WEBVTT 00:00:00.000 --> 00:00:01.819 TRANSVERZALA ZLA 00:00:01.820 --> 00:00:04.759 Svjedočanstva bjelopoljskih Hrvata 00:00:04.760 --> 00:00:06.104 UVOD 00:00:06.105 --> 00:00:20.134 Kada sam prije 12 godina došao za župnika u župu Potoke, Bijelo Polje, osim razrušenoga samostana časnih sestara i pokoje obiteljske kuće, u mome užem okruženju više nije bilo vidljivih tragova rata. 00:00:20.135 --> 00:00:29.924 Hvala Bogu već je bila obnovljena župna crkva, sagrađen duhovni centar "Emaus", novi samostan časnih sestara i većina obnovljenih obiteljskih domova. 00:00:29.925 --> 00:00:39.874 Kako su prolazili dani i kako sam ulazio u bjelopoljsku stvarnost, na površinu su svakim danom izlazile one unutarnje ruševine i rane ljudskih života. 00:00:39.875 --> 00:00:45.924 Kao svećenik sam itekako imao prigodu biti svjedokom ljudskih rana koje nisu još zacijelile. 00:00:45.925 --> 00:00:53.944 U prvome redu zbog dugogodišnjega izbjeglištva, gubitka voljenih, ranjenih, utamničenih, mučenih i sl. 00:00:53.945 --> 00:01:03.744 Tako sam proveo sate i sate slušajući ljudsku muku i jad, ljudi su imali potrebu sve to izbaciti iz sebe, htjeli su da ih netko čuje. 00:01:03.745 --> 00:01:12.619 Najčešće sam šutio i slušao, nekada bismo se nakon svega pomolili, nekada sam one s težim psihičkim traumama upućivao struci. 00:01:12.620 --> 00:01:16.754 Bile su to teške ispovijesti iz dalje i bliže povijesti. 00:01:16.755 --> 00:01:23.544 Sjećanja na teške dane iz vremena Drugoga svjetskog rata i poraća te sve do Domovinskoga rata. 00:01:23.545 --> 00:01:34.254 Premda sam dušobrižnik, a ne povjesničar, upustio sam se u ovaj pothvat jer nisam mogao tek tako odbaciti ljudska svjedočanstva o jednom nesretnom vremenu. 00:01:34.255 --> 00:01:42.459 Kako rekoh premda nisam povjesničar, ovo je ipak povijesno djelo jer svjedoče izravni sudionici toga vremena i događanja. 00:01:42.460 --> 00:01:49.844 Ovdje ne govorim o uzrocima i povodima za rat, nego samo donosim svjedočanstva o posljedicama ratnoga ludila. 00:01:49.845 --> 00:01:57.444 Nakon tolikoga slušanja i ja sam imao potrebu sve to izbaciti iz sebe, a zar sam nakon svega trebao šutjeti? 00:01:57.445 --> 00:02:05.129 U pojedinim trenutcima dok sam slušao ova svjedočanstva, ponekad sam imao osjećaj da sam i ja bio s njima u logoru. 00:02:05.130 --> 00:02:08.669 Ova je knjiga tiskana zbog tri važna razloga. 00:02:08.670 --> 00:02:17.784 Prvi je taj što se nakon rata još uvijek nama Hrvatima katolicima Bijeloga Polja nigdje ne priznaje status žrtve, kao da smo mi napali sami sebe. 00:02:17.785 --> 00:02:26.899 Mjesta našega mučenja još se uvijek u medijima, pa i u literaturi, ne nazivaju pravim imenom – logorima, nego sabirnim centrima. 00:02:26.900 --> 00:02:28.799 Sabirni centri? 00:02:28.800 --> 00:02:35.894 Ako su to doista bili sabirni centri, otkuda ubijeni, premlaćeni, silovani, izgladnjivani. 00:02:35.895 --> 00:02:45.599 Budući da je u logorima Osnovna škola Potoci i IV. osnovna škola Mostar bilo i djece, po toj logici mogli su ih nazvati i dječji vrtići! 00:02:45.600 --> 00:02:51.394 Latinska poslovica veli: Inter arma silent leges (U ratu šute zakoni). 00:02:51.395 --> 00:02:54.854 Ova poslovica na žalost vrijedi i u miru. 00:02:54.855 --> 00:03:04.504 U posljednje vrijeme, i to tek nakon toliko godina od zločina, donesene su i prve osude za samo neke počinjene zločine nad Hrvatima Bijelog Polja. 00:03:04.505 --> 00:03:13.919 Te osude upravo potvrđuju postojanje logora, a neke simbolično izrečene kazne potvrđuju da svaki zločin u ovoj državi nije jednak pred zakonom! 00:03:13.920 --> 00:03:31.159 Drugi razlog tiskanja ove knjige jest taj što kod svojih sugovornika, unatoč proživljenoj patnji, nisam osjetio mržnju nego praštanje i iskrenu želju da se ovo nigdje i nikomu više ne dogodi, a ne će se dogoditi ako budemo u potrazi za istinom što je jedini put ka suživotu. 00:03:31.160 --> 00:03:36.259 Da bi se dogodila duhovna katarza na društvenoj razini, potrebna je istina. 00:03:36.260 --> 00:03:44.644 A istine još nema, zato rat na žalost i nije duhovno završio, on je samo odgođen do nove (ne)prilike. 00:03:44.645 --> 00:03:54.589 Treći razlog tiskanja ove knjige leži u terapeutskom učinku ispričane muke, jer lijepo veli Ivo Andrić: "Rana koja se krije, sporo zacjeljuje." 00:03:54.590 --> 00:04:07.214 U svim ratovima najviše su stradali oni koji s ratom nisu imali nikakve veze, niti su s njim što dobivali (obični vojnici na fronti, starci, žene i djeca, tj. civili). 00:04:07.215 --> 00:04:17.919 Budući da je svakim danom sve manje živih svjedoka iz ovoga vremena, neka barem ova knjiga ostane znak našega stradanja, a nipošto sredstvo kojim se širi mržnja. 00:04:17.920 --> 00:04:22.934 Ovu knjigu posvećujem svim patnicima i žrtvama jedne lude politike. 00:04:22.935 --> 00:04:26.754 Ona govori o besmislu zla s koje god strane dolazilo. 00:04:26.755 --> 00:04:47.050 Osim nevino stradalih i mučenih patnika raznih mučilišta 20. stoljeća, ovu knjigu posvećujem ljudima s onu "drugu stranu" koji su unatoč mraku i mržnji osobnoga okruženja smogli snage izdići se i biti svjetlo u vremenu tame i znak dobrosusjedske ljubavi poput Zilije-Dike Nazrajić, Nijaza Marića, 00:04:47.051 --> 00:04:49.579 Branka Sudara, Zdravka Grahovca i dr. 00:04:49.580 --> 00:04:55.754 Upravo ovakvi velikani s one "druge strane" govore da ovaj svijet ima još uvijek budućnost. 00:04:55.755 --> 00:05:04.969 U životnim svjedočenjima koje donosimo u ovoj knjizi sigurno se i na žalost mogu pronaći i neki ljudi s onu "drugu stranu" sa sličnim sudbinama.