvu i za dijete ko-
je će se iznijeti pred djevojku kad u kuću dođe.
Kad se darovi dijele, mlade i djevojke pjevaju
ovu pjesmicu:
Risnu grade naš, lijepo stanje!
Na tebe mi troja vrata staše:
Jedna vrata, žarko sunce sjaše,
A na druga živa voda vraše,
A na treća Kostovi svatovi;
Među njima đever i đevojka,
Te čekaju dara od đevojke,
Stanina se hitra nađe majka,
Iznijela gospodske darove,
Da dariva sve redom svatove;
Domaćin je dara uzimao,
Sve svatove redom darovao,
Svakom dava koji za što bješe,
A đeveru konja i đevojku.
I Stanin je babo izlazio,
I đeveru amanat zadav'o:
"Čuvaj mene prelijepu Stanu
"Od mojega do Kostova dvora."
Po tom stari svat od svatova pozove djevere da
djevojku izvedu iz kamare k trpezi na dobru moli-
tvu. Onda je brat i jedan od djevera povedu držeći je
brat za desnu i djever za lijevu ruku. Kad je tako iz-
vedu, svatovi sazovu djevojačke roditelje (ili one
od kućana koji su joj mjesto njih) i ostalu rodbinu
da joj dadu dobru molitvu, pa uzevši veliki kolač,
ili, kao što ondje kažu, samun, i na njemu na mje-
stu, za to u miješenju načinjenome, srebrnu čašicu
vina, dadu ga najprije ocu, koji sjedavši na stoli-
cu zovne djevere i zapita ih: "Šta ištete od mene
grješnika?" A oni mu odgovore: "Mi ištemo od ta-
"koga bana da rečeš dobru riječ svome đetetu, tako
"i tebe Bog dao svako dobro koje u njega požuđeo!"
Onda on držeći u ruci kolač s čašom reče ovako:
"Šćerce! da ti Bog da svaku dobru sreću i svako
"dobro, kako bih i sam sebe rad!" Izgovorivši ovo
srkne malo vina iz čaše, i pjevači onda zapjevaju:
Dobar čoeče!
Dobro ti reče!
Dobro ti reče!
Brzo se steče!
U dobre čase,
Pod pune čaše,
Svemu rodu i plemenu na veliku čast,
A našijem mlad'jencima u najbolji čas!
A svak reci i pomisli: da je dobar čas!
Tako vama i Bog dao vazda dobar čas!
Po tom se od prilike s onakijem riječima dade
kolač materi, koja je blagoslovi od prilike ovako:
"Šćerce! Bože ti daj dobru sreću! koliko škroka
"postupila od svoga roda do svoga doma, toliko ti
"Bog dao dobrijeh i sretnijeh časa!" A tako od pri-
like i ostala rodbina. Pjevači poslije svakoga pri-
pijevaju kao i gore poslije oca, samo što se imena
mijenjaju, n. p. mjesto: dobar čoeče, materi se reče:
dobra majčice, strini: dobra banice, a bratu: do-
bar brate. Nevjesta se uza svaki pripjev poklonja,
samo uz onaj a našijem mlad'jencima ne, nego sa
stidom gleda preda se. Pošto se svrši dobra moli-
tva, djever pusti djevojku te ostane opet u brata, a
muštulugdžija uzme molitveni samun i ponese ga na
vjenčanje a onamo ga poslije da popu. Tako djever uzme
i ostavi čašu; a pošto se iz nje onda mladijenci za-
poje vinom, da se nevjesti te je ostavi za spomen *).
*) Ja sam u Tršiću od svoga oca slušao kako se u narodnoj
pjesmi (dioba Jakšića, u P. knj. nar. pjes. 98 na stra-
ni 626) kaže za ljubu Dmitra Jakšića:
Ona ode u podrume donje,
Te uzima čašu molitvenu
Sakovanu od suvoga zlata
Što je ona od oca donela -
Ali sad upravo ne znam, dali se u Srbiji zna po čemu se
zove molitvena čaša.
Kad po tom stari svat zapovjedi da svatovi u-
staju i da se spremaju za put, onaj koji im je primio
duge puške iznese ih pune i da svakome svoju, a
djevojke i mlade u kolu zapjevaju:
U ime Boga, u čas dobar sunce isteče,
Hajd' iz dvora, stari svate, brijeme ti je,
Konji su ti oseldani, te te čekaju,
A junaci oružani, te te gledaju.
I ovako pripijevaju sve svatove redom. Po tom
kad svatovi već polaze, nastave i ove pjesmice:
Odvila se zlatna žica od vedra neba,
To ne bila zlatna žica od vedra neba,
No to bila zlatna Stane od dobra roda,
Zavila se barjaktaru oko barjaka.
Odbi se Stane od roda
Kakono čela od roja,
Privi se k milom đeveru
Kakono zlato k jumaku.
Crljena svila po moru plila :
Crljena svilo, ne okvasi se,
Stane sestrice, ne omrazi se,
Tebe je lasno, rodu je časno.
Brat sestru drži jednako i ne pušta je dje-
veru dok ne dođu na avlijska vrata, pa mu ondje
reče: "Pozlati đevere, ako hoćeš da ti dam ovaku
banicu,‘ i poslije dugoga takovog prepiranja djever
mu što (talijer ili najmanje forintu) pokloni, a on
preda djevojku.
Kad se svatovi krenu s djevojkom, izbace se
topovi kao i kad su došli. Pošto se malo odmaknu
od kuće, zovne otac djevojku da bi se obrnula, da bi
joj se porod umetnuo na njezin rod. Ako li svatovi
misle da je mladoženjin rod znatniji od djevojčinog,
onda djeveri čuvaju da se ona ne bi obrnula. A i
prijatelji dozivaju svatove njihovijem svatovskijem
imenima i žele im srećan put, n. p. "O bane prvi-
jenče!" - "Aj." - "Hajde s Bogom i da ti je dobra
sreća!" pa izbaci pušku a onaj mu isto tako odgo-
vori. I ovako se dozivaju dokle se god mogu čuti i
razumjeti, pa najposlije svi svatovi u jedan put
opale puške, i tako im zahvale na ljubavi i na
dočeku.
Nevjesta se putem često poklanja, a osobito kad
koga sretnu, ali u ruku ne ljubi nikoga.
Svatovi s djevojkom idu upravo k crkvi: i kad
budu blizu nje pošalju naprijed nekolika svata po
mladoženju; on prije nego pođe od kuće u crkvu,
ište blagoslov od svojijeh roditelja i poljubi ih u
ruku. Kad od kuće pođe u crkvu, mati mu, baš ako
će i stara biti, izleti pred kuću u kolo, i s nevje-
stama i djevojkama stane pjevati:
Kosto majci desnu ruku ljubi,
A ona mu dobre čase daje,
Čase dobre od Boga, najbolje.
Ovako pripijevaju i strica i braću i sestre i
tetke i ostalu rodbinu kako spravljaju Kosta na
vjenčanje.
Po svršetku vjenčanja pop zapovjedi mladijen-
cima da se ondje odmah poljube. Ako mladoženja nije
vrlo stidljiv i uzda se da će iznenada moći ugra-
biti te djevojku poljubiti, on posluša popa. Ako li
se stidi ili se boji da to ne će moći učiniti i
tako da će se osramotiti, oni oboje kao stideći se
ne poslušaju ga. Kad na svršetku mladijenci i sva-
tovi cjeluju krst, onda se meće na nj po štogod popu
va vjenčanje.
Gdjekoje grozničave nevjeste i djevojke dođu u
crkvu te poslije vjenčanja pitaju nevjestu kad će ih
pustiti groznica, misleći, kao što se i govori, da
će ih zaista onda pustiti kad ona rekne; gdjekoji
pak govore da djevojke pitajući kad će ih pustiti
groznica misle kad će se udati; i za to im nevjesta
prema tome određuje što je moguće kraći rok.
Dok se mladijenci u crkvi vjenčavaju, svatovi
pred crkvom uhvate kolo i igrajući pjevaju različne
igračke pjesme kao n. p. iz knjige I. pjesmu 259.
260, 266.
Po vjenčanju mladoženju prijatelji otprate ku-
ći, a svatovi s djevojkom zaostanu pred crkvom. Kad
već misle da je mladoženja kući prispio, onda i oni
izbacivši ondje svi u glas po jednu pušku, pođu put
kuće mladoženjine, i kad se prikuče oko jednoga
puškometa, pošalju muštulugdžiju naprijed te javi
da svatovi s djevojkom sretno idu. Onamo ga doče-
kaju s bardakom vina i s maramom na njemu. Po tom
se vrati svatovima na susret. Kad svatovi s djevojkom
budu blizu kuće, mlade i djevojke pred kućom u kolu
pjevaju ove pjesme:
Odlećeše, dolećeše sivi sokoli,
Doniješe dobre glase od sve gospode.
Što se sjaše preko Risna grada ?
Al' je sunce, al' je jasan mjesec?
Al' je saja među terzijama ?
Al' je zlato među zlatarima ?
Al' je đerđev među veziljama ?
Al' jabuka od suvoga zlata ?
Il' su ono dva kamena draga?
Nit' je sunce, nit' je jasan mjesec,
Nit' je saja među terzijama,
Nit' je zlato među zlatarima,
Nit' je đerđev među veziljama,
Ni jabuka od suvoga zlata,
Nit' su ono dva kamena draga,
Neg' je snaha među đeverima;
Koliko je divna i lijepa,
Čelo joj je visoka planina,
U licu je b'jela i rumena,
Iz daleka dvoru svjetlost dava.
Durmitore visoka planino,
S tebe mi se bio grad viđaše,
Iza grada tri sunca grijahu:
Prvo sunce vas Risan grijaše,
Drugo sunce svate ogrijalo,
Treće sunce dvore ogrijalo.
Koje sunce Risan ogrijalo,
To je sunce prvijenac s kumom;
Koje sunce svate ogrijalo,
To je sunce stari svat od svata;
Koje sunce dvore ogrijalo,
To je sunce đever uz đevojku.
A kad već dođu pred kuću, onda zagrme topovi,
a oni svi opale iz pušaka, a mlade i djevojke u kolu
pripijevaju ih sve redom ovako:
Stari svate gospodine, dobro došao!
S vama došla dobra sreća i gospodin Bog!
Tko vi stio nauditi, ne dao mu Bog!
U kuću djevojka valja da uđe preko prostrtoga
ćilima pod kojijem je muški gatnjik i mali nožić
crnijeh korica, da bi mušku djecu i junake rađala.
Na kućnome pragu sretne svekrva svoju nevjestu i
založi je tri puta medom iz ožice, ali ne kad ona
zine, nego je kao zavaruje pa joj iznenada ožicu tu-
ri u usta; po tom joj da od roda kako muško dijete,
te ga po triput podižući od zemlje poljubi pa mu
onda daruje maramu koja je za to od kuće spremljena *).
Po tom joj da u ruke pjat šenice, te njome iz ruke
pospe na sve strane. Kad po tom stupi desnom nogom
u kuću, pjeva se ova pjesmica:
Naša snaha čestita ti dođe,
U dvore je sreću donijela:
Za kosom joj ogrijalo sunce,
U rukama sivoga sokola,
A u srcu mira i pogodbe,
U ustima meda i pogače.
Kad je snaha u dvor ulazila,
Po dvoru je sreću dijelila:
Svekrovima hitro poslušanje,
Đeverima brzo susretanje,
Zaovama divno dočekanje,
Jetrvama mile dogovore,
Đuvegiji premilo grljenje.
*) Dijete se ovo u Srbiji zove nakonjče, jer se djevojci
daje na konja, a u Risnu nema imena nikakoga.
Pošto uđe sa djeverom u svoju kamaru, dolaze
iz kuće i iz rodbine djevojke i nevjeste te se ljube
s njome. Po tom svatovi posjedaju za trpezu gdje je
mjesto kome, i stanu piti rakiju razgovarajući se
i hvaleći se domaćinu i ostalima kako su ih kod
djevojačke kuće lijepo dočekali.
Tu stari svat preda dar što je donio drugome
starom svatu.
U tom se stane i jelo donositi. Obična su jela
ondje na svadbi ova: 1) oriz (prinač kuhan gusto
gotovo, kao u nas pilav), 2) kuhano goveđe i ko-
košinje meso, 3) pršuti (svinjski) kuhani i neku-
hani, 4) pečenje, ponajviše ovčje, 5) sir. Onuda
po okolini kod ljudi koji žive dalje od mora odmah
se poslije oriza donese pečenje pa onda ostalo što
ima *). Tu se pije i uza svako jelo napija i vojvodama
nazdravlja kao i prije, a osim toga još napija se i
u slavu Božiju. Oko polovine jela pristupe k tr-
pezi mlade i djevojke te stanu pripijevati svatove
počevši od popa, ako je u trpezi, ovako:
Žarko sunce na istoku sjaše,
Kroz pendžere u sofru grijaše,
Sve je svate redom ogrijalo.
*) U nas se pripovijeda da Turci najprije jedu meso pa onda
čorbu, i po tome običaju na častima i kod našijeh ljudi
u Turskoj kašto se iznese čorba poslije sviju jela, i
govore da je čorba kandžija, t. j. da nema ništa više,
nego kako ona dođe valja ustajati iza trpeze. Naši ljudi
u šali pripovijedaju da su negda Turci počevši jesti
pojeli čorbu, pa onda stigne od nekud Kraljević Marko
te im pojede meso; za to oni od onda urede da jedu naj-
prije meso, pa on ako bi opet došao, na čast mu čorba.
Biserna brada, srebrna čaša,
Biser se runi, u čašu pada,
Svakoga glava dukata valja,
Popova glava tri grada valja.
Čast da ti je, svešteniče,
I crveno vino!
Popij i tu i drugu,
Da ti obje probudu!
Žarki kove i srebrni, da divno ti sjaš!
Domaćine mudra glavo, da mnogo ti znaš!
U tebe su zlatni noži i svileni pas;
Više valja, domaćine, tvoj pošteni glas
Nego tvoji zlatni noži i svileni pas.
Čast da ti je, domaćine,
I crveno vino!
Popij i tu i drugu,
Da ti obje probudu!
I tako od prilike svima redom. Iza toga počnu
i muškarci sjedeći za trpezom ovako pripijevati:
Što se ovo muklo pije vino!
Nije ovo vino ukradeno,
Neg' je ovo vino kupovano
Za bijele groše i dukate.
Kad se ženi ban vojvoda Janko,
Janko trista svata sakupio,
Pa je Janko svate razredio:
Prvijenca dva Jakšića mlada -
Da si zdravo bane prvijenče!
Barjaktara Relju Bošnjanina -
Da si zdravo vilo barjaktare!
Starog svata starinu Novaka -
Da si zdravo bane stari svate!
A za kuma mlada Marijana -
Da si zdravo naš visoki kume!
Na muštuluk Novaković Gruja -
Da ste zdravo na muštuluk braćo!
Za vojvodu Obilić Miloša -
Vojevode zdravo i veselo!
Pri jelu svatovi često dovikuju djevere kako
su, jesu li s nevjestom veseli i s jelom i pićem za-
dovoljni.
Kad se donese pečenje na trpezu, stari svat
zovne djevere da dovedu nevjestu k trpezi na dobru
molitvu. Djeveri dovedavši snahu namjeste je u čelo
trpeze s mladoženjom u poredo, i prevjese ih obad-
voje preko glava jednim ličnjakom, te tako stoje
dokle im svi redom ne dadu dobru molitvu od pri-
like onako kao i kod kuće djevojačke. Po tom djever
uzme opet snahu za ruku, a svatovi ustaju pjevajući:
Tvrda ti je vojvodina zasjeda, zasjeda,
Ne bi mu je mutna voda zanesla, zanesla,
A nekmoli Turska busa razbila, razbila.
Dok se ovo nekoliko puta ispjeva, nevjesta nad
umivaonicom *) poljeva svatovima i svima koji su za
*) U Srbiji se po varošima umiva nad leđenom a po se-
lima nad kakvom karlicom, u Risnu pak, kao i u svemu
primorju umivaonica je (kao bijela okrugla činija)
ponajviše namještena na tri drvene noge tako visoko da
se čovjek može umiti nad njom ne saginjući se.
trpezom bili, te umivaju ruke, a djever pored nje
drži ličnjak te se otiru. Svaki pošto ruke umije
baci u vodu kakav novac ili drugo što od srebra
ili zlata. I ovo je sve nevjestino (i po drugijem
krajevima zove se poljevačina). Pošto se umiju, za-
pale svatovi na dugijem čibucima lule, pa onako
uhvativši se u kolo igraju pjevajući dva i dva:
Skoči kolo da skočimo,
Da bi nama u čas dobar
Našem bratu domaćinu
S svom gospodom naokolo! -
U Vukića Brankovića
Vranac konjic bez biljega,
Na čelo mu sjajan mjesec,
A u grivi vidra igra,
Iz kopita oganj dava.
Za njega mu niko ne zna,
Nego sestra Vidosava,
Koja mu je zob davala
Iv leđena srebrnoga;
S Vukićem se posvadila,
Caru ga je poviđela:
"Sultan-care gospodare,
"U Vukića brata moga
"Vranac konjic bez biljega,
"Na čelo mu sjajan mjesec,
"A u grivi vidra igra,
"Iz kopita oganj dava."
Kad je care razumio,
Car Vukiću poručuje:
"O Vukiću slugo moja,
"Pošlji mene konja tvoga,
"Ja ću tebe i dva moja,
"I dva grada nevardana
"I dv'je mome neljubljene."
Kad je Vukić razumio,
Vukić caru poručuje:
"Sultan-care gospodare,
"Ne dam tebe konja moga,
"Da mi davaš i tri tvoja
"I tri grada nevardana
"I tri mome neljubljene.
"Zdravo bila glava moja,
"A pod njome vranac konjic,
"Konje ću ti otimati,
"Gradove ti osvojiti,
"Hoću mome obljubiti."
A sad skoči da skočimo,
Da vidimo ko će bolje,
Ko l' će bolje, ko li gore,
A ja viđu ko ne more,
Ko se skoro oženio,
Svakog dobra poželjeo,
I u selo jaranica,
I vezenih maramica.
Kolovođa diko naša,
Okom treni, kolom kreni,
Što l' ti kolo zadr'emalo,
Ali ti se umorilo ?
Dok muškarci ovako igraju i pjevaju, ženskinje
objeduje, pa onda opet uhvate i one kolo te igrajući
pjevaju dvije i dvije različne pjesme, a osobito ovu,
kojom i nevjestu u kolo pozivaju:
U ime Boga, u čas dobar, sunce isteče,
Hod' u kolo, snaho naša, brijeme ti je,
Svekrovi ti redom sjede, dara čekaju.
Budi, snaho, sobom dobra, to su darovi.
I ovako redom pripijevaju da svekrva, zaove,
jetrve, đeveri sjede i dara čekaju. I pošto je dje-
veri izvedu u kolo, pjevaju različne pjesme, a oso-
bito ovu:
Petar se gradu falio:
"Ne ljepše ljubi od moje,
"Ni b'jele vile od gore."
Začu ga vila iz gore.
Panula Petru na dvore,
Dozivlje Petra imenom:
"Izidi amo, delijo!
"Izvedi tvoju ljubovcu,
"Koja je ljepša od mene,
"Od mene vile od gore."
Kada je Petar začuo,
Ufati ljubi za ruku,
Divno je Petar ođede:
Ma joj je svila do zemlje,
A rusa kosa do bedre,
A drobni biser do pasa,
U uši zlatne brnjice;
Izvede ljubi pred dvore,
Triput je ljepša od vile.
Kad viđe vila istinu,
Onda mu vila govori:
"Mala ti fala, delijo!
"Ako t' je ljepša ljubovca
"Od mene vile od gore,
"A nju je majka rodila,
"U svilen povoj povila,
"Majčinim ml'jekom dojila;
"A mene vilu od gore,
"Mene je gora rodila,
"U zelen listak povila;
"Jutrenja rosa padala,
"Mene je vilu dojila;
"Od gore vjetric puvao,
"Mene je vilu šikao,
"To su mi bile dadije."
Iva ovoga igranja i pjevanja stari svat zapo-
vjedi da se nosi barjak u crkvu, koji barjaktar uzev-
ši pođu svi put crkve, a djevojke i mlade isprate
ih malo pjevajući.
Kad svatovi barjak i maramu koju su za crkvu
ponijeli od kuće djevojačke odnesu u crkvu, oni pred
crkvom uhvate kolo, a mladoženja pošlje za njima
vina da piju i oni i ostali ljudi koji se obično
skupe kao da gledaju. Ondje svatovi igrajući pjevaju
između ostalijeh i ovu pjesmu:
Vino piše tri delije
U stojnome Carigradu
U đevojke krčmarice,
Vino piše, ne platiše,
Što ne piše, to proliše.
Pošto viđe krčmarica,
Ona caru na plač pođe:
"Sultan-care gospodare,
"Dođoše mi tri delije,
,,Baš u mene krčmarice,
"Vino piše, ne platiše,
"Što ne piše, to proliše."
Kad je care razumio,
Krčmarici besjedio:
"Krčmarice, jadna bila!
"Kakve bjehu te delije?"
Krčmarica odgovara:
"Jedno bješe taj delija
"S'jede brade do pojasa,
"Drugo bješe taj delija
"Crna brka do ramena,
"Treće bješe taj delija
"Mlado momče golobrače."
Kad je care razumio,
Krčmarici besjedio:
"Što je bio taj delija
"S'jede brade do pojasa,
"To je bio Ugrin Janko;
"Što je bio taj delija
"Crna brka do ramena,
"To je bio Kraljić Marko;
"Što l' je bio taj delija
"Mlado momče golobrače,
"To je bio ban Sekule.
"Neg' ču li me krčmarice,
"Kad ti dođu te delije,
"Podaj njima piti vina,
"Vina dosta izobila,
"Ne išt' pare ni dinara;
"Dođi mene na divane,
"Ja ću tebe platit' vino."
Vraćajući se ispred crkve k mladoženji na ve-
čeru kad budu preko pjace, barjaktar valja sve sva-
tove iz svoje kese da časti kakijem pićem, vinom ili
rakijom, ko što hoće.
Gotovo na svršetku večere povade djeveri s
djevojkom iz skrinje sve darove koje je ona iz roda
donijela, i donesavši ih k trpezi, stane ih ona
razdavati: kumu u marami zavijenu sašivenu ko-
šulju i ličnjak s cvijećem, svekru i svekrvi u ma-
rami po košulju nesašivenu, djeverima i mladoženji
u marami po košulju sašivenu, jetrvama i zaovama
po bijelu maramu ili po šarenu traversu, a malijem
djevojčicama od kuće i rodbine crvene gurđele a
ostalijem svatovima po pozlaćen cvijet. Kad kum
svoj dar primi, on dade kumi na bardaku vina krišku
hljeba i u njoj zaboden cekin ili dva, ili prema
tome zlatan prsten, za koje mu kuma poklonivši se
poljubi ruku i donese mu onaj isti bardak drugoga
vina i na njemu šipak.
Pošto se darovi tako razdijele, stari svat na-
pije zdravicu za cvjetova i darova: "Za zdravlje
"ovijeh ćetova i darova! vazda se u zdravlju sasta-
"jali, u ljubavi življeli, darovima se darivali, a
"ćetovima kitili, mi i naša đeca, ako Bog da!"
Po večeri igraju se igre svakojake, pa tek oko
ponoći odlaze kućama osim onijeh koji su od bliže
rodbine ili koji su sa strane došli u prijatelje.
Na polasku puca se opet iz pušaka, a nevjesta ispra-
tivši malo kuma daruje mu maramu i tobolac sa zla-
tnijem kiticama, a on njoj cekin ili najmanje tali-
jer; a kad se sjutradan kumovski dar pošalje za njim,
on opet pošalje natrag dvije boce vina, samun kru-
ha i ramo pečenoga mesa.
Kad bude vrijeme za spavanje, svekrva i njezina
kći u nevjestinoj kamari legnu s nevjestom da spa-
vaju, pa kad opaze da je nevjesta zaspala, one se po-
lako izvuku i mjesto sebe pošalju mladoženju.
Od prije je i u Risnu bio običaj da tri prve
noći djeveri spavaju s nevjestom, ali toga sad već
nema.
Ujutru nevjesta ustane prije sviju i počevši
od svekra i svekrve svima još u postelji nazove do-
bro jutro; po tom naloži vatru i pristavi kafu, i
pripravi vodu za umivanje, po tom sa svojom zaovom
ili jetrvom namjesti sve postelje osim svoje, a nje-
zinu valja da namjesti svekrva ili zaove same. Kad
bude kafa gotova, ona je da svakome osim svoga muža,
a njemu kao od stida ne da.
Koji su od svatova zanoćili kod mladoženje, oni
ujutru idu s djeverima i s nevjestom i još s dru-
gijem djevojkama na najljepšu živu vodu. Putem
momci pucaju iz pušaka a djevojke pjevaju različne
pjesme, kao n. pr.
Snaha naša rano podranila
S đeverima na vodu studenu,
Susreli je dva sokola siva,
Dva sokola od babova dvora,
Viđela ih naša snaha draga,
Viđela ih pa ih poznavala,
Sokol'ma se smjerno poklanjaše.
Kad viđeše dva sokola siva,
Jedan graje, drugi progovara,
Snahi našoj riječ govorahu:
"Oj tako ti, prelijepa Stane!
"Tvoja te je majka pozdravila,
"Poslala je da te upitamo,
"Jel' t' u Kosta slično i obično."
Mlada Stane riječ progovara:
"O tako mi, dva sokola siva!
"Pozdravite moju milu majku,
"Pravo ćete njojzi kazivati,
"U Kosta m' je slično i obično,
"Slično mi je, sve mi sretno bilo!"
Kad dođu na vodu, pjeva se ova pjesmica:
Na jezero ladna voda,
Đe nevjeste sve dohode,
Sve nevjeste i đevojke.
Među njima snaha naša,
Na glavi joj zlatna kruna,
Dvije grinje od bisera
I dva prama suva zlata
I dva pera čanbelova.
Nad vodom se nadazrela,
U vodu joj kruna pala
I dv'je grinje od bisera
I dva prama suva zlata
I dva pera čanbelova.
Kad to viđe snaha naša,
Brže braću dozivala:
"Štitom vodu isekajte,
"Mačem travu okosite."
Kad su snahu braća čula,
Štitom vodu isekaše,
Mačem travu raskosiše,
Zlatnu krunu izvadiše,
Dvije grinje od bisera
I dva grama suva zlata
I dva pera čanbelova,
Snahi našoj darovaše.
Na vodi snaha natoči bardak vode i daje onima
koji hoće da piju, a djever je triput prsne vodom po
prsima. Po tom piju rakiju koju su ponijeli, i ne-
vjesta se ljubi sa svima. Kad se vrate s vode, ne-
vjesta nosi bardak pun vode, a djevojke pjevaju:
Snaha naša rano podranila
S đeverima na vodu studenu,
Da donese u dvor vode ladne.
Kad je Stane u dvor se vratila,
U dvoru je sreću dijelila:
Svekrovima daleko praćenje,
Svekrvama neodgovaranje,
Đeverima hitro poslušanje,
Jetrvama divno milovanje,
Zaovama divno dočekanje.
Mladi Kosto dvore sagradio,
A pred dvore zelene naranče,
I u dvore sofre postavio,
I za sofre stole namjestio,
A na sofre zlatne gvantijere,
Na nju meće kupe i finčane,
A u kupe kafe i rakije,
A na dvore stupce pozlaćene,
A na stupce svilene sagove,
A na njima rumene ružice.
Što s' u dvore sofre pozlaćene
I za sofre stoli postavljeni,
Što na sofru zlatne gvantijere,
To su snahi mila braća došla;
Što l' na dvore stupci pozlaćeni,
To su snahi od doma svekrovi;
Što l' na stupce svileni sagovi,
To su snahi milane svekrve;
Što l' na sagu rumene ružice,
To su snahi milani đeveri;
Što l' pred dvore zelene naranče,
To su snahi milane zaove;
Što l' je ono kafa i rakija,
To su snahi milane jetrve.
Ovu gornju pjesmicu pjevaju i kad dođu nevje-
sti iz roda u pohode ovi isti dan.
Polećela dva sokola siva
Od Stanina mila roda svoga.
Ma se Stane upoznala u nje,
Sa suzama njima progovara:
"O Boga vi, dva sokola siva!
"Jeste l' sada od babova dvora ?
"Viđeste li oca mi i majku ?
"Jesu l' svoje suze otirali
"Što su za me jučer isplakali ?"
A sokoli Stani govorahu:
"O Boga ni, prelijepa Stane,
"Mi smo sada od babova dvora,
"Od babova dvora bijeloga:
"Nas je posla' i otac i majka,
"I tebe su, Stane, pozdravljali,
"Još da bismo tebe upitali,
"Jel' t' u Kosta slično i obično."
Tako ona njima odgovara:
"Pojte s Bogom dva siva sokola,
"Pozdrav'te mi i baba i majku,
"I ovako njima govorite:
"U Kosta je slično i obično,
"Tek da Bog da da mi bude sretno."
Po drugijem krajevima naroda našega, osobito
u nas, u pohode se ide poslije nekoliko dana, a
gdješto i nedjelja; ali u Risnu prvi dan poslije
svadbe ide se od roda djevojačkoga nevjesti u poho-
de, a sjutradan od kuće mladoženjine tazbini u
prvičje.
U pohode ide nevjestin otac, mati, brat, ujak
i koji rođak. Oni obučeni u stajaće haljine idući
ne pjevaju, nego meću puške od svoje kuće do zetove.
Osim ostalijeh darova pohođani nose veliki kolač
kruha i nekuhan pršut. Kad dođu onamo, punica
daruje oca mladoženjina ličnjakom, njegovu ženu bi-
jelom maramom, zeta košuljom sašivenom, brata mu
vezenom maramom, rođacima da po duvankesu, se-
strama po traversu, ženskinju iz rodbine po komad
sapuna, a malijem djevojčicama po gurđelu na gran-
čici od naranče, a najposlije svojoj kćeri lijepu
navezenu košulju, koju joj je tajno pripravila za
ovda. Pošto se ovi darovi razdadu, onda počnu piti
rakiju, jesti slatkiša, a po tom i objedovati. Kao
što je po svemu narodu našemu običaj da se prija-
telji i gosti na jelu nude, tako i ovdje za objedom
domaćin nudi pohođane, a osobito nevjesta oca i
majku. Po objedu nevjesta opet nad umivaonicom po-
ljeva te umivaju ruke, i svako od njih valja opet da
joj baci što u vodu. Za večerom, koja se počinje
kako se smrkne, zet daruje punici komad sapuna i u
njemu zadjeven dukat, a otac njegov ostalijem poho-
đanima po vezenu maramu i po grančicu cvijeća.
Na polasku svaki od pohođana dade nevjesti
što u novcu, a mati joj zlatan prsten natakne na
ruku, i pošto se tako s pucnjavom pušaka rastanu,
dozivaju ih dokle se god mogu čuti i razumjeti, i
iz pušaka pozdravljaju. Za pohođanima zet odmah po-
šalje samun kruha, ramo pečeno s nekoliko šipaka,
naranača i kojekakijeh slatkiša.
U prvičje ide mladoženja s nevjestom, sa svo-
jijem ocem, s materom, ujakom, s bratom i drugom
bližom rodbinom. Djever ne vodi nevjeste za ruku,
nego sama ide najzadnja iza sviju poklanjajući se
prema svakome koga sretnu. I onamo se časte i da-
ruju i ispraćaju od prilike kao i u pohodima, samo
što se na rastanku ne daruju.
Iza svega ovoga valja još nevjestu u prvu ne-
djelju ili na kakav praznik poslije svadbe voditi u
crkvu, i ovo je posao samo ženski, a muškarci se
ni od jedne strane unj ne miješaju. Svekrva objavi
naprijed na jedan ili dva dana rodbini svojoj i ne-
vjestinoj u koji će se dan nevjesta voditi u crkvu.
Onaj dan ujutru iskupe se sve pozvate žene u sta-
jaće haljine obučene i nakićene kod nevjeste, a nju
zaova i još kakva u tom poslu vješta žena obuku u
najljepše haljine kao što su i vjenčane: na glavu
joj načine kukuljicu (od njezine kose, u koju se po-
zadijeva oko 200 igala sa šupljijem od srebra isple-
tenijem i pozlaćenijem glavama), u uši brnjice s
biserom, za uši dva cvijeta od srme, o vratu kor-
dun (zlatan sindžirić koji je zavijen oko vrata ne-
koliko puta i po tom sa zlatnom kolajnom visi niz
prsi do pojasa), na pleći kamižolu ili koret od
crvene kadife sa šest srebrnijeh a i pozlaćenijeh pu-
taca niz prsi, a sa 12 na rukavima, svrh toga bran
(dugačku haljinu) i po ovoj odozgo zlatom vezenu
maramu preko pleća, dolje traversu, oko sebe ćemer
(pojas od srebrnijeh i pozlaćenijeh ploča, o kojemu
na srebrnu sindžiriću visi britva s desne strane
do sniže koljena); srdašce (ispleteno od srebra i
iskićeno biserom koje s naličja ima dvije kuke te
se njima skuči košulja na prsima); s obje strane
prsiju ambreše (četiri srebrne i pozlaćene ploče
koliko talijer, koje su između sebe biočuzima sa-
stavljene, a krajnje imaju po kuku te se za haljinu
pripnu); na noge bječve od crvene svile i crevle
crvene.
Pošto je ovako obuku, upute se po dvije pore-
do pred leturđiju k crkvi: naprijed idu najsta-
rije, a ostale po redu za njima, a nevjesta sa zao-
vom u srijedi držeći se za ruke. Kogagod putem
sretnu, svakom se obje poklone, i sa ženskinjem po
tri puta poljube. U crkvi najprije cjeluju ikone,
i nevjesta na crkveni pjat metne talijer ili naj-
manje forintu, po tom se i ondje s poklonima ne-
vjesta i zaova ižljube sa svima ženama koje za-
stanu ili koje dođu do leturđije.
Poslije leturđije nevjesta i zaova stanu kod
vrata crkvenijeh te se muškarcima poklanjaju, i
ljube sa ženama i djevojkama s kojijem prije ni-
jesu. Mladoženja od kuće ili s pjace pošlje rakije
te se njom i slatkišima, koji se ponesu od obje
strane, počaste pred crkvom i one i ostale sve
žene koje se s njima pomiješaju. Kad se iz crkve
vrate k mladoženjinoj kući, i ondje ih dočekaju na-
novo s rakijom i sa slatkišima. Po tom gdjekoje
otidu kući a svojte i bliža rodbina ostanu na o-
bjedu, za kojijem nevjesta daruje zaovi lijepu tra-
versu, a onoj koja je pomagala oblačiti je lijepu bi-
jelu maramu.
Obično se misli da je nevjesta do ovoga dana
još jednako djevojka, a poslije toga tek da će pre-
stati biti; i za to sjutradan već ne nosi vijenaca
i ne poklanja se do zemlje.
ZLATOJE.
Nova mlada ne smije (od stida) nikoga u kući
zvati po imenu; za to je običaj da ona, pošto se
dovede, svima kućanima (muškome i ženskom) na-
djene nova imena (samo za sebe); tako n. p. nekoga
zove (starije djetiće) šakom, nekog babom, nekog
gospodinom (jeli otišao gospodin da doćera svinje?),
nekog djeverom, a mlađe bratom, zlatojem, soko-
lom, miloštom, milojicom, i t. d.; žene gospom,
mamom, majom, nakom, snašom, nevom; a djevojke
ubavicom, ljepoticom, sekom, gospođicom, golubi-
com, i t. d.
SMRT.
Mati za sinom i sestra za bratom tuži kašto
po dvije i po tri godine; kad je sama kod kuće, ili
kad iziđe kud u polje, a ona tuži i nariče kao da
pjeva. Dosta puta bi suza iz kamena udarila, kako
žalostivo mati nariče za sinom, ili sestra za bra-
tom. U Kastelima prijatelji ovoga koji umre, najme
narikaču i pošalju mu kući, te ga žali i za njim
nariče. U Paštrovićima i u Boci a i u Crnoj Gori
ima naricanja na stihove kao pjesme. U sadašnje
vrijeme sramota je ženi tužiti za mužem, a još
veća isprošenoj djevojci za momkom; ali se u pje-
smama pjeva da su i žene tužile za muževima i dje-
vojke za momcima, n. p.
Puče puška iz kola drugoga
Te udari u kolu Damljana,
Damljan pade a ljuba dopade:
Moj Damljane, moje jarko sunce!
L'jepo ti me bješe obasjalo!
Al' mi brže za goricu zađe -
Marka žali i otac i majka,
A Andriju ni otac ni majka,
Nego jedna iz sela devojka,
Žalila ga, pa je govorila:
Jaoj Andro moje čisto zlato!
Ako bi te u rukave vezla,
Rukav će se odma izderati,
Pa će tvoje ime poginuti;
Ako bi te u pesmu pevala,
Pesma ide od usta do usta,
Pa će doći u pogana usta;
Ako bi te u knjigu pisala,
Knjiga ide od ruke do ruke,
Pa će doći u pogane ruke -
Bože mili! čuda velikoga!
Ko l' je ovo koga ožalio!
Il' je majka jedinoga sina?
Il' sestrica brata rođenoga?
Il' je snaa ručnoga đevera ?
Il' đevojka prvog zaručnika ? -
Pokajnice u Crnoj Gori i po njezinoj okolini
zovu se čeljad koja žale i nariču za mrtvima. Osim
kućana i obližnje rodbine pokojnikove pokajnice se
zovu i njegova dalja rodbina i prijatelji i poznanici
koji iz drugijeh sela ili prvi dan na pogreb ili
drugi i treći idu kući njegovoj na pokajanje. Kad iz
drugijeh mjesta idu muškarci na pokajanje, oni se
poređaju jedan za drugijem zametnuvši puške nao-
pako, a jednoga između sebe izberu te nariče i ja-
uče iza glasa; kad se prikuče blizu groba ili kuće
pokojnikove, onda potrče svi bez reda i zajauču u
glas svi kako koji može. Kod kuće pokojnikove iz-
nesu haljine i oružje te se nad tijem tuži. Kad se
pokajnice vrate s groblja, kod kuće po kojnikove
daje se trpeza (kao daća). Treće jutro idu obližnje
pokajnice na grob, gdje se poslije plača i jaukanja
takođe pije i jede.
Po svemu je narodu našemu običaj, da se na-
riče ili tuži za mrtvima; no nigdje na drugome
mjestu, osim Paštrovića, nijesam doznao, da ima
postojano naricanje u stihovima, već kako ko o-
sjeća i zna, onako i nariče. U Kastelima, pored mo-
ra između Spljeta i Trogira, imaju narikače, koje
prijatelji i poznanici pokojnikovi naimlju i šalju
mu kući, da ga žale; no ni one nemaju nikakvoga
postojanoga naricanja, nego svaka pristupivši k
mrtvacu počne s tijem: da ju je poslao taj i taj, da
poplače toga i toga; pa onda, kako koja zna, nastavi
hvalu mrtvome, žalost rodbine, i tako dalje do po-
zdrava pređašnjima mrtvima na onaj svijet. Paštro-
vići dakle jedini, koliko je meni do sad poznato,
imaju nešto postojanoga naricanja u stihovima, koje
žene od roda pokojnikova uhvativši se za ruke, kao
u kolu, nad njime poklanjajući se zapijevaju: svaki
se stih zapijeva po dvaput: jedna žena kao kolovođa,
počinje a ostale joj pomažu, izgovarajući za njom kad
po drugi put stih zapijeva samo pošljednju stopu od
stiha (kao što se u Hrvatskoj i u Dalmaciji i u
kolu pjeva). Na svršetku svakoga stiha dodaje se
još prvi put: "Ajme, bane!" ili: "Kuku, bane!"
"Lele, bane!" i t. d.; a po drugi put: "E jaok!"
Da se i ovo naricanje ovako ne može za svakoga upo-
trebiti (n. p. za djecu, za žene i t. d.), to svaki
može doznati: ovako se obično nariče za kućnijem
starješinom, koji je i u selu bio znatan čovjek.
Ovo je Paštrovsko naricanje za mrtvima:
Nad mrtvacem u kući.
Dobro jutro za sva jutra! *)
Jesi l', bane, poručio
Po svem zboru Paštrovkome,
Po milijeh prijateljah,
Po b'jelijeh manastirah,
Po crkovnu tu gospodu?
E te želja obuzela
Na banove, na đedove,
Na te mudre roditelje
I na velju svojtu tvoju:
Na sinove, na stričeve,
I na milu braću tvoju,
Na banice, mile sestre **),
Sve si dobro učinio,
Ma si samo sagrešio,
Učinio velje jade,
Što ostavi muku tvoju:
Sve ostale mile tvoje;
Ko će šnjima upravljati?
Ko li će ih sjetovati?
Ko li mudru r'ječ izreći
Pred gospodom izabranom ?
Ti si mudra glava bio.
*) t. j. Ni jedno ti se jutro više ne će nazvati dobro jutro.
**) t. j. Obuzela te želja za tvojima, koji su pomrli, pa si
i ti umr?o, da se s njima sastaneš (?).
Kad mrtvaca iznesu iz kuće.
Ge *) si, bane, uputio?
Zar u b'jelu manastiru,
Te su naša velja dobra? **)
Ali ti se ljuto bojim,
Da nam natrag ne ćeš doći,
Ti su puti nedohodi.
Ma li ti se s jadom molim,
Da se tamo ne zastojiš;
Da pozdraviš dosta dobra,
Što smo tamo opravili:
Kazuj, bane po istini,
Da smo jadni i žalosni,
E se za nas ne spominju,
Svojoj kući ne dohode,
Druge za nas ne pitaju.
Kad mu čitaju opijelo.
Ti se hoćeš dijeliti
Od svijeta bijeloga,
Od crkovne te gospode?
Nego, bane, ne zaborav'
Vrći ruku na baretu ***),
Te zafali svoj gospodi,
*) Ovo je pisato od jedne stare žene.
**) Paštrovići se svi kopaju kod četiri manastira, između
kojijeh su i u nurije razdijeljeni. "Velja dobra" zna-
či: naši, koji su prije pomrli i ondje pokopani.
***) t. j. na kapu (Talijanski baretta).
Toj gospodi crkovnojzi,
Koji za te Boga mole;
I ostaloj braći tvojoj,
Koji su se potrudili,
Tebe plačuć dopratili.
Još te, bane, s jadom molim,
Ah! za naša svaka dobra!
Kada, bane, tamo dođeš,
Ti ne nemoj bandunati. *)
Još te molim s jadovima,
Ah! za naša velja dobra!
Nemoj nam ih zagovorit',
Nego ćeš ih k nama spravit',
Da se željno izgrlimo,
(Crno svrći, b'jelo vrći)
I od plača ućešimo.
Nad grobom.
Jesu l' ovo tvoji dvori ?
Ljuto uski i tijesni,
A bez vrata i prozora;
Kako ćeš se obiknuti
Iza svakog dobra tvoga
Bez svjećice, bez stražice,
Bez družine izabrane,
Bez gospode zbora pune,
Bez ljubljenja i nuđenja,
I bez dobra svakojega?
Ma li će te Bog pomoći,
E ćeš tamo dobra naći,
Divnu kitu svojte tvoje:
Nać' će tajka, nać' ćeš majku,
Imaš milu braću tvoju,
Koji će te dočekati,
U putu te susretati
I željno te zagrliti,
"Jesi l' trudan?" upitati,
I tebe će posaditi
U zlatnome svome stolu,
Pak će tebe prinijeti
Jedan imbrik ladne vode,
A u drugi rujna vina,
U trećemu kordijala, *)
Da im ljepše progovoriš,
Na pitanja odgovoriš.
Kad udovici meću maramu na glavu.
(na groblju odmah po pogrebu).
Što učinje velje jade
Mladoj tvojoj kukavici
Kojojzi si vjeru dao
Da je ne ćeš ostaviti?
Eto sada vjerom svrnu,
Jutros si je zacrnio:
*) Kordijal, od Talijansk. sordiale (Herzstärkung), ljekovi-
to piće, što se osobito daje onome, koji padne u nesvi-
jest, da bi došao k sebi.
Nađede joj hudo ime,
Hudo ime, udovica,
Ge bi sjela, da ne sjede;
Ge bi pošla, da ne pođe;
Što bi rekla, da ne reče.
Ma te moli kukavica:
Ah! nemoj je bandunati
I za ljubav, što imaste,
Ni đečicu ludu tvoju,
Koji su te tatom zvali;
Ali ima uzdanicu
U tu tvoju mudru glavu,
Da je ne ćeš bandunati,
Ni ostalu muku tvoju
Kojuno si ti mučio
Od đeteta malenoga;
Ni sirotnu đecu tvoju
Bez nastave i nauke,
Bez celiva i grljenja
I bez svakog dobra tvoga.
Kad ko umre gdje na putu.
Crni vrane preletio
Preko mora duždevoga
Do kunfina Paštrovskoga,
A pr'o zbora Paštrovskoga,
I donese zle glasove:
Crnu knjigu pod krioce,
*) Pr'o mjesto preo (preko).
Crnom bulom zabulana,
Da si bane preminuo
U dalekoj tuđoj zemlji,
I tuđi te oplakali,
Tuđa usta naljubila;
Sve si dobro učinio,
Ma si vrlo zaludio,
Što svoj braći ne poruči,
Da im išteš oproštenje,
I s baretom da zafališ.
Da li ti se ne ražali
Na svakoga od tvojijeh,
Što se smrti ne umoli,
Al' oružem ne obrani?
Da te pušti doma doći,
Da ti način učinimo,
I mrtva te naljubimo.
Mati nad sinom.
Što sam jadna majka dočekala,
E jaoh! *)
Da ja činim način sinu svome,
Što se jadna ja ne nadah majka
Da ću ovo nigda dočekati!
Mili Bože, nek je tebe fala!
Što m' ovako jadnu ucvijeli,
Da ja kukam sreću od napretka,
Od napretka, od srca svojega!
*) Ovo se dodaje poslije svake vrste ovoga razmjera.
Drugo kao tješeći majku.
Ja sam ti se potežila,
sestro jadna!
Ljuto si me uboljela
od žalosti;
Jer si ovo dočekala,
mnogo jadna!
Da ti kukaš sreću tvoju
od napretka,
Od srčana srca tvoga,
bila jadna!
Koja rana lijek nema ?
vila u jad!
Svaka rana lijek ima,
sestro jadna!
A srčana lijek nema,
vila u jad!
Opet tako.
Ne mogu se načuditi,
brate, tebe!
Đe odusta majku tvoju
mnogo jadnu,
I odusta dom i kuću,
domu kuku!
I žalosnu vladu tvoju,
s jadom vlada!
U najviše nebrijeme,
bila jadna!
Đe ostade mnogo mlada,
prekukala!
I s nejakom đecom tvojom,
rano jaka!
Ko će đecu podignuti?
bila jadna!
Ko li će ih podraniti ?
rano ljuta!
Ko li školi naučiti ?
mnogo jadna!
Sirotinja često plače,
prekukala!
Često plače, brzo raste,
to moj jade!
Dvije i dvije.
Stan'te, druge, da se poslušamo,
Da o ovom jadu govorimo.
Jokica se na put opravljaše,
Za njim tamna majka pristajaše,
Tamna majka i braća žalosna,
I ljubovca mnogo žalostiva,
I ovako veli svoja majka:
"Kud si mi se opremio, sinko ?"
Braća vele: "Kud ćeš, naša diko?"
Svoja ljubi: "Đe ćeš, gospodare,
"Na tom tamo putu dalekome,
"Okleno se nikad ne dolazi ?
"S kim ćeš mene jadnu ostaviti ?"
Jokica se njima obrtaše,
I žalosnu riječ govoraše:
"Ne moj za mnom, majko, pristajati,
"Majko moja, i braćo rođena,
"I ljubovca moja premilosna!
"Ne mogu se natrag doma vratit',
"E ja odoh ovoj građevini,
"Nać' ću tamo tri grada careva,
"U prvome žarka sunca nema,
"U drugome ljeti vode nema,
"U trećemu zimi ognja nema,
"Tu ću vama vijek vjekovati."
Oh Jokica, žalosna ti majka!
Majka tvoja i braća rođena,
I ljubovca mnogo žalostiva!
Opet tako.
Odmetnu se kućni starješina
Iz ovoga doma žalosnoga,
Za njim stara majka pristajaše,
Te ga s jadom ona zaklinjaše,
Da ne ide tamo na te pute,
I ovako njemu govoraše:
"O Jokica, sinko, dobro moje!
"Kom ostavljaš tvoju jadnu majku
"I žalosnu vjerenu ljubovcu,
"Ucvjeljenu braću i sestrice
"I nesrećnu đecu tvoju ludu?"
On se njojzi s jadom obrtaše,
I ovako majci govoraše:
"O tako mi, moja stara majko!
"Teb' ostavljam tvojoj đeci miloj,
"A ljubovcu miloj đeci svojoj,
"Moju braću bijelome danku
"A sestrice u svoje domove.
"Mene valja tamo putovati,
"Tamo mene boljeg dobra kažu,
"Kažu tamo do tri b'jela grada;
"U jednome žarko sunce sjaje,
"To je mene danas potamnjelo;
"U drugome ljuta guja spava,
"Koja će mi popit' oči crne;
"U trećemu crnu zimu kažu,
"U tome ću vazda zimovati,
"U studenoj vodi ogreznuti."
Po sad ovom domu na veselje!
Opet tako.
 Prosuo se biser po grohotu,
Ma se saže Jokičina majka,
Jadna majka i tamna ljubovca,
Da pokupe biser po grohotu;
Iz grohota udari ih zmija,
Koja im je oči izvadila
I Jokicu s smrti sastavila.
Kad Jokicu rane dopanuše,
Tamnoj majci oči ispanuše,
A ljubovci srce izvadiše,
Braći svojoj krila oblomiše.
Aoh Jokica, žalosna ti majka!
I ljubovca u jad ostanula!
Koja će ti tamnjet' u tamninu
Prijed, brate, reda i bremena.
Opet tako.
Bojno koplje u planini staše,
Sva planina od njega se sjaše.
Tu Jokica bolan bolovaše:
K njem' dolazi sura tica vrane,
I u kljun mu vode donošaše,
Te mu smrtna usta kvasijaše;
Jokica ga Bogom zaklinjaše:
"E za boga, sura tica vrane!
"Ti poleti do dvora mojega,
"Te ti reci jadnoj mojoj majci,
"Jadnoj majci, i braći žalosnoj,
"I ljubovci mojoj ojađeloj,
"Da su mene rane dopanule,
"Da me drugo pričekati ne će,
"Ni da će me očima viđeti."
Posluša ga sura tica vrane,
I ona je za Boga ajala,
Jokičinu dvoru poletnula,
I dozivlje Jokičinu majku:
"Zlo ti jutro, Jokičina majko:
"Jokicu su rane dopanule,
"I boluje bez nikoga svoga."
Majka veli: "Kuku majci, sinko!"
Braća vele: "Kuku, naše krilo!
"Na junaštvo svuđe od osvete!"
Jadna ljubi: "Aoh moja diko!"
Opet tako.
Jaoh porastao zelen bore
U Jokice pred bijele dvore,
Pustio je grane na sve strane,
O njima su ključi od pazara;
Jaoh Jokica, delijo pazara!
Ostade ti prežalosna majka;
Kako će ti mladost pregorjeti,
Braća tvoja lijepu osvetu,
A ljubovca takog gospodara?
Opet tako.
Stan'te malo bolje i starije,
Da vas malo jadna odmijenim.
Što si mi se oborio,
moj delijo!
Što li ljepše izodio,
oh je mene!
U ođelu delijnskome,
moj sokole!
U oružju junačkome,
moj junače?
Kako da ćeš u svatove,
divni svate!
Za đevera uz đevojku,
za tebe je!
Strašno li te pregledati,
diko brate!
Jadno li te pregorjeti,
ja ti jadna!
Siv sokole šestokrili,
brate srećo!
Bratska sabljo samokova,
moj Lazare!
Zlatni stupče vas do neba,
brate rode!
Moje sunce od istoka,
moj Lazare!
Što si mi se ti ponio?
moj ponose!
E ćeš tamo dobra naći,
dobra srećo!
Od tvog roda glasitoga,
glasit brate!
Sve crkovne sveštenike,
od mog roda,
I zemaljske kapetane,
sokolove.
Da ih počnem spominjati,
gore mene!
Od sabaja jutrašnjega,
zlo mi jutro!
Do zapada sunašnjega,
žlje mi sadek!
Ne bi sestra pobrojala
mnoge jade,
Što sam jadna izgubila,
prekukala!
Ah crkovne sveštenike,
oh stričevi!
Popa Vuka i Nikolu,
jadnoj mene!
Popa Sima i Komnena,
oba dobra,
Za sve rane što su jade,
ja kukala!
Popa Jova, svakom mila,
bane pope!
Što ostavi svoju kuću,
kuću kući!
I nejaku đecu svoju,
jaok mene!
Ma iskoči opet slava,
slava Bogu!
Te se đeca podigoše,
Bogu ruke!
Sad se Lazo tebe molim,
moj sokole!
Kad otideš kroz gradova,
grade brate!
Kroz gradove tamo tuđe,
tužnoj mene!
I okupiš braću tvoju,
skupna glavo!
Kad budete na vijeću,
diko brate!
Biće kita sokolova,
soko rode!
Š njima će ti dika biti,
moja diko!
Ti si vazda bratski bio,
bratska glavo!
Sv'jeh nauči i nakaraj,
moj sokole!
Moga Sima i Bogdana
za najviše,
E su kuće zatrnuli,
u dom kuku!
Ostaše im tužne sestre,
prekukale!
Bez zakletve do kamena,
kami njima!
Kad mrtvaca ponesu iz kuće.
Vijećala gospoda banovi
Na utoku mora debeloga:
"Kome ćemo dati banovinu?"
Starom Joku srebrnu baketu *),
Ristu daše ćurka zelenoga,
Jovu daše toke na ramena,
A Luketi sablje pozlaćene,
A Miću mi kalpak pokloniše,
A Jokici crnoga barjaka,
Da ga vije, žalosna mu majka,
Žalosna mu majka i ljubovca!
Kad se poslije ukopa vrati pop u kuću, mati ili
žena pokojnikova panuvši mu na noge:
Sad što ću ti, Bogom svešteniče!
Kako ću se u jad razabrati,
*) Joko je otac pokojnika Jokice, a ostali su mu stričevi
i druga bliža rodbina. Baketa je riječ Talijanska i
znači štap, i Joku se to daje kao da bude starješina
i da upravlja; jer kad ko do smrti bude kakav starješina
u opštini (n. p. kapetan), kaže se: umr?o pod baketom".
Kako li ću jadna ostanuti,
A od moje velike žalosti?
Što me ovo jadno čudo nađe,
Ovo jadno čudo iznenada;
Kako ću ti tužna s jadom vladat'?
Ko ć' uzdržat' ovu sirotinju?
Pop joj odgovori od prilike:
Svijetom se valja razabrati,
Svoju žalost valja pregorjeti.
Ko se rodi, svak će umrijeti,
Neko prije, a neko poslije;
Neg' se valja u jad razabrati
I čeljacu svoju utješiti.
Treći dan pokojniku na grobu.
S jadom sam ti na dvor došla,
jad je mene!
Da obidem bona tebe!
bore dome!
I da pitam jadna tebe,
mnogo jadna!
S čim si mi se ti ponio,
dobar dome!
E si dvore sagradio,
grade dome!
Nove dvore samotvore,
samo jadna!
Pa sam jutros doranila,
išla u jad!
Da te, dome, s jadom pitam,
dugo jadna!
Kako ti je u tamnilu,
tamnoj mene!
U tamnilu bez viđela,
viđ' me jadi!
Bez čestoga ponuđaja,
dome slavo!
Bez promjene čiste tvoje,
mnogo jadna!
Kuda li ću sad bez tebe?
srećo dome!
Kako ću ti u dom stajat' ?
s jadom stala!
Ludu đecu podizati,
prekukala!
Trajat mladost u neradost ?
znaš ti dome!
Evo idem kukavica
u dom kuku!
Kada dođem u dom tamni,
tamnoj mene!
Šta ću đeci kaživati,
đeci lele!
Kad me sretu đeca u put,
srećo moja!
E su đeca mila tebe,
diko mila!
Često plaču, sporo rastu,
čest moj jade!
Za popom Markom Komnenovićem iz Krivošija,
kojega su sa još četiri Krivošijanina Turci
Nikšićki u Omutiću ubili na vjeri 25. Janua-
rija godine 1849 naricala udovica kapetana Ri-
sanskoga Anta Ćelovića, koji je s njime u velikoj
ljubavi življeo.
Svačemu se mogu čudit',
Ma se čudu ne iščudih,
Što s' učini, što s' ogradi
Od sokola popa Marka!
Ko prevari tebe, pope,
Mudra glavo izabrana,
I naš divni svešteniče,
Vrsni bane od krajine,
Oglašeni na sve strane ?
Kuku kući, kuku mjestu,
Ah bez tebe, mudri pope!
Ti im bješe upravitelj,
I savjetnik i branitelj
Kod gospode i kod braće;
Đegođ koji, ti si prvi
I junaštvom i besjedom.
Ne čudim se ja krniku,
Koji te je prevario
I na vjeru izmamio,
No se čudim tebe, pope,
Đe vjerova nevjerniku,
Te izgubi mudru glavu.
Da ja mogah doći tebe,
Da te, pope, ja ožalim,
I žalosna ja oplačem,
I da, pope, molim tebe,
Da pozdraviš dobra dosta,
Moga, pope, domaćina,
Tvog vazdašnjeg prijatelja,
Koji ste se milovali,
Na dogovor sastajali,
Da krajine vi branite,
Da o miru vi radite,
Kad se tamo sastanete
Na vijeću s banovima,
Molila bih tebe, pope,
Da okaraš sreću moju,
Što se tamo ustavio,
Što mi đecu zaustavi,
Što ih u dom on ne posla ;
E ih bješe ostavio,
Mješti njega u svom domu.
Ti si mudar i razuman,
Ja bih s' u te pouzdala,
Da bi mi ih ti doveo,
E ti basta, bane pope.
Al' evo nam zle uzdance!
Nemaš su što govoriti,
Na snagi ti glave nije,
Krnici je osjekoše,
Na gradove odniješe,
Te su grada okitili
Ah lijepom glavom tvojom,
I sveštenskom zlatnom bradom
I s junačkom tvojom braćom.
Na svršetku ovoga narodnog naricanja dodaću
još iz Gorskoga vijenca vladike Crnogorskoga P.
P. Nj. naricanje sestre Batrićeve za bratom. Ja ne
ću reći da je ovo sestra Batrićeva ili druga kakva
Crnogorka sve ovako složila ili namjestila, ali se
za cijelo može kazati da ovdje nema ni jedne riječi
koju pokajnice u Crnoj Gori nijesu govorile. Kamo
sreća da svi naši spisatelji sva djela svoja, barem
kad pišu o narodnijem stvarima, ovako pišu naro-
dnijem duhom i jezikom! Onda bi se i njihove umo-
tvorine po svijetu hvalile i slavile kao narodne
što se hvale i slave. Evo toga naricanja:
Kuda si mi uletio,
moj sokole!
Od divnoga jata tvoga,
brate, rano!
Da l' nevjerne ne zna Turke,
Bog ih kleo!
E će tebe prevariti,
divna glavo;
Moj svijete izgubljeni,
sunce brate!
Moje rana bez prebola,
rano ljuta!
Moje oči izvađene,
očni vide!
Kome braću ti ostavi,
bratska hvalo!
I staroga baba Pera,
kuku Pero!
I tri mlade sestre tvoje,
kukavice!
Sedam snahah što ošiša?
njima prazno!
Što ne čuva mladu glavu?
ljudska vilo!
Što krvnika njom nasladi ?
bratska diko!
Na vjeru te posjekoše,
nevjernici!
Divno l' Travnik okitiše,
to platili!
Sa lijepom glavom tvojom,
kuku! lele!
Ko će čete sakupljati?
četovođa!
Ko l' krajini branit' krilo?
bratsko krilo!
Ko će Turske glave sjeći ?
ostra sabljo!
Da pogibe u boj ljuti,
ubojniče!
Đe se Srpski momci grabe,
mlado momče!
Oko glavah i oružja,
proste rane!
No na vjeru u nevjere,
vjerna glavo!
Da mi se je pomamiti,
sestri crnoj!
Da te kako zaboravim,
kukavica!
E prezgodna glava bješe,
mladi brate!
Da uz cara sjedijaše,
mudra glavo!
Šćaše carev vezir biti,
sestri tužnoj!
Da kod kralja sjedijaše,
moj mladiko!
Đeneral mu šćaše biti,
moja ružo!
Da se mogu razgovorit',
srce moje!
A sa mrtvom tvojom glavom,
kam da mi je!
Da ti crne oči viđu,
oči moje!
Da poljubim mrtvu glavu
mjesto brata,
Da očešljam dugi perčin,
jaoh meni!
I junačku čalmu svežem,
sestra grdna!
U krvničke sad si ruke,
platili te!
Nagrdiće krasnu glavu,
prekrvnici!
Ti ćeš mnogo braće naći,
kuku nama!
Biranijeh sokolovah,
kuku braćo!
Po bedemu od Travnika,
Bog ga kleo!
Glave bratske poznat' ne ćeš,
nama prazno!
Jere su ih nagrdili,
nevjernici!
Kud će tvoja mlada ljuba?
kuku njojzi!
Dvoje đece tvoje ludo ?
siročadi!
Što će jadni đed ti Bajko ?
moj Batriću!
Koji te je odnjivio,
teško njemu!
Proste tvoje ljute rane,
moj Batriću!
Al' ne prosti grdni jadi,
kuku rode!
E se zemlja sva isturči,
Bog je kleo!
Glavari se skamenili,
kam im u dom!
ZAGORSKE JAUKALICE.
Kad umre ili počine čovek najprije zakukaju
braća pred kuću: "Kuku brate!" Sestre po kući:
",Kuku brate, dobro moje!" Otac i majka: "Kuku sine,
srećo moja!" Po tome se iznađu koje dobro tuži
i lijepo kite, za što je ko valjan, i počne ovako:
1.
Što si mi se položio, moj sokole!
Što prevari tvoju braću, braći lele!
I salomi krila braći, kuku brate!
2.
Nismo mnogo govorili, moj govore!
Ama pravo zborit' nije, moj sokole!
Ti si snagu salomio, moja diko!
A vijek si izgubio, moja rano!
A sreću si ostavio, moja srećo!
A kuću si zakućio, moj tečniče!
3.
Nije ti se načuditi, moj putniče!
Đe si tamo uitio, moj itniče!
Tamo kažu dva svijeta, moj svijetu!
I u njima dva cvijeta, moj cvijetu!
Raj je jedan, drugo divan, moj delija!
U raju je mjesto tebe, mudra glavo!
A divan ćeš prolaziti divna diko!
Naše stare pregledati, moj ugledu!
Braću Srblje naoditi, Srpska glavo!
Sve knezove i kmetove, stavni kmete!
I od mora vlasteline, moj vlastelu!
4.
Pravo tebe žalit nije, moj đevere!
Što izgubi mudros tvoju, aoh mene!
Ne bi munje od udarca, munjo Spale!
Ne bi puške iz busije, puklo srce!
Ne bi sablje od posjeka, sabljo Spale!
Ne bi rati uboite, moj đevere!
Da li i ti ne promisli, mudra glavo!
Je se rati zaratiše, mudri bane!
A zemlje se zamutiše, ljudca munjo!
Da li tebe nam ne pade, moj đevere!
Kad iđaše u vezira, moj delija!
Da u tebe testiv bješe, mudra glavo!
Kod vezira većil bješe, moja vilo!
Kod vladike emin bješe, moja falo!
5.
Stante malo bolje i starije,
I u mene jada ima:
Od glasita roda moga, rode braćo!
A moj Ćetko i Lazare, moj' dva bana!
Moj Andrija i Golube, moj' dva grada!
Moj Vasilju i Ilija, sablje dvije!
Još da može sestra zborit', sestri lele!
Ja vas ne bih iskitila, kitna braćo!
Da je zala crno more, crnoj mene!
Da je knjiga ravno polje, rano braćo!
Ja vas ne bih iskitila, kitna braćo!
A kamo li pobrojila, bojna braćo!
Al' bih jade pregorjela, sestra jadna!
Ma udari suva munja, udrila me!
Od zapada od Turaka, sestre tužne!
Te zavati kraj i ovce, krajičnici!
Od vas jade počiniše, sestre jadne!
Starješine isjekoše, stavna braćo!
Ludu đecu povedoše, srećo đeco!
Glave nose, roblje vode, rode braćo!
U vezira dovedoše, sestri lele!
Glave meću na gradove, grade Andro!
Moj meleme među braćom, moj Mićane!
Moj ugledu u momcima, moj Golube!
Moj delija pod sarukom, moj Ilija!
Moj lijepi čelebija, moj Vasilju!
Da li tebe žao ne bi, moj Golube!
Ah žalosne sestre tvoje, moj žalosti!
Ali ti se čudit' nije, moj golube!
E te Turci prevariše, Bog ih kleo!
Sve to braća boraviše, kuku braći!
No ne mogu jade tvoje, moj Lazare!
Naš lijepi vlasteline, mudra glavo!
Kad ti dođe u vezira, sestri lele!
Glave nosiš, roblje vodiš, brate rode!
Glave meću na gradove, sestri lele!
Đecu ludu u tamnicu, tamnoj sestri!
A tebe mi ispuštaše, blago sestri!
Vladici te opremiše, moja rano!
Kad ti dođe na temelju, sestri kuku!
Sestri kuku gologlavoj, lele brate!
Tu kukaju udovice, prekukale!
Pište majke samorane, samojadne.
Bogu bi se ražalilo, moj žalosti!
A nekmo li ne bi tebe, moj Lazare!
Pa ti pođe u vladike, sestri kuku!
Da mu kažeš naše jade, jad je mene!
Al' ne daše dva dželata, Bog ih kleo!
No ti glavu ugrabiše, glasni brate!
I braću ti objadiše, braćo rano!
Ama ti se čudit' nije, moj Lazare!
Ti si tamo braću našao, bracka falo!
Starješine, mlade momke, stavna braćo!
Ti si mudar i pametac, divna diko!
Tamo ćeš im način naći, brate Lazo!
Podaj što je za kojega, moj Lazare!
Ako bude u svatove, divni svate!
Golubu ćeš barjak dati, brate Lazo!
A Vasilja na muštuluk, sestri kuku!
A Mićuna prvijenca, prva braćo!
Š njime Sima za džilita, molim ti se!
A Iliju za đevera, moj Lazare!
A Andriju za vojvodu, falo braćo!
Metni Đetka starog svata, stavna braćo!
I još ću se molit' vama, braćo moja!
Da vi kuma obirate, birna braćo!
I Šćepana vi uzmite, moja srećo!
Jer je Šćepan zanatlija, moja diko!
U njega su mladi momci, valjaće vi!
6.
Moja munjo s vedra neba, Andro brate!
Moja sabljo pod okovom, Stanko brate!
Moj kućni temeljniče, moj Vasilju!
Moj lijepi čelebija, Šunjo rano!
Kad vas sestra zgledat' ćaše, gledna braćo!
A to sestri dika bješe, diko braćo!
E ti mjesto divno bješe, diko Andro!
Kod vojvode i srdara, Andro rano!
I to braći dika bješe, brate diko!
E na tebe čudo bješe, čud je mene!
Na plećima oklop bješe, oh je mene!
Na glavi ti saruk bješe, sabljo Andro!
Sve to braći dika bješe, sestri lele!
Nego ću se molit' tebe, Andro brate!
Za Jokicu za našega, Andro rano!
Da nam tamo ne zastoji, moj Jokica!
Lude su mu starješine, tavnoj mene!
Ovce su mu bez čobana, moj Jokica!
A planine bez pandura, moj pandure!
U domu mu mlada vlada, moj vladaru!
A u nje su đeca luda, zna Jokica!
Strah je mene i bojim se, sestri lele!
Da ti đecu ne ostavi, kuku mene!
Da ti temelj ne upušti, oh je mene!
Po tome ga ponesu crkvi na nosila, i za njime
pokajnice tuže i leleču.
7.
Đe si mi se podigao?
Moj sokole!
S tobom ide brata dosta,
Bratsko krilo!
Al ti glasi dopadoše ?
Naš delijo!
Đe se zemlja uznijela,
Uk je nama,
Da te Turci ne prevare,
Bog ih kleo!
Da ti ovce ne pojave,
Peik Perko!
Pa okupi braću tvoju,
Kuku braći!
El gledaju zlu biljegu,
Zlo je njima.
Đe ne kaza njima ništa,
Brate Perko!
Pa se jesu prepanuli,
Peik Perko!
Đe im ideš bez oružja,
Ružo Perko!
Čude ti se plemenici,
Peik Pero!
Mlogi tvoji ljubavnici,
Mudra glavo!
Đe im ideš, a ne zboriš,
Zborna glavo!
Pa pitaju braću tvoju,
Ok naš brate!
Đe ste Perka opravili?
Kuku brate!
Bez pusata i oružja,
Ružo moja!
Majka poče progovarat':
Njojzi prazno!
O delio sinko Perko,
Mene lele!
Koliko te braća zovu,
Sinko Perko!
I tebe se mnogo čude,
Jad je čuo!
Što im ništa ne kažuješ,
Kuku sinko!
Đe te majka opremila,
Kuku majci!
Bez oružja delinskoga,
Moj delijo!
I sama se majka čudi,
Jad je čuo!
Đe je sina opremila,
Kuku sinko!
Al' se nije naučila,
Jad je čuo!
Da je čedo ne upita,
Kuku majci!
Jel za majke dobar bješe,
Dobro moje!
A za braće uzdan bješe,
Brate rano!
Pa se jutros začudiše,
Jad ih čuo!
Što s' učini, što s' ogradi,
Grade brate!
Đe im ode bez pitanja,
Bili jadni!
To je svakom neobično,
Kuku nama!
To je svakom na te žao,
Ja žalosna!
Dok se čita opijelo kopaju mu grob jedni a jedni
razgovaraju njegovu čeljad i porodicu. Pošto pop
izađe iz crkve, pušti po dva čoveka da čuvaju one
pokajnice, sestre i ostale srodne, koje lijepo za-
činu da nad njim protuže, i u onome jadu da se koja
ne ubije i ogrebene, da ga ne iskrvave. Ona što
najljepše zna kititi, sjede mu više glave, a ostale
sve redom oko njega, pa počne ovako iza glasa
najprije:
8.
Što si mi se položio? moj delijo!
Što nijesi na nogama ? nama prazno!
S ovom braćom na divanu, diko naša!
Ili si se posilio, silna glavo!
Će ti braća dvore grade, grade brate!
Tavne dvore bez pendžera, Perko brate!
Biće tebe neobično, oči moje!
Kuća ti je neobična, kuku brate!
No se čude braća tebe, brate Perko!
Što prevari mladost tvoju, mnogo jadne!
Bez nikakva milovanja, mili brate!
Kad to kome viđet' ćaše, jad me viđe!
Ćaše braći vazda reći, nareklo me!
Jadna onog običaja, braćo moja!
Što smo mladi i krilati, bratska krilo!
Đe će svaki okapati, kuku brate!
Svak je na te pomislio, mili brate!
Da ti smrca nije mila, mili jade!
Prije roka i zemana, crna zemljo!
Što privati dobra naša? Bog te kleo!
Od postanja do nestanja, stala s jadom!
I još ne bi nigda sita, ne bilo te!
Što privati dobra dosta, kuku nama!
Našu braću i stričeve, kuku braćo!
I lijepe roditelje, kuku rode!
I banove kapetane, kam da mi je!
I pastire sveštenike, pala s jadom!
Naše sestre i nevjeste, kuku nama!
I ostalog dobra dosta, kuku dobro!
I suviše oči naše, oči Perko!
Što izvadi majci oči, kuku majci!
I salomi krila braći, kuku brate!
I poruši sestru tvoju, sestri lele!
Snaje ti se porušile, peik Perko!
Na te često pogleduju, diko Perko!
Kad ćeš koju zagrliti, kam da im je!
Ele si ih naučio, uk je njima!
Svakog svoga milujući, mili brate!
Onda ustanu ljudi i pokajnice dižu, braća i
rođaci dođu i na nosila mrtvaca iz crkve iznesu na
grob, i oni ga metnu u grob, i krionicama pokriju,
pa se ubiju šakama i izgrebu po obrazu, a drugi
priskoče te ih iz groba izvuku, i grob napune zem-
ljom. Posle tu piju rakije, jedu kruva, zoblju pana-
ije, - koljiva - a kad se mrsi, jedu i mesa i piju
vina. A majka ili sestra, snaha ili rodica počne
tužiti:
9.
Jel' ti sade neobično, brate Perko!
U zemljici pod kamenom, kami nama!
Što ostavi majku tvoju ? majci kami!
Liš ostalog dobra svoga, dobra glavo!
Što ošiša sestre svoje, brate rano!
Slomi braći radovanje, bratska rano!
Bez prebola do vijeka, kuku brate!
Ti pelivan bratski beše, peik Pero!
Od potoči prvi vazda, prvi jade!
Od pandura buljubaša, naš sokole!
A plemenska uzdanica, uk ti majci!
Sirotno je pleme naše, brate rano!
Bez takije sokolova, soko Pero!
Tamo ćeš ti dosta naći, za jad nama!
Sokolova pod krilima, krilo naše!
Da ih počneš jadovati, u jad mi je!
Za tri danka bez prestanka, stala s jadom!
Ne bih dobra izjadila, bila jadna!
Što ih možeš upaziti, uk je nama!
Što od krvi utekoše, brate rano!
Sve od bratstva braća tvoja, brate Perko!
Sad su neđe u svijetu, kuku mene!
Pa ih jadna zaboravljah, u jad za me!
Glajuć tebe pod oružjem, ružo moja!
Sve krajeve uvatio, bratska rano!
Sve si jade ponovio, novi jadi!
Živa srca obranio, rano Perko!
Bez prebola do vijeka, peik Pero!
Posle idu doma, i putem sve kukaju ovako:
"Kuku Perko, oči izvađene!
"Kuku brate, krilo salomljeno!
"Kuku brate prestriženi!
"Kome će ti svijetlo oružje?
"Da ti tamni u sirotnu dvoru,
"Kao tvoje u zemljici lice."
Kad dođu kući, iznesu pokojnika ođelo i oružje
pred pokajnice i nad njim biju se i grebu, pa snahe
protuže ovako:
"Kuku dobro milovanje!
"Ko će snaje milovati ?
"Ko l' im prsten sakovati?
"Koga li će dočekati
"Iz putova dalekije?
"Ko l' im milos donijeti?
"Ko li snaje darovati ?
"Kako si nas naučio.
"Al' s' uzdaju snaje tvoje!
"Da ćeš nama dolećeti,
"Pod oružjem svijetlijem,
"Kućna vrata zađeniti
"I svijeh nas obradovat',
Ružo divna!"
Sestre i rodice.
Kuku brate, rano naša,
Naše oči izvađene!
Naše dobro izgubljeno!
Ko će sestre razgovorit'?
Ko li kojoj način naći ?
Od svakoga razgovora,
Rode brate!
Sestre su ti na udaju,
Uk je nama!
Bez takije sokolova,
Soko rode!
Mi smo dobro izgubile,
Kuku nama!
Od bratinskog milovanja,
Mili brate!
Dosta će nam na um panut',
Pala s jadom!
Ko će sestre razgovorit' ?
Gore im je!
Ko l' ih u rod dočekati?
Jad ih čuo!
Ti zakletva naša bješe!
Bile jadne!
Kad ti sestre doma pođu,
Brate rano!
Svašto ide sa zemanom,
Kuku mene!
I nebesni milosnici,
Mili brate!
I zemaljski blagi danci,
Dobro moje!
Sestra će te često gledat',
Jad je viđe!
Kad ćeš doći na biljegu,
Biran brate!
Kako si je naučio,
Uk je mene!
Milos sestram donijeti,
Kami nama!
Liš ostale braće naše,
Brate rano!
Njima ću se privijati,
Brate Pero!
A u tebe dosta uzdat',
Uk je mene!
Neć li sestre obradovat',
Rano moja!
Pa onda majka zatuži, i razgovara kćeri, si-
nove i snahe ovako:
Stante malo, đeco moja!
Ćaše majka jade kazat':
Svako će se ravgovorit',
Kuku sinko!
Držat' volju za nevolju,
Jaok mene!
Svoja braća sa mladosti,
Oči moje!
I oruž'jem svijetlijem,
Moj sokole!
Svoje nosit', tvoje glati,
Jaok majci!
Te ti tamni u dvorove,
Kuku sinko!
To su majci viši jadi,
Jad joj i jes!
Nego rane sina moga,
Kuku sinko!
Što se nije naučila,
Oh ti majci!
Glat' oruž'je sina moga,
Ružo moja!
Te mu tamni u dvorove,
Tamna majka!
Nego sinu orašenu,
Rano sinko!
Pored stada po planina,
Stala s' jadom!
S tobom mnogi porednici,
Sinko Perko!
Često tebe klikujući,
Kuku mene!
Kako svoju uzdanicu,
Uk ti majci!
Kad je kome za nevolju,
Jaoh mene!
Od potoči i uranka,
Rane Sinko!
Najprvog te vazda viču,
Prvi jadi!
Sve za gore majci tvojoj,
Kuku sinko!
Po tome tu noće, i iz kućah komšinskijeh i od
svojte donose rakiju i svakojakog jela, kao mesa i
sira, ponude, i razgovaraju onu čeljad sirotnu, i ju-
tro u zoru zakukaju i zatuže po desetak žena, i tu-
žeći krenu iz kuće na grob, pa redom svaka govori
ono, što najprva počinje.
Jutros majka uranila,
Rano Pero!
Pogledala na sve strane,
Stala s jadom!
Kad će sina ugledati,
Uk moj Pero!
Čekaju te braća tvoja,
Bracka rano!
Kad ćeš braći dolećeti,
Krilo bracko!
Kućna vrata zaseniti,
Kuku braći!
Jutros ti se mnogo čude,
Jad ih čuo!
Što te brate ustavilo,
Uk ti majci!
Čekaju te porednici,
Rano moja!
Da izgonim stado tvoje,
Stala s jadom!
Pa se braća potežila,
Brate Pero!
Đe im juče stanak bješe,
Stali s jadom!
S plemenitom braćom mlogom,
Mlogi jadi!
Je l' se kune majka tvoja,
Manje njojzi!
Da te juče opazila,
Pala s jadom!
Među braćom na divanu,
Diko Perko!
Pod pusatom i oružjem,
Ružo moja!
Pa ti idu da obidu,
Bila jadna!
Da te nije zaboljelo,
Bolan brate!
E ti peik vazda bješe,
Peik Pero!
Na grob kad dođu najpre panu braća i rođaci i
proplaču, pa onda panu po grobu sestre, majka i ro-
dice; a ljudi ih drže, da se ne grebu i ne biju, i
da kose ne čupaju i ne strižu. Posle koja je naj-
glasnija ovako protuži:
Što si mi se pridocnio ?
Dugi jadi!
Čude ti se braća tvoja,
Brate rano!
Prvi tvoji porednici,
Brate Pero!
Je l' te nije na biljegi,
Bila jadna!
Kako si se naučio,
Uk je nama!
Prijed roka i zemana,
Kuku mene!
Od poštenja i uzdanja,
Uk ti majci!
Dobro mudar i razuman,
Rano moja!
Je l' bez neke nije tebe,
Kuku mene!
No se jeste potežile,
Perko diko!
Prijed zore doranile,
Rano Pero!
Da te molim i zakunem,
Diko naša!
Da mi jutros progovoriš,
Kuku mene!
Što te tamo zaustavi,
Uk ti majci!
Al' te rane oboriše,
Bore brate!
Da nam kažeš i narediš,
Nareklo nas!
Što ti hoće za ponuda ?
Dugi jade!
Zar se jesi posilio ?
Silna glavo!
Đe si dvore sagradio,
Grade brate!
Bez prozora i pendžera,
Peik Pero!
Što ne kažeš braći tvojoj,
Brate rano!
Jer je danas ne obično,
Oči moje!
Studno doba od godine,
Kuku mene!
Da ti zima ne naudi,
Uk moj Pero!
Braća su se zamislila,
Mili jade!
Što im ne ćeš progovorit',
Gore im je!
Štogođ braći narediti,
Nareklo me!
Posle sestre zakukaju:
Kuku brate, dobro moje!
Moje oči izvađene,
Moje dobro izgubljeno,
Moje sunce ogrijano,
A sad ti je potamnjelo!
Pa onda kite tu grob šapcima, narančama, i po
jednu kitu - granu zelenu - nakite i narese sva-
kojakim crnim krpicama, i šišaju sestre i rodice
kose, one vitice do uva, te meću na istoj kiti. Oto-
le se vrate doma, i kadgođ im dođu pokajnice, dorane
im oružje pokojnikovo, i na njemu tuže.
Gdjekoja udovica za mužem, metnuvši ruke me-
đu koljena, kuka i ovako:
Što će ova crna kukavica ?
Bez dolazka i primaka,
Kuku meni!
U Luštici za korotu pošlju ženu odmah kad
joj muž umre u pašu za stokom za jednu godinu.
TUŽBALICA
jedne Budvanke nad pok. G. Jakovom Vickovićem,
vlastelinom Budvanskim, kad je na sred kuće mrtav
ležao pred 50-60 otličnijeh lica.
Obasjalo žarko sunce,
Sunce kume!
Na ognjište ugašeno *),
Dom ti jadan!
Kada zasja tad i zađe,
Zlo mi jutros!
Tebe videć, lelek čujuć,
Lele kume!
*) Znači iskopala mu se kuća, jer je bio jedinak u majke i
jedan jediniti od ove familije.
Kroz svu Budvu žaleć tebe,
Žlje da mi je!
Sakri zrake u oblake,
Viđ' o Bože!
Prosu rosu mjesto suva,
Aoh lele!
Mjesec stade za gorama,
Gore meni!
I danica na istoku,
Dični brate!
Lelek čuju, pripituju:
Što je jutros ?
Da nad Budvom sunca nema,
Dična diko!
No kad čuše, zauhnuše,
Uh ti u dom!
Da si nama preminuo,
Triput kuku!
Kući stožer ugasio,
Vlasteline!
Staru majku ucvilio,
Majki lele!
Svu gospodu bez divana,
Mudra glavo!
A krainu bez? nauke,
Njojzi aoh!
I u crno obavio,
Zašto kume?
Nego si se izodio,
Pristoji ti!
I rs ljucki oborio,
Kuku kume!
Prekrstio gojne ruke,
Divna diko!
Oči crne zatvorio,
Očni vide!
Bracka usta zavezao,
Bracka falo!
Što ne tresneš snagom tvojom,
Snažni kume!
Što gospodu ne razbereš,
Svaštoznanče!
Kako si se naučio,
Mudra glavo!
I od suva ne otareš,
Kam da im je!
Što ugasi glasnu kuću?
Kući lele!
No gospodstvu ime smače,
Kuku kući!
Samoranu majk' ostavi,
Njojzi prazno!
Bez pozdrava i celiva,
Zlo joj jutro!
Bez podpora i nuđenja,
Majci lele!
Ukide joj dobro jutro,
Zlo joj jutro!
A umače dobar veče,
zla joj večer!
Mili doziv, sladki celiv,
O Jakove!
Ko će majku nadživjeti?
Žlje da joj je!
Ko l' u crnu zemlju vrći?
Dom ti prazan!
Što o' od smrti ne otrže ?
Kam da mi je!
Ljuckom snagom mudrom glavom,
Kmetska diko!
Ili sabljom ne obrani,
Britka sabljo!
Ali ne hće al' ne moga,
Mogla u jad!
Aoh jadna, kud sam zašla ?
Kuku mene!
Mnogo rekoh, e ne mogoh
Od žalosti;
Ja te žalim, a ne korim,
Znaš li kume!
Nemoj na me zažaliti,
Imaš radšta!
No pregori, i oprosti,
Sad al' ikad!
Kako mudar i naučen,
Filosofe!
Svak' te plače, svaki veli:
Kuku brate!
Mrtva ljubi, svak govori:
Raj ti duši!
TUŽVALICA
jedne Krivošinke, te je svog svekra malo prije nego
će umrijet' tužila, po nagovoru svog svekra, i tek
što je tužbalicu svršila i isplakala se, počne
i on od miline i žalosti plakati, i malo stavši
za ruku stisnuvši svoju snahu uzdahne:
Đe si mi se opremio?
Svekre bane!
Tako divan i oružan ?
Moj viteže!
Što l' s' ođelom naresio,
Divni bore!
Al' ćeš jutros u gradove ?
Grade svekre!
Da s gospodom saborišeš,
Mudra glavo!
Il' u bracko kmetovanje,
Biran kmete!
Il' za svata od svatova,
Dični svekre!
Što si oči zatvorio?
Zlo mi jutro!
Mudra usta podvezao,
Mudri svekre!
Duge ruke prekrstio,
Snahi lele!
Krutu snagu oborio,
Snažni grome!
Niti karaš, nit' miluješ,
Zašto svekre!
Kutnju čeljad ne sabiraš,
Kući prazno!
Da im mudre sjete davaš,
Kuku svekre!
Kako znadeš i umiješ,
Uh je meni!
Nesta kući domaćina,
Aoh domu!
Četnicima četovođa,
Moj četniče!
Sve stanove i temelje
Bez uprave!
I to ti se mnogo čudim,
Čudo i jest!
Što te srce ne zabolje,
Dobri svekre!
Na sinove i na snahe,
Njima prazno!
Na kumove, na drugove,
Družba jadna!
Na birane pobratime,
Ah do Boga!
I na vrsne prijatelje,
Jadi njima!
I još ti se mnogo čudim,
Vrsni svekre!
Kako ti se ne ražali,
Snahi lele!
Sine i snahe ostaviti,
Stala s jadom!
Divno vidim i poznajem,
Jad me viđe!
Da ćeš tamo bolje naći,
Njima blago!
Divno kitu đece tvoje,
Kuku đeco!
Bana oca, mudru majku,
O moj svekre!
I dva brata, oba bana,
Kuku ljudi!
Oni će te dočekati,
(To znam) divno!
Za nas amo upitati,
Nama lele!
Dočekaće, puštat' ne će,
Dični svekre!
Na ovi najpotonji stih puštuje suze i od plača
ne mogući dalje, upita svekra "je li dosta?" a on
stisnu je malo za ruku izdahne.
TUŽBALICA
jedne Risanke, samorane bez ikoga u kući, za jedin-
kom sinom treći dan pogreba ispred kuće.
Evo danas treće jutro,
Zlo mi jutro!
Da te zovem i prizivljem:
Sinko Vuko!
Ispred kuće zatrnjene,
Uh mi vazda!
Ne bi li mi doletio,
Moj sokole!
A ti mi se ne ozivlješ,
Krilat sine!
Trag ti ne znam, jav ne čujem,
Jad me čuo!
Ođedoh te, oružah te,
Moj delijo!
I cvijećem naresih te,
Moj cvijete!
Majci pođe, pak ne dođe,
Majci kuku!
Brzo majku zaboravi,
Zašto sinko ?
Ozovi se, kaži mi se,
Vrijeme je!
Da razbereš majku tvoju,
Majci lele!
Kako si se naučio,
Puni dome!
Samoranu bez nikoga,
Kuku đeco!
Sva u crno bez biljega,
Kuku sinko!
Al' si poš'o u svatove?
Divni svate!
Za đevera uz đevojku,
Vilo sinko?
Al' za svatskog starješinu?
Pristoji ti!
Al' u kolo međ' đevojke ?
Moj delijo!
Da ih biraš i tijeraš,
Moj mladiću!
Sebe ljubu, majc' izmjenu,
Majci prazno!
Al' rad mira u kmetove ?
Šjajni kmete!
Al' s gospodom u dosluku?
Granat bore!
Moja vilo nad vilama,
Divna diko!
Moj sokole pod krilima!
Majci lele!
Moj stečniče i donošče!
Punan dome!
Ja jadujem, ti ne vidiš,
Očni vide!
Ja jaučem, ti ne čuješ,
Jad me čuo!
Smrt t' ugrabi priđe roka,
Bog je kleo!
Crna zemlja sad t' uživa,
Njojzi blago!
Đe je tvoja kruta snaga ?
Kruti sinko!
Rsom srzni, rukom vrzi,
Ljudski rsu!
Otresi se od zemljice,
Sinko Vuko!
Kao soko od rosice,
Moj sokole!
Ne dotrči, no doleti,
Kam da mi je!
Samoranu majk' ućeši,
Vila u jad!
Ali ti se mnogo bojim,
Srce sinko!
Da se majci vratit' ne ćeš,
Kuku lele!
Ti su puti nedohodi,
To znam divno!
Nego kukam, i kukaću,
Živa dok sam!
TUŽBALICA.
Tužba sestre popa Marka Semardžića kojega su Tur-
ci Nikšićki na Omutić su tri njegova sinovca na
vjeri posjekli 1848 godine.
Pusta glasa, a zla časa,
Sestri tavnoj!
Što joj svanu na uranku,
Brate rano!
Da si nama poginuo,
Jaoh mene!
Rusu glavu izgubio,
Lele brate!
Su tri lovca, tri sinovca,
Kuku đeco!
Na prevaru i na vjeru,
Vjerni pope!
Od dušmana Nikšićana,
Zato znaće!
Koji jade take grade,
Jad im u dom!
Naši momci sa uskoci
Četovaće,
Osvetiće, pozlediće,
Sestra rane!
Al' te više dići ne će,
Aoh brate!
Kuku brate! puna usta,
Uh mi jutros!
Moj bez mita prijatelju,
Sestri lele!
Mudra glavo, sjeda brado,
Zvjezdo brate!
Moje sunce nad svijetom,
Sunce pope!
Svecu sliko, bracka diko,
Dični brate!
Gusta kosa kao rosa,
Žarko sunce!
Niz ramena razpletena,
Sveta maglo!
Očešljana, rasćetana,
Naš sjedino!
Tvoje oči, svete moći,
Duovniče!
Tvoje grlo, no umrlo,
Naš anđele!
Jezik divan, Bogu priman,
Čuj o Bože!
Divne ruke izvedene,
Bracko krilo!
Svetom vodom omivene,
Ljudska vilo!
Strašne tvoje bogomolje,
Apostole!
Divni grade na oltare,
Bracka diko!
Naš javore na sabore,
Mudra glavo!
Mirokove u kmetove,
Oštra sabljo!
Uzdanice na granice,
Naš sokole!
Svaštoznanče, naš junače,
Aoh pope!
Što hće stanak sa Turcima?
Pope! pope!
Što na vjeru pođe njima ?
Zašto pope?
Zar ne znade za te jade?
Jad me znao!
Da su Turci prekrnici,
Bog ih kleo!
Vazda bili našoj ruci,
Da l' ne znade?
Od Lazara našeg Cara,
Rane ljute!
Srpke majke ocrnili,
Nama crno!
Zlo bilježje, svud mramorje,
Aoh pope!
Međom kolac grob u dolac,
Vitezovah!
Suze rone, prsi biju,
Ostrižene;
Kako Bože! trpjet možeš?
Volja tvoja!
Skutom tresni, zemljom stresni,
Rajski caru!
Utop' Turke u zle muke,
Nevjernike,
I osveti jadne Srbe,
Božja pravdo!
Neka pod mač vrag zaplače,
Ja kukala!
Zlobno šjeme, Tursko pleme
Da ne stane
S našeg kraja i ognjišta,
Bog ih kleo!
Srpskom sinu neka vrate
Đedovinu,
Da prijeklad, đedov zaklad
On uživa,
A ti brate! Božje plate
U Boži dom.
Bijah sestra od tri brata,
aoh!
Od tri brata ka' tri kralja,
aoh!
A sad ostah bez nijednog,
aoh!
Kuku sestri bezbratnici,
aoh!
Još bih nešto govorila,
aoh!
Al' ne smijem govoriti,
aoh!
U tuđem sam vilaetu,
aoh! i t. d. *)
NARIKAČA
u Kastelima žena kojoj se plati, za mrtvacem
da nariče. Grekojim mrtvacima i prijatelji pošalju
po narikaču, i tako ih se može nad jednijem poviše
sastati. Svaka u početku svojega naricanja kaže
ko ju je poslao, pa onda počne hvalu mrtvome, a
najposlije završi pozdravom svima mrtvima iz one
kuće od onoga ko je nju poslao.
DAĆA.
Daće se obično daju tri (i to u subotu veče i
u nedjelju ujutru): četrdesnica (poslije četrdeset
dana), polugodišnjica i godišnjica. Na daću zovu
sve seljake redom od kuće do kuće, i obično ovako
počinju, "Dođite doveče da spomenemo mrtve." Tu
treba da dođe i pop da očati koljivo. Na daći na-
pijaju: "Za ispokoj duše brata (kako mu bude ime;
ako li je žensko, a ono sestre), Bog da mu dušu o-
prosti!" A ostali svi u glas: "Bog da mu dušu
oprosti!" Na krsno ime ne ide iz jedne kuće nigda
više od jednoga, a na daću ih može poći i više.
Po varošima šalje se i hapsenicima jela i pića i
svijeća (lojanijeh). Godišnjica se zove i godina, a
polugodišnjica i po godine.
*) Naricala sestra Pera Tomova pod njim mrtvijem u Kotoru
16 Januarija 1854.


III.
VJEROVANjE STVARI KOJIJEH NEMA.
VILA.
Vile žive po velikim planinama i po kamenja-
cima oko vode. Vila je svaka mlada, lijepa, u bijelu
tanku haljinu obučena, i dugačke, niz leđa i prsi
raspuštene kose. Vile nikom ne će zla učiniti do-
kle ih ko ne uvrijedi (nagazivši na njihovo kolo
ili na večeru ili drukčije kako), a kad ih ko uvri-
edi, onda ga različno nakaze: ustrijele ga u nogu
ili u ruku, u obje noge ili u obje ruke, ili u srce,
te odmah umre.
VJEŠTICA.
Vještica se zove žena koja (po pripovijetkama
narodnijem) ima u sebi nekakav đavoljski duh, koji u
snu iz nje iziđe i stvori se u lepira, u kokoš ili
u ćurku, pa leti po kućama i jede ljude, a osobito
malu djecu; kad nađe čovjeka gdje spava, a ona ga
udari nekakvom šipkom preko lijeve sise te mu se
otvore prsi dok izvadi srce i izjede, pa se onda
prsi opet srastu. Neki tako izjedeni ljudi odma
umru, a neki žive više vremena; koliko je ona od-
sudila kad je srce jela; i onakovom strti umru, na
kakovu ona bude namijenila. Vještice ne jedu bije-
loga luka, i za to se mnogi o bijelim i božitnjim
pokladama namažu bijelim lukom po prsima, po taba-
nima i ispod pazuha, jer kažu da one na poklade
najviše jedu ljude. - Ni jednoj mladoj i lijepoj
ženi ne kažu da je vještica, nego sve babama. Kad
se vještica jedan put ispovjedi i oda, onda više ne
može jesti ljudi, nego postane ljekarica, i daje
travu izjedenima. Kad vještica leti noću ona se
sija kao vatra. Najviše se skupljaju na gumnu; za
to kažu da ona, kad hoće da poleti od kuće, na-
maže se nekakvom masti ispod pazuha pa reče: "ni
o trn ni o grm, već na pometno gumno." Pripovijeda
se da je nekaka žena, koja nije bila vještica, na-
mazavši se onom masti, mjesto ni o trn ni o grm,
nehotice rekla: i o trn i o grm, i poletjevši sva
se isprebijala koje o šta. U Srijemu se pripovijeda
da se onamo vještice najviše skupljaju više sela
Molovina na nekakome orahu, a u Hrvatskoj se opet
pripovijeda da se onamo skupljaju na Kleku više
Ogulina. Pripovijeda se u Srijemu kako je nekakav
čovjek vidjevši iz postelje kako mu je iz kuće vješ-
tica odletjela, našao njezin lonac s masti, pak se
njome namazao i rekavši onako kao i ona, prometnuo
se i on u nešto i odletio za njom i doletjevši na
orah više Molovina našao ondje mnogo vještica
gdje se časte za zlatnijem stolom i piju iz zlatnijeh
čaša. Kad ih sve sagleda i mnoge među njima pozna,
onda se kao od čuda prekrsti govoreći: "anate vas
mate bilo!" U onaj isti mah one sve prsnu kud koja,
a on spadne pod orah čovjek kao i prije što je bio.
Zlatna stola nestane kao i vještica, a njihove zlat-
ne čaše pretvore se sve u papke kojekakijeh str-
vina. Žena koja je vještica, kad iz nje iziđe onaj
duh, leži kao mrtva, i da joj čovjek okrene glavu
gdje su joj noge bile, ne bi se više ni probudila.
Kad vide u veče kakoga lepira gdje leti po kući,
ponajviše misle da je vještica, pa ako se može,
uhvate ga, te ga malo napale na svijeći ili na va-
tri, pa ga puste govoreći: "dođi sjutra da ti dam
soli". Ako bi se dogodilo da sjutra dan dođe kaka
žena da ište soli ili kakijem drugijem poslom, pa
još ako bude gdje nagorjela, onda se za cijelo misli,
da je ono ona sinoć bila. Kad u kakvom selu pomre
mnogo djece ili ljudi, i kad svi poviču na koju
ženu da je vještica, i da ih je ona pojela, onda je
vežu i bace u vodu da vide može li potonuti (jer
kažu da vještica ne može potonuti); ako žena po-
tone, a oni je izvuku na polje, i puste, ako li ne
mogbude potonuti, a oni je ubiju, jer je vještica.
Ovako su istraživali vještice i za Karađorđijeva
vremena u Srbiji. Gdjekoji na bijele poklade izvrću
verige naopako od vještica. Gdjekoji u popret metnu
kakav rog, jer kažu da vještica osobito bježi od
smrada ovoga. Gdjekoji mrve jajinje ljuske da se ne bi
vještice u njima mogle voziti preko voda. - Kud
će vještica da u svoj rod.
VUKODLAK ILI VAMPIR.
Vukodlak se zove čovjek u koga (po pripovijet-
kama narodnijem) poslije smrti 40 dana uđe nekakav
đavolski duh, i oživi ga (povampiri se). Po tom vu-
kodlak izlazi noću iz groba i davi ljude po kućama
i pije krv njihovu. Pošten se čovjek ne može povam-
piriti, već ako da preko njega mrtva preleti kakva
tica, ili drugo kakvo živinče prijeđe: za to svagda
čuvaju mrca da preko njega što ne prijeđe. Vukod-
laci se najviše pojavljuju zimi (od Božića tamo do
Spasova dne). Kako počnu ljudi mnogo umirati po se-
lu, onda počnu govoriti da je vukodlak u groblju (a
gdjekoji počnu kazivati da su ga gdje noću vidjeli s
pokrovom na ramenu), i stanu pogađati ko se povam-
pirio. Kašto uzmu vrana ždrijepca bez biljege, pa
ga odvedu na groblje i prevode preko grobova u koji-
ma se boje da nije vukodlak; jer kažu da takovi
ždrijebac ne će, niti smije, prijeći preko vukod-
laka. Ako se o kom uvjere i dogodi se da ga isko-
pavaju, onda se skupe svi seljaci s glogovijem koljem
(jer se on samo glogova koca boji): za to govore kad
ga spomenu u kući: "na putu mu broć i glogovo
trne" - jer su i brotnjaci pokriveni glogovim
trnjem -), pa razkopaju grob, i ako u njemu nađu čo-
vjeka da se nije raspao, a oni ga izbodu onijem
koljem, pa ga bace na vatru te izgori. Kažu da tako-
voga vukodlaka nađu u grobu i on se ugojio, naduo i
pocrvenjeo od ljudske krvi ("crven kao vampir").
Vukodlak dolazi kašto i svojoj ženi (a osobito ako
mu je lijepa i mlada) te spava s njome, i kažu da
ono dijete nema kostiju koje se rodi s vukodlakom.
A u vrijeme gladi često ga priviđaju oko vodenica,
oko ambara žitnijeh i oko čardaka i koševa kuku-
ruznijeh. Kažu da sve ide sa svojijem pokrovom
preko ramena. On se može provući i kroz najmanju
rupicu, za to ne pomaže od njega vrata zatvorati
kao ni od vještica.
POSVINjITI SE.
Kakogođ što se kod Srba čovjek povampiri,
tako Turci pripovijedaju da se kod njih posvinji.
Pripovijedaju da su nekakva bega, koji se posvinjio,
tražili po svinjama, pa ga nijesu mogli poznati,
dok mu nijesu opazili prsten na prednjoj nozi.
VJEDOGONjA ILI JEDOGONjA.
Čovjek iz kojega u snu iziđe duh (od prilike
kao iz vještica). Ovaki duhovi po planini izva-
ljuju drveta te se njima biju između sebe, n. p. Bo-
keski s Neapolitanskima, pa koji nadvladaju oni
rod od ljetine privuku na svoju zemlju; oni i onako
lome gore i valjaju veliko kamenje. Kad umre čovjek
za kojega se misli da je jedogonja, udare mu glogovo
trnje pod nokte i nožem crnijeh kora ispresijecaju
žile ispod koljena, da ne bi mogao izlaziti iz groba
(kao vampir) - Jak kao jedogonja.
STUHAĆ.
Po Hercegovini pripovijedaju da se stuhaći
(kao vile ili đavoli) nalaze po velikijem plani-
nama i po kamenjacima, i imaju na nogama gužve od
ljudskijeh žila, da im se noge ne klizaju po strani
i po kamenju; kad se kome prekine gužva, a on u-
hvati čovjeka i izvuče mu žile iz nogu, te načini
drugu,
MORA.
Mora ljude u spavanju pritiskuje. Gdjekoji pri-
povijedaju da je mora vještica koja se pokajala n
zarekla da ne će više ljudi jesti, nego ih samo
noću u spavanju pritiskuje i dihanje im zaustavlja.
Gdjekoji opet misle da je djevojka koja će postati
vještica dok se uda. U Crnoj Gori oni koje mora pri-
tiskuje i davi, kad liježu spavati, meću pružen
pojas povrh pokrivača. U Grblju ima čitava molitva
koju onaj kojega mora davi valja da očita prije nego
legne spavati. Evo te molitve:
Mora bora! ne prelazi
Prek' ovoga bjela dvora,
E su na njem tvrdi ključi
Od našega Siodora,
Siodora i Todora
I Marije i Matije
I sestrice Levantije,
Koja nema pristupišta.
Prek' ovoga b'jela dvora,
Ni kamena kamenica,
Ni vjetrušna vjetruština,
Ni nametna nametnica,
Ni udova udovica,
Ni mađiona mađionica,
Dokle ne bi pribrojila
Na nebu zvijezde,
Na gori listove,
Na moru pijesak,
Na kučki dlake,
Na kozi runje,
Na ovci vune,
Na vuni dlake;
A kad bi to prebrojila,
Vratilom se opasala,
Zaštikalom poštapila,
Ušla u jajsku ljusku,
Utopila se u morsku pučinu,
Trinka joj trakuli,
Vragu joj glava,
Sve joj koze vrag odnio,
Mleko joj se nesirilo,
Nego rekla : jaoh!
Jaoh joj dala Lena, plena
I Marija Magdalena. Amin!
Pripovijeda se da je nekakvoga čovjeka tako mo-
rila mora da već najposlije nije mogao zaspati, i do-
sadi mu se kod kuće življeti, nego uzjaše na svoga
bijela konja i pobjegne u svijet, ne znajući ni kud
ni kamo; ali mu je i to bilo za ludu, jer i na putu
kako bi sklopio oči, odmah mora nanj. Idući tako
po svijetu dođe na konak nekakome terziji. Kad po-
slije večere terzija uzme svoj posao i stane šiti,
gost mu se potuži kako ga mori mora, "nego" veli
"dok ti još radiš, leći ću ovdje kraj tebe, ne bih
li mogao malo zaspati." Potom se pokrije gunjem i
legne, kako zaspi odmah ga mora pritisne, i kroz
san stane vikati i kao otimati se. Kad terzija to
čuje, on digne svijeću da vidi kako se gost muči,
kad tamo, a to po njegovom gunju kojijem se bio po-
krio miče se velika bijela dlaka tako brzo kao
zmija kad trči. Kad terzija to vidi, on svojijem no-
žicama, koje su mu se u ruci desile, dlaku presi-
ječe, i kako se ona prestane micati, gost se odmah
ućuti, a tako je spavao mirno dok ujutru sunce nije
ogrijalo. Kad se probudi, zahvali Bogu što je tako
spavao i oporavio se, pa odmah potrči ka konju da
ga vidi i namiri, kad tamo, a to konj u košari leži
mrtav. Pošto mu terzija pripovjedi kako ga je mora
davila i kako mu je on dlaku na njegovu gunju pre-
sjekao, onda doznadu da mu je konj bio mora koja ga
je pritiskivala i morila. Koga pritiskuje mora,
treba da stavi za vrata od one sobe gdje će spavati
metlu naopako, kad pođe spavati.
NOĆNICA
Kao nekakva avet koja čovjeku noću kad spava
čini pakost kaku, n. p. kad su u kakoga muškarca
tvrde sise pa ga bole, kaže se da ga noćnice sisaju.
KARAKONDžOLA.
(Ovaj se natpis našao u rukopisu na praznome listu).
USUD.
(Ovaj se natpis takođe našao na praznome listu).
SUĐENjE.
Od suđena se ne može uteći. Narod naš misli
da je svakome čovjeku suđeno što će mu se u vijeku
dogoditi i kakom će strti umrijeti, i da se čovjek
od suđenja ne može sačuvati. Tako se pripovijeda da
je nekakav car imao kćer, za koju mu nekakav gatar
ili prorok kaže da će je ujesti zmija i da će joj od
toga biti smrt. Car čuvši to načini kćeri svojoj
dvor od stakla, u koji se ni mrav nije mogao uvući a
kamo li zmija, i iz njega je nigdi nije puštao na
polje. Kad carevoj kćeri dođe suđen dan, ona zdrava
čitava zaište grožđa da jede. Sluge joj odmah donesu
veliki grozd, u kojemu je unutra bila sakrivena ma-
la zmijica koja je ujede i zada joj suđenu smrt.
Nema smrti bez suđena dana. - Kada meni suđen
danak dođe.
SREĆA.
(Ovaj se natpis našao u rukopisu na praznome listu).
KUGA.
Srbi kažu da je kuga živa kao žena (to oso-
bito dokazuju oni koji su ležali od nje). Mnogi ka-
žu da su je viđali gdje ide zavješena bijelom ma-
ramom; a gdjekoji pripovijedaju da su je i nosili, t.
j. ona nađe čovjeka u polju, ili srete gdje na putu, a
gdjekom dođe i u kuću, pa mu kaže: "ja sam kuga,
već hajde' da me nosiš tamo i tamo" (kud ona hoće).
Onaj je uprti na krkače dragovoljno (jer već njemu i
njegovoj kući ne će ništa učiniti), i odnese je bez
ikake muke (jer nije teška ni malo) kad mu kaže.
Kuge imaju preko mora svoju zemlju (gdje samo one
žive), pa ih Bog pošlje amo (kad ljudi zlo rade i
mnogo griješe), i kaže im koliko će ljudi pomoriti;
ali i njih mnogo propadne od pasa; za to kažu da se
vrlo boje zlijeh pisa. Kad kuga mori, onda joj slabo
govore kuga, nego kuma (kao da bi je s tim omilosti-
vili), niti smiju u veče ostaviti neoprane sudove,
jer ona dođe noću u kuću te gleda jesu li sudovi,
lijepo oprani, pa ako ne budu, a ona sve kašike i
čanke izgrebe i otruje. (Kad kuga mori, gdjekoji
na njezino ime i kradu, jer plašivi ljudi ne smiju
da izađu iz kuće i da gledaju ko je i šta, kad se
što čuje ili psi kad zalaju). Kupi kao kuga đecu.
- Ne izbiva kao kuga iz Sarajeva.
VRZINO KOLO, GRABACIJAŠ.
Srbi pripovijedaju da gdjekoji đaci, kad izuče
dvanaest škola, otidu (njih 12) na vrzino kolo
(da nauke dovrše sa svijem i da se zakunu) i ondje
nekakvu osobitu knjigu čateći nestane jednoga iz
među njih dvanaest (odnesu ga đavoli ili vile), ali
oni ne mogu poznati kojega je nestalo. Ljudi iz Hr-
vatske pripovijedali su mi da pod Velebitom ima
selo Vrzići, i više njega na vrh Velebita mjesto
koje se zove Vrzino kolo, na kome vile igraju. Koji
je đak bio na vrzinu kolu, on se poslije zove gra-
bancijaš, i ide s đavolima i s vilama te vodi
oblake u vrijeme grmljave i oluje i tuče. Grabanci-
jaši su svi izdrpani, za to se rekne za čovjeka u
poderanijem haljinama da je kao grabancijaš, kao i
za onoga za kojega se misli da je vrlo učen, da je
bio i na vrzinu kolu.
REPAČ.
Repač se u Boci zove čovjek koji se rodi u kr-
vavoj košuljici i s malijem repom. Kažu da je repač
mnogo jači od drugijeh ljudi osobito kad se naijedi:
u onaj mah (vele) još da mu se rep napne, mogao bi
bi nadvladati deset ljudi kao desetero male djece.
HAŽDAHA, HALA I ZMAJ.
Za halu se misli da ima od haždahe osobitu
duhovnu silu te leti i vodi oblake i grad navodi
na ljetinu. Za zmaja pak misli se da je kao ognjevit
junak, od kojega u lećenju oganj odskače i svijetli.
Halo nesita! Bori se kao hala s berićetom.
ČARATAN.
Čovjek koji se rodi u marčanoj svijeći (luni),
pa prije nego je kršten prijeđe preko njega mačka
ili druga kakova pogana životinja. Za to poslije
ostane nesrećan, te ne može imati nikakoga zanata
niti postojanoga posla, nego se smuca kojekuda, i
svojom majstorijom, igrom i šalom ljude zabavlja i
vara i novce od njih mami, ali mu ni ovi novci ne
mogu biti probitačni, nego kako dođu tako i otidu.
MAĐIJONIK.
Mađojnik je malo nalik na vješticu, ali se ne
može kao ona pretvoriti u drugu životinju, nego
nosi uza se različne mađije, kao n. p. igle bez
ušiju, sijede dlake iz glave, osječene nokte, pređu
koja je sagrinjala, crnu vunu i t. d., pa kad hoće
kome da naudi, on zna koje od ovijeh mađija valja
sastaviti i na kakovo zlo namijenuti (i za to igle
bez ušiju ne će niko uzeti kad je gdje nađe). Pripo-
vijeda se da su gdjekoji ovako zamađijani ljudi po
molitvama svešteničkijem (ispod petrahilja) izblju-
vali sve one mađije kojima su zamađijani, pa naj-
posle i samo svoje srce.
AVET UTVARA.
(Ovaj se natpis našao u rukopisu na praznome listu).
SREBRNI CAR.
(Našao se također u rukopisu na praznome listu).


IV.
POSTANjE GDJEKOJIJEH STVARI.
KORNjAČA.
Srblji pripovijedaju da je čovjek (prije nego je
kornjača na svijetu bila) umijesio pogaču i ispekao
kokoš, pa sjeo da jede, a u taj čas rupi kum njegov na
vrata, a on onda brže bolje metne kokoš na pogaču
pa poklopi čankom, i tako sakrije od kuma. Kad kum
otide, a on ustane opet da dohvati kokoš i pogaču
i čanak da jede, ali se ono sve (kokoš, pogača i ča-
nak) pretvorilo u kornjaču (što je sakrio od svoga
kuma). I tako postane kornjača.
KUMOVSKA SLAMA.
Ono što Nijemci na nebu zovu Milshstrasse
(mliječni put) Srbi pripovijedaju da je postalo
ovako: kum u kuma ukrao breme slame, pa kako ga je
nosio slama ispadala i prosipala se putem, onako
Bog ostavio na nebu za vječni spomen.
KAIN I AVELj.
Gdjekoji pripovijedaju da su ono Kain i Avelj
što se vidi u mjesecu kao nekaka sjenka, i da ih je
Bog ondje naznačio svijetu za ugled kao preveliki
grijeh što je brat brata ubio.
KUKAVICA.
Srblji pripovijedaju da je kukavica bila žena
i imala brata, pa joj brat umr?o i ona za njim tako
mnogo tužila i kukala, dok se nije pretvorila u
ticu (jedni kažu da se bratu dosadilo njeno kukanje
i jaukanje, pa je on prokleo te se pretvorila u ticu,
a jedni opet kažu da se Bog na nju rasrdio što je
tako mnogo tužila za bratom, koga je on bio uveo,
pa je pretvorio u kukavicu da kuka do vijeka), za
to gotovo svaka Srpkinja kojoj je brat umr?o, i danas
oplače kad čuje kukavicu gdje kuka. Na velikome
krstu koji se mrtvacu u groblju udari više glave,
ako mrtvac ima sestre, načini se kukavica od drve-
ta. - A jedni pripovijedaju da je kukavica ovako
postala: kad je prvi put umr?o Lazar (u Vitaniji,
Jovan gl. XI.) sestre njegove Marta i Marija zavjetuju
se da će kukati za njim dok su žive, kad pak Hri-
stos Lazara vaskrsne, on onda, da bi njihov zavjet
ostao, stvori ticu, koja će mjesto njih kukati do
vijeka.
Kad kukavica izađe rano te kuka po crnoj šu-
mi, onda kažu da će biti zlo (one godine) za haj-
duke; ali kad kukavica kuka po zelenoj šumi, onda
su hajduci veseli:
"Listaj goro, kukaj kukavico, nek' se čini ora
za hajduke". Ko prvi put čuje kukavicu da kuka, ako
je prnje sunca, valja tri puta da reče: za mojim
zlotvorom! (t. j. kukala). U nas se misli da je ku-
kavicu grjehota ubiti, ali ih u Dubrovniku biju i
jedu i kažu da su vrlo dobre za jelo.
VUKOVA MEĐA.
Znaci od zida bez kreča i zemlje, koji je išao
od Bijele gore (više Grahova, preko Cuca, Kčev-
ske planine, povrh Plješivaca, preko Ostroga, pla-
nine Bjelopavlićske i Morače donje) do Kučkoga
Koma. Od jednoga kraja do drugoga ove međe prijeki-
jem putem ima oko četiri dana hoda; a kad bi se
išlo preko gudura i litica pored nje, bilo bi mnogo
više. Od onoga po kojega se imenu ova međa zove,
ništa se više u narodu danas ne čuje, osim što
gdjekoji dodaju: međa Vuka mahnitoga; nego se pri-
povijeda da je ona ovako postala: Bila tri brata i
jedna sestra, pa svaki od braće htio sestru da uzme
za se, a ne mogući se u tome između sebe drukčije
pogoditi ugovore, - jedan da preziđuje planine, drugi
da gradi crkvu na Duke, a treći da sastavlja rijeku
Cijevnu s Moračom, pa koji svoj posao najprije svr-
ši, onaj da je uzme. Treći brat svrši svoj posao
najprije i uzme sestru za se, od prvoga ostane ova
međa malo nedovršena, a od drugoga u Bjelopavlić-
skom polju kamenje, koje je vađeno u Vinićskome
humu, pa gdje stigne glas one koji su ga vukli, da
je Cijevna s Moračom sastavljena, ondje ga i ostave.
GAVANOVO JEZERO.
Tako se u Lici zove Rlattensee u Madžarskoj.
Obamo se pripovijeda da su, mjesto dva anđela, Hri-
stos i sveti Petar došli pred dvore Gavanove. Kad
je sluga kazao da bi im dao jagnje ali je u planini u
ovcama, oni mu rekli: "Ako ti je na srcu pomiš-
ljenje kao što je govorenje, sad će jagnje tu biti." I
u taj se mah jagnje ondje obri. - Pošto oni reknu
sluzi da bježi odande u planinu, udare munje i gro-
movi, te dvore Gavanove sažegu i ondje postane je-
zero, u kome, vele, da i sad pijetli poju i zvona zvone.
SVRAKA I LjUDSKI TABAN.
Kako je postala svraka i zašto u ljudi taban
nije ravan, u narodu našemu pripovijeda se ovako:
Kad su đavoli otpali od Boga i utekli na
zemlju, onda su i sunce odnijeli sa sobom, pa
ga đavolski car nabio na koplje i nosio na ra-
menu. Kad već zemlja protuži Bogu da hoće sva da
izgori od sunca, onda Bog pošlje svetog Aranđela,
da gleda kako da uzme sunce od đavola. Kad sađe
sveti Aranđel na zemlju, a on se udruži s đavol-
skim carem; ali se đavolski car osjeti šta on
hoće, pa se dobro uzme u pamet. Hodajući tako
po zemlji njih dvojica zajedno dođu na more i
stanu da se kupaju; a đavo udari koplje sa sun-
cem u zemlju. Pošto se malo prokupaju, onda reče
sveti Aranđel: "De da ronimo, da gledamo koji može
dublje." A đavo mu odgovori: "Hajde de." Onda
sveti Aranđel zaroni, i iznese u zubima pijeska
morskoga. Sad treba i đavo da zaroni, ali se boji
da mu sveti Aranđel dotle ne odnese sunce. U
tom mu padne na um, te pljune na zemlju, i od nje-
gove pljuvanke postane svraka da mu čuva sunce
dok on zaroni i iznese u zubima morskoga pijeska.
Kako đavo zaroni, a sveti Aranđel prekrsti rukom
more, te na njemu postane led od devet aršina
debeo, pa onda spopadne sunce i pobjegne k Bo-
gu, a svrake stane kreka. Kad đavo čuje svračij
glas, onda već vidi šta je, pa se brže bolje vra-
ti natrag. Kad gore, ali se more zaledilo, ne može
na polje! Onda se brže bolje vrati opet na dno
mora, te uzme kamen i njim probije led, pa onda
poteci za svetijem Aranđelom! Onaj bježi, a ovaj
za njim! Taman kad sveti Aranđel korači jednom no-
gom k Bogu na nebo, onda đavo stigne te mu noktima
iz tabana u druge noge iščupa veliki komad mesa.
Kad sveti Aranđel dođe sa suncem onako ranjen
pred Boga, onda zaplače: "Što ću, Bože, ovako
grdan?" A Bog mu reče: "Ćuti, ne boj se, ja ću
narediti da svi ljudi imaju tako na tabanu kao
malu dolinu." I tako Bog uredi te u sviju ljudi
postane na tabanima u obadvije noge kao mala do-
lina. I tako ostane i do danas.
JABUČICA.
U nas se pripovijeda da Adam onu jabuku što
mu je Jeva dala da izije, nije proždr?o, nego je
sažvatao, pa mu stala u grlu, i otuda u ljudi da
je postala jabučica, koje žene nemaju (jer je Jeva
jabuku pojela).
stidak.
Ova trava (caucalis grandiflora Linn.) ima bijel
cvijet, u srijedi malo crven; Srblji pripovijedaju
da je ono crveno od prije veće bilo, pa sad svaki
dan biva manje: jer već nestaje stida među ljudma.
GOLUVAČKA MUHA.
Golubac su zidine od staroga gradića u na-
hiji Požarevačkoj kraj Dunava. U onome kraju po-
staju u proljeće nekake muhe, koje se razilaze
ne samo onuda po okolini nego prelijeću kašto
i preko Morave u Šumadiju, i onamo se zovu muhe
Braničevke. Muhe ove stoci tako dosađuju da kašto
i crkava od njih, osobito konji i goveda, jer im
navale u usta i u uši. Narod u nahiji Požare-
vačkoj pripovijeda da se ove muhe roje iz pećine
prema Golupcu, izlazeći u gomilama koliko ka-
van, pa se poslije rastavljaju i po vjetru lete.
Kažu da se one roje više puta, ali prvi roj da je
najljući i za stoku najgori, a potonji sve da su
slabiji. Jedni pripovijedaju da je neko od nekuda
iz Srbije tjerao nekaku alu pa je stigao u Stigu
(i od tada ostalo ime Stig) i ranio je ali se ona
opet otela i ranjena utekla u onu pećinu i on-
dje od rane lipsala, pa od nje one muhe da po-
staju. Pripovijeda se da su Nijemci onu pećinu
zaziđivali, ali kad dođe vrijeme da se muhe roje,
zid se provali sam od sebe.
KAKO JE POSTALO IME OBILIĆ.
Srbi pripovijedaju da je Silni Stefan loveći
po Ceru ugledao na jednom mjestu gdje se grane
od drveća i dolje savijaju i gore uzvijaju. Kad dođu
na ono mjesto, a to dijete kod nekoliko ovaca uda-
rilo svoju sjekiru u kladu pa leglo na leđa te
spava: kad dihne iz sebe, onda se grane uzvijaju, a
kad povuče paru u se, onda se savijaju k zemlji.
Kad to vidi car, začudi se, pa pruži ruku s ko-
nja da mu uzme sjekiru, ali hoćeš! ne može da je
izvadi iz klade. Brže bolje sjašu sluge i vojvode
s konja, ogledaju svi redom objema rukama da iz-
vade sjekiru iz klade, ali je ni jedan ne može ni
pomaći. Onda probude dijete i zapita ga car: "Kako
ti je ime?" A ono odgovori: "Miloš." "Imaš li
oca i majku ?" "Majku imam, a otac mi je umr?o."
"A gdje ti je majka?" "Eto je tamo dolje u selu
kod kuće." "Ajde da nas vodiš kući." "Ne mogu od
ovaca." - I tako ga kojekako namole da potjera
ovce i da pođe pred njima kući. Sad su oni radi
znati i vidjeti šta će on raditi sa sjekirom, kako
će je izvaditi iz klade; ili će je onako ostaviti.
Kad Miloš krene ovce, a on uzme sjekiru jednom
rukom i zametne na ramo. Kako dođu kući, Miloš
odmah ostavi ovce i nepoznate goste, pa zamakne
među zgrade da traži majku. Pošto car sjaše s konja,
pođe i on za Milošem da gleda da mu se gdje ne sa-
krije, kad pogleda kroz brvna u jednu zgradu, a to
tu majka mjesi hljeb, a pribacila desnu sisu preko
lijevoga ramena, a lijevu preko desnoga, te on os-
trag sisa. Onda car reče: "Međer obila majka ro-
dila obila junaka!" - Car uzme Miloša od majke
i odvede ga svome dvoru, i od toga se nazove Obilić.
KRASA.
U narodu našemu pripovijeda se da se zmija u
početku svijeta zvala krasa i imala je noge, pa po-
što je Jevu prevarila, Bog joj noge uzeo i prokleo je
da se mora vući na trbuhu i ko je god vidi da gleda
da je ubije i da se više ne zove krasa, nego zmija. U
narodu našemu za zmiju se još pripovijeda da ona i
sad ima noge ali ih krije ("krije kao zmija noge"),
i kad bi se u procijepu pripekla k vatri da bi ih
pokazala; ali ko bi ih god vidio, odmah bi umr?o.
KRIJESNICA.
Tako se u Hrvatskoj zove ona mala bubica što
oko polovine ljeta noću leti i svijetli se, i u Srbi-
ji se zove svitac, u Slavoniji svišaljka, a u Dubro-
vniku sviješnjak. Onamo se pripovijeda da su oži-
vljene iskre od krijesa i tako da su postale kri-
jesnice.
JASIKA.
Poznato je da list na jasici pomalo trepti go-
tovo bez najmanje vjetra. U ovoj pjesmici koja se
pjeva uz časni post stoji kako je majka Božija pro-
klela jasiku da nema roda nikakvoga i jednako da
trepeće:
Oj na djelu na golemu
Mloga građa savezana,
Sveta crkva sagrađena,
U njoj poju do dva sveca:
Sveti Petar i Nikola,
Sestrice im otp'jevale:
Anđelija i Marija.
Slušala ih Božja majka,
Svako čedo umučkava
I po gori svako drvce,
A jasike ne umučka,
Već jasika trepetala.
Ljuto kune Božja majka:
"Svako drvo urodilo,
"A jasika ne rodila,
"Već jasika trepetala
"U sred leta i bez vjetra!"
SMRDLjIKA.
Za ovo se drvo pripovijeda u Crnoj Gori da je
negda rađalo maslinama, pa kad je nekakav car o
njemu objesio prava čovjeka, onda ga Bog prokleo te
je ostalo ovako kao što je sad.
DUVAN.
Srbi pripovijedaju da je duvan iznikao iz
utrobe prokletoga Arije kad mu je ispala; i za to
kažu da je grehota duvan pušiti.
DEČANI.
O postanju manastira Dečana u narodu našemu
pripovijeda se ovako: Pošto je dečanskome kralju
otac izvadio oči i objesio na koncu više gradski-
jeh vrata, on iziđe slijep u šetnju iza grada (Pri-
zrena), pa ga opazio sveti Aranđeo i sažalilo mu se,
pa se stvorio u orla i doletio te ukrao njegove oči
iznad vrata i darovao mu ih, i rekao "odeči oči".
Onda kralj progledao, i na onome mjestu načinio
Dečane.
CARIGRAD.
Srblji pripovijedaju da Carigrad nijesu ljudi
zidali, nego da se sam sazdao. Kažu da je nekakav
car loveći nagazio na mrtvu ljudsku glavu i prega-
zio je s konjem; onda mu glava progovorila: "Šta
me gaziš, kad ću ti mrtva dosaditi." Kad to čuje
car, on sjaše s konja te uzme onu glavu i odnese ku-
ći; pa je kod kuće sažeže, i ono ugljevlje od nje po-
što se ohladi, stuče u prah, pa zavije u hartiju i
ostavi u sanduk. Poslije nekoga vremena otide ne-
kuda car, a njegova kći (koja je bila djevojka na uda-
ju), uzme ključeve pa otvori sanduk i počne po njemu
nešto premetati; kad nađe onaj prah u hartiji, vi-
di da je nekakav prah, ali ne zna kakav je, pa onda
metne prst na jezik te pokvasi, pa umoči u onaj
prah, i lazne malo da bi doznala što je; po tom ga
opet zavije u hartiju kao što je i bio, i ostavi u
sanduk, a ona od toga časa ostane trudna. Kad se po-
slije stane istraživati i ispitivati od kud i kako,
dozna se da je od one glave. Kad djevojka bude na tom
doba, a ona rodi sina. Kad uzme car još onako malo
dijete u ruke, a ono njemu odmah rukama te za bradu!
Onda car zapovjedi, da donesu jedan tanjir živa
ugljevlja, a jedan dukata, da ogledaju čini li to di-
jete iz ludosti ili od svoje volje. "Ako (veli) bude
dijete ludo, ono će potrčati s rukama i za uglje-
vlje, ako li ne bude, ono će za dukate." Kad donesu
pred dijete ugljevlje i dukate, a ono odmah rukama
za dukate, a ugljevlju ni mukajet. Car već vidi da
će ono da se ispuni što mu je glava kazala. Kad
bude dijete već veliki momak, onda ga car otjera
u svijet, i kaže mu: "Da se nigde ne staniš, dok
ne nađeš gdje su se dva zla udarila." - Hodajući
taj momak po svijetu, kad dođe na ono mjesto gde
je sad Carigrad, nađe glogov trn gdje se okolo njega
obmotala guja, pa guja peca trn, a trn bode guju;
onda pomisli u sebi: "Evo ovo su dva zla," pa
pođe u naokolo razmatrati ona mjesta; kad dođe
onako unaokolo idući, opet poblizu onoga trna, onda
stane, pa reče: "Ovjde treba stati." U koji mah to
reče, u onaj se mah obazre, a to se od onoga trna
do njegovijeh leđa (kud je god on išao), stvorio zid.
I od toga mjesta do onoga trna, kažu da ni danas
nema zida u Carigradu (a da se on nije obazreo
i da nije rekao: "ovdje treba stati," zid bi za
njim narastao do trna). Poslije on tu postane car,
i od svoga djeda otme carstvo.
KOTOR.
Rišnjani pripovijedaju da je u stara vremena
kad je Risan bio glavno mjesto u Boci bio tor ondje
gdje je sad Kotor, pa pošto Risan propadne u tore,
počne se novi grad zidati kod tora, i nazovu ga Ko-
tor. Više Kotora u kamenitoj gori vidi se nekaka
velika jama kao pećina: onuda se pripovijeda da je
onu pećinu bio počeo kopati silni car Stefan, da
ondje gradi grad Kotor, pa mu kazala vila da to ne
čini, jer mu ondje u onoj vrleti nema ni brodu pri-
staništa, ni konju poigrišta, već neka ga gradi
dalje kraj zaliva. Car posluša vilu i s pomoću nje-
zinom načini grad Kotor, i dovršivši ga sa svijem
pozove na čast mnogu gospodu i vilu. Kad se car
pred gospodom stane hvaliti, kakav je lijep grad na-
činio, vila ga prekori da on to bez nje ne bi mogao
učiniti; caru na taj ukor bude tako žao da udari
vilu po obrazu, a ona se na to rasrdi, te sve izvore
i studence po Kotoru otruje i sve goste careve po-
ludi. Kad Car tu osvetu vidi, on stane vilu moliti
i jedva je kojekako namoli te mu goste povrati od
ludila, i očisti mu od otrova samo jedan izvor iza
južnijeh vrata gradskijeh. I od toga kažu da je o-
stalo te su i sad, osobito ljeti kad je suša, sve
vode po Kotoru malo slane, osim onoga izvora iza
grada na južnoj strani. Kazivali su mi u Kotoru
da ima i pjesma o ovome svemu događaju, ali ja nije-
sam mogao nikoga naći ko je zna. Ovako se pripovi-
jeda i pjeva da je Kotor postao; ali se misli da su
ime ovo ondje donijeli nekaki Bošnjaci koji su se
doselili iz mjesta koje se zvalo Kotor.
SKADAR.
(Ovaj se natpis našao na praznome listu. U knjizi P. 26. pjes-
ma str. 115. "Srp. nar. pjesama" ima znatna pjesma o "Zidanju
Skadra", za koju je još Gete (Goethe) kazao: "Einer der rüh-
rendsten Gesänge aller Völker und Zeiten".)
BOGATI GAVAN.
U manastiru Tronoši, u Jadru, bio je s desne
srane kod dveri namolovan go starac, kojega su guje
opasale, te ga kolju i piju mu sise. Kao što obično
roditelji različne ikone po crkvama i po manasti-
rima djeci tumače, tako je i meni moj otac kazivao
da se onaj starac zvao Bogaši Gavan, i da je pored
svega prevelikoga bogastva bio vrlo tvrd a nemilo-
stiv, pa ga za to Bog onako osudio. (I ovo se dosta
slaže s onijem što se o Gavanu pjeva i pripovijeda
po zapadnijem krajevima naroda našega). Kad sam
1846. godine (gotovo poslije četrdeset godina) bio
u Tronoši i otišao u crkvu, odmah sam očima tra-
žio Bogatoga Gavana, ali njega ondje više nema, ne-
go kao što je crkva za vremena Karađorđijeva arana
i paljena, na negovom mjestu ispisan nekakav svetac.
BADALj.
Trava koja se u Hrvatskoj pored ovoga imena
zove i sjekavac a u Lici pasji stric, zove se u
Boci badelj. List ove trave bodljikav je, a korijen
se za nevolju u gladne godine kuha i jede. U Boci
se pripovijeda da u zemlji pod ovom travom ko je sre-
ćan može naći nekakav dragocjeni prsten.
LjESKOVA MELA.
Na kojoj bi se lijesci našla mela, pod onom
lijeskom ima guja s dragim kamenom na glavi ili
još Bog zna kakovo drugo blago pored nje (tako pri-
povijedaju, jer se rijetko nalazi na lijesci.)
TRUSOVINA.
U narodnijem pjesmama spominje se nekaka voda
trusovina od koje kad se ko napije i njome se umije,
omrzne mu svoja vjera p zaboravi svoj rod:
Pod pazuho bocu trusovine,
U koju su bilja od planine;
E sam čuo, kazivali su mi,
Da to jeste voda zaboravna:
Ko s' umije i ko se napije,
Svoja će mu vjera omrznuti,
Zaboravit' svoju porodicu.
SJENOVIT.
U Grblju se pripovijeda da između velikijeh drve-
ta (bukava, rastova itd.) imaju gdjekoja sjenovita,
koja u sebi imaju takovu silu da onaj koji ih posiječe,
odmah umre ili dugo godina do smrti ostane bole-
stan; kad se ko boji da nije sjenovito ono drvo koje
je posjekao, valja da na panju njegovu živoj kokoši
osiječe glavu onom sjekirom kojom je drvo sjekao, pa
mu ne će ništa biti, ako bi drvo i bilo sjenovito.
U Boci čovjek sjenovit zove se onaj koji iz-
gubi svoj sjen pa kao lud tumara po svijetu bez sjena
kao i sjen bez njega. S ovijem se slaže i ono što se
pripovijeda i misli da se pri velikijem građevi-
nama može sjen čovjeku uzidati pa čovjek poslije da
umre. Na ovo je nalik i ono kako su Mrljavčevići
Gojkovicu živu uzidali kad su Skadar gradili.
PLEĆE
Mnogi ljudi u narodu našemu proriču koješta
iz pleća od pečena brava: čašica ona odozgo kažu
da je kuća, i ako nije vrlo duboka, kažu da je puna
kuća; one žile od čašice zovu se jular, i po tome
se gleda kako su konji u domaćina; gornji kraj one
kosti, koja je s jedne strane iz pleća izrasla, zove
se šljeme; i što je više nalik na sohu, da se na
njega može što nasloniti, to kažu da je kućno
šljeme tvrđe; ispod čašice s one strane s koje
je pleće ravno, imaju (valjada na gdjekom pleću)
male jatice, kao da je iglom ubodeno, neke se od njih
zovu raka, a neke kolijevka: ako su ove jatice tako
snisko od čašice da se ne mogu dohvatiti palcem,
kad se pošljednji njegov gležanj namjesti na kraj,
onda raka ili kolijevka neće u kući nego u rodbini
ili u selu. Sve ovo što je dosad kazano ide samo onome
čije je bravče, t. j. kod koga se ojagnjilo i so lizalo
dok nije zaklano. Donji široki i tanki kraj zove se
polje: ako je polje čisto kad se pleće pogleda prema
sebi, onda kažu da je mir; ako li je mutno, onda
kažu da je vojska; i koji su vješti u tome kazuju
još koje je Hrišćanska koje li Turska i koja će
jača biti, kao i mnogo drugo koješta. I ovo se naj-
više gleda u desno pleće, za to ga odmah kako se
brav isiječe, dadu onome za kojega se misli da je
najvještiji u tom poslu. Meso s ovakoga pleća ne
valja glodati, nego se očupa prstima. Kad hoće još
ko drugi u njega da gleda, ne valja mu ga dati u
ruku, nego se metne na trpezu, pa ga on uzme. Čini
mi se da i Arnauti gledaju ovako ne samo u pleće,
nego i u kobilicu od kokoši. Po ovome se može raz-
umeti i ono što se kaže kad koga odavno nema da se
vidi:
"Nema ga ni u pleću."
KOPANjE NOVACA.
Onuda se pripovijeda da je ondje nekako blago
zakopato, i da su gdjekoji koješta priviđali. U na-
rodu se našemu misli da zakopane novce, osobito
gdje ih je mnogo, čuva nešto i da se ne mogu lasno
iskopati; mnogi pripovijedaju kako su ih u tome
poslu plašile različne aveti. Gdjekoji kažu da ono
mjesto gdje su novci zakopani, valja u veče posuti
brašnom, pa ujutru od kakve se životinje po njemu
trag nađe, onaku životinju valja ondje zaklati pa će
se onda moći novci iskopati. Pripovijedaju kako je
nekakav čovjek gledao iz prikrajka gdje je drugi
novce zakopavao u zemlju, pa kad ih zakopa, a on
preko onoga mjesta baci vile rekavši: "Čuvajte kako
sad tako do suda Božjega, već ako ja da bih došao
po njih." Poslije toga dođe onaj što je gledao iz
prikrajka, da novce iskopa, ali se u jedan put od
nekuda obri veliki strašan bik i navali na njega
da ga ubode, i on jedva uteče; po tom dovede bika i
zakolje na onom mjestu, i novce onda iskopa na miru.


V.
JUNACI I KONjI NjIHOVI.
MARKO KRALjEVIĆ.
Nikakoga Srbina nema koji ne zna za ime Marka
Kraljevića. Ja ću ovdje naznačiti o njemu ono što
se slabo u pjesmama nalazi, nego se pripovijeda. Pri-
povijeda se, da je Marko bio mnogo jači od ostalijeh
sadašnjijeh a jamačno i ondašnjijeh ludi. U 72. pje-
smi druge knjige ("Turci u Marka na slavi") pjeva
se da je u njegovom buzdovanu, kojijem je on jednom
rukom mahao i njime se bacao, bilo šezdeset i šest
oka; a ja sam u djetinjstvu gledao u Srijemu u krčmi
manastira Krušedola gdje je Marko namolovan kako
jednom rukom matoroga vola drži za rep preko ra-
mena i nosi na leđima idući upravo; u pjesmi 67.
("Marko Kraljević i Musa Kesedžija") pjeva se kako
je uzeo u ruku suhu drenovinu "sa tavana od devet
godina", pa kad ju je stisnuo rukom, ona prsla na
dvoje na troje i dvije kaplje vode iskočile iz nje.
On bez vina nije mogao nikud, i prema jačini svojoj
mnogo ga je mogao popiti da se ne opije. Za njegova
Šarca jedni pripovijedaju da mu ga je poklonila ne-
kaka vila, a jedni opet da ga je kupio u nekakijeh
kiridžija: prije Šarca vele da je mijenjao mnogo
konja, pa ga nijedan nije mogao nositi; kad u neka-
kijeh kiridžija vidi šareno gubavo muško ždrijebe,
učini mu se da će od njega dobar konj biti, i uzme ga
za rep da omahne oko sebe kao što je ostale konje
ogledao, ali se ono ne dadne ni s mjesta pomaći;
onda ga kupi u kiridžija, izliječi ga od gube i
nauči vino piti. Za smrt Marka Kraljevića različno
se pripovijeda: jedni vele da ga je negdje u selu
Rovinama ubio nekakav Karavlaški vojvoda Mirčeta
zlatnom strijelom u usta, kad su se Turci bili s
Karavlasima; drugi kazuju da mu se u takovome boju
zaglibio Šarac u nekakoj bari kod Dunava i da su
ondje obojica propali; u krajini Negotinskoj pri-
povijeda se da je to bilo u jednoj bari ondje blizu
Negotina ispod izvora Caričine; ondje ima i sad
bara i zidine od stare crkve, za koju govore da je
bila načinjena na grobu Markovu. Treći kažu da je
u takomu boju toliko ljudi izginulo da su po krvi
poplivali konji i ljudi, pa Marko onda pružio ruke
k nebu i rekao: "Bože, što ću ja sad!" Na to se Bog
smilovao i nekakijem čudnijem načinom prenio i
njega i Šarca u nekaku pećinu, u kojoj i sad obojica
žive: on zabodavši svoju sablju pod gredu ili je uda-
rivši u kamen legao te zaspao, pa jednako spava; pred
Šarcem stoji malo mahovine od koje pomalo jede, a
sablja sve pomalo izlazi ispod grede ili iz kamena,
pa kad Šarac mahovinu pojede i sablja ispod grede
ili iz kamena ispadne, onda će se i on probuditi i
opet na svijet izići. Jedni govore da je on u tu pe-
ćinu pobjegao kad je prvi put vidio pušku i pošav-
ši da je ogleda (da li je istina da je onaka kao što
se pripovijeda) probio iz nje sam sebi dlan, pa on-
da rekao: "Sad ne pomaže junaštvo, jer najgora rđa
može ubiti najboljega junaka."
MILOŠ OBILIć.
(Ovaj se natpis našao u rukopisu na praznome listu).
RELjA KRILATICA.
(Također na praznome listu).
VISOKI STEFAN.
Tako se u narodu zove sin kneza Lazara, koji je
poslije Kosovskoga boja u Srbiji vladao i koji je zi-
dao manastir Manasiju. U narodu se našemu pripo-
vijeda da je Visoki Stefan po smrti oca svojega po-
bjegao u Moskovsku, pa poslije nekoliko godina odo-
nuda s vojskom preko Madžarske došao u Srbiju i s
Turcima se bio i nadvladavši ih i pretjeravši
preko mora bacio za njima svoj buzdovan u more go-
voreći: "Kad ovaj buzdovan izišao na suho, onda se
i Turci vratili amo!" a buzdovan odmah sam iziđe
na brijeg; u tom mu se anđeo javi govoreći : "I ti
možeš i konj ti može, ali ti Bog ne da."
Gradi, kneže, biće ti za dušu
I za zdravlje Visokom Stevanu.
SIBINjANIN JANKO.
Osim onoga što se u našijem narodnijem pjesma-
ma pjeva o Sibinjanjin-Janku i o njegovu nećaku Se-
kuli, ja ću ovdje da kažem samo šta se o njima pri-
povijeda. Visoki Stefan idući s vojskom iz Moskov-
ske u Srbiju dođe u Budim na konak, i ondje Madžar-
ska gospoda videći ga onaka visoka i lijepa zažele
imati od njega poroda, i u razgovoru zapitaju ga da li
bi se u vojsci njegovoj mogao naći dobar ždrijebac
da opase njihovu kobilu da bi i oni zapatili tako
lijepijeh konja, a on im odgovori: "Bi, za što ne bi!"
Kad bude u veče oni mu pošalju lijepu djevojku da
noći s njime. Kad se on stane izgovarati, kaže mu se
da je on to obrekao učiniti; tako on djevojku primi
i prenoći s njome, i sjutradan u jutru na rastanku
dade joj prsten i reče joj, ako rodi muško, da mu
nadjene ime Janko, ako li rodi žensko, Janja, i
pošto dijete odraste da mu da onaj prsten. Odatle
se on krene i otide u Srbiju, a djevojka poslije de-
vet mjeseci rodi dvoje i muško i žensko, i po nje-
govoj naredbi nadjenu muškome ime Janko a ženskome
Janja. Pošto Janko malo poodraste i stane se s djecom
igrati, gdje se skače, on otskače, gdje se rve, on obara,
gdje se kamena meće, on odmeće, gdje se trči, on utječe;
za to mu stanu djeca zavidjeti i kao podsmijevajući
mu se govoriti da on nema oca nego da je kopile. Kad se
to Janku dosadi on jednom navali na svoju mater da
mu kaže ko je njegov otac; na to mu mati dade onaj
prsten, a kad on unj zagleda i prouči šta se na nje-
mu piše, on reče: "Međer sam ja jednoga sin" i za
to je poslije išao u Srbiju i bio se s Turcima kao
tražeći svoju očevinu. Janja se uda a rodi sina Se-
kulu, koji je u narodnijem pjesmama ponajviše sa
svojijem ujakom. Pripovijeda se da su ih Turci je-
dan put tako razbili da se nijesu mogli vratiti
pravijem putem u Madžarsku, nego da su nekuda preko
Srbije i preko Hercegovine samo sa dvanaest ljudi
pobjegli u Dubrovnik; i da su ih Dubravčani ondje
obojicu izmolovali i da se je govorilo da dva ljep-
ša čovjeka ondje nijesu došla.
ZMAJ OGNjENI VUK.
(I ovaj se natpis našao na praznome listu).
TROJAN.
Ovako se zovu zidine od starinskoga grada navrh
Cera (više Dvorišta). Onuda se pripovijeda da je
u onom gradu bio nekakav kralj Trojan, koji je svaku
noć išao u Srijem te ljubio nekaku ženu ili djevoj-
ku; zato je išao noću što danju nije smio od sunca
da se ne rastopi. Kad bi došao k svojoj ljubaznici,
natakli bi konjma zob, pa kad bi konji zob pozobali
i pijetli zapjevali, on bi pošao natrag i do sunca
bi došao u svoj grad. Jednom muž ili brat njegove
ljubaznice povadi svijem pijetlima jezike da ne mogu
pjevati a konjma u zobnice mjesto zobi naspe pijesak.
Kad se kralju učini da bi već bilo vrijeme ići, a
pijetli još ne pjevaju, on zapita svojega slugu jesu
li konji pozobali zob, a sluga mu odgovori da
nijesu još (jer je samo pipao rukama odozdo), i tako
se zadocni; kad već vidi šta je, on uzjaše na konja
pa pobjegne k svojemu gradu, ali ga u putu stigne sun-
ce; onda on brže bolje sjaše s konja, pa uteče pod
plast, i sakrije se od sunca, ali (njegovom nesre-
ćom naiđu goveda te razbuče plast, i ondje ga sunce
rastopi.)
DUKLjAN.
U Crnoj Gori i onuda po okolini pripovijeda se
da je car Dukljan u Morači u viru pod Vezirovijem
mostom svezan u sindžir, koji jednako glođe, i uoči
Božića taman da ga preglođe i svijet da uždi, a
Ciganin svaki po jednom udari maljem (velikijem
čekićem) u nakovanj te pritvrdi. Od Vezireva mosta
do zidina od negdašnje Diokleje koje su u kutu izme-
đu Zete i Morače (gdje se ove dvije vode sastaju) i
koje se sad onamo zovu Duke nema više do nekoliko
sahata.
PORČA OD AVALE.
(I ovaj se natpis našao na praznome listu).
ŠARAC.
(Također na praznome listu).
JABUČILO.
(I taj se natpis našao na praznome listu).
TAMNI VILAJET ILI SAMO TAMA.
Pripovijeda se kako je nekakav car došavši s
vojskom na kraj svijeta, pošao u tamni vilaet gdje
se nikad ništa ne vidi, ne znajući kako će se na-
trag vratiti, ostave ondje ždrebad od kobila da bi
ih kobile iz one pomrčine izvele. Kad su ušli u
tamni vilajet i išli po njemu, sve su pod nogama o-
sjećali nekako positno kamenje, a iz mraka nešto po-
viče: "Ko ovoga kamenja ponese, kajaće se, ako ne
ponese, kajaće se." Gjdekoji pomisli: "Kad ću se
kajati za što da ga nosim?" a gdjekoji; "Daj barem
jedan da ponesem." Kad se vrate iz tame na svijet,
a to ono sve bilo drago kamenje; onda oni koji nije-
su ponijeli stanu se kajati što nijesu, a oni što
su ponijeli, što nijesu više. Valjada se na ovu
tamu i ono misli gdje se pjeva:
Pa se nose po Kosovu ravnom,
Dok na tamu počinulo sunce.


VI.
ŽIVOT.
SELO.
U Srbiji su velika sela koja imaju oko sto ku-
ća, a ima sela i od 15 kuća, ali ih najviše ima od
30 do 50 kuća. Po brdovitijem mjestima tako su ku-
će razdaleko da je selo od 40 kuća veće od Beča n. p.
u jednom potoku stoje nekolike kuće, pa onda (gdje-
što po sahata ili čitav sahat daleko) u drugom ne-
kolike i t. d., pa se sve zove jedno selo (dokle god
njegova zemlja drži, koje se vrlo dobro zna; tako
ljudi iz dva sela mogu biti susjedi). A po ravni
(kao n. p. po Mačvi i po Braničevu) dosta su česte
kuće po selima, ali opet nijesu u redu, kao n. p. po
Srijemu i po Njemačkoj, nego rastrkane (kao i po varo-
šima po Turskoj) po polju. Za vladanja kneza Miloša
po Srbiji brat njegov Jefrem nagonio je Mačvane oso-
bito po selima oko putova da grade kuće u red, a to se
po tom počinjalo i u Šumadiji, ali sad o tom već ne
misli niko više. Onamo se čovjek pod vladom Turskom
mogao preseliti iz jednog sela u drugo kad mu je drago
bilo, niti mu se trebalo javiti onome spahiji iz
čijega je sela polazio, ni onome u čije je dolazio,
kuću svoju mogao je prodati ili raskopati a votnjaka
i vinograde mogao je dolaziti te brati svake godine,
a spahiji davati deseto; a u onom selu gdje je dola-
zio, mogao je načiniti kuću po pustoj zemlji gdje mu
je drago bilo, i sebi krčiti njive i livade, i sadi-
ti votnjake i vinograde koliko mu je drago bilo. Kad
bi spahija došao u selo da kupi glavnicu, i stao
iz teftera zvati sve seljake redom po imenu, onda bi
mu seljaci kazali: "Taj se oselio", ili "Ovaj se do-
selio." Po ravni, osobito po goletnijem mjestima,
vrlo su kuće rđave: ponajviše pokrivene su krovi-
nom ili lubom; ali po bregovitijem mjestima ima
kuća vrlo lijepijeh i tvrdijeh; mnoge su podzidane
kamenom, a ponajviše su pokrivene daskom (šind-
rom); soba nema svuda, nego se zimi ponajviše gri-
ju kod vatre, a spavaju po vajatima, i onako u kući;
dimnjaka nema gotovo nigdje po selima (osim u Mačvi
pored Save i u Braničevu gdješto oko Dunava i na
Vlaškijem zemunicama), za to se kašto puši u gdje-
kojijem kućama da hoće oči da ispadnu od dima. U
Srbiji samo oko Sokola sjedili su Turci u nekoliko
sela, a po ostaloj zemlji sjedili su po selima samo
Srbi a Turci po varošima; a u Bosni ima i Tur-
skijeh i Kršćanskijeh sela.
KUĆA.
(Ovaj se natpis našao na praznome listu).
ZADRUGA.
Po trijestoro čeljadi slušao sam u Srbiji
da se nalazi u jednoj kući; ali su mi u Dalmaciji u
Kosovu pokazivali čovjeka iz sela Riđana, po prezi-
menu Trifunovića, koji ima šezdeset i dvoje čelja-
di, među kojom je trinaest žena s muževima i dvije
udovice. O Božiću i o krsnom imenu i kad koga že-
ne sastanu se svi u kući, a onako žive po planini
i po polju, a starješina ponajviše u mlinu. Ova
kuća ima oko hiljadu i četiri stotine koza i o-
vaca, do pedest goveda i četrnaest konja, i plaća
na godinu dvadeset i jedan talijer travarine i
oko trideset talijera u ime desetka.
KUĆNI STARJEŠINA.
Kutnji starješina vlada i upravlja kućom i
svim imanjem; on naređuje djetiće i momčad kuda
će koji ići i šta će koji raditi; on prodaje (s
dogovorom kućana) što je za prodaju i kupuje što
treba kupiti; on drži kesu od novaca; i brine
se kako će platiti harač, porezu i ostale dacije. Kad
se mole Bogu, on počinje i svršuje. Kad ima kakvi-
jeh gostiju u kući, starješina se sam s njima razgo-
vara, i on s njima ruča i večera: u velikijem kuća-
ma, gdje ima mnogo čeljadi, najprije postave na jed-
noj sofri starješini i gostima (kojijeh u takovijem
kućama ima gotovo svaki dan), a na drugo djetićima
i momčadma koja rade u polju, pa onda večeraju že-
ne i djeca. Starješina nije svagda najstarija go-
dinama u kući: kad otac ostari, on preda starje-
šinstvo najpametnijemu svojemu sinu (ili bratu ili
sinovcu), ako će biti i najmlađi; ako se dogodi da
koji starješina ne upravlja dobro kućom, onda kuća-
ni izberu drugoga. Starješina se zove koji upra-
vlja kojim selom (seoski starješina), t. j. knez ili
kmet kakav) ili čitavom nahijom. U vrijeme Crno-
ga Đorđija svaki je vojvoda bio starješina u svojoj
knežini, a Đorđije je bio starješina u svoj Srbiji.
JELA.
(Ovaj se natpis našao na praznome listu).
KNEZ.
Pod vladom Turskom u Srbiji svaka je knežina
imala svoga kneza, koji se radi razlike od seoskijeh
knezova zvao i oborknez, vilaetski knez, na neki-
jem mjestima bašknez i veliki knez; gdjekoji od
ovakovijeh knezova, osobito po onijem mjestima kuda
se nijesu pretresali zbog ratova, imali su i carske
berate i zvali su se beratlije. Do našijeh vremena
najviše su se nalik na stare knezove održali Raš-
kovići u Starome Vlahu i Karapandžići u Krajini
Negotinskoj. Kneštvo Raškovića počelo je propa-
dati kako su dva patrijara naši iz Peći izbjegla s
narodom u državu Austrijsku, i po tom malo po malo
do danas je propalo sa svijem. Karapandžići su se
održali do vremena Karađorđijeva. Pripovijeda se
da su oni imali takovi ferman da na Krajinu Nego-
tinsku ne smije Turčin nastupiti s potkovanijem
konjem. Da rečemo da je ovo samo narodna pripovi-
jetka, ili je istina da u Krajini Negotinskoj nijesu
Turci sudili ni upravljali, nego knez, koji je sje-
dio u Negotinu; on je kupio i porezu i ostale danke
od naroda, pa novce koliko je bilo određeno davao
je begu, koji je dolazio iz Carigrada i sjedio u
Kladovu, a beg ih je slao u Carigrad. Ovakovi
knežinski knezovi po Hercegovini se danas zovu
vojvode. Kneštvo je ovo ostalo od oca sinu, kao
vojvodstvo u Hercegovini danas što ostaje, i baš
kad bi Turci kakoga kneza okrivili i pogubili,
opet su mu sina (ili ako sina nema, brata) na
njegovo mjesto postavljali. Što je god vezir htio od
naroda da ište ili narodu što da javi, ili je narod
imao što od vezira da ište, to je sve bivalo preko
ovijeh knezova; kad je dolazio novi vezir, valjalo je
da ga knezovi s kmetovima dočekaju s dobro došao (i
u ovakijem događajima veziri su im kašto poklanjali
binjiše). Poreze je paša udarao na nahije, pa su ih
knezovi između sebe razrezivali na knežine, a po tom
svaki knez u svojoj knežini s kmetovima na sela, a
kmetovi sa seljacima na ljude. Knezovi su, ponajvi-
še s Turcima, porezu kupili i paši predavali;
knez je imao uza se i po nekoliko pandura; on je
kašto i sudio ljudima za kojekake sitnice, ali ih
mogao natjerati da pristanu na njegov sud; dužan je
bio kad je god trebalo za ljude iz svoje knežine mo-
liti se kod Turaka, i za to je valjalo da je rječit i
slobodan. Svi su ovaki knezovi bili seljaci i u do-
maćemu životu slabo su se razlikovali od ostalijeh
seljaka. Koliko sam ja za vremena Turskoga viđao
kneza Jadranskoga i gdjekoje iz nahije Šabačke i
ispreko Drine, nosili su plavetne čohane čakšire
i od takove čohe đečerme, gdjekoji sa srebrnijem pu-
cima, za pojasom po dva pištolja i nož, svrh svega
toga kupovni gunj, na nogama crvene čizme i na gla-
vi fes odozdo od znoja malo ulijepljen; samo su Ka-
rapandžići sedili u varoši i bili pravi varošani.
Ovakijeh knezova bilo je do skora i u Sremu i u Ba-
natu i u Bačkoj, osobito kako su Srbi s Patrijari-
ma iz Srbije amo prebjegli. Vršački oborknez Arsa
umr?o je našega vremena. I za vremena Karađorđi-
jeva u svakoj knežini bio je pored vojvode ovaki
knez, ali je vojvoda bio pravi gospodar, i knezovska
je vlast bila gotovo još manja nego pod Turcima; ali
kad su se poslanici slali u Carigrad ili na kake
druge razgovore i dogovore s velikom Turskom gospo-
dom, svagda su se knezovi zvali, i još s dodatkom
iz koje su nahije. Za vremena Miloša Obrenovića
po knežinama su bili knezovi kao i pod Turcima,
samo što su ne samo poreze i ostale danke kupili,
nego i narodu u svačemu sudili i zapovijedali i na-
rod im radio, i što im je mjesto paše Miloš bio
gospodar, a i nahije su imale po glavnoga kneza, ko-
ji je bio nad svima knežinskim. Kad su se poslije
postavile sudije po nahijama i oni su se zvali kne-
zovi n. p. knezovi suda Biogradskoga, knezovi veli-
koga suda i t. d. I sam Miloš prvijeh godina svo-
jega vladanja zvao se i potpisivao vrhovni knez, dok-
le ga njegovi pisari i druge udvorice nijesu na go-
vorili da se nazove knjaz. Miloš gotovo na svršetku
vlade svoje ukine imena knez i knežina u Srbiji sa
svijem a knežinske starješine nazove kapetanima,
nahijske serdarima ili nekako još drukčije, a kne-
žine srezovima, i tako ovijeh imena u narodu o-
namo nestane sa svijem. U Crnoj Gori u svakome
plemenu ima knez, za kojega se može reći da je
po gospostvu u zemlji treći; prvi je serdar, iza
serdara je vojvoda, a iza vojvode knez. I onamo
ovo kneštvo ostaje od oca sinu kao i serdarstvo
i vojvodstvo. Osim kneza od knežine svako je selo
u Srbiji imalo svoga seoskoga kneza za kojega
se može reći da je bio od danas do sjutra, i
osim gola imena da više ništa nije imao; u
mnogijem selima samo su onda postavljali kneza
kad je valjalo porezu kupiti, a poslije ga niko
nije knezom ni zvao. Za vremena Miloševa ukine se
ime i ovijeh knezova i mjesto njih ostanu samo kme-
tovi. U Srijemu, u Bačkoj i u Banatu po paoriji
seoski su knezovi još i danas: onamo obično sela
ili opštine (i po varošima, n. p. u Vukovaru) iz-
biraju kneza svake godine pa on u dogovoru s kmetovi-
ma upravlja seoskijem poslovima.
KMET.
U Srbiji su se kmetovi zvali znatniji seljaci;
ovakovoga kmeta od prije niti je mogao ko zakmetiti
ni raskmetiti, nego ko je bio pošteniji i pametniji
a osobito rječitiji od ostalijeh seljaka, bio je kmet.
Kmetovi su se skupljali na različne dogovore kako
seoske tako i knežinske i nahijnske i na takove
molbe i odgovore išli su Turcima. Kašto su selja-
cima i sudili za kojekake raspre kad bi ih parci
pozvali, kao n. p. kad se porodice dijele ili kad
stoka jednoga potre ljetinu drugoga. Za vladanja kneza
Miloša Obrenovića kmetove stane postavljati veća
vlast, i tako sad svaka opština ima oko tri kmeta,
među kojima je jedan najstariji, i koji se staraju u
opštinskoj kući, koja se zove sudnica, i seljacima
sude za kojekake sitnice, pa koje parce ne mogu na-
miriti one šalju nahijnskome sudu. Osim toga oni
kupe porezu i predaju određenijem starješinama,
objavljuju seljacima uredbe i zapovijesti od veće
vlasti i paze da se one izvršuju, i mogu krivcima,
osobito nemirnima i koji ne će da rade nego se ski-
taju, udariti do deset batina, određuju ljude na
državni ili opštinski posao i t. d. Oni imaju od
poreske glave po cvanciku plate na godinu (ali
svaka poreska glava ne daje to svakome kmetu, nego
po toliko za svu trojicu).
U Crnoj Gori kmetovi se zovu sudije koje parci
izberu da im što presude; ovakovijeh kmetova biva
obično po 12 sa svake strane, i svaka strana svoje
izbira, pa dokle kmetuju dotle se i zovu kmetovi.
U Bosni se zove kmet seljak koji sjedi na tu-
đoj zemlji i u tuđoj kući. Onamo vrlo malo ima
ljudi po selima koju imaju svoju zemlju i svoje
kuće, nego su ovaki kmeti. Od ovijeh kmeta nijesu
gospodari spahije, nego čitliksahibije, koje se onamo
zovu age. Kmeti plaćaju agama kako se pogode n. p.
ako su agini volovi i on da sjeme, onda mu kmet od
ljetine daje polovinu, a kad su volovi kmetovi, tre-
ćinu, i t. d. Prije svega spahija od ljetine uzme de-
setak, po tom se izvadi sjeme, bilo agino ili kme-
tovo, pa onda kmet i aga dijele ostalo po pogodbi.
Kmet je dužan aginsko odnijeti u varoš aginskoj
kući makar gdje bilo. Prema pogodbi od žita kmet
daje agi i od ostalijeh sitnica, a nešto i u novcima.
Gotovo svaki aga ima u ovome selu osobitu kuću za
sebe, u koju izlazi ljeti, ponajviše pred jesen, na
teferič, i onda su ga kmeti dužni osobito slušati,
a i osim toga kad im što zapovjedi, ne mogu mu odreći.
Koji aga ima mnogo kmeta onaj ima i po selima svoje
subaše, kojima kmeti valja osobito po nešto da daju.
Aga može svojega kmeta sa svoje zemlje i iz kuće kre-
nuti kad mu je volja, pošto sabere posijanu ljetinu,
a i kmet po pravdi mogao bi ostaviti aginu zemlju i
kuću kad mu je volja, ali je to njemu teže, jer n. p.
ako je aga veliki gospodar, ne smije drugi da mu
kmeta primi preko njegove volje. U Bosni ima ljudi
i Turskoga zakona koji su ovaki kmeti.
VOJVODA.
1) Poranile tri Srpske vojvode
Od Kosova uz kršno primorje:
Jedno bješe od Prilipa Marko,
Drugo bješe Relja od Pazara,
Treće bješe Miloš od Pocerja. -
Mudar bješe vojvoda Momčila. -
Grad gradila tri brata rođena,
Do tri brata tri Mrljavčevića:
Jedno bješe Vukašine kralje,
Drugo bješe Uglješa vojvoda,
Treće bješe Mrljavčević Gojko. -
2) U Hercegovini i u Crnoj Gori starješine
od knežina ili plemena zovu se i danas vojvode. 3)
Za Karađorđijeva vremena knežine starješine i u-
pravitelji zvali su se vojvode: ovaki je vojvoda bio
n. p. Stojan Čupić u Mačvi, Miloš Stoićević u Po-
cerini, Antonije Bogićević u Jadru, Hajduk Veljko
u krajini Negotinskoj i t. d. 4) I danas u Biogradu
Turci svojega starješinu zovu vojvoda; ovaj vojvoda
Turke zatvora i za manje im stvari sudi, a za veće,
gdje se tiče čistoga suda, šalje i kadiji, i koga
nađe za pravo može izbiti. Prvijeh godina Miloševa
vladanja ovaki je vojvoda ovako sudio i Srbima, ali
sad sudi samo Turcima. 5) Vojvoda u svatovima, koje
ponajviše biva ujak mladoženjin:
Kuma kumi Debelić-Novaka
A prikuma Novaković-Gruja,
Starog svata Sibinjanin-Janka,
A đevera Kraljevića Marka,
A čauša Relju Krilaticu,
A vojvodu Obilić-Miloša.
Ovoga običaja u Srijemu i u Bačkaj i u Banatu
kao i mnogijeh drugijeh sad nema, i u Srbiji slabo,
ali u Hercegovini i u Crnoj Gori i onamo po pri-
morju ima jednako. 6) U Hrvatskoj vojvoda se zove
danas tumar, koji ide na konju.
KAPETAN.
U Bosni su kapetani starješine i upravitelji
od gradova i od njihovijeh okolina, i ovo kapetan-
stvo do sad je u njih ostajalo od oca sinu. Ovaki je
od prilike bio i Leka u Prizrenu. Za vremena Kara-
đorđijeva, pošto se vojska bila malo uredila, velike
buljubaše nazovu se kapetanima, a područje ovako-
voga kapetana zvalo se srez, u kome je bilo nekoliko
sela i malijeh buljubaša. Za vremena Miloša Obre-
novića kapetanima se nazovu knežinski knezovi, a
knežine srezovima.
SPAHIJA.
U Srbiji su bili, a u Bosni i u Hercegovini
valja da su i sad spahije najbolji ljudi za narod. Bo-
sanski su begovi gotovo sami spahije od svijeh oni-
jeh zemalja, i gotovo svi imaju svoje kule i dvorove
po selima u Bosni i u Hercegovini, i tamo sjede.
Gdjekoji još imaju stara Srpska podrijetla, n. p.
Ljubovići, Vidaići, Brankovići, Vilipovići, To-
dorovići i t. d., ali opet ne spominju rado da su kad
Srblji bili, premda ni danas ne zna Turski ni od sto-
tine jedan, nego govore Srpski kao i ostali Srblji.
Spahije uzimaju desetak od žita i u novcima od ože-
njenijeh glava (oko dva groša) glavnicu (u ime desetka
od povrća i od ostalijeh usjeva i drugijeh sitnica).
Spahije obično idu u jesen i zimi po svojim selima,
te kupe glavnicu i desetak. Oni nemaju nigdje svo-
jijeh namjesnika po selima, niti je običaj da im se
što radi. Kad spahija dođe u selo, on odjaše kod
kakvoga gazde, gdje je prostrana i lijepa kuća, pa
mu svi seljaci daju za jelo što treba. Slabo koji
spahija ide po selu da gleda koliko je koji nabrao,
nego pita, n. p. "E Radoica! koliko si ti ove godine
nabrao kukuruza?" Ako Radoica reče da je nabrao 20
tovara, a on pita njegova susjeda jeli to istina; ako
susjed kaže da jest, a on onda reče: "E more na
tvoju dušu." Ako li Radoica odgovori da je posijao
dockan, pa ubila slana kukuruze, ili da je popla-
vila voda, ili pobila tuča, pa nije nabrao ništa,
onda spahija (tješeći i sebe i njega) kaže: "Daće
Bog do godine." Osim pomenutoga desetka i glavnica
davala se spahijama na vinograde tulumina), na svi-
nje žirovnica (po koju paru od svakoga svinjčeta po
koliko mu se kaže da ih ko ima), na košnice ko ih
je držao, od svake po onoliko pošto je onda oka meda,
ili desetu košnicu ko ih mnogo ima, po nešto na
vodenice i na kazane; ali se na mnogijem mjestima
i od ovoga po nešto uzimalo u glavnicu, koja za to
nije bila svuda i svagda jednaka. Mnogi se seljaci
pogode sa spahijama, pa im plaćaju osjekom na go-
dinu: tako su n. p. Tršićani (gdje sam se ja rodio)
plaćali svome spahiji na godinu 10 groša od ože-
njene glave, pa više ništa (tu mu je i glavnica
i desetak za sve).
ČITLUK SAHIBIJA.
Čitluk se u Srbiji zove ono selo koje osim
spahije ima još jednoga gospodara. Gospodar od čit-
luka zove se Turskom riječi čitluk-sahibija,
ljudi koji sede na njegovu čitluku, njegove su čif-
čije ili (kao što se u Bosni govori) kmeti, a on
je njihov aga ili gospodar. Koje selo nema čitluk-
sahibije do samo spahiju, ondje je zemlja seljačka,
od koje su davali spahiji desetak na ono što na njoj
rodi; a koje je imalo čitluk-sahibiju, on je govorio
da je zemlja njegova, ali se opet znala baština sva-
koga seljaka i on po pravdi nije mogao ni od jednoga
uzeti ništa od nje, već ako kad bi kaka porodica
zamrla sa svimjem. Kuće pak i ostale zgrade sve su
bile seljačke koje su oni svaki po svojoj volji mogli
graditi i premještati, i ako bi se iz sela iselili,
prodati, a i samu zemlju ako se je ko našao mogli
su prodati sa onijem teretom kao što su je oni
držali. Čitluk-sahibija je uzimao od žita devetak,
a u ime devetka od povrća i od sijena Tršićani
(gdje sam se ja rodio) davali su mu na poresku glavu
po pet oka graha, po jednu oku težine i na kuću po
junjgu masla: osim toga beglučili su mu ljeti u po-
lju, i to od prije najviše u nedjelju, a poslije kad
je zulum veći nastao, i u druge dane, pa ne samo
ljeti nego i zimi, kad bi mu što zatrebalo, n. p.
sjekli i nosili drva. Dok se beglučilo samo u ne-
djelju, čitluk-sahibija je hranio seljake, i to vrlo
dobro, i mladež je na begluk išla rado kao na mobu,
a poslije su mu beglučili o svojoj hrani i aratosi-
ljali su se begluka. Za čudo je da čitluk-sahibija u
Tršiću (a valja da tako i po drugijem mjestima)
nije uzimao ništa od vina ni od žira ni od vode-
nica ni od kazana, kao da su njegove bile samo njive
i livade. Gdjekoje su čitluk-sahibije imale po se-
lima i svoje kuće, u koje su izlazile s porodicom
ljeti na teferič i zimi u lov; a gdjekoje i onako
bez svojijeh kuća često su u selo dolazile, i svagda
su ih seljaci morali hraniti. Gdjekoje su najposlije
bile počele svoje čifčije i biti i globljavati. Či-
tluk-sahibije su svoje čifčije čuvale i koliko je
koji mogao branile od ostalijeh Turaka; za to u
čifčije velikoga gospodara nije smio niko darnuti,
baš i kad bi koji što skrivio. Tako je n. p. u Ra-
đevini u selu Brasini bio neki pop Petar (od sta-
rine Gagović iz Pive, ali su ga ondje zbog osobite
hitrine i plahosti zvali fišekom i fišekovićem),
koji je jednog Turčina na putu tukao nadžakom a na
jednoga je kod manastira Tronoše pucao iz džever-
dana, pa mu opet niko ništa nije smio učiniti, jer
je Brasina bila čitluk Ibrahim-age Vidaića. Pri-
povijeda se da su od prije i Hrišćani mnogi, oso-
bito u Starome Vlahu, imali svoje čitluke, pa im
Turci na silu pouzimali pošto i za što, i u
Hercegovini još se samo gdjekoji nalaze koji su
po koju kuću dodržali kojekako. Ja sam 1838 go-
dine bio u Spljetu s jednijem Hercegovcem iz Mo-
stara po imenu Hristom Perinovićem, koji je od
svoje kuće ondje bio dobježao što je imao neko-
liko kuća od svoga čitluka, pa Turci htjeli da
im proda na silu, a on nije htio, nego je voljeo
ostaviti svoju i kuću i baštinu i pobjeći u drugo
carstvo. Može biti da su gdjekoja sela još od sta-
rine imala ovake svoje gospodare, ali su ih naj-
više Turci na silu u različnijem nevoljama počit-
lučili, n. p. kad kakav čovjek što skrivi ili ga
Turci za što obijede pa hoće da ga pogube, on
pripadne kakome Turskom glavaru: "Aman aga! ne
daj me, tvoj sam i Božij do vijeka." Po tom aga
rekne te ga puste i on ostane njegov čifčija. Kad
se ovako u kakome selu počitluče nekolike kuće,
ostale seljake aga nudi da mu se prodadu, pa ako
ne će, on im zatvora stoku kad nađe na zemlji
onijeh svojijeh čifčija, i globljava ih dok mu se
najposlije i oni ne prodadu. Ja sam zapamtio kako
je Ali paša Vidaić 1803 godine hvatao Klupčane
te vezao i bio dok mu se nijesu prodali. Kad da-
hije u početku ovoga vijeka po smrti Hadži-Mu-
staj-pašinoj obladaju Biogradskijem pašalukom,
oni se sa svojijem drugarima i pomagačima namet-
nu svijem selima i za spahije i za čitluk-sahi-
bije, ne pitajući je li koje selo imalo prije svoga
čitluk-sahibiju, već ako da je bio pristao s njima,
i po selima pograde hanove i u njih namjeste su-
baše, koje su od seljaka činile šta su htjele. Za
ono sve što je ovdje napomenuto kako su u Srbiji
čitluci postali i postajali, i vlada je Turska
držala da su oni protiv carske volje; tako kad
Jadrani na svršetku 1804 i u početku 1805 go-
dine stanu s Turcima ugovarati kako će u napre-
dak pod vladom njihovom življeti, odmah poviču
da ne će čitluka, i to im se primi, i za one
dvije godine (1805 i 1806), dok je Jadar bio pod
Turcima, nijedan čitluk-sahibija nije smio ni
spomenuti da mu je koji pređašnji čifčija dužan
što dati; tako i za vlade kn. Miloša u Biograd-
skom pašaluku od samoga početka ni jedan se čit-
luk-sahibija nije smio pokazati, a spahije su
uzimale svoje do godine 1832. Čitluk-sahibije su
i u Srbiji narodu bile gore i teže ne samo od
spahija nego i od sviju ostalijeh Turaka, ali su
opet one prema Bosanskijem čitluk-sahibijama bile
smilje i bosilje. Onamo seljaci nemaju ni kuća svo-
jijeh, nego sjede kao zakupnici u kućama svoji-
jeh aga.
SUBAŠA I POLjAR.
(Obaj se natpis našao u rukopisu na praznome listu.)
KRČMA.
Krčme su se u Srbiji, u Bosni i u Hercego-
vini do skora gotovo samo u pjesmama spominjale, a
onako ih nije bilo nigdje u zemlji osim gdješto po
varošima (kao n. p. u Sarajevu) i u Srbiji pored
Save i pored Dunava ili po planinama, kud
nema sela. Kad ko putuje preko zemlje on ide na ko-
nak u selo, gdje ga zastane mrak, pred najbolju kuću,
pa pita može li noćiti, a domaćin mu ili ko drugi
iz kuće kaže: "Možeš, brate, s drage volje i dobro
došao!" ili mu kaže da ne može, jer nema sijena za
konje, ili drugo što, nego ga uputi gdje može no-
ćiti. Kad ide mnogo ljudi zajedno, a oni se razdije-
le po kućama. Svaki će domaćin primiti rado na ko-
nak svakoga putnika, ugostiće ga kao najboljeg svoga
prijatelja i poznanika, n. p. ako se dogodi da doma-
ćin nema u kući rakije ili drugo što, a on otide
ovome susjedu, ili čak u drugo selo, te uzme u zajam,
i časti gosta. U gdjekojim gazdinskim kućama gotovo
svaki dan ima gostiju, n. p. danas pop, sjutra kalu-
đer, preksjutra Turčin ili kakav prosjak i t. d.
Gdje ko noći, odande ga ujutru ne puštaju dok ne
ruča, a na užinu se svraćaju putnici opet tako po
selima; dosta puta se čovjek svrati u kakvu kuću, da
se napije vode ili da zapali lulu, a žene ga pi-
taju da nije gladan, i pude ga da sjede malo, da mu
dadu što da použina. Mnogi begovi po Bosni imaju
uz kuću osobiti konak gdje dočekuju goste; u tako-
vom konaku može čovjek biti ako hoće mjesec dana,
davaće mu jednako jelo i zanjga i za konja (bez dina-
ra, osim ako što pokloni slugama kad pođe).
ODIJELO.
(Ovaj se natpis našao u rukopisu na praznomu listu.)
ZANATI.
(Našlo se također na praznome listu.)
ŠEGRT.
Šegrti su u nas, osobito u Srbiji i u Bosni,
kao pravi robovi. Oni nose vodu, cijepaju drva (kod
gdjekojijeh majstora idu s konjem u šumu te i sijeku
i donose kući), lože vatru, gotove jelo, peru sudo-
ve, mijese hljeb, peru košulje, nosaju i zabavljaju
djecu i zapiraju ih kad se koje ispogani, peru sobe
i basamake, čiste harove, i košare timare i poje
konje i t. d. Kad koji ovako nekolike godine poslu-
ži, pa dođe u kuću nov, onda onaj novi ovoga zami-
jeni, a onaj stane tobože raditi (kao n. p. u Saraje-
vu), zamijenjeni šegrt ide pred njim pješice (makar
bilo, kao što i biva, iz Sarajeva u Carigrad), pa
kad pred hanom majstor sjaše s konja, šegrt valja od-
mah da ga izvoda, po tom namiri i nadgleda kao i kod
kuće, pa ujutru kad hoće da polaze, opremljena pred
majstora da ga izvede. Kad šegrt dođe na zanat, maj-
stor mu između ostaloga nauka kaže i to da nije sa-
mo zanat n. p. kod terzija skrojiti i sašiti halji-
nu, nego da je zanat i vatru naložiti i jelo zgoto-
viti i t. d.
MUSELIM.
Gdje je kadija ondje ima i muselim (koji se gdje-
što osobito k istoku zove i vojvoda), pa kadija sudi,
a muselim zatvora ljude i izvršuje ono što kadija
presudi, a dosta puta muselimi čine i bez kadijna
suda i što im je volja. Ni muselim ni kadija do na-
šega vremena nijesu imali plate, nego su svoja go-
spostva još zakupljivalji, pa im se valjalo starati
od globa i od mita da žive i za gospostva svoja da
plaćaju.
GLOBA.
Sudije i upravitelji u Turskom carstvu dojako
su življeli najviše od globa: kad je ko ubio čovjeka,
slabo se je tražio krvnik, nego se iskala globa
(krvnina): od prije samo od onoga mjesta gdje je krv
učinjena, a poslije, da bi više iznijelo, i od dru-
gijeh okolnijeh mjesta; krvnina je ova bila najmanje
hiljadu groša; pa se ona nije plaćala samo kad je
ko ubio koga, nego i kad je čovjek pao s drveta ili
s konja te se ubio, ili se utopio u vodu ili umr?o
od zime, ili mu makar šta bilo samo kad se mrtav
našao. Od krvnine nije bila manja globa kad bi se
dogodilo da djevojka rodi; dijete po svoj prilici ova
je globa postala što su se taka djeca najviše mrtva
nalazila, ali se poslije nije pitalo, je li dijete
mrtvo ili živo. Ovo su bile kao određene globe,
koje su se plaćale u društvu, ali manjima, koje su
mnogi ljudi plaćali za sebe, nije bilo ni broja, n.
p. kad ko što skrivi ili ga obijede da je skrivio
ili što zlo za Turke rekao; a ovake su se bijede
često iznosile na ljude za koje su Turci znali ili
mislili da imaju novaca. Kad ovakovoga okrivljenika
uhvate i zatvore, oni odmah ili mu kažu da će ga
pogubiti ili mu toliko i toliko štapa udariti ako
ne da toliko i toliko, ili mu kažu samo da će ga
pogubiti, pa on poslije sam preko svojijeh valja da
se otkupljuje, ili ga samo bace u tamnicu i metnu
sindžir na vrat i noge u klade, pa još kašto i vodu
podljevaju podanj, pa kad mu se to već dosadi tr-
pljeti, on preko svojijeh obriče otkup i gleda da
se izbavi.
KRV I OSVETA.
(Našlo se na praznome listu.)
KRVNINA.
U Turskoj je krv Turska 1000 groša, a Srpska
(i svakoga drugog Hrišćanina) 1001 groš (tako pri-
povijedaju). Krvninu ne plaća samo onaj koji je uči-
nio krv, nego sve ono selo (a kašto i više obliž-
njijeh sela zajedno) gdje je krv učinjena (kad se krv
učini u varoši, onda i Turci moraju plaćati krv-
ninu). Krvnina se ne plaća samo kad čovjek ubije
čovjeka, nego i kad čovjek umre na putu od zime, kad
nadne s drveta, ili s kola, te slomi vrat, ili oda
šta mu drugo on umr?o, samo kad ga nađu na putu
ili u polju mrtva (takovi se čovjek ne smije prije
sahraniti dok ne dođu Turci da ga čine ćeš). Turci
slabo traže krvnika, nego ištu krvninu; za to krv-
nik dosta puta uteče u drugu nahiju dok ljudi plate
krvninu i malo pozaborave, pa poslije opet dođe na-
trag, i niko mu se ne čini ni vješt osim roda onoga,
koga je on ubio (a s rodom mora da se miri, jer će
ubiti i oni njega).
HAJDUK.
Narod naš misli i pjeva da su u nas hajduci
postali od Turske sile i nepravde. Da rečemo da
gdjekoji otide u hajduke i bez nevolje, da se nanosi
haljina i oružja po svojoj volji ili kome da se
osveti, ali je i to cijela istina, da što je god
vlada Turska bolja i čovječnija, to je i hajduka u
zemlji manje, a što je gora i nepravednija, to
ih je više, i za to je među hajducima bivalo ka-
što najpoštenijeh ljudi, a u početku vlade Turske
jamačno ih je bilo i od prve gospode i plemića.
Istina da mnogi ljudi ne odu u hajduke da čine zlo,
ali kad se čovjek (osobito prost) jedan put otpadi
od ljudskoga društva i oprosti se svake vlasti, on
počne osobito jedan uz drugoga i zlo činiti; tako i
hajduci čine zlo i narodu svome, koji ih prema Tur-
cima ljubi i žali, ali se i danas čini hajduku naj-
veća sramota i poruga kad mu se reče da je lopov i
pržibaba. U stara su vremena hajduci, kao što se
i u pjesmama pjeva, najradije dočekivali Turke kad
nose novce od dacije, ali je to u naše vrijeme
slabo bivalo, nego dočekuju trgovce i druge put-
nike, a kašto udare i na kuću kome za koga misle
da ima novaca ili lijepa ruha i oružja, te ga po-
haraju. Kad kome udare na kuću, pa ne nađu novaca a
misle da ih ima, oni ga ucijene pa mu odvedu sina
ili brata, i vode ga sa sobom dokle im god on ucjenu
ne odnese. Pravi hajduk ne će nikad ubiti čovjeka
koji mu ništa ne čini, već ako da ga nagovori ka-
kav prijatelj ili jatak. Makar bila i samo dva haj-
duka, opet se zna koji je od njih dvojice harambaša
(starješina), hajduci ljeti žive po šumi i do-
laze jatacima te se hrane, n. p. dođu kome na ve-
čeru pa im onaj da što, te ponesu u torbama što će
jesti do sjutra na veče; a kašto ih jatak namjesti
gdje u šumi pa im nosi i ručak i užinu. Kad dođe
zima, oni se rastanu i otidu svaki svome kakom pri-
jatelju na zimovnik, ali najprije ugovore kad će se
na proleće i gdje sastati. Na zimovnicima gdjekoji
leže danju po podrumima ili po drugijem zgradama,
a noću se časte i pjevaju uz gusle, a gdjekoji preo-
bučeni u proste haljine čuvaju stoku kao sluge. Ako
koji u određeno vrijeme na ročište ne bi došao,
društvo ide te ga traži, pa ako bi se dogodilo da
jatak hajduka na zimovniku izda ili ubije, to svaki
hajduci gledaju da osvete makar i poslije pedeset
godina. Hajduci u naše vrijeme u Srbiji nosili su
najviše čohane plavetne čakšire, gore čohane đe-
čerme i koporan, gdjekoji i dolamu zelenu ili pla-
vetnu a povrh svega kupovni gunj; na glavi ili će-
lepoše ili fesove ili svilene kape kićenke, od ko-
jijeh su svilene kite visile s jedne strane niz prsi,
i koje je osim njih slabo ko nosio; vrlo su rado no-
sili na prsima srebrne toke, a koji ih nijesu mogli
nabaviti oni su mjesto njih prišivali srebrne krup-
ne novce; od oružja imali su dugu pušku i po dvije
male i veliki nož. U Srbiji je za vlade Turske go-
tovo u svakoj knežini bio po jedan buljubaša (Tur-
čin) sa nekoliko pandura (među kojima je bilo i Srba
i Turaka), koji su gonili hajduke, a kašto kad bi
se hajduka mnogo pojavilo i stali bi često ubijati
i otimati, podizali su Turci i narod sav u potjeru
i premda su gdjekoji ljudi u društvu tjerali i
tražili a kod kuća ih no zgradama i po šumama kri-
li, opet se je kašto to događalo da su ih hvatali
i ubijali. Koga ubiju onome panduri osijeku glavu
i odnesu je u grad, te se na kocu metne na bedem, a
koga Turci živa u ruke dokopaju onoga nabiju na
kolac. A kad ni potjera ne može ništa da im učini,
onda Turci iziđu na teftiš, t. j. kakav veliki
starješina Turski iziđe s podosta momaka u narod,
pa zatvorom, bojem i globama nagoni kmetove i rod-
binu hajdučku da se traže hajdučki jataci i da se
hvataju hajduci (a osim teftiša u hajdukovu rod-
binu i u ženu i djecu, ako ih ima, nije niko dirao,
nego su kod svojijeh kuća življeli na miru). Tef-
tiši su osobito bivali poslije ratova kad mnogi
ljudi od straha Turskoga pobjegnu u hajduke. Kad se
hajduk nasiti hajdukovanja ili ga ko namoli i nago-
vori da ga ga se okani, on se preda t. j. poruči kme-
tovima te mu izvade od paše buruntiju, i onda opet
iziđe među ljude, i poslije toga niko mu ne smije
spomenuti za ono što je hajdukujući učinio. Pre-
dani hajduci poslije ponajviše bivaju panduri, jer
su se odučili od rada poljskoga; samo knez ne može
biti onaj koji je bio hajduk. Hajduci drže svoj za-
kon, poste i mole se Bogu kao i ostali ljudi, i kad
koga povedu da nabiju na kolac, pa ga Turci ponude
da se poturči da mu oproste život, on psuje Muha-
meda dodajući. "Pa zar poslije ne ću umrijeti?"
Hajduci se sve drže za velike junake, za to u haj-
duke slabo smije i otići onaj koji se u se ne može
pouzdati. Kad koga uhvate i povedu da nabiju na ko-
lac, ponajviše pjevaju iza glasa pokazujući da ne
mare za život. I predani je hajduk svagda slobod-
niji i otresniji od drugijeh ljudi, ne da na se ni-
kome, i svak ga se pribojava. Kašto po dva i po tri
hajduka povežu p poharaju mnogo više ljudi; ali
kašto i oni udare na čudo gdje se ne nadaju, n. p. za
moga vremena bio je u Tronoškom prnjavoru neki
Mihailo Šišo, koji je kao momak išao kašto uz
Tronoškoga arhimandrita Stevana Jovanovića i
imao je vrlo dobro i lijepo oružje; nekoliko haj-
duka dogovore se da mu udare na kuću i oružje uzmu,
ali Šišo to dozna i još u koji će dan udariti, pa
naredivši šešanu sakrije se za kuću u grah pri-
čanik; kad hajduci dođu pred kuću, on potegne iz
šešane te jednoga obori na zemlju, pa poviče: "Haj
more udrite otuda!" hajduci ostali onda prsnu kud
koji i jedva se sastanu poslije nekoliko dana, a
Šišo onome ubijenome osiječe glavu i odnese Tur-
cima te mu dadu čelenku i buruntiju da može
oružje nositi svuda (i po varošima). Tako iz na-
rodnijeh pjesama poznati Stanko Crnobarac kad se
1805 godine bio odvrgao u hajduke, sa šesnaest
druga dočeka u Tronoškoj planini uoči velike Go-
spođe dva trgovca koji su iz Zvornika nosili rubu
manastiru da prodadu; kad hajduci iza grmova po-
viču: "Predajte se! bacite oružje! ne ginite!" oni
to ne poslušaju, nego se stanu braniti; pošto je-
dan od njih pogine i drugoga, koji duge puške već
nije mogao napuniti nego je bacio na zemlju, pogodi
hajduka iza grma u malu pušku za pojasom, on s dru-
gom malom puškom, koju je u ruci držao, potrči
upravo na hajduka: "Na polje, kurvo, iza grma!" pa
njega iz pištolja posred srijede; hajduk padne, a
on nagne u potok i uteče; po tom hajduci čujući
da iz okola crkvari gdješto pucaju iz pušaka i vi-
ču: "Haj more, šta je to ?" pobjegnu s rubom, a svoga
mrtva druga ostave; trgovac pak onaj, kome je bilo
ime Ilija, vrati se iz potoka, te hajduku osiječe
glavu, pa je odnese Turcima te i njemu dadu čelenku
i buruntiju kao i Šišu. U Bosni i u Hercegovini
hajduci se zovu i Crnogorci i njihovi uskoci, koji
odonud izlaze te ljude (ponajviše Turke) haraju i
ubijaju, pak se opet vraćaju k svojijem kućama. Tako
su se zvali i oni junaci našijeh pjesama koji su od
prije, osobito u XVI i HVII vijeku, izlazili iz
Mletačkoga primorja, te četovali po Turskoj kra-
jini. I Turci imaju hajduka, koji se zove kesedžije,
ali su oni konjici i ne kriju se onako kao Srpski,
nego idu i zlo čine javno. Ovaki su hajduci bili u
krdžalije, kao što je kazano u rječniku kod rije-
či ove.
OKLEŠTINA.
Tako se u Crnoj Gori zove ona plata što se daje
onijema koji se za drugoga kunu. Onamo se ljudi ne
kunu kao u nas, nego oni koji se zaklinju posjedaju u
crkvi ispred oltara obrnuvši se amo u crkvu, a oni
kojima se zaklinju stanu preda njih, te jedan između
njih, koji ovaj posao najbolje zna, uzme krst u ruku,
pa onima što sjede stane govoriti ili upravo reći
proklinjati ih, n. p. "Ako ste vi to učinili pa na-
ma kažete da nijeste, da Bog da vam se okameni u
ženi dijete, u kravi tele, u ovci jagnje, u zemlji
sjeme!" i t. d. a oni što sjede sve valja da viču:
"Amin! da Bog da!" Kad ovaj s krstom izgovori sve
onda je zakletva svršena. Ovako se onamo ne samo ku-
nu ljidi za ono što upravo ne znadu, n. p. seljaci
za kakoga svog seljaka da nije što učinio, nego i oni
koji ištu zakletvu određuju poimence koji da se za-
kune; kašto se odredi i to koliko će oni koji se
zaklinju dovesti muške djece i posaditi u crkvi
pored sebe. Koji se ovakovom kletvom opravda od če-
ga, onaj valja prema imanju svome da plati oklešti-
nu onima koji su se zanj zaklinjali.
LIČITI.
U Dubrovniku vikati kao telal, n. p. kad ko što
izgubi ili nađe. Ondje je običaj kad ko što izgubi
ili nađe, da da slijepcu koju krajcaru te vikne po
svijem ulicama šta je izgubljeno ili nađeno, i ako
je što nađeno, kaže se gdje je, nego onaj čije je da
dođe i da donese biljegu (t. j. dokaže) i da uzme:
ako li je izgubljeno, da donese i da uzme nalježbu.
Za vremena republike bio je određen čovjek koji je
ovako ličio, i zvao se zdur. U Crnoj Gori ličiti
krv na koga, t. j. kazati da ju je on učinio (t. j. ubio
čovjeka).
ZAKLETVE.
U nas se ljudi kunu onijem što im je najmilije
ili najsvetije n. p. sestra se kune bratom (živ mi
brat! ili: tako mi živ brat!), mati sinom, rodite-
lji djecom, djeca roditeljima, Bogom (tako mi Boga,
ili: Boga mi!), dušom, životom, zdravljem, vjerom,
samrtnom svijećom, pričešćem, crkvom ili zemljom
i nebom i vatrom, a junaci i konjem i oružjem:
Desnica mi ne usala ruka!
Dobru konju griva ne opala!
I britka mi sablja ne rđala!
SOK.
U Crnoj gori sok zove se onaj koji pronađe lupeža
koji je što ukrao ili kako drugo zlo učinio. Kad se
onamo kome što ukrade, on objavi šta će dati onome
koji mu lupeža pronađe (i ovo što mu se daje zove se
sodžbina). Sok da se ne bi s lupežem bez nevolje o-
mrazio i da bi se stvar tajno svršila, pošalje kakoga
čovjeka te mu kaže da neko zna da je on to i to ukrao,
već neka ide te se miri na lijepo s pokradenijem.
Ovaj čovjek kojega sok šalje lupežu zove se sokodr-
žica. Ako se lupež poplaši, on ide te se s pokra-
denijem namiri, i tako se to svrši tajno da ni po-
kradeni ni lupež ne znadu ko je sok, jer mu sodžbinu
od pokradenoga uzme i odnese sokodržica. Ako li
lupež misli da se ne može dokazati, da je on to u-
krao ili se uzda u se i u svoje jako bratstvo, on ne će
ni da čuje što mu sokodržica kaže; onda pokradeni
povisi sodžbinu, a sok ako je za cijelo uvjeren da je
ono pravi lupež ukradene stvari, on mu opet poša-
lje sokodržicu. Ako li lupež i opet ne prizna, on-
da pokradeni još povisi sodžbinu, i tako je povišu-
je tri četiri puta, da kašto sodžbina iziđe veća ne-
go što ukradena stvar vrijedi. Najposlije sok valja
da izide i pred kmetovima da dokaže da je onaj na
koga on govori zaista ono ukrao; ako on to dokaže,
onda lupež valja da plati osim pokrađe i ostale sve
troškove; ako li ne dokaže onda sok valja da plati.
MAZIJA.
U Srbiji su do skora kašto vadili maziju, t.
j. kad na kakvoga čovjeka reku da je što ukrao, a on
se odgovara da nije, onda uzvare pun kazan (ili ve-
liki kotao) vode, pa u onu vrelu vodu metnu komad
vruća usjala gvožđa (ili kamen), a onaj na koga ve-
le da je ukrao, zasuče rukave, pa objema rukama iz-
vadi ono gvožđe iz vode. Ako on ne bude ukrao ono
što na njega govore, ne će se ožeći ni malo; ako li
bude ukrao, izgoreće mu ruke (ja ne znam ni jednoga
koji je vadio maziju da se nije ožegao, a znam dvo-
jicu što su im ruke izgorele: Pantu Stameniću iz
Jadra iz sela Tršića, a i Mitru Tufekčiji iz Ra-
đevine iz sela Mojkovića).
POBRATIM.
U našijem starijem trebnicima (srbuljama) ima
osobita molitva koja se čita kad se ko s kim pobra-
timi, i po tome bi se moglo reći da je u stara vre-
mena pobratim mnogo više značio nego danas. Crno-
gorci se još bratime u crkvi, i nešto im pop čita,
a najposlije ljube krst. U Srbiji pak pobratimi po-
stanu na različne načine: 1) kad ko usnu u kakoj
nevolji reče kome: "Da si mi po Bogu brat!"; 2) kad
ko na javi pobrati koga u kakoj nevolji; 3) kad ko
pobrati koga u crkvi, i to najviše čine žene i dje-
vojke; kad se razboli žena ili djevojka, onda izbe-
re kakvoga momka, i ode s njim manastiru ili crkvi
kakvoj, te joj ondje metne krst (čini mi se na gla-
vu, pa veže kakvom maramom), i pop joj ili kaluđer
očita molitvu; po tom ako ona ozdravi, onda onoga
momka zove bratom, i on nju sestrom (meni se čini
da je ovo Bugarski običaj, jer sam ja to prvi put vi-
dio u Biogradu kod Bugara); 4) gl. družičalo; 5) kad
se jedno od jednomjesečića ženi ili udaje, onda
drugo ne smije biti kod kuće (nego ga pošlju kud u
drugo selo), niti smije jesti od onijeh jela što se
gotove za svadbu. Kad jedno umre, onda metnu u puto
jednu nogu mrtvoga a drugo živoga, pa onda ono živo
dozove kakvoga momka (s kojim se pazi) i reče mu:
"Da si mi po Bogu brat, pusti me (ili odriješi me)."
Onda onaj otvori puto i pusti ga, i to su poslije
pobratimi (ovo samo gdješto čine žene koje mnogo
gataju i gatanju vjeruju); 6) mnogi se prozovu pobra-
timi, a nijesu se pobratili nikako; tako Srbin kad
ne zna imena kome, a on ga zovne: "Ej! pobratime!" -
Kako god što se čovjek u snu ili na javi pobrati
(osim crkve), tako se može i posiniti i poočiti,
a žena posestriti i pomateriti.


VII.
IGRE.
BANANjE.
Kad hoće djeca da se banaju, najprije se dogo-
vore do kolike će godine ženiti trlju; onda uzme
svako svoj štap po sredini, pa udaraju okomice u
zemlju i tako redom bacaju štapove s jednoga mjesta;
koje najdalje baci ono je car, a koje najbliže, ono
je trlja. Po tom trlja pokupi sve štapove, pa da
svakome koje je čiji, a svoj metne poprijeko pred
cara tako blizu, kako ga car stojeći upravo može
dohvatiti svojim štatom, onda car baci žmureći
svoj štap te udari trljin (ako li umaši, onda on
bude trlja, a trlja car), pa onda sjede; gdje se ca-
rev štap ustavi, ondje mora trlja svoj štap da za-
mjesti (t. j. da ga izmakne), pa onda svi redom bacaju
(ne žmureći) i pogađaju u trljin štap: svaki treba
dotle da bije u trljin štap (i trlja mora jednako
svoj štap da zamješta), dokle ne umaši; a kad u-
maši, onda mu trlja uzme štap i baci u suvo grožđe
(t. j. na stranu), pa onda ostali svi bacaju tako re-
dom, a car na pošljetku, i on bije dok dvaput ne
umaši. Onda trlja pokupi sve štapove iz suvoga
grožđa, pa on pogađa svim štapovima redom u svoj
štap; čijim štapom pogodi, onaj bude trlja, a kad
pogodi carevim štapom, onda car bude trlja a trlja
car, ako li svima štapovima umaši, onda pokupi
sve štapove, pa da svakome koje je čiji, a svoj metne
pred cara kao i najprije, pa pogađaju opet na novo.
Drugi put (t. j. druge godine carovanja) car ima tri
maše (t. j. pogađa u trljin štap dok triput ne u-
maši), treći put, četiri i t. d., a trlja drugi
put sjede na badalo (t. j. ono mjesto gdje udaraju
štapovima kad ih bacaju) kad pogađa u svoj štap;
treći put se primakne koliko može skočiti, a če-
tvrti put koliko je dug kad pruži ruke. Kad izi-
graju onoliko puta (ili kad jedan car onoliko godina
caruje), do koliko su pogodili da žene trlju, onda
ga žene, t. j. stanu svi u red jedan za drugijem, pa
se raskorače te trlja prođe četvoroške između nji-
hovijeh nogu, a oni ga svaki udari po jednom šakom
ili drvetom (kako pogode najprije) po zadnjici.
VINO.
Jedan od igrača metne preda se na zemlju svoju
kapu kao da bi što poklopio njome, i to se zove vino.
Ostali igrači oblijećući oko njega gledaju da bi mu
koji kapu svojom nogom otjerali ispred njega, pa ako
je koji otjera onda pristanu i drugi te je nogama tje-
raju preko sve ravni; onaj oblijećući oko svoje kape
čuva je i brani nogama: ako koga od igrača koji pođe
da mu kapu otjera udari svojom nogom, onda onaj valja
da metne svoju kapu na zemlju i da je brani, a on ide
među ostale igrače. Ako onaj koji kapu brani ne
smije od nje da se odmakne nego se sve iznad nje
obrće, onda mu se drugi potsmijevaju govoreći da
sere u vino. 
GAVRANjE.
Igra u kojoj jedan baci svoj štap u visinu a
drugi ga svojim štapom pogađa.
GAĐANjE U NIŠAN.
(Ovaj se natpis našao na praznome listu.)
GONETALICA.
Igra u kojoj se prsten krije u ruke, a igra
prsten igra se u Crnoj Gori ovako: Pošto jedan sa-
krije prsten svima u ruke, zapita jednoga gdje je
prsten, a onaj pruživši ruku na onoga u koga misli
da je prsten, rekne mu: udri me za toga (po imenu.)
Ako prsten bude u onoga, pogađač ga uzme, te ga on
krije; ako li ne bude, onaj ga udari turom po ruci,
pa tako pita dalje drugoga redom, dok se prsten ne
nađe. ________
ZEC.
U ovoj igri čini mi se da se jedan zove kadija
jedan zec a ostali su lovci. Kadija sjedi a lovci
pred njim svi žmure dok se zec ne sakrije. Kako lov-
ci od kadije otidu da traže zeca, kadija stane vika-
ti: "K meni, zejo!" Ako ga ni jedan ne uhvati nego
on dotrči kadiji, onda je on opet zec; ako li ga koji
uhvati, onda je onaj zec a on ide među lovce.
Ja sam se ove igre igrao još na svršetku pro-
šloga vijeka i koliko se opominjem čini mi se da se
ovako igra. 
IZ KOLA KUČKE.
Igrači stanu u kolo i uhvate se za ruke, a je-
dan koji se zove kučka stane u srijedi, kojega oni
iz prijevare biju ponajviše turom (opletenom mara-
mom) govoreći mu: "Iz kola, kučko!" Kad kučku koji
udari ona navaljuje ondje da prodre iz kola gdje je
ruka puštena te ga udarila, pak gdje prodre onda
onaj koji je ruku pustio valja da ide u kolo mjesto
kučke. __________
JASTUK.
U vojvodstvu po varošima. Kad se igra jastuka,
igrači se uhvate u kolo, a jedno stane unutra s
jastukom, pa pred koga baci jastuk, s onijem se po-
ljubi, pa onda ono iz kola uzme jastuk, a ono se u-
hvati na njegovo mjesto u kolo i t. d.
KLIS.
U ovoj igri ima konj (drvo kao štap), palica
(kao pola štapa), klis (drvo malo kraće od čeperka,
zadjeljano sa sve četiri strane) i trlica (šumnata
grana). Igrači se podijele na dvije strane, pa se hva-
taju u štap koja će grana igrati, onda udare konja u
zemlju, pa jedan, od strane onijeh što igraju, baca
klis od konja i odbija palicom, a oni drugi svi (od
one druge strane) čuvaju podaleko s trlicama i trle
(t. j. smetaju klis da ne ide daleko, i gledaju ne bi
li ga kako prije uhvatili nego padne na zemlju), pa
odonud pogađaju klisom (s onoga mjesta gdje padne
klis) u konja; i onaj što baca klis, čuva palicom
da ne pogode u konja, kad koji pogodi u konja, ili
kad klis dotjera bliže konja nego što je palica
dugačka, ili kad ga utrle (t. j. uhvate dok nije
pao na zemlju), onda oni što su trlili, dođu te
igraju, a ovi idu te trle; kad se ne pogodi u
konja, nego klis padne dalje od konja nego što je
palica dugačka, onda onaj mjeri palicom od klisa
do konja, i koliko bude palica onoliko broji konja.
Kad već izigraju onoliko konja u koliko su se po-
godili da se igraju, onda im (onima što trle) baci
klis triput s konja, pa prisloni palicu uz konja,
te je oni obaraju klisom; ako u ta tri puta ne utrle
klis, ili ne pogode njim u konja i ne obore palicu,
onda im baci pošljednji put (opet iz ruke) jalicu:
pa onda gdje padne klis, uzjašu svi one što su nad-
igrani i jašu ih do konja.
KRMAČA.
U ovoj igri krmača se zove oko tri prsta dugačko
i podebelo drvo (od prilike kao pokratak vranj).
Igrači iskopaju u zemlji poveliku jamu, pa oko nje u
naokolo (oko dva tri koraka od nje) toliko manjijeh
jamica koliko je njih. Velika ona jama u srijedi zove
se kazan, a one manje u naokolo zovu se kuće. Kad se
stanu igrati, svaki igrač stane kod jedne kuće (obr-
nuvši se ka kazanu) i metne u nju kraj od svoga štapa;
jedan s polja krmaču tjera štapom i hoće da je sa-
tjera u kazan, a ostali svi valja to da brane i svo-
jijem štapovima da je odbijaju. Onaj koji tjera kr-
maču zove se krmačar. Kad koji digne svoj štap da
odbije krmaču onda krmačar gleda ne bi li prije njega
metnuo svoj štap u njegovu kuću, pa ako to učini
onda on ostane na kući i onaj koji je ostao bez kuće
ide te goni krmaču. Ako krmača kad je krmačar udari
štapom pogodi koga od igrača u nogu od koljena dolje,
onda kažu da ga je opario, i u jedan put svi povi-
kavši: opara mijena, brže bolje mijenjaju kuće, u
kojemu mijenjanju i krmačar gleda ne bi li svoj štap
metnuo gdje u kuću prije drugoga, pa koji ostane bez
kuće, onaj goni krmaču. Ako bi krmačar satjerao
krmaču u kazan, i onda kuće mijenjaju kao i prije.
U Šumadiji gdješto krmača se u ovoj igri zove i
buca a gdješto i guca.
KUPA.
Gomila od četiri oraha. Takove gomile namjeste
djeca (svako po jednu) u red prema sebi, pa biju
redom ojnakom s jednoga mjesta, te ih obaraju (igraju
se kupe). Kad koji koju kupu obori, on je i uzme; ako
jedan obori sve u jedan put, on ih sve uzme; ako odo-
vud ne obore sve kupe, a oni biju odonud s onoga
mjesta gdje se koga ojnak ustavio, ako i tada ostane
još koja kupa neoborena, a oni onda dometnu opet sva-
ki još po jednu, pa na novo biju.
LONČIĆ.
U Srijemu. Djetinja igra. Velike djevojke po-
sjedaju malu djecu, pa više svakoga stane po jedna,
onda jedna koja nema lončića, dođe kome djetetu i
metnuvši mu prst na glavu pita:
"Po što vino vinovo ?
Po petak po šestak ?"
a kad ona koja stoji više djeteta, odgovori: "Po to
ti ga i ne dam", onda potrči jedna na jednu stranu,
druga na drugu oko djece, pa koja prije dotrči k
djetetu one je lončić, a ona ga druga sebi opet tako
traži dalje. 
LOPTA ili TOP.
(Našlo se u rukopisu na praznome listu.)
LjAGANjA.
U Bačkoj.
(Našlo se tako u rukopisu.)
METANjE ili BACANjE KAMENA.
Kamena se meću momci dvojako: s ramena i
omaške.
NAVLAČKAPA.
Djetinja igra u Srijemu. Posvrate djeca kape
jednu na drugu, pa se onda oko njih uhvate za ruke
i navlače se, koje će ih oboriti; pa koje navuku,
te ih obori, ono se mora natrćiti, a drugo četvoro
uzmu najmanje dijete za noge i za ruke pa njegovom
zadnjicom biju u zadnjicu onoga natrćenoga (tako bi
se gotovo moglo reći da je teže onome kojim biju,
nego onome koga biju).
NOŽAK.
(Našlo se u rukopisu na praznome listu.)
OD KOLIKO.
(Također.)
OPA CUPA LIJEVKE.
Igrači se uhvate jedan drugome za pojas ostrag.
Koji je prvi onaj ima u ruci štap i poskakujući po-
dvikuje:
"Opa cupa lijevke,
Varaj dupe, dijete!"
pa se kašto obzire čas na jednu čas na drugu stranu
i štapom po nogama bije one koji za njim idu, a oni
se jednako vijaju da ih ne bi mogao udarati: tako
se ova povorka jednako vijuga a dosta puta svojega ko-
lovođu povlači kud on ne bi htio. Varaj ovdje znači
čuvaj, uklanjaj, kao što se govori i varaknuti.
PAPUČICA.
Igra u kojoj se skače na jednoj nozi preko na-
mještenijeh trsaka.
NA TI KASA LISA.
(Našlo se na praznome listu.)
PAUN PASE, TRAVA RASTE.
(Također.)
PIPAVICA.
Djetinja igra. Djeca se hvataju sa dva prsta
jedno drugo odozgo za kožu na ruci govoreći ovo:
"Pipavica pipa,
"Na kule na vile,
"Na medene kolačiće,
"Na svilene pojasiće,
"Kome red konja pasti?
"Mome bracu Radovancu.
"Zovite ga na večeru.
"On nit' može večerati
"Ni po kući pogledati,
"Zuči, buči, skoči car na vojsku,
"I dovede plavu plavojku,
,,Ne će plave plavojke,
"Veće oće crnu crnojku,
"Ajde šuga na vojsku."
Ko najposlije bude uhvaćen za ruku, onaj valja
da ide da donese na krkače onoga kojega je pipavica
prije poslala na vojsku, t. j. koji je stajao malo dalje
od njih. Kad se djeca u početku kake igre pogađaju
koje će najprije činiti ono što u igri valja da čini
onaj koji izgubi, n. p. ko će najprije žmuriti, onda
jedno kao brojeći sve redom govori:
"Pipavice, pipavice,
"Na kule na mule
"Na medene kolačiće,
"Kome red konja pasti ?
"Mome bracu Radovanu.
"Zovite ga na večeru.
"Ja ne mogu večerati,
"Ni po kući pogledati.
"Štaglac maglac,
"Kućnji rogljac,
"Teglica, tegli more na vojsku,
"Pa dovedi devojku,
"Lepu lepojku,
"Crnu crnojku,
"Metnite je pod kola,
"Nek je kola satru,
"U mekinje saspu,
"I dva konja vrana
"I četiri plava,
"Od mora do mora,
"Do beloga Dunava.
"Šijuc."
Na kome se rekne šijuc, onaj valja da žmuri.
Mjesto ovoga govori se kašto i ovako:
"Od Dunava do Dunava,
Do dva cara carevina,
Gusen gusenica,
Palipuška palipan,
Drž' se, seko, za katan,
Katan bio đulistan.
Klinčica, varčica,
Zveckac!"
Ovdje žmuri onaj na kome dođe zveckac.
POIGRAJ LEPI PAVLE.
(Našlo se u rukopisu na praznome listu.)
POLETIŠ.
U Crnoj Gori. Metnuvši ruke na koljena go-
vori se: let let, u tom starješina rekne: "Poletje
to ili ono!" ako rekne da je poletjelo ono što može
letjeti, onda valja svi da dignu ruke, a ko pogri-
ješi, onaj valja da da zalogu i t. d.
PLOJKA.
 Plojka se upravo zove okrugla i glatka kamena
pločica, kojom se u ovoj igri gađa u drugi ispra-
vljeni kamen, koji se zove cilj; kad se počinje bacati
zove se činjati; koji činja, obično rekne, činj i po-
činj; koji prvi činja, vazda ga dobija; koji zadnji
činja, nigda ga ne dobija! Koja strana prije pogodi
10 puta ona jaše onu drugu od jednoga do drugoga
cilja (koji su oko 50 stopa razdaleko, pa se bije
plojkom i od ovud i od onud).
POPIK ili ČUG.
Popik se štapom pustimičke odbija ili sagoni
s kerđe, drugi koji su u trlu, keče ga ili trle; kad
ga ukeče, onda oni dođu iz trla te ga odbijaju a oni
ga drugi keče.
PROVOĐAČ.
U Crnoj Gori. Svežu jednome oči, pa ga
drugi diraju, a on na pitanje (ko te tiče), pogađa.
Ako rekne na onoga koji nije, onda ga on uhvati za
nos, te ga obvede oko sviju drugijeh koji sjede u
kolu, a kad pogodi onda vežu oči onome koji je ti-
cao te on tako pogađa.
PRSTEN.
Prstena se igraju uz mesojeđe noću, i to je naj-
običnija igra u Srbiji i u Bosni. Igrači se podijele
na dvije strane, pa onda jedan uzme prsten i natakne
(krijući od ovijeh ostalijeh) na jedan rogalj od ma-
rame, pa onda pomoli iz ruke sva četiri roglja te je-
dan od one druge strane uzme dva, a dva ostanu njima;
kojima dopadne prsten, oni počnu igrati, t. j. kriti
prsten. Metne se na zemlju devet kapa (ili čarapa,
ako nema toliko kapa), i deseta marama, pa onda je-
dan uzme prsten u ruku i potkrije pod sve kape re-
dom (a pod jednom ostavi prsten) i najposlije u ma-
ramu (marama ta zove se alva ili zavitak). Kad onaj
tako sve potkrije, onda oni drugi pitaju jedan dru-
goga: "đe je tvoj išćil?" (t. j. gdje misli da je pr-
sten), pa jedan koji je kao starješina među njima,
počne dizati kape i tražiti prsten. Kad prvu kapu
digne, onda reče ambar! ako bude prsten u ambaru,
onda ga oni uzmu i kriju; ako li ne bude, a on diže
ostale kape gdje misli da nema prstena dok ne satjera
na dvije pa onda digne onu gdje misli da je prsten
i reče: "Ova naša, (ili nek da ova)." Ako ondje
bude prsten, on ga uzme i krije kao da ga je na-
šao u ambaru; ako li ne bude onaj što krije, od-
govori mu: "A ova naša (ili ne da ova)." Ako ondje
bude prsten on ga uzme i krije kao da ga je našao
u ambaru; ako li ne bude onaj što krije odgovori mu:
"A ova naša (ili ne da ova)," pa uzme prsten i broji
dva konja (t. j. ambar i onu kapu gdje je bio prsten),
pa krije opet na novo. Kad onaj nađe prsten poslije
ambara, onda mu onaj što krije broji sve one kape
što nijesu dignute i ambar i onu pod kojom je bio
prsten; ako li nađe u prvoj poslije ambara, onda
kažu da je ubio patku, i broje mu svi deset konja. Kad
onaj ambarne, pa ne nađe prstena, odmah mu ovaj što
krije, metne zavitak (a dotle ga drži u ruci) na
ono mjest gdje je bio ambar; kad koji odmah odnese
prsten u zavitak, onda kažu posrao se (u zavitak).
Mjesto ambara može se kazati boš (t. j. prazno), ali
kad se boška, onda se dižu one kape, gdje se misli
da nema prstena; pa kad onaj što traži satjera na
dvije kape boškajući, onda su obje njegove: ako li
nađe prsten boškajući, onda se broje svi konji, kao
i kad se ubije patka. Pod koju se kapu jedan put sa-
krije prsten ona se drugi put zove pogorelica ili
požeglica, i za to nije slobodno dva put zasopce
po jednu kapu sakriti, jer pogore svi konji što su
dotle bili izigrani. Kad izigraju onoliko konja
u koliko su pogodili da se igraju (najviše se igraju
100), onda se karete različno: jedne (one što su
nadigrane) gare, jedne briju (iverom ili kakvim
drvetom), jedni traže ustima prsten po mekinjama
ili po pepelu, jedni laju oko kuće ili viču što
im se zapovjedi, od jednijeh grade ćupriju, od jedni-
jeh križaju duvan i t. d. Po varošima gdješto kriju
prsten pod fildžane mjesto kapa, i onda je mnogo teže
uišćiliti (t. j. pogoditi gdje je), a po nekim mje-
stima, osobito po Srijemu po Bačkoj i po Banatu,
kriju prsten u ruke (i to kažu da se igramo prsten-
ka), ali se to najviše igra sa ženama, i tu nema
kareta nikakvoga, nego samo da muškarci miješaju
svoje ruke sa ženskima.
SALjEVANjE ZVONA.
(Ovaj se natpis našao u rukopisu na praznome listu.)
SKOK.
(Također na praznome listu.)
SLIJEPI MIŠ.
U Šumadiji tutmiš.
(Također.)
TITRA.
Igra u kojoj se okrugli kamičci bacaju iz ruke
u visinu i dočekuju opet na ruku i hvataju u ruku.
U Vršcu ovu igru igraju ženska djeca sa pet kami-
čaka, a u Crnoj Gori igraju je muškarci s jedana-
est kamena i dvanaestim konjem.
TRESKAVICA.
(Također se našlo na praznome listu.)
TRKA.
U Brodskoj regementi idu djevojke i momčad u
veče nasred sela, pa potrčavši svako na svoju stranu
gledaju ko će koga uhvatiti.
ĆERALICA.
Igra u Crnoj Gori kao u Srbiji klis, samo se
baca s konja, koji se zove ćeralica, palica lakat, a
klis štičica.
ĐULANjE ili GRABIKAPA.
U Lici. Igra koja se u Crnoj Gori zove grabi-
kapa. Igrači naznače na zemlji jedno malo kolo, pa
oko onoga podaleko jedno veliko. Polovina igrača
uđe u malo kolo i svaki se načetvoronoži, a odoni-
jeh što ostanu na polju, svaki gleda da bi ugrabio
kapu kome od onijeh što su u kolu, a oni to čuvaju
i brane se nogama, ako koji udari iz kola nogom onoga
koji hoće kapu da mu ugrabi, onda ovaj valja da dođe
u kolo, a ovaj ide na polje; kad koji kome ugrabi
kapu, on s njome pobjegne upravo k međi velikoga kola,
a onaj ga čija je kapa tjera: ako ga do naznačene međe
stigne i uhvati, onda onaj valja da ide u kolo a ovaj
ostane na polju; ako li ga donde ne uhvati, onda valja
na leđima da ga nosi od međe velikoga kola do ma-
loga, pa onda opet da ide unutra.
FEN.
Igra u Crnoj Gori. Igrači sjednu unaokolo a
noge uskakavčivši malo pruže unutra pa biju turom
jednoga koji je u kolu, krijući turu, i dodaju ispod
koljena jedan drugome i vičući fen! fen! Kod koga
onaj što ga biju turu uhvati, onaj valja da ide u kolo,
a on sjede na njegovo mjesto. Ovako se u Bačkoj mjesto
biju papučom, ali ne znam kako se igra zove.
FUS.
U Crnoj Gori. Igra u kojoj jedan drugome doda-
jući zapaljenu slamku govori: "Fuso!" - lepe! -
"Zovi" - koga? - "Omrčena do tebe." U čijoj se
ruci slamka ugasi, onaj je kao nadigran i nadjenu
mu ružno ime. Ovaku igru ja sam gledao u Srbiji još
prije 60 godina, i čini mi se da se zove: "Na ti
kasa lisa" ili: "Na ti kasa lisice."
HALKA.
U Sinju. Igra u kojoj mladi momci trčeći na
konjma pogađaju kopljem u halku, koja je osobito za
to načinjena, i to se kaže trčati halku. Nekoliko
momaka obučenijeh u narodne svoje haljine (čakšire
oko rastriži vezene zlatom, ječerma s ilicima ili
tokama, preko nje crven pojas, a po njoj dolama, pla-
vetna ili od kakve druge boje, sa srebrnijem pucima
i šemšetima i ostrag sa šeritima i kitama, na
glavi u vrhu širi kalpak od vidre ili kake druge
fine kože s bijelom porjanicom) i sa okovanom u
srebro sabljom usjednu na dobre, i što je moguće
ljepše nakićene konje, na kojima sprijed i kubure
vise, pa noseći svaki koplje u desnoj ruci, skupe
se na mjestu odakle će trčati halku, pa stanuvši
sve po dva i dva u red otidu po svoga starješinu,
koji se zove maestro de campo: kad se ovako pođe, na-
prijed idu halkarski momci, za njima jedan pješice
sa okruglijem štitom na prsima, a pored njega sa
svake strane po jedan noseći uz prsi u ruci buzdo-
van, a za ovijema se vodi nakićen i s kuburama i
sabljom naoružan konj. Starješina uzjahavši na konja
namjesti se sa svojijem ađutantima, koji pored njega
jašu s golijem sabljama u rukama i u onome istome
redu kao što su došli odvede halkare na biljegu,
odakle oni jedan po jedan trčeći na konju pogađaju
kopljem u halku. Kažu da je ova igra ondje postala
1717 godine, pošto su Turci razbijeni i odande
iztjerani. 
CAR, CIGANIN I HARAČLIJA.
(Ovaj se natpis našao u rukopisu na praznome listu.)
CIC KOZA.
(Nekakva djetinja igra u Bačkoj.)
ČETVORKA.
U Biogradu.
ČIGRA.
(Ovaj se natpis našao u rukopisu na praznome listu.)
ČULA.
U Bačkoj igra kao u Srbiji krmača. Kod čule se
jame sve zovu kućice, a velika kuća u srijedi salaš;
trlja, koji tjera čulu, zove se svinjar.
ŠAPAC.
Nekakva igra u Srijemu.
ŠPARTA.
Nekakva igra novcima.


VIII.
ZAKON ILI VJERA.
ZAKON.
(Ovaj se natpis našao u rukopisu na praznome listu.)
POST.
I u Kršćina.
(I ovo se tako našlo u rukopisu na praznom listu.)
POPOVI I KALUĐERI.
U Srbiji popovi do sad nijesu imali jednakijeh
haljina, nego su se nosili kako je koji htio i mogao
(kao i ostali ljudi, osim crvenijeh kapa); bradu po-
najviše su imali, a gdjekoji su je i brijali, osobito
dok su još mladi. Onamo jedan pop drži po nekoliko
sela, pa kad su svečari u kom selu, onda ide onamo
sam, i nosi kašto vodicu po selima, kao n. p. oko
bogojavljenija, čiste nedjelje i t. d., a u ostalijem
događajima (n. p. kad je ko bolestan, kad se rodi di-
jete i t. d.), kad kome zatreba pop, treba da mu ide
kući da ga zove; ako li ga ne nađe kod kuće, a on
treba da ide za njim po nuriji da ga traži (tako
može kašto čovjek ići za njim tri dana dokle ga
nađe). Kad su popovi kod svoje kuće, oni rade svake
poslove domaće, n. p. oru, kopaju, krče, kose, ci-
jepaju prošće i t. d. kao i ostali seljaci; kao što
se pripovijeda da je dijete kazalo popu kad ga je vi-
djelo gdje vraća goveda: "Popo! zar i ti čuvaš goveda?"
A on mu odgovorio: "E moj sinko! te još da su moja!"
Onamo su kaluđeri još stariji od popova, jer su bo-
gatiji i odjeveniji, i bolje razumiju crkvena pra-
vila, jer češće čate u crkvi i služe leturđiju, a
popovi gdjekoji služe leturđiju od godine do godine.
U Crnoj Gori nikakav pop nema brade, a i kape su
im kao u ostalijeh ljudi, i nose oružje kao i ostali
ljudi, i tako se od ostaloga naroda izvan crkve ni
po čemu ne razlikuju, a u crkvi se i kad ne služe
razlikuju po tome što ne skidaju kapa. Onamo i po-
povi idu u četu i biju se s Turcima kao i ostali
ljudi i kao glavari valja da prednjače, a gdjekoji su i
narodne starješine, n. p. vojvode (kao što je i za
vremena Karađorđijeva u Srbiji bilo vojvoda popova,
n. p. prota Matije Nenadović u nahiji Valjevskoj,
Pop Filip u nahiji Studeničkoj, Račanski arhiman-
drit Melentije u nahiji Sokoskoj bio je upravitelj
od cijele nahije, koji se zvao komendat). Današnji
popovi naši u vojvodstvu a po njima gdjekoji već i u.
Srbiji stide se svoga imena pop, i ištu da im se
mjesto njega reče paroh ili sveštenik.
MOLITI SE BOGU.
Srbi se obično mole Bogu tri put na dan: u jutro
kad ustanu, u veče kad hoće da večeraju, i poslije
večere kad hoće da spavaju. U jutru se mole Bogu kad
koje ustane, poslije večere kad koje dospije da spava,
a pred večeru svi se mole zajedno: muškarci (po
što se umiju: jer se obično svagda pred jelo umi-
vaju po rukama, a po varošima i poslije jela, kao
i Turci) stanu naprijed a žene i djeca za njima, i
ni jedno ne smije prestati ni sjesti dok starješina
ne svrši. Oni se ne mole Bogu jednako, nego što
koje zna, ono i govori (šapćući, samo starješina
može govoriti malo pobolje, da se čuje), i što želi
ono i ište (n. p. ja sam slušao kako se moja mati
moli Bogu za mene i za mojega brata, da joj budemo
živi i zdravi i srećni. Tako sestra ako je spremila
brata na vojsku, moli se Bogu da joj zdravo dođe i
t. d.); mnogi ovako počinju: "Da se sa strahom po-
molimo i poklonimo Gospodu Vogu i Bogorodici, bla-
gome Ristu i častnome krstu." Uoči nedjelje i uoči
velikijeh praznika zapale voštanu svijeću i prili-
jepe za zid, pa uzme starješina vatre i tamljana, te
skadi najprije svijeću (i ikonu ako imaju), po tom
se okade svi redom, i mole se Vogu prema svijeći.
Osim toga Srbin ima običaj reći: "Bože pomozi" i
prekrstiti se, kad sjede za trpezu da jede, kad hoće
da ustane iza trpeze (ali tadaj kaže: "Bog da pomože
i da naspori"), kad hoće da se napije rakije ili
vina, kad hoće da leže spavati, kad hoće da uzjaše
na konja i kad kihne; kad što počinje raditi, onda
samo reče: "Vože pomozi" a ne krsti se, tako i
kad hoće da se napije vode, kad zijevne i kad uzdahne,
onda reče: "Bože milostivi ti pomozi," ili "Živa
Bogorodice ti pomozi"; a kad ugovara što da radi,
ili da ide kuda, onda reče : "Ako Bog da" ili "Ako
Vog da zdravlje," i t. d.
MOLITVA.
Kod Srba kad se koje razboli, slabo traže lje-
kara, nego popa ili kaluđera da mu čati molitvu
malu ili veliku: mala se molitva čati od glave, od
groznice i od drugijeh kojekakvijeh malijeh bolesti;
a veliki, kad čovjek nije pri sebi, nego bunca i
plaši se. Mala je molitva do skora bila u Srbiji za
marjaš, a velika za groš, a sad valja da su i one
poskupljele. 
ŠKOLA.
U današnjoj Srbiji od prije do godine 1804 ni
u sto sela nije bilo svuda jedne škole, nego (koji
su mislili biti) popovi i kaluđeri učili su po ma-
nastirima kod kaluđera ili po selima kod popova.
Kod svakoga namastira bilo je po nekoliko đaka, pa
koji su manji, oni su ljeti čuvali koze, ovce, jariće,
svinje, sadili i pljeli luk, išli uz plug, kupili
sijeno, šljive i t. d., a veći su išli s kaluđerima
po pisaniji; a zimi pošto bi svi ujutru donijeli
drva, i potom veći napojili kaluđerske konje, a
manji počistili sobe, skupili bi se u kaku sobu
(koja se u Tronoši zvala cagara) te bi im kakav ka-
luđer ili đakon pokazivao da uče čitati, ili bi
svaki učio kod svoga duhovnika. Mnogi ljeti zabo-
rave što zimi nauče, a tako su gdjekoji učili po
4 po 5 godina, pa još nijesu znali čitati. Popovi
su obično imali po jednoga ili dva đaka, koji su
također čuvali stoku, radili sve poslove domaće i
nosili vodicu po selima. Ako li bi gdje u nahiji
bila (ili postala) škola, onda ljudi iz okolnijeh
sela vode djecu mađisteru i plate mu na mjesec te
ih on uči. U školi su djeca morala sjediti i učiti
od jutra do mraka (samo što otidu te ručaju); a kad
uče i čate, morala su (sva u glas tako vikati ča-
teći svako svoje) da se u školi ništa nije moglo
razabrati. U školi se je učilo po malo i pisati
koliko je učitelj znao, a ostale su sve nauke bile
kao i po manastirima. Kako po manastirima i kod
popova, tako i po školama djeca su počinjala uči-
ti iz rukopisa (jer bukvara nije bilo), n. p. uči-
telj napiše djetetu što će danas učiti, pa kad ono
nauči, a on mu napiše drugo i t. d. Kad koji đak
tako iz rukopisa izuči bekavicu, onda uzme (sla-
venski) časlovac, kad izuči i prečita nekolika
puta časlovac, onda uzme psaltir; a koji izuči i
prečita nekoliko puta psaltir, onaj je već naučio
svu knjigu; onda je mogao biti, ako je htio, pop, ka-
luđer, mađister, prota, arhimandrit, ako je imao
dosta novaca, i vladika. Kakogod što je učitelj po
svojoj volji školu otvorao, tako ju je i zatvorao kad
mu je bila volja, pa je išao na drugo mjesto, ili se
primao kakoga sa svijem drugoga posla. Kao što je ovo
ovako bilo od prije u Srbiji, tako je i danas u Bosni,
u Hercegovini i po svemu narodu našemu pod vladom
Turskom, a slabo je bolje i u Crnoj Gori, a do skoro i u
Dalmaciji i u Hrvatskoj. Za vladanja Crnoga Đorđija
u Srbiji bile su postavljene škole gotovo po svima
varošima i gradovima a i po gdjekojijem selima. U
Biogradu osim male dvije škole (jedna za varošku
djecu, a druga za Tursku koja su se bila iskrstila)
bila je velika škola, kakove Srbi nikad do onda
nigdje nijesu imali. Ona je postala 1806 godine; u
njoj je prvi učitelj bio pokojni Ivan Jugović (ili
Jovan Savić), poslije njega Miljko Radonjić, Lazar
Voinović, Gliša (ne znam kako se zvao) i Simo Mi-
lutinović. U veliku su školu primali samo momčad
koja su već znala čatiti i po malo pisati, pa su
ondje učila na Srpskom jeziku istoriju sviju naroda
od postanja sveta do danas, geografiju cijelog svi-
jeta i statistiku sviju država, prava (čini mi se
Rimska), nešto malo iz fizike, način kako se pišu
pisma (svakojaka), račun, njemački jezik i "pravo-
učiteljna prepodavanija." Za te sve nauke bila su
tri učitelja, i razdijeljene su bile na tri godine.
Sa vladom Crnoga Đorđija propala je 1813 godine i
ova škola, i učenje knjige bilo se povratilo sa svijem
na staro. S početkom vlade Miloša Obrenovića 1815
godine počele su se škole u zemlji opet množiti i
podizati tako da sad koje po selima koje po varo-
šima ima blizu 300 malijeh škola, osim ovijeh u
Šapcu, u Kragujevcu i u Negotinu polugimnazija,
u Biogradu gimnazija, liceum i trgovačka i vojnička
škola i bogoslovija. Trošak na male škole i na u-
čitelje plaćaju opštine, a na velike sav narod. Za
male škole štampane su kojekake školske knjige,
ali su među njima još jednako časlovac i psaltir
najglavnije, i po njima se pokazuje koliko je dijete
izučilo ili šta uči, n. p. kad koje ko zapita: "Šta
učiš?" Ono odgovori: "Časlovac" ili "Psaltir" ili
"Bukvar". U Srijemu, u Bačkoj i u Banatu još odavno
imaju škole ne samo po varošima nego i u svakome
selu, i učiteljima svuda plaćaju opštine; ali ne
samo što su u njima časlovac i psaltir glavne nauke,
nego i druge pored njih naštampane školske knjige
tako su rđave, osobito što se jezika tiče, da se ne
valja čuditi što književnici naši svoga maternjega
jezika ne znadu i što su ga za ovo sto godina ovako
iskvarili, nego valja hvaliti Bogu što je malo ljudi
u škole išlo te nije još mnogo gore postalo. U Kar-
lovcima je još odavno bila bogoslovija a prije ne-
koliko godina postala je i u drugijem gdjekojijem e-
parhijama, ali se u tijem školama uče nauke na da-
našnjemu Slavenskom jeziku kako koji učitelj zna.
Godine 1810. postala je u Sentandriji škola za u-
čitelje, koja je poslije prenesena u Sombor; u ovoj
se školi nauke uče tobože Srpski, opet kako koji
učitelj zna; ali ovo sve još očekuje pravoga ured-
cika i upravitelja. U Carstvu Austrijskome za sad
je najbolja srpska škola u Trstu, i to je hvala i dika
njezinome učitelju Dimitriju Vladisavljeviću *).
*) Dimitrije Vladisavljević umr?o je 1858. godine. To je taj
isti D. Vladisavljević, koji je preveo s njemačkoga po
A. L. Šleceru valjanu knjižicu pod imenom: "Priprava
za istoriju svega svijeta radi djece", a koju je pre-
gledao i uoči smrti svoje naštampao Vuk Stef. Karadžić.
Životopis Dimitrija Vladisavljevića, tog čestitog i
rijetkog čovjeka u narodu Srpskom, gledaće se skorim da
se naštampa, i svijema prenumerantima te gorepomenute
knjige kao što je već obećano na poklon dade, a tako
isto daće se i svijema ovima koji se na ovu knjigu: "Ži-
vot i običaji naroda Srpskoga" prenumerirali.


DODATAK.
(Ovi "svatovski običaji u Srijemu," a tako isto i djevo-
jačka vračanja" trebali su upravo da dođu u oboj knjizi gdje
im je mjesto, no budući da se oni uz rukopis ove knjige našli
na kraju priloženi onako neprepisani i nepopravljeni, oni se
evo tu na kraju tako i štampaju kako se našli.)
SVATOVSKI OBIČAJI U SRIJEMU.
U Srijemu kod našeg naroda obično biva da se momak
s kakvom djevojkom upozna prije godinu dana ili dvije
prije svoje ženidbe. Roditelji njegovi ili ako ih nema,
njegovi stariji koje ima rijetko mu kad brane uzeti dje-
vojku koju je on zavoljeo, a kad dođe vrijeme da se momak
ženi, onda od strane njegove ide ko djevojačkoj kući (a
taj se zove navodadžija ili provodadžija) da pita, je li
slobodno prosiocima u kuću doći. Među tijem pro-
sioci ako nijesu iz toga sela odkuda je i djevojka,
čekaju odgovor u kakvoga srodnika ili poznanika
svoga ili provodadžijinoga. Ako je i momak i djevojka
iz jednog sela, onda prosioci idu u veče (ali opet
otide provodadžija najprije da pita, je li prosiocima
slobodno doći), pa ako mu se kaže da jeste, onda se
on vrati ali š njim ide i djevojački otac, mati,
stric ili strina. Kad u kuću dođu pozdrave se obič-
no ovako: "Pomoz' Bog, prijatelju!" a momak poljubi
djevojkine starije u ruku, koji svi čisto obučeni do-
čekaju goste, pa ih odmah ponude da sjednu. Kad po-
sjedaju počnu razgovor o običnijem stvarima, šta je
godina donijela, o poslovima i t. d., pa onda će tek
reći provodadžija radi čega su došli, i zahtjeva da
izvedu djevojku; djevojački otac i mati, ili ako
njih njema, ko drugi, koga djevojka mjesto njih ima, izi-
đu na polje, kao da tu učine naredbu, pa kad se
natrag vrate reknu: "U ime Boga, sad će naše dete
doći." Za tijem podugo postoji dok se vrata otvore,
a naprijed ide kakva djevojkina snaha ili mlada
strina ili komšinica ako nikog iz kuće nema, "da
izvede na ugled djevojku." Za njome ide djevojka i
nosi rakije da posluži goste. Žena koja je naprijed
ušla, poljubi prvo devojačkog oca i mater u ruku i
djevojačke starije, pa onda momačkog oca i mater;
djevojka metnuvši rakiju na sto, učini to isto, pa
onda stanu obe za vratima, djevojka stidno obori
oči u zemlju, a prosioci je tako glede. Onda će re-
ći otac mladoženjin ili ko bi mu mjesto oca bio:
"E sinko, ako ti se djevojka dopada, ti vadi dar."
Onda momak ako djevojku zna i voli, ili ako mu se i
neznana dopada, izvadi dar pak metne na sto; ako mu
se pak ne dopada, odmah ustane pa iziđe na polje a
za njim svi njegovi. Ako momak metne dar na sto,
onda će djevojački otac ili ko bude mjesto oca, re-
ći: "Sinko, ako ti se momak dopada a ti pređi pa
uzmi dar." Ako je djevojci momak znan ili ako joj se
dopada, onda ona pređe i uzme dar, pa poljubi u ruku
najprije momkove starije pa onda svoje, a za tijem izi-
đe na polje. Ona koja je nju u sobu uvela, poljubi ta-
kođer sve u ruku pa i ona iziđe za njom na polje. To
isto učini i momak, pa iziđe na polje. Ako je momak
iz istog sela, onda on ode svojoj kući; ako li nije iz
istog sela, onda ide onoj kući u koju su došli i če-
kali da im provodadžija donese odgovor, a stariji o-
stanu još da se razgovaraju, i da ugovore kad ćedu
od strane djevojačke doći da vide kuću momačku. Ti
koji idu kuću da glede, zovu se ugledni ili ugle-
đani su obično otac djevojački i mati, i još
ko iz kuće, i obično idu na ugovoreni dan momačkoj
kući gdje ih dočeka provodadžija (a tu se nađe obič-
no još ko od komšija ili rodbine momačke). Ako su
i momak i djevojka iz jednoga sela, onda ugledači idu
u veče i ništa ne glede oko kuće, nego idu upravo
u sobu, pa se onamo časte. Ali ako su ugledači iz
drugoga sela, onda oni najprije zađu s provodadžijom
po kući momačkoj, te gledaju kakve su staje po avli-
ji, jesu li puni koševi i ambarovi, šta ima u po-
drumu, pa onda uđu u kuću te gledaju kakvo je pokuć-
stvo, zaviruju pod odžak da vide ima li dosta smoka,
pa kad im se dopadne kako je sve u kući, onda tek
posjedaju oko stola, a momak onda dođe lijepo obučen
te ih poljubi u ruku pa iziđe odmah na polje, a ovi
se počnu častiti i časte se do mrkle noći, pa onda
se ljubeći rastanu, ugovorivši kad ćedu na jabuku
(prsten) doći.
Od toga doba djevojka se smatra kao isprošena,
i ne ide nikud iz kuće, nego sprema darove. Druga-
rice joj njene obično pomažu šiti, a uz to pjevaju
svatovske pjesme, a tako se i po cijelom selu pjeva
ona i njezin vojno u svatovskijem pjesmama.
Na ugovoreni dan dođu jabučari ili prstendžije.
Ovi se dovezu na dvojim kolima: na jednima je sve-
kar i svekrva, a na drugima stari svat i starosva-
tica i s njima momak, pa tako idu upravo djevojačkoj
kući. Kad već dođu, onda se prvo dozove sveštenik
da ispita mladence, pa kad to bude, onda se mladen-
ci daruju: mladoženja da nevjesti dukate, a ona nje-
mu košulju, po tom ona izljubi ove u ruku pa iziđe
na polje, i onda se počne gostba, t. j. ručak. Kad pe-
čenje dođe na sto, onda djevojka daruje svekra i sve-
krvu košuljom i preda dar za sve u kući i u rodu, a
ovi za uzdarje daju po dukat, talijer ili koju cvan-
ciku, a i stari svat i starosvatica dobiju kakvi dar.
I tako vesele se i pjevaju, a kad pođu kući, onda dje-
vojkine drugarice na domaćinskim kolima prate ja-
bučare pjevajući pjesme, ali ne svatovske, nego kakve
druge narodne. Djevjojka sjedi između svekra i svekrve,
izgrlivši oboje, i tako ih donekle isprati. Poslije
"jabuke" ide ko od momačke kuće djevojačkoj da ugo-
vore kad će i gdje će ruvo kupovati i kad će svatovi
biti. Djevojka sama sa kakvom ženom iz svoje kuće
ide na ugovoreni dan te bira sebi vjenčano ruvo. Ona
sebi po volji vjenčano ruvo izbira, a oni koji od
momačke strane dođu da ruvo plaćaju, ne kvare joj
volju. Ruvo bude obično svileno, ako ne sve, a ono ba-
rem kecelja, a dvije marame, jedna, koja se nosi na vratu,
i druga, koja se nosi na glavi, i prsluk, to već mora
biti svileno i kod najsiromašnijih, jer za lijepi-
jem ruvom i oružjem naš narod najviše mari, i ta
težnja pokazuje da mu je nekada moguće bilo nositi
svilu i kadifu, kićeno oružje i đerdane.
Uoči onoga dana kad imaju svatovi doći, jedan
momak od roda djevojačka uzme čuturu punu vina, na
čuturi vijenac od šimšira i bršljana, za vijencem
peškir, pa ide i saziva djevojke u svatove. U veče
skupe se djevojke (njene drugarice) pa teleišu cvi-
jeće što će sjutra svatovima dati, i tu pjevaju
svatovske pjesme, a gajdaš im svira. Od momačke ku-
će toga večera dođe jedan poslanik na kolima, koji
se zove "krckalo." Krckalo donese đevojci sanduk, u
što će svoje stvari ponijeti, i donese živoga ćur-
ka za pečenicu. Krckala zovu i "ranim gostom," i
njega dočekaju sa grajom: "Evo krckala! evo našeg
ranog gosta!" jer onda kad krckalo dođe, sigurno je
da će i svatovi doći; zato ga onako radosno i doče-
kaju i s njime se kao sa dobrijem vjestnikom vesele.
Sjutra dan još nigdje ni zore nema, a djevojački
brat ili ko najbliži od roda donese kotao vode, sam
naloži vatru, vodu ugrije i unese u odaju, gdje će se
djevojka kupati (on joj i korito donese). Kad se dje-
vojka okupa i obuče vjenčanu košulju, onda je njezi-
ne drugarice češljaju i pletu joj kose pjevajući naj-
žalosnije svatovske pjesme od oproštaja, kao:
1.
Sad majka Milku *) po kosi ljubi:
Oj koso moja, žalosti moja,
Dok sam te plela, nisam te klela,
Već sam te plela pak te ljubila,
A jutros sam te drugome dala.
2.
Zaspala lepa Milka majci na krilu,
Majka je budi, u oči ljubi,
U oči ljubi, tijo besedi:
Probudite se, očice čarne,
Pa pogledajte na bele dvore,
*) Ili kako je ime djevojci
Na dvoru su ti kićeni svati,
Svekrovi redom stoje, dara čekaju.
Ali besedi Milka devojka:
"Svekrovi, roditelji, oprostite meni,
"Majka me tajom dala, nisam ni znala,
"Pa sam joj za to jutros zaspala. *)"
3.
Ustala lepa Milka da kosu češlja,
Da kosu češlja, da svate čeka,
A svati redom stoje, dara čekaju,
Njima besedi Milka devojka:
"Svatovi moji, oprostite meni,
"Bila sam mlada, luda, nisam ni znala,
"Koliko dara devojka spravlja."
Kod momačke kuće uoči svadbe u veče kupe se
svi svatovi. Dva momka na konjma lijepo okićenijem i
na njima peškiri, sa čuturom nakićenom vijencem
idu te zovu svatovske goste; kad pred koju kuću do-
đu prihvati im se čutura, i domaćin ili ko drugi
nazdravi za srećnog veselja; domaćica veže na ču-
turu peškir. Tako se sazivaju gosti iz sela toga ve-
čera, a gostima na strani pošalje se na nekoliko
dana prije u lijepoj šarenoj torbi pogača i čutura
puna vina, okićena vijencem i peškirom. Čutura se
ostavi; onda pozvani umijese drugu pogaču, naliju
*) Za ovu pjesmu kažu da je spjevala nekakva majka, koja je
svoju šćer natjerala da pođe za nedragog, pa onoga jutra
kad su imali svatovi doći, djevojka od žalosti umre, te
kad su svatovi došli, nađu je mrtvu na materinom krilu,
a mati je onda počela tu pjesmu pjevati.
čuturu svoga vina i vežu peškir, i po svom kakvom
momku pošalju čuturu natrag. Tako se isto zovu gosti
i rodbina iz sela na nekoliko dana prije sa čuturom
i pogačom. Djevojke kod momkove kuće teleišu cvijeće
isto kao i kod djevojačke pjevajući razne svatovske
pjesme, a momci (drugovi mladoženjini) počnu se
skupljati. Kad bude vrijeme večeri, onda idu sku-
pljeni svatovi muški (koji se "pustosvatice" zovu)
sa gajdama po kuma te ga na večeru doprate. Kad do-
prate kuma, idu po starog svata pa po ručnog djeve-
ra, pa po vojvodu. Kad se svi iskupe i posjedaju po
starješinstvu oko stola, onda se donese kadionica i
preda kumu; tada svi ustanu, kum očita molitvu:
"Očenaš" i okadi ikonu, doda kadionicu dalje,
te sav sto (sovru) okadi, pa posjedaju. Onda eto voj-
vode (koji nikako ne sjeda za sto) sa jednom čitavom
prosječenom tikvom, koja je dotle o gredi visila, pa
dođe prvo pred kuma. Kum znajući šta to znači, od-
mah rukom u ćemer pa izvadi koji grošić i spusti
u tikvu, to učini stari svat i djever, i svi ostali
svatovi dadu po krajcaru, po dvije, pa kad tako svi
po nešto dadu, vojvoda obesi tikvu opet o gredu, i
tada se donese večera, ma veselje ne traje dugo, jer
sjutra valja im rano ustati i spremati se, osobito
ako je djevojka iz drugoga sela. Sjutradan kad valja
po djevojku ići, kum prvi dođe sa svircem (gajdašem)
na kolima momačkoj kući. Ostali kako vide da je kum
otišao, idu jedan za drugim, i tako se iskupe. Kako
ko od svatovskijeh starješina dođe, sjedne za sto na
svoje mjesto. Kad su već svi došli, onda kum rekne
vojvodi da dovede mladoženju. Na to vojvoda dovede
mladoženju, koji ima na glavi šešir okićen telei-
sanim šimširom ili ruzmarinom i paunovim perjem.
Kad mladoženja u sobu uđe, on poljubi kuma i starog
svata u ruku, pa sjedne među njih baš ispod ikone o-
nako sa šeširom na glavi. Sad dođu djevojke i razdaju
svatovima teleisano cvijeće, najprije svatskim starje-
šinama po starješinstvu, poslije svatovima, a ovi za
uzdarje bacaju na kalajliju po koju krajcaru. Onda se
donese što za jelo, te svatovi nešto malo ručaju.
Dok se ovo zbiva gajde neprestano sviraju, i djevojke
pjevaju svatovske razne pjesme, kao:
Nakićen Ranko*) po dvoru šeta,
Šeta, ne šeta, često pogleda,
Da bi l' mu mila moma i sama došla.
Valjda je ljuda da sama dođe,
Nego mu ište kola sedmora,
Kola sedmora, konje sedmake,
Konje sedmake, momke jednake.
Njojzi mi Ranko otporučuje:
"Mogu ti naći kola sedmora,
"Kola sedmora, konje sedmake;
 "Ali kako ću Momke jednake ?
"Kako je koga majka rodila,
"Majka rodila i odgajila,
"Onake ću ti svate dovesti."
Kad je vrijeme da svatovi pođu, onda kum zapo-
vjedi vojvodi da zove momkove roditelje i srodnike,
da se oproste i da blagoslove, na koje vojvoda ove
iskupi i u sobu dovede. Onda im kum rekne: "Kumo-
vi, roditelji, podajte svome djetetu blagoslov, a ti
kume (okrenuvši se momku) poljubi oca, majku i sve
*) Ili kako je ime momku.
starije u ruku, i išti blagoslov, i izljubi se sa
braćom, sestrama i rodovima. Momak pristupi ocu i
materi, poljubi ih u ruku i rekne: "Blagoslovite
me!" i onda ga oni blagosiljaju. Momak sve starije
redom ljubi u ruku, a s mlađima, koji se također tu
svi iskupili, ljubi se, a oni svi u glas viču:
"Srećno ti bilo! srećno i blagosloveno!" Tu se i
suve radosti proliju, i kum se prašta i ljubi, i njemu
viču; "Srećan put! Srećno putovali i natrag se
vratili!" Svirac za to sve vrijeme svira svatovski,
a gosti koji u kući ostaju pjevaju:
Zaran, kume, zaran, stari svate,
Zaran nama snahu dovedite,
Da donese sunce u rukav'ma,
U nedrima sjajnoga meseca.
Onda sjedaju na kola, konjma je dotle povezala
mati momačka peškire, a gdjekoja majka u radosti
svojoj veže i košulje. Momak sjedne sa kumom, pa i svi-
rac š njima; za kumovskim kolima idu starosvatska,
djevernja, pak vojvodina; svak ima po jednu, po dvije
djevojke na kolima, i te se zovu "enđebule". U koji
mah svatovi pođu, u taj mah pucaju puške, i svatovske
enđebule počnu pjevati:
Svatovi uranili, put izgubili,
Devojka rukom maše da im put kaže:
"Ovamo, gosti moji, ovo su dvori,
"Ovo su dvori, ja sam devojka,
"Ja sam devojka vašega momka,
"I ja ću s vama ići i vaša biti."
Neki počnu tu pjesmu i ovako:
Zazvoni zvono rano i rano,
Ustala lepa Milka *) da kosu češlja,
Da kosu češlja, da svate čeka,
A svati uranili, put izgubili i t. d.
Poslije putem pjevaju razne svatovske pjesme,
sve za putovanje slične, kao:
1.
Dunavom plovi drvo zeleno,
Dunavom plovi, grad ga se boji,
Ali besedi drvo zeleno:
Ne boj se gradu, ne ću na tebe,
Ne ću na tebe, već mimo tebe;
Već mimo tebe u Sarajevo,
Po lepu Milku, moju devojku:
To nije bilo drvo zeleno,
Već je to bio naš vojno Ranko.
2.
Sunce na nebo, svati na drume,
Ručni devere na sunce maše:
Posluži tako, sunašce jarko,
U moje snaje ruvo od zlata,
Da ne pokisne zlaćeno ruvo,
Da joj ne klone zeleni venac
I beo paćeo na rusoj kosi.
Kad već dođu blizu sela iz kog je djevojka, tu ih
dočekaju dvoja, troja kola djevojačke rodbine i druga-
rica što su pred svatovima izašli; ovi idu na-
prijed, a svatovi za njima, i tako dođu djevojačkoj
kući. Kad posilaze s kola, idu upravo u sobu, napri-
*) Ili kako je djevojci ime.
jed mladoženja, za njim kum i ostale svatske starje-
šine i svatovi. Na doksatu ih dočekaju dvije dje-
vojke sa punim kalajlijama teleisanog cvijeća, s ko-
jim svatove darivaju. Momku dadu najljepšu granu
ruzmarina, a on je zadjene za šešir koji drži
jednako na glavi, pa ga samo u crkvi skine.
Kad u sobu uđu, pozdrave se sa domaćinima, pa
svatske starješine sjedaju za sto. Momak sjedne s
njima onako pod šeširom ispod ikone, s desne strane
kum, sa lijeve stari svat, a djeverski svekar do njega.
Djeverska svekrva i djever idu po djevojku, koja
je u kojoj drugoj odaji sa svojim drugaricama. Vrata
su zabravljena, na vratima stoji djevojački brat ili
sestra, ili koji rođak, i ne pušta unutra dok dje-
ver za snahu ne plati. Kad se pogodba svrši, idu u-
nutra da oblače djevojku u ruvo vjenčano, i onda joj
koje njene drugarice, koje sa djeverom došavše dje-
vojke, dokle ona očino ruvo svlači, pjevaju:
Svlači, devojko, ruvo očino,
Očino svlači, naše oblači,
Očino ruvo staro i poveštano,
A naše ruvo, ruvo venčano,
Naše je ruvo lepše od toga,
Ruvo je ovo od vojna tvoga.
Kad počne vjenčano ruvo oblačiti, koje joj djever
parče po parče dodaje, onda joj pjevaju:
Srećno ti bilo ruvo venčano,
Srećno ti bilo i blagosloveno.
Kad joj djever vijenac na glavu meće, onda pje-
vaju:
Poleti beo cvetak od nika polja,
Pa pade lepoj Milki na rusu kosu.
Milka ga smeće, cvet se nameće:
Ne smeći mene, Milka devojko,
Nisam ja cvetak od nika polja,
Već sam ja beo cvetak ručnog devera.
Po tome jedan brat rođeni ili nerođeni uzme
djevojku za ruku, ostali svi za njima, pa idu u sobu
gdje su svati.
Kad dođu u sobu, onda svatske djevojke pjevaju:
Izvedi, brate, seju za ruku!
A njene drugarice odgovaraju:
Izveo bi je, al' mi je žao.
Ove prve prihvate:
Kad ti je žao, što si je dao?
Onda svi skupa počnu pjevati:
Zet se i šura dogovaraju
Preko sabora s čarnim očima:
"Izvedi, brate, seju za ruku,"
Izveo bi je, al' mi je žao. -
"Žao ne žao, ti si je dao."
Potom se sestra sa bratom poljubi, a brat sa
ručnim djeverom, pa mu onda sestru preda. Djever uzme
predatu sestru za ruku, pa je vodi da ljubi u ruku
kuma, starog svata, svekra i ostale starije.
Sad kum zove roditelje i srodnike djevojačke,
da djevojki blagoslov dadu, pa da se na vjenčanje ide.
Kad ovi u sobu dođu, onda im kum rekne: "Sad bla-
goslovite vaše dijete." Tada prvo oca, mater, pa
ostale srodne ljubi djevojka u ruku, ovi je ljube i
blagosiljaju, svirac svira, a svatske djevojke pjevaju:
Blagoslov ište Milka devojka
Od roditelja i roda svoga
"Oj roditelji, rode, blagoslov'te me,
"Blagoslov'te me, ne prokun'te me."
Pa odu na vjenčanje.
Kad s vjenčanja kući dođu, korito puno vode sto-
ji na kuinski vrati, reduše sve oko njega s varjačama,
ne dadu nikom preći dok koju paru u korito ne baci.
Kako uđu, odmah posjedaju za sto; ženski svati sa
nevjestom u drugu koju odaju. Donesu kumu kadionicu,
kum kadeći ikonu i sovru očita "Očenaš." Mladoženja
sve pod šeširom sjedi (jer se stidi da mu se oči ne
vide) između kuma i starog svata. On ne jede čorbu sa
rezancima da mu ne bi djeca balava bila (ne jede ni
nevjesta. Kad pečenje na sto dođe, onda se ustaje u
slavu Božju. Zapale se vjenčane svijeće, tamjanom se
okadi sovra. Čuture, kumovska, starosvatska, dje-
verska, vojvodska, domaćinska i njine pogače donesu
se na sto, kum prvo uzme svoju čuturu i nazdravi:
"Za lepe slave Božje, za lepe molitve, naše vere, i
bratske sloge, za ljubav i zdravlje kumova i prijatelja,
naši mladenaca," pak triput srkne, i svati viču:
"Amin!" Kum dade čuturu starom svatu, ovaj onako
isto nazdravi, pa doda djeveru, a ovaj dalje. Kad ku-
movska čutura sovru obredi, uzme kume čuturu staro-
ga svata, nazdravi š njome na isti način, pa je da
starom svatu, ovaj dalje, i tako kad sve čuture sto
obrede, gase se svijeće koje se vojvodi predadu, a ovaj ih
ostavi u djevojčin sanduk, onda opet svi posjedaju. Sad
ide mati djevojačka te iznese pred zeta kokoš i pogaču,
zet je poljubi u ruku, a dar preda vojvodi. Zatim ide
otac djevojački, ako nema oca, ono ko joj je najstariji,
noseći punu čašu vina, i u čaši jedan novac, po moguć-
stvu dukat, talijer, cvanciku, pa pristupi zetu i na-
zdravljajući pruži mu punu čašu, koju zet primi i
pošto tasta u ruku poljubi, napije se iz nje kol'ko
može, čašu vrati a novac zadrži.
Kad bude vrijeme da svatovi pođu, onda se svi sva-
tovi iskupe u sobi. Tu dođe i nevjesta pa i roditelji i
ostali srodni da se praštaju. Dok ovo traje, djevojke
razne pjesme pjevaju, kao:
Oproštaj ište Milka devojka,
Oproštaj ište od svoje majke:
Oprosti meni, majčice moja,
Oprosti meni i blagoslovi me,
Ja sada idem u tuđu zemlju,
U tuđu zemlju, međ' tuđe ljude,
Da tuđeg oca ja oca zovem,
Da tuđu majku ja majkom zovem,
Da bratim tuđu braću i tuđe seje.
I drugu:
Sad majka Milku po kosi ljubi:
Oj koso moja, žalosti moja!
Dok sam te plela, nisam te klela,
Već sam te plela pa sam pevala.
Svatske djevojke izađu prve pa posjedaju na kola,
i dok se nevjesta, kumovi i prijatelji u sobi još
praštaju, one pjevaju:
Iskoči sjajna zvezda iz vedra neba
I lepa Milka iz zlatna stola,
Iz zlatna stola i beli dvora,
Od svoje majke i roda svoga.
Momak nevjestu za ruku izvede, pak je na pragu
triput ispod svoje ruke okrene, kao da bi se ona za
njim okrenula, po tom sjedne ona na kumovska kola,
on na starosvatska, a djevojke pjevaju:
Sunce je nad zaodom, oće da zađe,
Milka je na poodu, oće da pođe,
Najmlađi bratac pred konjma stoji,
Desnicom rukom za uzde drži,
A levom rukom na sunce maše:
Lako, polako, sunašce jarno!
Dok mi se mila seja s rodom izljubi,
S rodom izljubi, s majkom oprosti.
S tom pjesmom i na put pođu. Kad blizu momačke
kuće dođu, utrkuju se mustulugdžije koji će prije
otrčati da javi da svati idu, ovoga čeka peškir na
jednoj motki u streju poboden, kog ovaj skine, pa o-
pet otrči svatovima. Kad se već zna da svatovi idu,
onda sve reduše izađu u doksat, pa pjevaju:
Mustuluk, majko, mustulukdžiji!
Oj mustulukdžija, di su svatovi?
Ostaše se na moru vozeći,
Vozar beše lepota devojka,
Sve svatove na vencu preveze,
Mladoženju na zlatnom prstenu.
Svatovi kroz selo idu polako, jer svaka kuća
iznese vina u znak da se mladijencima raduju. Svato-
vi pjevaju:
Izađi pred dvor, majko,
Da vidiš, ide li lepi Pera, vodi l' devojku,
Vodi l' devojku za desnu ruku.
Nevjesti u kola dadu jedno dijete, koje se zove
"nakonče" Ovo ona poljubi, pa okrene, opet poljubi,
pa okrene, tako triput, onda ga opaše komadom beza,
i vrati natrag. Sad ide svekar da skida snahu s kola,
kum ne da bez novaca, a svekar joj onda da kakav novac,
često i dukat, pa je skine s kola, i donese pred
kuću, tu je dočeka svekrva, da joj u usta komadić
šećera, dve pletenice pod pazuva i dva stakla s vi-
nom u ruke, to ona unese u sobu i metne na sto,
(mnoga svekrva svoju snahu po platnu u sobu uvede). U
sobi dočekaju nevjestu nekoliko starijih ljudi, n. p.
stričevi iz kuće, koji komšija, kakav kum ili pri-
jatelj, sjedeći za postaljenim stolom, koje nevesta sve
u ruku poljubi. Kum, stari svat, djeverski svekar, svi
se raziđu, samo ostane ručni djever uz svoju snahu.
Ovako su došli svatovi momačkoj kući, a djevo-
jački pratioci, počem su svatove donekle popratili,
tu po običaju igrali kolo, svatove još s vinom nu-
dili, s djevojkom se oprostili, vraćaju se kući pjeva-
jući:
Pratila lepu Milku sva braća njena,
Pratili su je do gore čarne,
A kad su bili sred gore čarne,
Najmlađi bratac u goru zađe,
U goru zađe, puta ne nađe,
Jedva ga nađe i dvoru dođe,
A od žalosti za svojom sejom,
Za svojom sejom Milkom devojkom.
A kad već blizu kuće budu, onda pjevaju:
Ne raduj se, lepe Milke majko!
Mi idemo, Milku ne vodimo,
Ode Milka s kićeni svatovi,
Već nosimo jedan beo ručnik,
S kojim te je ona pozdravila,
Da utireš tvoje suze s njime.
Gosti se i kod djevojačke kuće tu celu noć ve-
sele.
Kod momačke kuće kad bude vrijeme večere, ide gaj-
daš sa tako zvanim pustosvaticama po kuma, starog
svata, djevera i vojvodu (činovnike svatske), te ih na
večeru zovu. Pri večeri kad god kum, stari svat, dje-
verski svekar vino piju, svatovi viču: "Amin svato-
vi! kum vino pije." Tako svima od nji. Vojvoda nikako
ne sjedi za stolom, on sve dvori i gledi da je poredak
u svatovima, a mlada stoji za leđi kuma i starog svata,
jednu ruku jednom, a drugu drugom na rame metnuv-
ši, i tako ih dvori.
Poslije večere ištu svati dopuštenje od kuma da
smedu igrati s mladom, ali svekar ili ko plaća da
mlada ne igra, ko od svatova hoće da igra s mladom
taj da više pa igra, i to se obično igra ketuše. Kad
bude vrijeme mladenačkom spavanju, kum da vojvodi oči-
ma znak, ovaj sve svatove okupi u kolo, koje sam s dje-
vojkom povede, to se kolo živo igra, igrači podvi-
kuju, govore potskočice svakojake, tako se odigra i
dva i tri kola, pa tek mlade iz kola ne stane! To
bude ovako: vrata su od sobe otvorena, vojvodi kad
se učini da je svatove dovoljno zabunio, kad bude
sprama vrata, on brže s djevojkom napolje, onda tek
kolo digne viku kao da sovra ne primjeti da djevojke
nema. Međutijem vojvoda odvede djevojku u podrum ili
kakvu staju, tamo gde je mladenička postelja, i dje-
vojkin sanduk, i gdje već momak čeka. Tu na sanduku
djevojačkom postavi se ona kokoš pečena i pogača što
je mati djevojkina dala, i to nji dvoje večeraju, a
vojevoda ih nudi i dvori. Po večeri, na reč voje-
vodinu, izuje djevojka momka, a momak djevojci skine
vijenac i rasplete joj kosu, razpaše je, i vojevoda
ih u postelji pokrije, pa ih zatvori. Kad dođe u sobu,
op uzme čašu punu vina, pa pred kumovima nazdravi
mladijencima, vino ispije, a čašu o vrata razbije.
Sutra dan u razvitku rujne zore izbaci vojevoda
pušku na mladenački vrati, da ih probudi, onda ide
vojvodinica te mladu poveže i nakiti, pa je izvede.
Mlada poljubi prvo svekra u ruku, od kog kakav dar
dobije, pa onda sve starije a mlađe u obraze, pa se naredi
onda kako će koga zvati n. p. svekra bašom, djevera
zlatom i t. d., onda svima svatovima poliva da se u-
miju, a svoj peškir koji je za to spremila, i koji se
zove "polivaći peškir" drži na ramenu, i daje te
se ubrisuju. Kad se to svrši, onda svatovi rakijaju,
pa idu sa svircem kumovskoj kući, starosvatskoj dje-
verskoj i vojvodskoj; svuda su pojeni i čašćeni, svu-
da igraju i pjevaju. Blizu pred ručak ide vojvoda sa
ženikom kumu, starom svatu i djeveru; vojvoda nosi
čuturu sa vijencem od šimšira, o kom visi po koji
peškir.
Kad je kod domaćinove kuće ručak gotov, onda
svatovi i svirac idu po kuma, starog svata i djever-
skog svekra. Ovi svi nose "čast" t. j. pitu u tepsiji,
na piti pečena ćurka ili guska, pečenje je sve po-
kriveno kolačima tako zvanim "šakama", otmjeniji
ljudi zovu ih marvišima, a u Srbiji zove se "šušanj;"
"čast" je ta pokrivena čistim peškirom, na peš-
kiru pridjevena grana dućanskoga cvijeća. Na kapiji
mlada u najlepše ruvo, što je od oca donijela, obučena
sa ručnim djeverom dočeka kuma, koji dođe sa svojom
ženom ili kojom snahom, poljubi ga u ruku, i otprati
do doksata, pa se vraća da čeka starog svata, po koga
svatovi odu. Za starim svatom dođe djeverski svekar
a neko i od vojvodine kuće, pa se sjeda ručati. Kako
čorba dođe na sto, ustaju svi na molitvu, čitaju
"Očenaš," okade pred ikonom i po svoj sovri, pa ru-
čaju.
Kad iziđe pečenje na sto, onda se iznose i "ča-
sti." Prvo se stavi kumovska, starosvatska, djever-
ska, vojvodina, pa od ostalijeh svata. Onda se opet pale
vjenčane svijeće, i ustaje "u slavu Božju." Kad se to
svrši, onda vojvoda dovede momka, koji poljubivši naj-
prije kuma i starog svata u ruku, sjedne među njih. Onda
se momku predaju darovi, n. p. ako mu je kakva udata
sestra ili tetka, ujna, košulju donijela, onda mu se
predaje. Dar se preda svircu, a svirac ga razmota,
digne u vis i od prilike ovako govori: "Sestra bra-
tu dar predaje: tananu košulju, lepo navezenu, amin
svatovi! Sestra bratu dar predaje." Kad košulju
pred momka metne, onda ovaj ustane, i poljubi se sa
onom koja mu je košulju dala. Tako idu svi darovi
momku. Sad ide svekrva i nosi darove za svatove.
Prvo dar kumu, starom svatu, djeveru; vojevodi i o-
stalim pustosvaticama po peškir, ali to sve svirac
razdaje, i onda mnogo lakrdije provodi, od prilike
ovako: "Svima svatovima na glas, ovom i ovom svatu
(kako mu je ime) daje se peškir kroz plot uvođen, sa
kocem nabijani," i t. d.
Kad se to svrši, onda je iole prilično vrijeme pa se
onda iznosi sto napolje, svet se sgrne u dvoranu, gdje
su svatovi, i tu veliko kolo igra. Kad je već vrijeme
da se opet u sobu ide, onda se oko stola igra "Ja-
stučika" a to je: uhvati se veliko kolo oko stola,
sojvica sa kakvim odrpanim za taj slučaj dobro o-
krpljenim jastukom ludi se po kolu, dok na jedanput
ne baci jastuk ma pred koga od članova činovnika
svatskih. Kako pred istog baci jastuk, klekne na njega
onaj, pred koga je jastuk' s ovim se poljubi, primi ja-
stuk, pa sredom kola ide da baci jastuk pred onoga koga
vole. Dokle onaj sredom kola ide, svirac svagda svi-
ra neku igru: jastuk majko jastučića." Kad se tako
svo kolo obredi, i na posletku mladoženja jastuk do-
bije, on po kolu tamo amo tumarajući pred svoju mla-
du klekne na jastuk, i ona klekne, pak se triput
poljube, a kolo se triput hitro okrene, pjevajući:
"isa, Isa, jastučića." Kad se već mlada i mladoženja
poljubili, onda ko dočepa onaj jastuk gruva njime,
dok na posletku iz njega ne počne letjeti perje kao
snijeg, onda svatovi bježe u sobu.
Tu se do pred zoru časti, mlada nikako te noći
ne leže, nego dvori kuma. Kad kumu bude volja da ide
kući, a ta volja dođe obično u svanuće, onda svi sva-
tovi hitro na noge skoče da pale "mašale." A kakve su
to mašale? Od kukuruza u masti upraženi čokovi,
pa na jedan od drveta šiljak nataknuti. Tako svi i
mlada prate kuma kući pjevajući pjesmu:
Povila se bela loza vinova,
Aman vinova!
Oko toga belog grada Budima,
Aman Budima i t. d.
Kod kumovske kuće dugo se časte, igraju i pjeva-
ju; odandje otprate starog svata i vojvodu, pak se
vrate domaćinskoj kući, i svatovi se razilaze. Toga
dana je djeverska čast, na ručak dođe djeverov otac i
mati, a pozove se još ko i od komšija, kumova i prija-
telja; u zoru otprati se djever, i tim je svatsko ve-
selje svršeno.
Petoga ili šestoga dana mijese se pogače, pa se
ide mladinoj kući da se njen rod u pohode zove. Kad se
nedjelja dana navrši, onda evo pohođana. Obično dođu
troje njih ili petoro, brat i sestra, i koje bratovo
dijete. Oni donesu pogače, pletenice i druge kolače
i udatoj po kakav dar od kuće, pa se tu časte tri
dana, trećega dana odu kući.
Mlada do prve subote u veče ne ide nikud iz kuće,
ni na sokak. U prvu subotu u veče ide da pere djeveru no-
ge. Ona ide sa zaovom ili s kim iz kuće. Kad opere sve-
kru djeveverskom noge, on joj po koju krajcaru baci u
kotao. Tu se večera, pjeva i veseli do neko doba noći.
U prvu nedjelju u jutru ide mlada lijepo nakićena i
obučena sa novim testijama i obranicom prvi put na
vodu, nju vodi koje žensko iz kuće. U prvi praznik
vodi se nova mlada u crkvu. Nova mlada svakoga koga
sretne ljubi, staro u ruku, mlado u lice; kad dođe na
izvor na vodu, tu svaku vodonošu poljubi. Nova mlada
lijepo obučena i nakićena, kad njeni stariji idu iz
crkve, dočeka ih na sokaku i u ruku ih poljubi, a tako i
sve stare ljude i žene koji imaju onuda proći.


DJEVOJAČKA VRAČANjA U SRIJEMU.
ŠTA TREBA RADITI DA SE SUĐENIK U SNU VIDI.
I.
Uoči mlada petka i nedjelje, kad djevojka večera
prvi zalogaj hljeba, umoči u so, metne u usta, malo
prožvaće pa izvadi iz usta u desnu ruku da ostavi
suđeniku; iz ruke taj zalogaj spusti (sve da ne spaze
drugi) u kecelju i dalje večera. Kad večera uzme
svoju kašiku, viljušku i nož (to sve mora večerajući
upotrebiti, makar samo hljeba natakla na viljušku, ako
ništa drugo nema) predene u kecelju, pa kad pođe spa-
vati uzme ogledalo, ogledi se i rekne: "Sjajno ogledalo
kao što sad mene pokazuješ te se lepo vidim, tako mi
u snu mom pokaži moga suđenika." Po tom i ogledalo
predene u kecelju, k tom uzme čunak i češljeve, sve
metne u kecelju, zamota i spusti na jastuk gdje će
spavati, pa stane pred ikonu te se moli Bogu kako zna,
i onda kad već u krevetu bude metne onu kecelju pod
glavu, prekrsti tri put mjesto pod glavom, opet oči-
ta molitvu kakvu zna (ponajviše "Očenaš"), i rekne:
"Ja se tebi molim Gospodi a Ti zapovedi onom koji
mi je suđen, da mi dođe na san, ako je preko vode,
evo mu čuna i vesla (čunak i kašika); ako je preko
šume, evo mu sikire (nož); ako je trnja i kamenja, evo
mu vila (viljuška), neka dođe, evo mu hljeba i soli da
zajedno jedemo, češljeva da se očešljamo, ogledala
da se ogledamo, pa zajedno na venčanje da idemo."
II.
Uoči mlada petka i nedjelje uvati djevojka pauka,
metne ga u kalem, sa obe strane zatisne kalem lebom,
pa kad pođe legati, spomene sve svece, prekrsti
mjesto pod glavom tri put i rekne: "Pauče, ti se pe-
nješ visoko i po zemlji, potraži moga suđenika pa ga
dovedi meni na san; ako ga dovedeš, ja ću te opet u
jutru pustiti da miliš po svetu; al' ako ga ne dove-
deš, ja ću te udaviti".
III.
Kad djevojka nagradi tkanje, ona tka a nikad ne
meri koliko je otkala, pa kad dotka, onog istog večera
metne to nemereno platno pod glavu, moli se Bogu,
prekrsti tri put mjesto pod glavom i rekne: "Bože,
koji je moj suđeni, pošlji ga na san, da premerimo ovo
platno, da u jutru venčanicu krojim njemu i meni."
Po tom legne na desnu stranu, i nipošto ni s kim
ništa ne govori, i ma da je ko šta pita, neće odgo-
voriti; u jutru kad se probudi, samo se čuva da što
ne rekne dok se ne prekrsti i da u prozor ne pogleda.
(Tako rade i kod onijeh drugijeh vračbina).
IV.
Kad djevojka mlad mjesec vidi (nov mjesec) ali
slučajno, ona stane odmah, prekrsti se, očita mo-
litvu kakvu zna u tri put, pak rekne mjesecu: "O
sjajni meseče na nebu! ti vidiš svu zemlju i na
zemlji onog koji je meni suđen, učini da ga i ja u
snu vidim, ma da je gde u svetu, opet on stoji na onoj
zemlji koju ti vidiš, a ja te zemlje uzimam evo da me-
tem pod glavu." Potom se sagne, uzme prstima ispod
desne noge zemlje, pak metne pod glavu kad stane
legati, a dondje sve na, sebi nosi, onda prekrsti
mjesto triput, moli se Bogu, legne na desnu stranu,
ni s kim ne govori i t. d.
V.
Djevojka uoči mlade nedjelje dade skoro udatoj dje-
vojci, t. j. mladi pod vijencima (kad toj po udaji dođe
prva mlada nedjelja) svoj upletnjik, a ova ga veže
na svoju kosu, kad stane legati, i rekne : "Moj venac
devojkin (po imenu) upletnjik da ja pod mojim vencem
snijem uz koga će stajati i venac predevati."
VI.
Koljiva sa večernja uoči Todorove subote naruči
djevojka kakvoj baki da joj iz crkve donese, a ona taj
dan ništa ne jede, u veče kad stane legati, moli se
Bogu u zaboravak pred ikonom kućevnog praznika, pa
onda mete koljivo pod glavu, prekrsti triput mjesto
pod glavom, legne na desnu stranu, ni s kim ne će
govoriti, već se neprestano kako zna Bogu moli,
dok u molitvi i ne zaspi.
VII.
Uoči mlade nedjelje, petka ili vtornika mete
djevojka sedam srebrnijeh cvancika pod glavu i moli se
Bogu, prekrsti ono mjesto pod glavom triput, i rekne:
"Od Boga suđeni, ne zakasnjavaj više, već dođi makar
na san da ove novce prebrojimo, da za nji venčano
ruvo idem kupiti."
VIII.
Djevojka uoči mlade nedjelje ili petka ode u šumu
pri zalasku sunca, pa na koj bršljan bacilo je zaila-
zeće sunce zrak, ondandje uskine granu, savije uvije-
nac i rekne: "Sunašce na zaodu! kao što ti ovaj ve-
nac sada vidiš, tako jasno i lepo daj da i ja u snu
noćas vidim onoga koji mi je od Boga suđen." Potom
mete vijenac na glavu i rekne: "Zeleni vjenče, tu ćeš
se osušiti, ako ne dovedeš mog suđenog da te skine."
Onda glavu poveže maramom, da ko vijenac ne spazi,
u veče moli se Bogu, i tako s vjencem na glavi leg-
ne spavati.
XI.
Na duhove kad je crkva zelenom travom posuta,
prvi dan na službi kad se prvi put kleči, uzme dje-
vojka malo trave ispod desnog koljena desnom rukom;
drugi put opet tako, treći put opet, onda od svega
dok se još kleči, savije vijenac, natakne ga na desnu
ruku, tako ga iznese iz crkve, pred crkvom mane vijen-
cem na sve četiri strane svijeta, govoreći u sebi:
"Bogom suđeni! ma gde da si, pođi brzo za ovim vencem,
jer će venac uvenuti a moje lice precvetati." Kad
dođe kući, vijenac obesi o ikonu, u veče ga mete pod
glavu, zaklinjajući suđenika, da dođe dok vijenac
uvenuo nije.