Stradanje Hrvata u istočnoj Hercegovini – tijekom Drugog svjetskog rata i poraća

Audio TTS

FREE

Podijeli

Opis

Život na ovom prostoru dosada je bio zatvoren u krug osveta i mržnje gdje su se stradanja izmjenjivala uzrokovana lančano jedna drugima. Premda se strane u sukobu nikada nisu mogle složiti tko je osvetnik, a tko žrtva, u pravilu su svi bili i žrtve i osvetnici preobraćajući se iz žrtve u osvetnika.
Tražiti izlaz iz kruga osveta i mržnje bio bi najveći humanistički izazov i izraz najveće ljubavi prema tome kraju neovisno o tragičnim iskustvima iz prošlosti.
Knjiga nema nakanu osuditi bilo koga gdje za to ne postoji osnova, niti poticati na mržnju, već da poukom iz tragičnih događaja pomiče i razmiče granice nepovjerenja, u interesu mira i razumijevanja među narodima.

ŽELJKO RAGUŽ


PREDGOVOR
Knjiga Stradalnici istočne Hercegovine tijekom II. svjetskog rata i u poraću izlazi na svjetlo dana u seriji Humski zbornik kao svezak broj 5. Obrađuje jedno od najtežih razdoblja hrvatske opstojnosti na ovim prostorima pa nije čudo da je u nju uloženo i najviše truda, da ju je stvarao najveći broj ljudi najšireg spektra zanimanja na temelju najraznolikije povijesne građe i da je nastajala više od čitavog desetljeća! Ovo dovoljno govori da je riječ o knjizi velike važnosti za ovaj kraj i narod kao i za sve one koji imaju želju zaroniti u dubinu ratnih zbivanja tijekom II. svjetskog rata te konačno upoznati pravu povijesnu istinu koja je toliko vremena uporno zatirana svim sredstvima pa i cijenom mnogih života!
Ova knjiga je započeta pisati još u vrijeme komunizma kada je to moralo ostati brižno prikrivana djelatnost. Tadašnji biskup mons. Pavao Žanić zatražio je od župnika da vrlo obazrivo prikupljaju podatke o stradalim Hrvatima tijekom II. svjetskog rata iu poraću: da listaju župske knjige, diskretno pitaju najbližu i najpovjerljiviju rodbinu stradalnika te prikupljene podatke dostave u biskupijsku pismohranu u Mostaru.1 Župnici su zadatku pristupili s najvećom pažnjom. Pošli su od župskih knjiga i stvarali prvi popis stradalnika s podacima koje su tamo nalazili te diskretno mjesecima provjeravali i popunjavali taj popis. Ti su se popisi lagano slijegali na brižno čuvanje u biskupijsku pismohranu. U ovom prvom pionirskom radu učinjeno je mnogo kad se zna u kakvim je uvjetima nastajao. To je, prije svega, za komunističke vlasti bila nedopuštena ‘rabota’, a onda još je uvijek u hrvatskom puku tinjao strah iz poratnih dana: svatko tko je išta znao o zločinima nad Hrvatima u ovom kraju plaćao je to znanje dugogodišnjim tamnovanjem u jugo-zatvorima, a nisu bile rijetke ni likvidacije. Zločinci su, naime, umalo odreda bili na visokim položajima, nosioci visokih boračkih odlikovanja i primatelji visokih naknada “za ratne zasluge” koje su pod svaku cijenu i svim sredstvima – a sva su im bila na raspolaganju – odlučno branili! Tako je rodbina radi živih redovito kao zalivena šutjela o stradalima!
Nove mogućnosti u stvaranju ove knjige pružio je raspad komunističke Jugoslavije s kojom se raspao i sav onaj brižno održavani
aparat gospodarenja istinom. Počele su se javno prikazivati u slobodi mise za ratne stradalnike, upotpunjivani su popisi podacima osokoljene rodbine, popis stradalnika i stratišta naglo je rastao. Počeli su se podizati i spomenici žrtvama za narod i vlastitu domovinu. Uz popis (tada poznatih) stradalnika na spomeniku u svetištu Kraljice Mira u Hrasnu predstavljene su brojčano i žrtve drugih župa trebinjske biskupije. Prigodom blagoslova spomenika biskup mons. dr. Ratko je potakao da se započne pripremati ova knjiga.
Domovinski rat i borba za goli život i opstanak nalikovala je ovom narodu na svojevrsnu reprizu onih stravičnih dana pa je rad na knjizi ustupio mjesto nastojanjima da se spase životi i gola egzistencija ovog naroda.
Po završetku Domovinskog rata ideja je ponovno zaživjela. Stvoren je uži odbor priređivača koji su radili dan i noć na ovom velikom poslu. Gosp. Stanislav Vukorep je prihvatio opsežno i umalo neostvarivo zaduženje: provjeravanje i nadopunjavanje popisa, njegovo proširenje na sve zbilja stradale na bilo koji način u spomenutom ratu i poraću. Zahvat se uklopio u prikupljanje podataka o žrtvama Saborske komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava II. svjetskog rata na svenarodnoj razini te njihovo pohranjivanje u pismohrane hrvatskog glavnog grada.
Posao je bio otežan novim okolnostima: mnogi su u Domovinskom ratu otišli sa svojih ognjišta diljem domovine pa i čitavog svijeta, zato je velikom broju stradalnika teško bilo pronaći bližu rodbinu… Učinjeno je ipak daleko više nego je bilo realno očekivati! Nastala je opsežna građa: izvornim upisima u župske knjige sad su se pridružili toliki brižno čuvani dokumenti, fotografije, iskazi potkrijepljeni potpisima vjerodostojnih, još uvijek živućih svjedoka… Pošlo se i na lice mjesta, na stratišta, tamo su se lako nalazili dokazi zločina. Građa je zbilja velika, ona pruža dovoljno materijala za nekoliko ovakvih zbornika i uvjereni smo da je on samo prvi u nizu, zapravo da je on samo svojevrsni indeks, sadržaj unaprijed napisan za buduća izdanja i putokaz za daljnja istraživanja.
Opsežni materijal teksta i fotografija koga je uz pomoć župnika, rodbine, drugih svjedoka i vlastitog istraživanja prikupio gosp. Vukorep, godinama je uza sve svoje poslove marno unosio u računalo dračevski župnik don Đuro Bender i time i sam učinio lavovski dio posla. Fotografije stradalnika su uglavnom iz obiteljskih albuma, a one spomen-obilježja, stratišta i grobišta su nanovo učinjene i pohranjene u arhiv Zbornika.
Konačna redigiranje teksta prepušteno je mr. don Ivici Puljiću, povjesničaru i župniku Neuma. Kako je riječ o veoma ozbiljnoj tematici pristupilo se pisanju zbornika s najvećom pažnjom. Na temelju opsežnog materijala pisac je sastavio prvi tekst, svojevrsni koncept i to za svaku župu zasebno. Ti su koncepti s najnužnijim podacima vraćeni opet na izvorište, istraživaču gosp. Vukorepu, svim župnicima i svima koji su se bavili ovom tematikom na rigoroznu provjeru podataka prema župskim knjigama i vjerodostojnim izjavama svjedoka. Župnici su to uglavnom vrlo marno mjesecima provjeravali po selima i napravili nužne nadopune, ispravke prvih popisa, sastavili statistiku, nadopunili fond fotografija… Nakon upornog i zahtjevnog posla tekstovi su ponovno prošli kroz ruke prvih sastavljača koji su ih pokušali ujednačiti u najvišoj mogućoj mjeri, iako je to u nekom savršenom obliku nemoguće jer je rat u svakom od naših krajeva bio specifičan što se odrazilo i na vid stradanja. Zato će samo manje vješt čitatelj prigovoriti svojevrsnim “neujednačenim” upisima i opisima u ovoj knjizi!
Želimo posebno naglasiti da ova knjiga prekida neodrživu tradiciju ‘boračkih’ izdanja koja su donosila popise samo ‘žrtava fašizma’. Zar tom mnoštvu žrtava rata i poraća, u velikom dijelu nemoćnim starcima, ženama, djeci, invalidima… uopće nešto znači da li su žrtve fašista ili antifašista, Talijana, Nijemaca, četnika, ustaša, partizana, ‘narodnih’ vlasti, metka ili noža, gladi, hladnoće ili ratnih pošasti…? Riječ je jednostavno o žrtvama! Knjiga donosi za svakog stradalnika sve poznate okolnosti njegova stradanja. Osim toga tu su priložene o statistike d neprocjenjive vrijednosti kako za čitavo područje tako i za svaku župu i selo zasebno. I jedno i drugo će svakom čitatelju dostatno omogućiti da sam može lako ustanoviti ne samo tko je zbilja žrtva i nego i u kojoj mjeri i na koji način je žrtva!
Nužno je naglasiti glavni cilj knjige: ona je čin zahvalnosti i nezaborava prema onima koji su krv i živote ugradili u opstojnost svog naroda i vlastite domovine. Ona nije optužnica, tko se bude odlučio na istraživanje u smislu optužnice, trebat će se sam potruditi i tražiti za to materijale u spomenutoj ogromnoj građi. Cilj knjige nije ni osveta nad zločincima, oni će s obzirom na nju i dalje ostati bez ljudskog pravorijeka i osude te dočekati nezaobilazni i nepodmitljivi sud jedine Pravde! Zato su u ovoj knjizi počinitelji zločina samo iznimno spomenuti, najčešće u bilješkama i to samo kad je to bilo nužno radi nekog važnijeg razloga.
O II. svjetskom ratu na području Hercegovine dosad je napisano pravo mnoštvo “boračkih” sjećanja, prepričavanja, “povijesnih” prikaza… To već samo po sebi dovoljno govori da se osjećala potreba za “mnogo vode” da se spere krv s ruku! Stvarana je nepostojeća “istina”, zločinci su kao pobjednici proglasili žrtve zločincima a svoje zločine nazvali “zaslugama” i nagradili “odličjima”. Tu su svoju “istinu” desetljećima nametali uvijek novim knjigama i člancima, njom su nastojali zadojiti i najmlađe “istorijskim časovima”… Ali istina uvijek na kraju uskrsne, nema kamena koji se s nje neće odvaliti! Nakon ove knjige povijest će se ovih krajeva u vrijeme II. svjetskog rata morati pisati sasvim drugačije, ona za to pruža dovoljno građe, a pogotovo vrlo opsežni prikupljeni materijal iz koga će, kako se nadamo, uslijediti nove raspravi članci i knjige, možda i opsežnije od ove!
Na kraju izražavamo dužnu zahvalnost svima koji su tako rado pružali svoju pomoć u nastajanju ove knjige na bilo koji način, tako ih je mnogo da ih, uopće ne možemo pojedinačno nabrojiti! I autori Zbornika su se odrekli honorara u korist daljnjih istraživanja.


UVOD
Hrvati istočne Hercegovine su II. svjetski rat i neposredno poraće preživjeli s najdubljim ranama pravi genocid. Kako za to u najvećoj mjeri snose odgovornost oni koji su uživali privilegije u komunističkoj Jugoslaviji, hrvatski povjesničari su o tomu šutjeli čekajući bolja vremena kako za svoj narod tako i za istinu! Ona su nastupila padom komunizma i raspadom Jugoslavije. Po stvaranju novih država, republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine, počele su se javljati prve znanstvene studije, međutim, iscrpna sinteza o stradanju Hrvata u II. svjetskom ratu i poraću još nije na pomolu!
Naprotiv u proteklom komunističkom razdoblju ‘druga strana’ je, uz svakovrsnu potporu i poticaje države (nekim izdanjima je uvod napisao Tito!), napisala pravo mnoštvo knjiga i članaka o svojoj ‘istini’ o II. svjetskom ratu na ovom području, bez pretjerivanja se može reći da se radi o pravoj biblioteci raznovrsnih edicija: knjiga, rasprava, članaka, govora održavanih na ‘političkim časovima’ i prigodom proslava… U njima je pobjednička euforija i fanatična mržnja na sve hrvatsko tako temeljito pomutila istinu da većinu ne treba ni spominjati! Čak je i jedan srpski partizan autor za mnoga od njih napisao: “utiru put šundu u ovoj oblasti”! Hrvatski povjesničari će morati uložiti puno truda da tu kaljužu razbistre!
Iako ovaj uvod i knjiga uopće ne žele polemizirati s spomenutim piscima i nije iscrpna studija o tom razdoblju nego samo uvod i registar stradalnika, ipak će činjenice ovdje opisane sasvim dostatno otvoriti oči svakomu tko ima sluha za istinu i za njom traga!


Poruka i opomena
U vihoru Drugog svjetskog rata u Hercegovini je kao i u ostalim krajevima došlo do političkog i vojnog sukoba među njezinim narodima. Otvoreni su krugovi osveta i mržnje i osobnog obračunavanja među dojučerašnjim susjedima. Veliki broj nevinih žrtava, brojni nestali i prognani, teške su ratne posljedice.
Uzroci stradanja Hrvata u trebinjsko-mrkanskoj biskupiji nisu dovoljno dosada istraženi. Brojni su politički, vjerski, kulturni i povijesni razlozi određivali i uvjetovali sukobe među narodima na ovom prostoru, vrlo osjetljivom i složenom.
Nakon više desetljeća iza Drugog svjetskog rata Hrvati trebinjsko­mrkanske biskupije najzad su na jednom mjestu u ovo Zborniku objelodanili svoja ratna stradanja. I dosad se pisalo o ratnim stradanjima u Hercegovini, često površno, politički obojeno, jednostrano, bez provjera u arhivskim dokumentima i svjedočenjima. Na ovu knjigu dugo se čekalo s hrvatske strane jer su već ranije u brojnim studijima Srbi i Muslimani znanstveno i publicistički obradili svoja stradanja.
U uvodu Zbornika Ivica Puljić čistom misli i pregledno organiziranim razjašnjenjem činjenica iz Drugog svjetskog rata u ovom dijelu Hercegovine približava okolnosti u kojima stradaju Hrvati u tom ratu i poslije njega. Koristeći povijesne izvore prvog reda Puljić u dobrom dijelu otvara polemiku sa srpskom i bošnjačkom povijesnom mitologijom koja zna ponekad preuveličavati stradanja svojih naroda i zanemarivati takva stradanja na hrvatskoj strani. Od sredine 40-ih do sredine 80-ih godina XX. stoljeća objavljena je bogata literatura koja je ideološku osnovicu pretpostavljala povijesnoj metodi istinskog znanstvenog istraživanja. Boreći se protiv propagandističko-ideoloških podvala Puljić jasno razobličava krivotvorenje povijesnih činjenica. Otimajući od zaborava zagovara narodnu memoriju, pamćenje o sebi i našoj prošlosti. Puljić poziva da se gorko iskustvo iz prošlosti pretvori u narodnu mudrost i ljubav prema rodnom kraju.
Stanislav Vukorep, jedan od autora Zbornika, nastojao je otkloniti propuste iz ranije objavljenih radova dugotrajnim i svestranim istraživanjima, koristeći dokumente gdje je god to bilo moguće. Saslušao je i zapisao brojne sudbine i s dužnim poštovanjem prema mrtvima želio je svojim radom u ovom Zbornikom podignuti spomenik Hrvatima trebinjsko­mrkanske biskupije.
Kako je pobjednik u ovim krajevima bio najčešće čuvar istine ona se nije smjela s hrvatske strane objaviti iako se u narodu ona znala. Upravo to narodno znanje s brojnim autorovim terenskim istraživanjima osnovna je kvaliteta ove knjige. Istraživački karakter ovog rukopisa s jasnim prezentiranjem utvrđenih činjenica uz konzultiranje objavljene literature, časopisa i arhivskih dokumenata govori da je istraživač bio neumoran i ustrajan. Vukorep ostavlja čitatelju da donosi konačne sudove bez svojih naglašenih poruka i pouka zagovarajući trajne ljudske vrijednosti. Opisu brojnih stradalničkih sudbina, Vukorep je prišao na način kako je o njima čuo od svjedoka nastojeći ih staviti u objektivne uvjete vremena ratnog vihora. Nije bilo nimalo lako sistematizirati godinama prikupljane podatke o tisućama imena, mjesta i ljudskih i narodnih sudbina. On hrabro, mudro i odmjereno govori o onome o čemu se desetljećima šutjelo štiteći hrvatsko narodno iskustvo o vlastitom stradanju. Nije to obično razbrojavanje smrti, statistika, već je to matematika našeg narodnog stradanja. Prikazujući hrvatska stradanja Vukorep ne pokazuje mržnju prema drugim narodima i vjerama.
Iako je više nego jasno da je mir najvažniji i najvredniji na tim tradicionalno nemirnim prostorima, činjenica je da su se u zadnjih stotinu godina vodila tri rata po četiri godine i sa prijeratnim i poslijeratnim nemirnim godinama, to je skoro trećina stoljeća. Susret vjera i naroda na području trebinjsko-mrkanske biskupije dobrim dijelom je susret najviših nacionalnih političkih ambicija i vjerskih blokova katoličanstva s juga, pravoslavlja s istoka i islama sa sjevera.
Život na ovom prostoru dosada je bio zatvoren u krug osveta i mržnje gdje su se stradanja izmjenjivala uzrokovana lančano jedna drugima. Premda se strane u sukobu nikada nisu mogle složiti tko je osvetnik, a tko žrtva, u pravilu su svi bili i žrtve i osvetnici preobraćajući se iz žrtve u osvetnika.
Tražiti izlaz iz kruga osveta i mržnje bio bi najveći humanistički izazov i izraz najveće ljubavi prema tome kraju neovisno o tragičnim iskustvima iz prošlosti.
Knjiga nema nakanu osuditi bilo koga gdje za to ne postoji osnova, niti poticati na mržnju, već da poukom iz tragičnih događaja pomiče i razmiče granice nepovjerenja, u interesu mira i razumijevanja među narodima.

ŽELJKO RAGUŽ

Dodatne informacije

Autor

Đuro Bender, Ivica Puljić, Stanislav Vukorep

ISBN

953-98747-0-x

Broj stranica

806

Izdavač

Općine Čapljina, Neum, Stolac i Ravno, Zajednica Hrvata istočne Hercegovine, Župe trebinjske biskupije

Jezik

Hrvatski