ŠEMATIZAM FRA PETRA BAKULE

Audio TTS

FREE

Autor:
Podijeli

Opis

Dragome čitaocu

Ako opaziš u ovoj mojoj maloj neuglednoj knjižici mnogo manje stvari nego bismo i ja i ti željeli; ako su neke stvari samo krajnjim prstima dotaknute, druge pak da na nesigurnim i neodređenim povijesnim podacima počivaju, molim te, nemoj se na me ljutiti. Nije u čovjekovoj moći, i kad mu je sreća najnaklonjenija, da potpuno uživa ono što želi. A što ako je sudbina protivna? štoviše, ako požališ, što su u ovoj mojoj maloj knjižici jedva spomenute dvije strane ove pokrajine, naime, istočna i zapadna, kao posve zanemarene. Pametno se utješi, jer su misionari, nadahnuti rodoljubljem ne manje nego talentom, izdali točan opis onih dijelova ove pokrajine ili neće dugo oklijevati da ih izdaju. Neka se nitko na to ne ljuti što su topografske granice moje Kustodije i Misije označile i granice moga rada. A i o samom, kako rekoh, predmetu mog rada znam da je tvoja marljivost prevrćala knjige te vrste, u kojima ništa ili jedva nešto nedostaje od onoga što si želio. Ako u mojoj knjizi ne nađeš nešto slično, uzrok je, što svako tlo ne može biti svugdje jednako plodno. A da ne bi sav teret krivnje prebacio na moju slabost, napominjem ti da sam rođen u takvom kraju (pod lošim znakom) i da živim i pišem u takvom dijelu Evrope, o kojemu se u objavljenim najboljim i najvećim povijesnim djelima vrsnih ljudi jedva koji ulomak može naći.
Znam ja, a znaš i ti, da su se nad vjerske i građanske prilike ove nesretne pokrajine nadvile najgore sjene proteklih vremena. Stoga nemoj kriviti mene i moje drugove koji smo rođeni mnogo kasnije, što ne možemo iznijeti štogod veliko o prošlim stvarima i događajima, jer trpimo od velike oskudice podataka. Što dakle? Ako smo mi ostali bez starih podataka, zar da ništa ne upotrijebimo, da ne bi i naši potomci ostali bez naših! Nipošto. Poštenu se čovjeku ne dolikuje ono »Dolce il non far nulla«. Bolje je i kasno se na pametno vratiti, nego na pametnije nikada. Domovinska ljubav traži od mene i od mojih zemljaka da se brinemo i radimo da ne bi u mojoj domovini potpuno propalo i ono malo još preostalih ostataka starina. A da ne bi i ljubav i rad otišli uzalud, stečena pučka PREDAJA jedinu pomoć može dati. Predaju, dakle, koju smo čuli u pripovijedanju starih događaja slijedit ćemo hrabrim koracima. Kad nema boljega, onda i ti, dragi čitaoče, služi se ovim, kao i ja.
Znaj, da sam i ja bio svjedok očevidac ili sam sigurno čuo o svemu što je u ovome našem vremenu u Misiji i Kustodiji slavno podignuto. Stoga budi siguran u ono na što se oslanjaju novije stvari. Kad opaziš da se stari događaji ne oslanjaju na dokumente, znaj da su uzeti iz mjesnih pučkih predaja koje su misionari marljivo skupili.
Koliko god ova moja knjižica po tvom sudu vrijedila, u nju nije ništa uneseno što bi nosilo na sebi lažnu odjeću praznog romanticizma ili pjesničke mašte. Međutim, prvotna je svrha moja i ove, mojim nevještim perom napisane knjižice, samo vjerska.
Stoga, ako vidiš da ova knjižica površno obrađuje civilne stvari, nemoj mi to upisivati u veliku krivnju. Daleko od toga da je ovim mojim malim djelcem objelodanjena povijest ovog dijela Evrope. Ne sumnjam da i ti isto tako misliš. Dopustimo, da bi se ostvarila moja davna želja, da bi koji od nas okretniji htio objelodaniti potpunu povijest Hercegovačke provincije, tko bi nadvladao neizmjerne zapreke? A, da se ne bi činilo da sam to olako ustvrdio, dotaknimo se nekih. Veće knjige traže veće troškove. Mi, koji se trajno s bijedom borimo, zar da se usudimo poduzeti nešto veliko? Zar nisu upravo zbog toga mnogi odustali od pisanja knjiga? Zar neki spisi ne služe za hranu moljcima, bačeni u prašinu i tamu? Ovome glavnom zlu pridolazi i drugo ne manje: nemamo tiskare u našim krajevima.
Dodaj k tome da mi živimo među Turcima, Pravoslavcima, Ciganima i Židovima i s njima sačinjavamo pučanstvo ove pokrajine. Oni nemaju nikakvih matica. Ili ako ih imaju, od nas ih brižljivo kriju. Ne dopuštaju pogledati spomenike starina. Kako bi onda mogao i najoduševljeniji sastaviti potpunu povijest? Opet neki navaljuju i nas direktno napadaju da smo neradini, ako ne i potpuno lijeni. Tako oni. Ali ja ću s razlogom napomenuti: Nas katoličkih vođa je malo među brojnim raspršenim katoličkim pukom.
Razvučeni smo dnevnim poslovima često puta preko mjere. Jedva, ili gotovo nikako, možemo zadovoljiti svojim vjerskim dužnostima, a kamoli baviti se neslužbenima. A ako bi koji i imao slobodna vremena, zar je svatko sposoban pisati povijest?
Okanimo se, međutim, dugog nabrajanja zapreka koje posvuda tište pisce, a nas potpuno zatiru. Neka mi je slobodno reći: Bude li ti drago što su u ovoj mojoj knjižici škrtom rukom date na uvid i civilne stvari, molim te, primi ih zahvalnim srcem, i to tim više što ih je bilo teže iznijeti. Uostalom, koliko je to bilo moguće u teškim okolnostima, ništa nije lijeno rađeno da iziđe i o civilnim stvarima obilnija knjižica. Ako ti se i sada čini malena, ti je velikodušno primi, pa će biti velika.
Moli Boga i bolju nam sreću zaželi, da izdamo ne samo male knjižice, nego i velike sveske, kojima ćemo providjeti i potrebama domovine i potpuno zadovoljiti tvoje želje.
ŽIVIO!

Dano u Mostaru u Hercegovini, 13. ožujka 1867.
O. Petar Bakula


Ovdje završavam, iako nerado, svoj kratki izvještaj o župama žaleći što mi inače ni vrijeme a ni druge okolnosti ne dopuštaju da budem opširniji.
Uostalom, ono što sam rekao kad sam govorio o osnivanju našeg samostana, opet stavljam čitaocu na razmatranje:
Mi smo u posljednje vrijeme mnogo učinili na Širokom Brijegu, a na drugim mjestima i još više.
Kao nepobitan dokaz te istine služi i ovaj moj kratki izvještaj, a još više sami spomenici djelatnosti. Ali premda se mnogo učinilo, s obzirom na bezbrojne potrebe Misije, dopuštam da je to opet malo. Međutim, nismo mi nedostajali sredstvima nego sredstva nama. U tom nam služi na čast, da nema naše krivice: Učinili smo, što smo mogli učiniti; beskorisni smo sluge.
Uostalom, dok mi stariji misionari, istina krepka duha ali skršenih sila, predajemo mlađima, svojim nasljednjicima, ono što je učinjeno iz dosjetljive ljubavi prema vjeri i domovini kao i ono što treba učiniti, usrdno molimo svoje plemenite dobročinitelje da nam i dalje pomažu. Mi smo im iz srca zahvalni i odlučili smo za njih javno moliti i svake subote svete mise prikazivati.
Neka nitko ne misli da nama treba samo gotova novca. Sve što je kod nas dosada urađeno, treba u mnogim dijelovima dograditi. Stoga, knjige koje bilo vrste, na drugim mjestima manje potrebne ili suvišne, mogle bi vrlo dobro pomoći našoj potrebi. Isto tako treba misliti o svakoj vrsti svetog namještaja i za podignute i započete crkve. Gdje se sve, kao kod nas, nanovo uređuje, tu se može pomoći stvarima svake vrste.
Neka, dakle, znaju dobročinitelji, da će nam i novčana i svaka druga pomoć, biti vrlo mila.

O. Petar Bakula

Dodatne informacije

Autor

Petar Bakula

Jezik

Hrvatski

Izdavač

Provinicijalat hercegovačkih franjevaca Mostar

Godina izdanja

1867, 1970