Opis
BEZUVJETNA LJUBAV
U razgovoru dviju žena iznenada je nastupila tišina kada je jedna upitala drugu:
– “Zašto bezuvjetno voliš svoje bolesno dijete?”
Sa smiješkom na usnama odgovorila je:
– “Zato što sam majka!”
fra Zvonko Benković
MARIJINA MOLITVA GOSPI
Gospo ja ću biti dobja, a i ti budi dobja isto.
Ja se zovem isto kao i ti Majija, I, znaš, to mi se baš sviđa.
Ti si moja vejika Mama, a ja sam tvoje dijete.
Ti si moja utjeha kada sam tužna, a kad sam juta ti malo zažmiji jer tada sam malo, onako, ne dobra. Ti si i moja najboja pijatejica jej ti si uvijek tu.
Moje djuge pijatejice često na mene zabojave, odmah nakon pjvi put sto smo se vidjele, a jekle su da ćemo se opet vidjeti jej ja njih puno vojim kao što i tebe vojim. Samo ti nikada ne zabojaviš mene, a sve djuge zabojave.
Ti si i moja Majija jej sam i ja sama Majija kao i ti.
I još, Majijo, ja te mojim za majo sjeće u jubavi da me u tome nikako ne zabojaviš.
Mojim te, da me tu staviš na pjvo mjesto jej mi je to jako važno!
I još te mojim za majo zdjavja i puno, puuuno toga čega se sada ne sjećam, a mislila sam ti reći.
Eto, sad nemam više vjemena i nemam ti ništa više jeci osim da tebe, Majijo, najviše voji tvoja Majija.
Bog Maje.
Amen
fra Zvonko Benković
PREDGOVOR
Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah:
mog ljubimca, miljenika duše moje!
Stavit ću Duha svoga na njega:
naviještat će pravo narodima;
preti se neće, neće bučiti,
glas mu se neće čuti po trgovima;
trske stučene prelomiti neće,
stijenja što tek tinja neće ugasiti
– sve dok do pobjede ne izvede pravo.
Ime njegovo nada je narodima!
Matej 12, 18-21
Na samom početku ove knjige htjeli bismo Vas pitati dva pitanja. Prvo je: „Kako ste?“, jer smo mi uistinu dobro i htjeli bismo da se i Vi tako osjećate kad god budete čitali ovu knjigu. Kako bismo Vas uveli u njezinu tematiku moramo Vam postaviti i drugo pitanje, koje je možda malo teže. Zanima nas: „Kako ste se osjećali kada ste se prvi put susreli s osobom s invaliditetom?“. Teško pitanje, a odgovor bi mogao biti još teži kada bismo u njega uključili potpitanje da je ta osoba dijete s teškoćama u razvoju.
Zasigurno svatko ima svoje iskustvo i priču koju bi mogao ispričati. Roditelji bi mogli reći jedno, braća i sestre drugo, susjedi treće, liječnici četvrto, učitelji peto, školske kolege šesto, prijatelji sedmo, slučajni prolaznici osmo, svećenici deveto, a svi oni o kojima govorimo deseto. Svi su odgovori točni, samo je pitanje što smo u tome govoru: subjekt koji govori ili objekt o komu se govori. Naizgled ista stvarnost, a beskrajne mogućnosti i kombinacije.
Upravo tako nastala je i ova naša knjiga Ne lomite napukle trske, Život s darovanim teškoćama aludirajući na Isusove riječi iz Matejeva evanđelja. U svome govoru Isus navodi da se na njemu ispunilo pismo i ono što je naviještao prorok Izaija u Pjesmi o Sluzi Jahvinom (Iz 42, 1-4) da je on onaj koji trske prelomljene neće slomiti (usp. Mt 12, 15-21). U tim Isusovim riječima, nas dvojica franjevaca, pronašli smo inspiraciju za ovu knjigu. Željeli smo progovoriti o vlastitome iskustvu susreta s osobama s invaliditetom govoreći kao fratri, svećenici, teolozi i ljudi koje je takav susret promijenio, slomio. Moramo biti iskreni i priznati kako ni jednom nije bio jednostavan taj prvi susret. Osjećali smo se poput napuklih trski nemoćni pred slikom koja nas je iznenadila, uplašila, naprosto zaledila. Možda smo instinktivno reagirali u tome trenutku. Ruke su nam se počele znojiti, srce ubrzano kucati, a knedla nam je zastala u grlu. Strah od nepoznatog nas je blokirao, ali, Bogu hvala, samo na prvu.
Svjesni smo da društvo u kojem živimo često izbjegava teške teme, a ovo je zasigurno jedna od njih. O njima se govori tek prigodice u vrijeme blagdana i rijetkih humanitarnih akcija, kao da patnja postoji samo u predblagdansko vrijeme. Naša prvotna nakana bila je progovoriti o tome kako je nama bilo u susretu s djecom i mladima s teškoćama. Željeli smo ispričati kako smo se sami mijenjali, jer nam se u susretu s njima mijenjala životna filozofija. S druge strane dali smo glas onima kojih se to ponajviše tiče, a to su njihovi roditelji. Nije im bilo lako kada su im liječnici priopćavali da nešto nije u redu s njihovim djetetom. Neočekivane vijesti iz temelja su mijenjale njihove prioritete, karijere, poslove i živote. Imali su tisuće pitanja. Mnogi su bili u neznanju. Dijagnoze su ih dovodile pred gotov čin, teške odluke, iscrpljenost i patnju. Ponekad je bol bila teška, neopisiva. Nekima je pomoglo jer su ju tako ogoljenu i čistu predali Bogu. Nažalost, neka djeca prije poroda su poslana u vječnost zbog straha, preporuka, teških dijagnoza, tereta, samoljublja, neznanja, ovih ili onih razloga, dok su druga, nakon rođena, ostavljena na skrb starateljima i specijaliziranim ustanovama. Oni, sretniji, vraćali su se svojim kućama.
Mnogima je bilo, i još uvijek je, lijepo jer su im dani ispunjeni radošću i blizinom, dok pojedini, nažalost, još uvijek sjede sami u tajnoj sobi kao biljeg obiteljskoga srama. Za svakog pojedinca, a napose za obitelj, bilo je otkupljujuće kada su shvatili da dijete s teškoćama nije samo problem, nego da je ponajprije blagoslov.
U knjizi smo donijeli svjedočanstva i iskustva tek jednog dijela onih koje poznajemo, ali njihova svjedočanstva i priče su univerzalne. Ljepotu ćete prepoznati u svakoj pojedinoj budete li otvorenim srcem čitali Život me naučio. Ukoliko Vam srce i dalje bude tvrdo preporučamo Vam da pođete u Susret koji otkupljuje. Nemojte se iznenaditi ako se prepoznate u nekoj od čokoladnih priča. Možda će Vas na sve to potaknuti sakupljači vrećica po vašim mjestima, prognoza da će padati kiša ili ćete shvatiti da imate zajedničkog Prijatelja s križa. Još malo ćemo Vas voditi kroz razgovore, savjete i rasprave ne bi li doživjeli i vlastitu preobrazbu kako biste na koncu mogli reći: Teškoće su čudo. Svjesni smo da tema o kojoj smo sa suradnicima ispisali stranice ove knjige nije ni malo laka. Nekima će sve ovo možda teško pasti na želudac ili će izazvati buru raznih emocija. Drugima će biti otkupljujuće jer će prepoznati odraz svojega bića. Bez obzira kako se osjećali potičemo Vas da pronađete mir i utjehu u Snazi i milosti molitve ili u susretu S Isusom na križnome putu.
Naša preporuka je da knjigu čitate u jednome dahu, jer tako je i nastala. Ali možete je čitati dio po dio, priču po priču ili ju držati uvijek pri ruci na radnome stolu, u torbi ili pokraj kreveta. Od svega najvažnije je da unesete gram duše i da raširenih očiju čitate redak po redak. Budite otvoreni za osmijeh i suze, bol i nerazumijevanje, meditaciju i molitvu. Na to će Vas dodatno potaknuti i radovi akademske slikarice Anele Korać, jer slike ponekad govore više od riječi. Slike i grafike nastale su kao autoričina studija i promišljanje o veličanstvenosti Božje milosti koja nam je darovana kroz djecu i mlade s teškoćama. One su čisti dar duše i umjetničko približavanje ljubavi i boli.
Na koncu bismo zamolili sve Vas buduće roditelje da nikada i ni pod koju cijenu Ne lomite napukle trske!
Autori
ZAHVALE
Najprije se želimo zahvaliti svim roditeljima i članovima obitelji koji su pristali iznijeti svoja životna iskustva živeći s osobama s invaliditetom. Njihova iskustva su teška i neponovljiva, puna su ljubavi i patnje s kojom se suobličavaju svaki dan iz početka, kao i ponizne zahvalnosti Bogu jer su ih teškoće njihovih bližnji otkupile.
Zahvaljujemo se svim suradnicima: Marijani Azinović, Ivoni Brkić, Ivani Čarapina, Ani Glamuzina, Emiliji Grbavac, Matei Ivanković, fra Svetozaru Kraljeviću, fra Anti Mariću, Mariji Markota, Miljenku Miki Musa, Ivici Musić, Franji Ostojić Šoša, fra Tomislavu Pervanu, Marijeti Pehar, Nikolini Pejdo, Moniki Planinić, Marku Primorcu, Mariji Sabljić, Nikolini Soker, Luciji Šakota, Jeleni Vasilj, Josipi Vasilj, Doris Vlašić, Pauli Tomić i Martini Vuković Ogrizek koji su prepoznali našu ideju i bili spremni dati svoj doprinos ovoj knjizi. Ujedno zahvaljujemo i Franjevačkom medijskom centru Svjetlo riječi iz Sarajeva koji su nam dali dopuštenja za objavu tekstova: Biljane Acan, fra Ivana Nujića i fra Ante Vučkovića.
Na osobit način želimo se zahvaliti slikarici Aneli Korać na prekrasnim slikama. Od prvoga dana autorica je razumjela našu ideju i svojim jedinstvenim ilustracijama oplemenila ovu knjigu.
I na kraju hvala Bogu i našem svetom ocu Franji što su nas na sebi svojstven način spojili i ujedinili naša iskustva i promišljanja u ovaj maleni književni biser o dobroti, ljubavi i patnji koja otkupljuje.
Čovjek samo
srcem dobro vidi.
Ono bitno, očima je
nevidljivo.
