Opis
Ibis ad crucem – more skrivenih mudrosti
Biblija je i danas najčitanija knjiga na svijetu, a njezin neizostavni dio svakako su Evanđelja. Iako je nastalo poprilično davno, prema znanstveno-povijesnim izvorima – 70. godine poslije Krista, Matejevo evanđelje, kao i preostala tri Evanđelja, svakodnevno snažno odjekuju u svim dijelovima svijeta. A upravo najopsežnije Evanđelje, ono Matejevo, čini i okosnicu nove knjige fra Gorana Azinovića zanimljivog naziva Ibis ad crucem. Djelo je sačinjeno od 236 većinom kraćih tekstova nadahnutih Božjom Riječju. Ispod svakog naslova u zagradi istaknut je i navod odakle je citat preuzet pa se Ibis ad crucem može definirati i kao štivo meditativnog karaktera, odnosno može poslužiti i kao predložak za čitanje i dublje razumijevanje Matejevog evanđelja. Navodi su poredani kronološki i koncizno, od prvog do dvadeset i osmog poglavlja, onako kako su i nastali, što će uvelike olakšati praćenje i promišljanje o pročitanim tekstovima.
Sâm latinski naslov Ibis ad crucem ili u prijevodu Ići ćeš na križ svojevrsna je parafraza na Pilatove riječi upućene Isusu tijekom njihova međusobnog dijaloga u kojem je, poslušavši razularenu svjetinu, Pilat indirektno poslao nevinog Isusa ponajprije na okrutno bičevanje, a potom i na teško drvo križa. Premda je ubrzo „oprao ruke“ rekavši da je nevin od krvi Isusove, Pilat je riječima Ibis ad crucem zapravo poslao Isusa u sigurnu smrt. Pored naslovnog teksta, čitatelji će u novoj fra Goranovoj knjizi moći pročitati i tekstove o Isusovu rodoslovlju, prvoj propovijedi, Blaženstvima, miru, kraljevskoj gozbi, plaču, talentima, a također će na vrlo poetičan način bolje upoznati ili se možda prisjetiti zaboravljenih biblijskih likova kao što su Ivan Krstitelj, Jair, sijač, bogati mladić, Kajfa, Juda, Šimun Cirenac i drugi. Bez obzira je li riječ o njegovim glasovitim propovijedima ili pisanoj riječi, mladi franjevac jasno i poučno progovara o svim životnim i duhovnim temama, a njegovi tekstovi izrazito su slikoviti i protkani znakovitom porukom. To je ujedno nepisano pravilo i ove knjige.
„Zlo će pobijediti samo ako se ljubav povuče“, „I u najlošijem trenutku današnjeg dana može zasjati grumen zlata“, „Što god činiš za Boga ili njegovo kraljevstvo, bit će nagrađeno“ ili „Križ će postati najjače oružje koje je svijet ikad vidio“, samo su neke od lijepih i inspirativnih niti izvézenih na stranicama novog fra Goranovog ostvarenja. Koga se bojati?, zar se Isus brani ubijajući druge?, što li su ljudi sve izgradili na krvarini?, iskonska su pitanja, a odgovore na njih ćeš dobiti ako do kraja uroniš u more skrivenih mudrosti zvano Ibis ad crucem. U nadi da ćeš i ti, dragi čitatelju, pronaći odgovore na svoja neodgovorena pitanja ili ćeš vlastito srce ispuniti prekrasnim biblijskim i teološkim citatima, do neke nove prilike srdačno te pozdravljam!
S poštovanjem!
Ana Zubac
Rodoslovlje
(Mt 1, 1)
I Isus je bio dio nečijeg rodoslovlja, kao i svatko od nas.
Izrastao je iz konkretne loze, izrastao je iz Svete obitelji.
Ne zaboravi da si i ti samo na putu; i ti si pripadnik nečije
loze i rodoslovlja. Drugi će gledati kako si živio i što si
ostavio budućim naraštajima. Ostavi iza sebe svetost,
jer to je najljepša nagrada budućim pokoljenjima.
Ostavi trag svetosti u svome rodoslovlju!
Grijesi
(Mt 3, 5)
Kad je Ivan Krstitelj propovijedao u
Judejskoj pustinji, čitamo kako je k
njemu grnuo čitav svijet iz Jeruzalema,
sva Judeja i sva okolica jordanska.
Primili su od njega krštenje u rijeci
Jordanu ispovijedajući vlastite grijehe.
Novokrštenici tada nisu ispovijedali
tuđe, već vlastite grijehe.
Moderni vjernik često ispovijeda tuđe
grijehe i bavi se tuđim propustima.
Ako se budeš bavio tuđim grijesima,
nikad nećeš doći do svojih!
Važno je prepoznati svoj grijeh
i njega ispovjediti, priznati ga;
važno je pokajati se za vlastiti grijeh.
Ispovijedanje vlastitih grijeha znak
je i vlastitoga obraćenja.
Krotki
(Mt 5, 5)
Na ovome svijetu ima mjesta
za sve ljude, dovoljno je velik.
Svijet je uistinu dovoljno velik
ako je čovjek malen i ponizan.
Ali kad čovjek poželi biti velik,
i svijet će postati malen.
Isus kaže: „Blago krotkima; jer
oni će baštiniti zemlju!“
Zašto se uz krotke povezuje zemlja?
Zašto će baš oni baštiniti zemlju?
Krotak čovjek sve ustupa,
on daruje zemlju drugome;
i baš njemu koji sve daje
pripast će i baština – zemlja.
Ljudi našega vremena kao nikad
prije oštro se bore za zemlju!
Ovo je blaženstvo 21. stoljeća!
Što ti koristi ako osvojiš čitav svijet,
a izgubiš komad raja?!
A taj slatki komad baštinit će krotki.
Nemoj tražiti komad zemlje na Zemlji,
već komad neba u Nebu!
Mjera
(Mt 7, 2)
„I mjerom kojom mjerite
mjerit će se vama.“
Pazi! Budi oprezan! Ne sudi!
Ne mjeri, već ljubi!
Neka ti život bude bez mjere,
jer ljubav nema mjeru.
Ljubav uvijek nudi više,
ona je eksces.
Ljubav prelazi granice i daje
više nego što netko očekuje.
Ako ne budeš drugima mjerio,
bit ćeš sretan, jer na kraju života
dočekat će te vječna Ljubav.
Ljubav koja ima mjeru i nije ljubav,
a ondje gdje nema mjere, već je
nastupilo kraljevstvo ljubavi.
U lađici
(Mt 9, 1)
Isus ulazi u lađicu.
Bila mu je dovoljna lađica da ga
prebaci prijeko, na drugu obalu.
A kako su kršćani brzo lađicu
zamijenili lađom, a zatim i brodom?!
Kršćani kao da ne vole malene
pojave ili sredstva kao što je lađica.
Možda je i Crkva oduvijek trebala biti
lađica – maleno, ali sigurno „sredstvo“
koje će sve putnike prevesti na drugu obalu.
Zašto čovjek toliko čezne za velikom lađom?!
Ostani ponizan te plovi kao i Isus – u lađici!
Dođite
(Mt 11, 28)
Isus nam i danas upućuje spasiteljski
poziv govoreći: „Dođite k meni
svi koji ste umorni i opterećeni
i ja ću vas okrijepiti.“
Ovo je najljepša utjeha onima koje
nitko ne želi saslušati ili ohrabriti.
Tko još želi imati umorne i
opterećene ljude u svojoj blizini?!
No, kod Isusa vrata su im uvijek otvorena.
Njegovo je probodeno Srce uvijek i
tebi otvoreno, jer Isus nema kapija.
Drvodjeljin sin
(Mt 13, 55)
Podcijenili su te, Isuse!
Mnogi i danas isto to čine…
Posebno su te podcijenili tvoji
najbliži, tvoji sumještani.
Pitali su se: „Odakle ti sve to?!
Odakle ti tolika snaga i moć?!“
Tvoja svemoć bijaše im neshvatljiva.
Naposljetku su rekli da te poznaju,
rekli su da si drvodjeljin sin.
Ti ne možeš u njihovim očima biti to
što jesi, jer su stvorili svoju sliku o tebi.
Vjera u Boga prestaje onoga trenutka
kad mu rekneš da ga poznaješ.
Kad ograničavaš Boga,
još više ograničavaš sebe.
Dopusti Bogu da bude sve što ti
ne možeš ni zamisliti da može biti.
Za početak, dopusti da tvoj Bog
bude drvodjeljin Sin…
Usne i srce
(Mt 15, 8)
Postoji vjera usana i vjera srca,
postoji vjera koja se izriče
i vjera koja se živi.
Isus jasno kaže: „Ovaj narod me
štuje samo usnama, ali njegovo
je srce daleko od mene.“
Nitko ne živi od ljubavi s usana,
jedino možeš živjeti od ljubavi iz srca.
I Bog i čovjek žele srce, čisto srce…
Uvjet
(Mt 16, 24)
„Tko hoće ići za mnom, neka se odreče sebe,
neka uzme na se svoj križ i neka ide za mnom.“
Ostavi sebe i pođi za Isusom! Ostavi sebe kao
što se ostavlja neki predmet, a ostaviti sebe
znači ne živjeti za sebe, već jedino za Isusa.
No, Isus traži da nešto poneseš sa sobom,
a to je križ. Samo križ… I to vlastiti križ!
Tko nosi križ, odrekao se samog sebe.
Križ ne nose samo oni što još računaju na sebe.
Praštanje
(Mt 18, 22)
I Petar se pitao:
„Koliko puta trebam drugome oprostiti?“
Petar bi ograničio praštanje pa je izabrao broj sedam.
Ne više od toga… Petar postavlja granicu,
a praštanje ne postoji ako je unaprijed određeno brojem.
Isus mu znakovito kaže: „Sedamdeset puta sedam.“
Nema granica, Petre!
Praštaj beskonačno, neumorno,
praštaj uvijek i iznova
jer Bogu najviše sličiš samo kad praštaš.
Praštanje je temelj ljubavi.
Srce praštanja vječito kuca u tijelu Ljubavi.
Oči
(Mt 20, 30)
Dva slijepca vikala su Isusu:
„Htjeli bismo da se otvore naše oči!“
Nemoj zaboraviti da Isus svakoga dana
prođe i stazom tvoga života.
Onaj koji ljudima vraća vid prolazi i tvojim „Jerihonom“.
S vremenom i ti možeš oslijepiti
pa puno toga ne vidiš,
mrena dođe na oči tvoje duše i srca.
Zavapi iskreno ulicama svoga „Jerihona“:
„Otvori, Isuse, i moje oči danas
i pomozi mi da vidim ono što trebam vidjeti!“
Hram i trgovci
(Mt 21, 12)
Isuse, samo si tada načinio bič
da istjeraš trgovce iz Hrama.
Ali to još nije dovršen posao, jer sve je i danas isto.
Opet su se vratili i blagajne, i trgovci, i roba;
opet su ušli u Hram.
Možda se i u mojoj duši krije mjenjačnica?!
Strah
(Mt 24, 6 – 8)
Ljudi danas svugdje siju strah.
Gdje se sije strah, žanje se novac.
Strah se najbolje naplaćuje.
Ratovi, glad i potresi haraju svijetom.
Isus kaže da će se sve to zbiti, ali ne
daj se uplašiti! Nemoj strahovati!
Kristovi učenici ne siju strah niti ga
nose u sebi, Kristovi učenici nikad
ne uzimaju riječ strah u svoja usta.
Kršćanstvo je stvoreno od dvije
imenice – ljubav i milosrđe.
Ibis ad crucem
(Mt 27, 23)
Pilat i ti, Isuse, stojite jedan naspram drugoga.
Pilat je obučen u oklop, a ti si, sav izranjen,
u okovima. Gledate se oči u oči…
Dok Pilat služi Rimu, tebi, moj Isuse, služi čitav svemir.
Pilat je samo čovjek, a ti si Bog.
Ibis ad crucem! ili Ići ćeš na križ…
Ne postoji drugi put za tebe, osim puta križa,
ne postoji put natrag…
Ibis ad crucem! odzvanja tvojom dušom, dobri Isuse.
Koliko se ja opirem tim riječima kad ih čujem,
kako me duša zaboli kad mi netko presudi tim
riječima: „Ibis ad crucem!“
Povedi me, Isuse, jer sâm ne mogu!
U rane svoje sakrij me! Ibis ad crucem!
Idem i ja umrijeti s tobom, idem i ja gdje si ti, Isuse.
Idem…
Uskrsnuće
(Mt 28, 6)
Anđeo reče ženama:
„Dođite, vidite ovdje mjesto gdje je ležao.“
Isus je uskrsnuo, nije više u grobu!
Mjesto je prazno…
Isus nije mogao ostati u tami groba.
Ljudi i danas rado posjećuju Isusov grob u Jeruzalemu.
I danas kao da anđeo iznova poručuje hodočasnicima:
„Dođite, vidite ovo mjesto gdje je ležao!“
Ljudi, naš Bog je živ!
Samo je njegov grob ostao prazan.
Mudrost križa koja preobražava svijet
Evanđelje je Radosna vijest. Tako se prevodi ova riječ grčkog podrijetla. Ona ne mora nužno biti zapisana. U početcima kršćanstva prvotno i nije bila zapisana, nego se prenosila vjerom i ljubavlju djelotvornom. Temeljni sadržaj te vijesti, koja bi u primateljima trebala izazvati radost, jest da je onaj Isus koji je trpio, umro na križu i bio pokopan za nas – uistinu od mrtvih i uskrsnuo. Budući da ova Radosna vijest nema bilo kakvo značenje i u primateljima ne budi bilo kakvu radost, još ju se naziva i kerigma, što znači navještaj. Dakle, susret s Evanđeljem je susret s vijesti koja postaje navještaj. Vijest je to koja nema nakanu informirati, pa ni formirati, nego performirati – preobraziti ljudska srca i misli, čitave živote. Kršćanstva nema bez toga navještaja, ono je u temelju svega. I zato činjenicu da je Evanđelje prije svega život pa tek onda pisano djelo, ne treba nikada smetnuti s uma. Tako je bilo i kod prvih kršćana. „Sav se njihov život gradio oko mudrosti križa po kojoj je svijet bio njima raspet i oni svijetu“, kako piše sv. Pavao.
Mudrost križa, jednima ludost, a drugima sablazan, središnja je poruka ljubavi Božje prema svome stvorenju, koja se iz Kristova probodenog boka počela izlijevati na gotovo sav tadašnji bazen Rimskoga Carstva, pridobivajući malo-pomalo ljude koji su, poput svoga Učitelja na križu, bili žedni one ljubavi koja „oplijeni samu sebe“ da bi svaki jezik priznao: „Isus Krist jest Gospodin“ (usp. Fil 2). Tek kasniji naraštaj prepoznaje potrebu da se taj navještaj radosti koju svijet ne poznaje treba zapisati. Tako će autori četiriju Evanđelja svoje spise o životu Isusa Krista, iako pisana u različitim kontekstima, različitim ljudima i mentalnim sklopovima graditi na temelju izvješća o Muci Isusovoj, kojoj i Matej i Marko i Luka i Ivan posvećuju najviše pozornosti i rečenica. Stoga ne treba zbuniti što je fra Goran ovo svoje novo djelo nazvao Ibis ad crucem – Poći ćeš na križ. Mi ćemo danas za svako Evanđelje znati odrediti njegove „središnje“ teme. Zapravo, radi se o temama po kojima se evanđelisti kontekstualno razlikuju jedan od drugoga. Ne ulazeći sada u detalje svih tih osobitosti pojedinoga evanđelista, valja reći da je središnja tema svih njih ustvari jedna jedina, izrečena upravo naslovom ove knjige.
Naš fra Goran je odabrao pisati o Matejevom evanđelju u svjetlu križa. Iako se poznavatelji Svetoga pisma pri spomenu Mateja spominju, primjerice, Blaženstava, snova i proročkih ispunjenja, izrečenih mnogim biblijskim citatima kojima se nekadašnji kafarnaumski carinik obilato koristi, ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da se ova poznata rečenica – „Poći ćeš na križ“ – već za Isusova djetinjstva, Herodova ludovanja i bijega u Egipat počela nadvijati nad srcima Svete obitelji, koja je već na početku Isusovog života mogla shvatiti da će se kraljevstvo nebesko, često spominjana stvarnost u Matejevu evanđelju, ostvariti daleko od političkih pretenzija mnogih Isusovih suvremenika.
Stoga, ovim putem čestitam fra Goranu na još jednom vrijednom djelu koje će zasigurno nadahnuti i potaknuti mnoge čitatelje ne samo na čitanje, nego i na življenje Evanđelja, s nadom da, zapravo, postanu evanđelje – navještaj radosti u svijetu i kontekstu u kojemu žive. Želja nam je također, s obzirom na autorovu zaljubljenost, strast i zanos prema pisanoj riječi (ideja je to autora ovih redaka), da nas fra Goran u budućnosti počasti vrijednim razmatranjima ostalih Evanđelja pod istim okvirom i temom – Ibis ad crucem.
Mir i dobro!
fra Antonio Šakota
Osvrt na Ibis ad crucem
Fra Goran Azinović u svojoj novoj knjizi, naslovljenoj Ibis ad crucem, donosi pregled određenih dijelova Evanđelja po Mateju, kao i vlastita razmišljanja i smjernice o istima. Iako se sam naslov knjige, koji u prijevodu znači Ići ćeš na križ, odnosi na dijalog između Isusa i Poncija Pilata – opisan u 27. poglavlju, jednom od posljednjih poglavlja Evanđelja, djelo objašnjava i niz drugih događaja prateći Isusov život od samog početka pa sve do kraja. Navedeni događaji su podijeljeni u više podnaslova, s kraćim tekstovima, koji se sastoje od različitih citata iz Evanđelja i fra Goranovih promišljanja.
Fra Goran detaljno predstavlja različite situacije iz Isusovog života, čime zaista potiče vjernike na duboko razmišljanje o Isusovim djelima i djelima ostalih sudionika knjige, poput ranije spomenutog Poncija Pilata, Jude, Heroda, Kajfe itd. Nadalje, pozicionirajući gornje situacije u kontekst modernog svijeta, fra Goran postavlja vrlo važna pitanja o životu vjernika te poziva na duhovni rast. Istaknuo bih samo neke od vrlo inspirativnih navoda u knjizi, poput: „Ostavi trag svetosti u svome rodoslovlju“, „Bog je prošao pustinjom, zar ti očekuješ da ćeš je izbjeći?!“, „Nemoj tražiti komad zemlje na Zemlji, već komad neba u Nebu!“, „Život, a ne riječi!“, „Pilat je oprao ruke, ali ne i svoje srce.“ Konačno, kao i u svojim ranijim djelima, fra Goran se i u najnovijem djelu dotiče najzanimljivijih biblijskih tema na vrlo jasan i dojmljiv način te bih stoga preporučio njegovu knjigu Ibis ad crucem svakome.
Dr. Mario Kuprešak
