Opis
CIENJENI ŠTIOČE!
Da zasviedočim harnost napram Redodržavi u kojoj evo skoro šestdeset godinâ živim, i kojom sam, premda malovriedan, njegda upravljao, njezino „Stanjeˮ već prija njekoliko godinâ nacrtah te ga u „Glasniku biskupije bosanske i sriemske“ priobćivah. Buduć pako da je tekuća godina trideseta od kako sam njezinim Redodržavnikom bio postao, sve što sam u „Glasniku“ priobćivao, sakupih u jedno, objelodanih i tebi ga šaljem, ne toliko da se njegovim čitanjem nasladjuješ, koliko više, da spoznaš rad, patnje, muke, strahovanje, globe i progonstva, koja su Franjevci bosanski podnieli sve od pada kraljestva bosanskoga pak do okupacije, prija šest godinâ, provedene.
Namjera je moja čista: štogod doprinieti k poznavanju sudbine, koja je Bosnu i njezine žitelje za četiri vieka i petnajest godina trla. Nadam se stoga, da ćeš se ti, cienjeni štioče! ovim mojim dielcem rado zabavljati
U Tolisi, dana 9. rujna 1884.
FRA MARTIN NEDIĆ,
Tolišanin.
…
Ovdje ću nješto napomenuti o imenu “Bunjevac i Šokac” al prije svega kažem, da je u Bosni prosti puk od pravdavnih vremena zapamtio vjersko ime “Kršćanin” i “Hrišćanin””: ime “Turčin” puk je zapamtio poslje dolazka turaka u države slovinske. Ovimi ću imeni nazivati i jedne i druge i treće. Ovimimi bo imeni jedan drugog i svaki je sebe nazivo i to brez svake mržnje i zavide.
Veleučeni Katančić veli: Imena Šokac i Bunjevac kod davnih spisatelja nisu poznata; a ja velim, to je istina, al kod Magjara nije bilo poznato ime Kalvinista i Papista, dok se nije pojavilo razkolnićtvo učinjeno, po Ivanu Kalvinu. U ono vrieme su katolici sljedbenika Kalvina prozvali “Kalviništa,” a ovi su sljedbenika rimske crkve prozvali “Papista” i tako su imena postala vjerska, a izumljena od jednih na porugu drugim. Na isti način u Bosni postalo je ime “Šokac” “Hrkać” “Vlah” “Balija,” a ovimi imeni jedni druge za porugu nazivaju. Kršteni ljudi, da poruže Turčina, reknu mu: balijo! a ovo je turske rieči: vali (vlastnik), zato se vezir i zove: Bosna valisi (gospodar Bosne). Turci opet zovu kršćane Vlah, vlašadija, a ovo posljednje jest porugljivo “Šokcem,” a ovi hrišćanina Hrkaćem i Vlahom. Ja sam pojedinoga kršćanina u Bosni pito: zašto Hrišćanina zoveš Vlahom, ta Vlah je, koji se u vlaškoj državi rodi i prebiva? na što neznade drugo odgovoriti nego: jer se krsti kao Vlah, a ne kao mi kršćani.
FRA MARTIN NEDIĆ
