Spomenica poginulim i nestalim braniteljima HVO-a

Audio TTS

FREE

Podijeli

Opis

Naša je dužnost i sveta obveza živim učiniti spomen na njih, sačuvati onaj duh kojim su sanjali svoju Domovinu. Sni su isanjani do životne stvarnosti kojom moramo živjeti i učiniti slobodnu i samostalnu vječnu nam Hrvatsku. Ovaj spomen njihovih imena sveta je knjiga koju ne smijemo zaboraviti.

Stanko Sopta

Neka ova spomen-knjiga bude svjedočenje poštovanja i ljubavi svetoj žrtvi, po kojoj smo i opstali kao narod na ovim prostorima, i neka je uzmogne dostojno čuvati, kao najsvetiju relikviju, svaka hrvatska obitelj.

Šimun Musa

NJIHOVA SU IMENA SVETA KNJIGA SLOBODE
Domovinski rat u svom nazivu nosi sav opis svog značenja. I gord i krvav. I Domovinu i rat. Hrvatska povijesnom hodu dodaje godine Domovinskog rata ispisane krvlju i opisane mirisom baruta. Mali narod i mala zemlja, udareni vjetrometinom povijesnih događanja, imaju istančan osjećaj za opstanak u životu. Opstala je Domovina i odoljela teškim i olovnim vremenima. Odoljela je zaplotnjačkim politikama, smicalicama, interesima najrazličitijih, sve pod krinkom ljubavi prema istoj.
Vremena što dolaze u susret nose sa sobom zahtjevnost, a onaj tko ih u prsa prima, mora im znati odgovoriti. Ima vrijeme mira, ali i vrijeme rata. Našoj je Domovini devedesetih došlo vrijeme rata. Najopasnije za pojedinca i narod, pa tako i za Domovinu jest da ne pronikneš vrijeme. Da u vremenu koje od tebe traži da se u ruku uzme puška, ti to ne shvatiš. Jer Domovini je došlo vrijeme rata, njeni ponajbolji sinovi predvođeni legendarnim sinom i ocem Domovine dr. Franjom Tuđmanom pronikli su u pore vremena. Vidjeli su, to je vrijeme u kojem se ratuje da bi bilo Domovine. I zato je Domovinski rat. Rat je vodila Domovina, i to je više nego da bi se rat vodio za Domovinu. Ovome ratu najveća je svetost da je domovinski.
Ljudi su se sami naoružavali, sami su išli pred tenkove, sami su presretali srbočetničke kolone, sami su kopali rovove i pravili obrambene straže. Ljudi su htjeli dati svoj život za svoju Domovinu. Oni su joj pjevali dok su ginuli da bi smrt za Domovinu bila što ljepšom. Ne znam pamti li naša povijest i povijest drugih naroda i domovina svijeta veću dragovoljačku ustrojnost i odziv. Najprije su postojali dragovoljci punog srca i hrabrosti, pa se tek onda osnivaju postrojbe. A kad je rat širom otvorio vrata, već je oltar Domovine bio prepun onih koji su se na njemu žrtvovali.
Svetost prolivene krvi mora se poštovati, a počiva na poznavanju povijesti HVO-a. HVO je krik iskona za slobodom. Da tvorci vizije o slobodi i samostalnosti na ovim prostorima, a to bijaše goloruki narod, ne krenuše u Hrvatsko vijeće obrane, uzalud bi bile sve pjesme, sve priče, svi verbalni ratovi. HVO je izdanak iz patnja tisućljeća hrvatske korjenike koju, kako naglasišmo, stoljeća nepravdi i zatiranja nisu iskorijenila.
Izbio je svojom mladicom i u kratkom vremenu izrastao u snagu istinske oružane sile. HVO ima preko sedam tisuća poginulih vojnika i časnika, na tisuće i tisuće ranjenih, tisuće nestalih.
Svoju su zemlju postrojbe HVO-a prepješačile uzduž i poprijeko, znaju sve njene kote naizust. Svim rijekama su izmjerili korita, svim poljima podarili svoje gorljive poglede što su čeznuli za slobodom, mirom i samostalnošću.
Predvođeni svojim najboljim sinovima, ustrojeni po našim dičnim muževima, koji su u malom prstu imali i onu najmanju patnju povijesti, ne želimo ništa prepustiti zaboravu. U viziji predsjednika svih Hrvata dr. Tuđmana, u odlučnosti ministra obrane gospodina Šuška, te u neizmjernom srcu i duhu predsjednika Bobana stao je ovaj ispaćeni hrvatski puk na svoje noge. Nije osnovao HVN, vijeće napada, već HVO, vijeće obrane. Da obrani hrvatski narod u BiH. Nismo htjeli milosti ugnjetača, zaloge u kojima se ni preživljavanje ne osigurava.
MRIJETI SMO HTIJELI DA SLOBODE BUDE!
I danas, ako zašutimo, kamenje će vrištati krvlju naših vitezova: u slavnoj Hercegovini i hrvatskom stolnom Mostaru kojemu toliko povijest i znamenja zatiraše, u Srednjoj Bosni što je stoljećima skapavala za svoju Hrvatsku i što je zauvijek obranila svoju Lašvu, u Posavini koja je čežnjom sinova slobode uvijek Savu hrvatskom sačuvala i na drugoj obali, na kojoj izginuše najbolji sinovi za slobodu i samostojnost Hrvata. Sve naše bitke napravile su povijest, sva krv naših sinova traži vrijeme u kojem će se narod konačno naći siguran – svoj na svome, na svojoj tisućljetnoj zemlji Hrvata na prostorima BiH.
Ime svakog hrvatskog viteza zlatom je Domovinski rat upisao u povjesnicu Domovine. Oni sjaje sa svojih mauzoleja i poput stupova ponosa bilježe domovinsku hrabrost. Pod kapom s hrvatskim grbom išli su sinovi hrvatske oružane sile obraniti hrvatske pragove dostojanstva, obraniti stoljetne povijesne hrvatske i katoličke svetinje, išli su piti vodu sa svojih rijeka, brati bilje s hrvatskih najviših vrhova.
Naša je dužnost i sveta obveza živim učiniti spomen na njih, sačuvati onaj duh kojim su sanjali svoju Domovinu. Sni su isanjani do životne stvarnosti kojom moramo živjeti i učiniti slobodnu i samostalnu vječnu nam Hrvatsku. Ovaj spomen njihovih imena sveta je knjiga koju ne smijemo zaboraviti.

Stanko Sopta

UREDNIKOVA RIJEČ
Ova spomen-knjiga bilježi imena poginulih i nestalih pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO-a) u Domovinskom ratu, donoseći glavne podatke o žrtvama i njihovoj pogibiji, odnosno nestanku.
Hrvatsko vijeće obrane je ostvarenje stoljetnog hrvatskog sna da se naši vojnici, po prvi put u povijesti, u jednom jedinstvenom obrambenom zboru, nađu svi na jednoj strani pod aureolom Domovinskog rata i da kao organizirana vojna sila, nastala voljom hrvatskog naroda i njegovih predstavnika u BiH, brane hrvatske prostore.
U Domovinskom ratu poginulo je preko 7000 vojnika HVO-a, a razdoblje u kojem se bilježe te žrtve uzimamo od početka rata (20. rujna 1991. godine) pa do 22. travnja 1996. godine.
Temeljni izvor podataka bila je Uprava za skrb HVO-a, odjeli za skrb iz Uprava za obranu, ali i svi drugi relevantni izvori.
Premda se godinama radilo na utvrđivanju evidencije poginulih i nestalih pripadnika HVO-a, zbog raznih razloga javljaju se različite znamenke. Najveći razlog tim razlikama u broju poginulih i nestalih vojnika HVO-a je stoga što neki pojedinci ili skupine Muslimana-Bošnjaka iz popisa poginulih u HVO-u bivaju preneseni na popis (skrb) poginulih vojnika Armije BiH voljom tamošnje administracije, voljom obitelji ili pak zbog nekih drugih razloga. Isto tako u ratu su neke obitelji potpuno nestale, druge raseljene s ovih prostora, pa je i to bio razlog otežana prikupljanja podataka.
Ima pojedinih neslaganja i u nazivima postrojba u kojima je vojnik poginuo, odnosno nestao. Jer, neki su nazivi navođeni kakvi su bili u doba stradanja dotičnog vojnika, a opet na drugom mjestu javlja se novi naziv postrojbe u koju je negdašnja postrojba prerasla.
Napravljen je obrazac prema kojemu se traže podaci i fotografije, a Uprava za skrb i odjeli za skrb iz Uprava za obranu došli su do svih bitnih podataka i najvećeg broja fotografija, uloživši pri tom puno marljivosti, ustrajnosti pa i samoprijegora, na čemu im se iskreno zahvaljujemo.
Uredništvo spomen-knjige, pomnim proučavanjem, dugotrajnim provjeravanjem podataka i raščlambom svih glavnih elemenata, gradilo je kratku, ali jasnu sliku svakog poginulog i nestalog vojnika HVO-a.
Unatoč ponavljanim anketama, velikoj ustrajnosti i maru svih Odjela za skrb, usprkos odgovornu i savjesnu radu Uredništva spomen-knjige, opet će se, vjerojatno, naći poneki propust. Stoga vas molimo da ne budete oštri kritičari nego dobronamjerni čitatelji i vjerni baštinici hrvatske vojničke žrtve i njezine časti te da svoje primjedbe uputite Uredništvu kako bismo što prije otklonili možebitne propuste. (U knjizi prilažemo list za dopunsku popunu podataka.)
Neka ova spomen-knjiga bude svjedočenje poštovanja i ljubavi svetoj žrtvi, po kojoj smo i opstali kao narod na ovim prostorima, i neka je uzmogne dostojno čuvati, kao najsvetiju relikviju, svaka hrvatska obitelj.

Šimun Musa

Dodatne informacije

Autor

Jezik

Izdavač

Godina izdanja

Preuzimanja

Spomenica HVO-pdf

Spomenica HVO-pdf-II

Spomenica HVO-pdf-izvor

Spomenica HVO-pdf-izvor-ii

Prava

Javno dobro