Opis
Posvećeno smiraju duša svih mrtvih koji leže po šumama, livadama,
jamama, brdima i poljima Širokog Brijega, Hercegovine, Herceg-
Bosne, Hrvatske i svih drugih krajeva u znanim i neznanim grobovima:
Ustašama, domobranima, Nijemcima, partizanima, civilima, djeci,
starcima, ženama, krivima, nevinima, baš svima kojima kao civilizirani
ljudi, a poglavito kao vjernici katolici, dugujemo barem grobno mjesto…
PREDGOVOR
Vrijedilo je čekati i dočekati ‘Otkopanu istinu Širokog Brijega’, originalno djelo koje je ispisalo povijest našega Širokog Brijega. Istinitu povijest koja, vjerujem, neće ostaviti ravnodušnim ne samo nas rođene Širokobriježane, već i sve one koji dođu u dodir s ovim djelom. Držim kako ovo vrijedno djelo zasigurno zavrjeđuje najbolju poziciju prije svega u našim domovima, a jednako tako i u knjižnicama, školama, fakultetima, javnim ustanovama, poduzećima i mjestima gdje će nam uvijek biti na dohvat ruke. Ovo nije djelo koje će se pročitati i ostaviti, nego ono koje bi nam stalno trebalo biti negdje blizu i pri ruci. Ono je značajan doprinos proučavanju i upoznavanju istinite povijesti hrvatskog naroda Grada Širokog Brijega, ali sam uvjeren kako ima i puno širi, gotovo univerzalni hrvatski značaj.
Skoro da nema obitelji u Širokom Brijegu koja u II. svjetskom ratu i poraću nije pretrpjela gubitke svojih najbližih, članova obitelji, susjeda ili pak rodbine. Naime u navedenom vremenu stradalo je 10 % stanovništva Širokog Brijega. Stoga ovo djelo zaslužuje naći mjesto u svakome našem domu. Usudim se reći da je ovo bio zadnji trenutak da se stradalnici i mjesta stradanja naših najbližih, naših sugrađana nađu na jednom mjestu, u jednom ovakvom djelu, jer je sve manje onih koji su bili svjedoci stradanja u II. svjetskom ratu i poraću. Upravo su oni koji su iznosili svoje svjedočenje dali najveći doprinos u nastanku ovoga velikogdjela ne samo za Široki Brijeg, već i mnogo šire. Istina je da ovo nije djelo o kojemu će se voditi neke velike rasprave, o vjerodostojnosti iznesenih podataka, o načinu stradanja, broju stradalnika i slično, iz razloga jer je rađeno prema znanstvenoj metodologiji, istraživačkim metodama, kazivanja živućih svjedoka ili prenesenih kazivanja, na temelju čega su prikazani osnovni podaci o žrtvama, te način i mjesto njihovog stradanja.
Velika hvala svima koji su doprinijeli da ovo kapitalno djelo ugleda svjetlo dana, svima onima koji su u proteklih sedam-osam godina pisali i još uvijek pišu o širokobriješkim žrtvama u II. svjetskom ratu i poraću, te ističem svoje zadovoljstvo da sam dobio prigodu da napišem nekoliko redaka u ovom povijesnom djelu. Najveće zasluge za ovo djelo ipak pripadaju članovima Povjerenstva za obilježavanje grobišta II. svjetskog rata i poraća Grada Širokog Brijega na čelu s predsjednikom Perom Kožulom koji su u proteklim godinama intenzivno radili na otkrivanju, istraživanju i obilježavanju grobišta i stratišta, ekshumaciji žrtava, organiziranju pokopa, te uređivanju ili izmještanju grobišta II. svjetskog rata i poraća na području Grada Širokog Brijega, a kao rezultat njihovog rada nastalo je ovo djelo.
Široki Brijeg, 2017. godine
Miro Kraljević, gradonačelnik
UVODNA RIJEČ
Poštovani čitatelji, Pred vama je knjiga ‘Otkopana istina Širokog Brijega’, nastala dugogodišnjim radom na istraživanju i otkrivanju činjenica koje su se dogodile krajem II. svjetskog rata i poraća na Širokom Brijegu. Sadržaj knjige plod je osmogodišnjeg rada na prikupljanju i otkrivanju do sada nepoznatih podataka o pogubnim događajima na ovome našem ozemlju. Komunistička vlast svim je raspoloživim sredstvima 50 dugih i mračnih godina čvrsto držala i kontrolirala naš cjelokupni javni život. Tzv. narodna vlast neograničenim je količinama laži, punila kulturni, obrazovni, izdavački i svaki drugi prostor. Ona je propagirala slobodu, veličala svoje navodne ratne pobjede, slavila heroje, klicala nepostojećem bratstvu i jedinstvu. Takva vlast posebno se obrušila na prostor zapadno-hercegovačkog kraja. Narod je stigmatiziran i proganjan zbog svoje negdašnje ratne opredijeljenosti, te vjerske i nacionalne pripadnosti. Većina preživjelih tretirana je narodnim neprijateljima, s izuzetkom pojedinaca koji su surađivali s novom vlašću. U ratnom pohodu na Široki Brijeg, partizanski zločinci počinili su teška ubojstva, palež, pljačke i druga zlosilja. Poslijeratni teror nastavile su provoditi zloglasne komunističke službe: KNOJ, OZNA, UDBA, KOS, SDS/B. Represivni je državni aparat metodama brutalnih bezrazložnih likvidacija, dugogodišnjih osuda i svakodnevnih uhođenja, utjerivao strah u kosti narodu ovog kraja. Rušenjem komunističkog režima 1990. godine i pojavom nove demokratske vlasti, veliki dio javnosti napokon je očekivao pravu istinu i rasvjetljavanje tragičnih događaja krajem II. svjetskog rata i u poraću. Međutim, očekivani proces zbog opravdanih ili neopravdanih razloga u početku je izostao. S velikim vremenskim odmakom od gotovo punih 20 godina,Široki Brijeg je prvi u BiH pristupio sustavnom prikupljanju podataka, formirajući Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta II. svjetskog rata i poraća (POUG). Prirodni ciklus učinio je i čini svoje, tako da je za istraživanje i utvrđivanje istine došlo krajnje vrijeme, prije nego što zauvijek ostanemo i bez posljednjih svjedoka.
Predočeni iskazi 225 svjedoka u knjizi koja je pred Vama, iz temelja mijenjaju dosadašnju komunističku ‘istinu’, odnosno prljavu propagandu i ideologiju o ratnim događajima na ovome našem ozemlju. Iz 278 iskaza, odnosno svjedočanstava živih svjedoka, vidljivo je tko je bio žrtva, a tko zločinac. Stvarni svjedoci ratnog i poratnog zločina na ozemlju Širokog Brijega prokazali su 161 grobište s posmrtnim ostacima žrtava. Malo je reći da su se partizansko-komunistički zločinci prema žrtvama ponijeli krajnje nehumano, puno je bliže istini reći da su se prema žrtvama ponijeli životinjski. Žrtve su pokapane ili bolje rečeno trpane u zemlju na likvidacijskim mjestima, izvan groblja, na njivama, u vrtačama, u dolcima i na drugim mjestima. Oko nas na takvim mjestima i danas počivaju kosti 550-600 žrtava, umanjeno za broj onih koje smo dosada ekshumirali. Veliki dio od 303 stradala na prostoru Širokog Brijega rodbina je pod okriljem noći s 218 stratišta uspjela prenijeti i pokopati u mjesna groblja. Manje je poznato da su i četnici dali svoj ‘doprinos’ ionako stravičnome ratnom stradanju Širokog Brijega. U dva upada na rubna područja ovoga našeg prostora divljački su i na najokrutnije načine pobili 36 žrtava. Poratni progon i teror imali su za posljedicu bezbrojne godine kazamata, emigracije i tlačenja svih vrsta i oblika.
Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta II. svjetskog rata i poraća Široki Brijeg počelo je napokon vraćati dostojanstvo nevinim žrtvama. Obavljanjem ekshumacija i prigodnim zbrinjavanjem posmrtnih ostataka obavlja se civilizacijski čin i odaje ljudski pijetet nedužnim žrtvama. Izniman značaj u tome cijelom postupku ima nastojanje da se prilikom ekshumacije sačuva osobnost ili integritet svake pojedine žrtve. U jednom poglavlju knjige detaljno se govori o načinu provođenja ekshumacija i stručnoj obradi posmrtnih ostataka. Stručne osobe koje su obavljale ekshumacije, detaljno opisuju i prezentiraju provedene arheološke, patološke, forenzične i druge postupke provedene na pojedinim grobištima.
U otkrivanju istine Povjerenstvo zajednički radi s Vicepostulaturom postupka mučeništva ‘fra Leo Petrović i 65 subraće’. U II. svjetskom ratu i poraću komunisti su ubili 66 fratara, članova Hercegovačke franjevačke provincije ili oko jedne trećine njihovoga ukupnog broja. Iz širokobriješkog samostana stradalo je 30 članova franjevačke obitelji, a 13 ubijenih rođeno je na Širokom Brijegu.Ovom prilikom objavljujemo i jedinstveni popis žrtava II. svjetskog rata i poraća iz Širokog Brijega. Za izradu popisa savršeno je poslužila evidencija koju nam je ustupila Komisija za hrvatski martirologij HBK i BKBiH. Toj evidenciji dodani su objedinjeni i dopunjeni podatci koje su kroz prošlo razdoblje prikupili i objavili župni uredi, neki domaći autori i razni drugi izvori. Javnim pozivom za dopunu i ispravku postojećih osobnih podataka, došlo se do zastrašujućeg broja od 2.165 žrtava II. svjetskog rata i poraća na prostoru Širokog Brijega. Zbog vjerojatno nepotpunih i nedostupnih podataka, ovaj broj žrtava, nažalost, vjerojatno neće biti konačan i završen.
Žrtve II. svjetskog rata i poraća ostavile su teške i nenadoknadive posljedice na demografsku sliku Širokog Brijega. Prema popisu prije II. svjetskog rata, Široki Brijeg je imao 23.341 stanovnika, a 1991. godine samo neznatno više, 26.503 stanovnika. Da je stopa rasta u razdoblju od 1948.-1991. bila na razini stope u BiH, procjena je da bi Široki Brijeg 1991. godine imao više oko 16.500 stanovnika, odnosnooko 42.950 stanovnika. A danas, 16 godina kasnije, odnosno 2017. godine imao bi oko 50.000 stanovnika! Zadnji popis utvrdio jenešto manje od 30.000 stanovnika u Širokom Brijegu, a kao što vidite, procjene kažu da smo danas trebali imati oko 50.000 stanovnika. Tko je odgovoran što nas danas nema 50.000, više je nego jasno: odgovorni su uvezeni partizansko-komunistički zločinci potpomognuti šačicom domaćih izroda. Iz tog je razloga još teže shvatljivo podizanje partizanskog spomenikau središtu Širokog Brijega ‘osloboditeljima’ koji su nas demografski osakatili za sva vremena.
Punih 70 godina od završetka II. svjetskog rata, cjelokupna bi se javnost morala složiti, da svi koji su izgubili život u ratu ili zbog rata, imaju pravo barem na ime i prezime, poznato mjesto stradanja i čovjeka dostojno posljednje počivalište. Pravo na grob pitanje je čovječnosti, civiliziranosti, humanosti i pijeteta prema bilo kojoj žrtvi, te ne bi smjelo biti povezano s pitanjem pobjednika i poraženog u ratu. Naš cilj je i obveza, da povijesnim projektom izgradnje svehrvatskog memorijalnog „Groblja mira“ na Bilima svakoj hrvatskoj žrtvi II. svjetskog rata i poraća, iz cijele BiH pa tako i Širokog Brijega, neovisno o mjestu stradanja i pokopa, podignebijeli kameni križ sa imenom i prezimenom svake žrtve. Deseci tisuća križeva s imenima stvarnih žrtava, najočitije će prikazati zabranjenu istinu o partizansko-komunističkom zločinu, nad hrvatskim narodom u II. svjetskom ratu i poraću.
Povjerenstvo je svoj temeljni posao evidentiranja i obilježavanja privelo kraju. Za nastavak ovih naših aktivnosti, kao što su ekshumacije, forenzične obrade, izrade kosturnica, organizacije pokopa itd., nedostaju i minimalni materijalni uvjeti. Ovom tiskanom publikacijom nastojali smo javnosti prezentirati svoj osmogodišnji istraživački rad u otkrivanju ‘zakopane’ istine. Ova publikacija vjerodostojno i dokumentirano, sustavno i iscrpno, prikazuje partizansko-komunističke zločine krajem II. svjetskog rata i poraća na prostoru Širokog Brijega. Javnosti se napokon nudi stvarno viđenje u razmjere velikihzločina koji su se ovdje dogodili.
Želja članova Povjerenstva je da iz sadržaja ove knjige što više obitelji napokon sazna nešto novo ili pak otkrije potpunu istinu, gdje i kako su njihovi najbliži okončali svoj ovozemaljski život. Mnogi će kroz izjave svjedoka dopuniti svoja (sa)znanja ili otkriti nove pojedinosti o zadnjim trenucima svojih nevino stradalih članova obitelji. Sadržaj knjige bogat je brojnim različitim podatcima i zbog toga, naša Vam je preporuka sljedeća:
– „Ako želite saznati istinu, nastojite pročitati, a ne samo prelistati ovu knjigu!“
Pero Kožul, glavni urednik
Pogovor
“Rijetko se u povijesti događalo da uspostavi nove vlasti prethodi takvo krvoproliće…”
“Tito je pobio više od 400.000 protivnika u Jugoslaviji i prije nego se čvrsto uspostavio kao diktator.” Navedena dva citata (Stephane Courtois i Harry S. Truman) govore da svijetu nije bila nepoznata istina o zločinu o kojemu se gotovo pola stoljeća šutjelo. Dugogodišnje institucionalno nijekanje zločina, sustavna proizvodnja zaborava, proizvodnja pritiska i tehnologija upravljanja svim javnim obrascima razmišljanja, potisnula je iz javnog prostora sjećanje na žrtve zločina. Službeni popisi žrtava rata, pripremani od 1950. do 1964. nisu obuhvaćali one koji su na bilo koji način bili na strani neprijatelja. Široka definicija “na bilo koji način” protezala se na sve one koji nisu bili glasni zagovornici novoga komunističkog poretka. Mnogima nije pomoglo ni to što su bili pripadnici Narodnooslobodilačkog pokreta. Trebalo je dodatno biti neprijateljski raspoložen prema svakom hrvatskom nacionalnom ili vjerskom izrazu kako bi se izbjegao status neprijatelja. Razne komisije, kao što je bila Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, imale su jasnu instrukciju o tome tko su neprijatelji: “Tko je na bilo koji način pozivao ili primamljivao narod da stupi u vojsku ili oružane formacije okupatora ili njihovih pomagača.” Komunistički ekstenzivna primjena ovih naputaka nikoga nije mogla poštedjeti osim samih krvnika. Tim uputama što su ih komunističke vlasti izdale komisijama za popis žrtava rata, htjelo se u potpunosti dehumanizirati žrtve zločina. Institucionalno nijekanje pravnog statusa žrtve (izostavljanje iz popisa žrtava rata) te nijekanje njihova moralnog statusa sustavnom dehumanizacijom, proizvedeni su učinci u strukturi svijesti počinitelja zločina, krvnika, kod kojih je izbrisan svaki osjećaj krivnje za počinjene zločine. Taj osjećaj, bolje reći nedostatak osjećaja, toliko je snažno sedimentaran u njihovoj svijesti da ćete se i danas susresti s njihovom verbalnom agresijom ako pokušate “otkopati” istinu o njihovim zločinima. Pola stoljeća bezimenih žrtava; pola stoljeća bez dostojanstva u smrti; pola stoljeća bez prava obitelji na spomen, pokop, obilježje… A, onda: Otkopana istina! Istina o povijesnim okolnostima, istina o žrtvama! Njihova imena se izgovaraju, njihova grobišta i okolnosti stradavanja se označavaju, njihove duše useljavaju u našživot! Što znači polustoljetna šutnja i proizvodnja zaborava, što znači uništavanja matica rođenih, izbacivanje iz popisa žrtava rata… Što znači industrija zaborava djedova ako je u generacijama unuka balzamirana uspomena na njih? Knjiga Otkopana istina Širokog Brijega (iz II. svjetskog rata i poraća), samo je dio lanca čiji se veći dio još skriva pod zemljom. Manji je to dio lanca žrtava jednoga velikog zločina. Ova je knjiga sveti registar njihovih imena, ne samo ovdje upisanih nego i onih koji u svojoj vječnosti čekaju kad ćemo odvojiti malo našeg vremena za njih. Svi naši domoljubi, proganjani i ubijani kroz stoljeća, svi su oni sudionici jednog vremena i jednoga Domovinskog boja!
Zdenko Ćosić, predsjednik Vlade ŽZH